O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Kapetani Marko Novaselić i Sandro Rundić plove na liniji Zadar-Ancona-Split. Marko je najmlađi barba na najvećem brodu Jadrolinije: “Gaženici fale kamioni!”

Zadar–Ancona, Ancona–Split, Split–Ancona, Ancona–Zadar.

Ovako izgleda plovidbeni red Jadrolinijinog trajekta Marko Polo na međunarodnoj liniji koja ove sezone povezuje Dalmaciju s talijanskom obalom. Od lipnja do početka rujna Marko Polo je dva puta tjedno u zadarskoj Gaženici i dva puta tjedno u splitskoj luci. Točnije, sve do 9. rujna, kada prestaje voziti za Zadar i nastavlja za Split dva puta tjedno preko cijele zime, piše Zadarski.

Zadar je zadnju sezonsku vezu s Anconom imao 2019., a posljednju cjelogodišnju izgubio je prije desetak godina zbog nerentabilnosti. Split je nikada nije izgubio, naprotiv, od travnja do kraja ljeta paralelno s Markom Polom, na istoj liniji za Anconu vozi i talijanski brodar SNAV.

Zadru to teško pada. U Gaženici je dobio milijardu i pol kuna vrijednu lučku infrastrukturu koja nema niti jednu međunarodnu liniju. Ovosezonska veza s Anconom praktički je pod političkim pritiskom ugurana u raspored sa Splitom, kako bi se barem donekle ublažile kritike na račun zapostavljanja najveće hrvatske putničke luke.

O lukama u Zadru i Splitu, vezi s Anconom i prometom preko Jadrana, ovaj put tim Zadarskog odlučio je razgovarati s ljudima ”iz prve ruke”, dvojicom mladih zapovjednika koji se svakog mjeseca izmjenjuju za kormilom Marka Pola.

Posljednje tri godine njegov zapovjednik je Sandro Rundić, 46-godišnji barba iz Rijeke, a njemu se od travnja ove godine pridružio Marko Novaselić, 33-godišnjak s Velog Iža, najmlađi kapetan na najvećem brodu u floti Jadrolinije.

Razgovor su vodili u brodskom salonu dok je u Gaženici još uvijek trajao iskrcaj putnika iz Ancone. Društvo su im pravili, i povremeno se u raspravu uključivali, Marin Stagličić (38), prvi časnik palube rodom iz Pašmana, i Zoran Simanović, hotel menadžer, rukovoditelj odjeljenja zaduženog za putnike na Marku Polu.

U Zadru imamo veliku međunarodnu luku, a nemamo međunarodnu liniju. Prije je bila i dužobalna veza od Rijeke do Dubrovnika, a sad ni toga više nema…

SANDRO: Vozio sam na toj liniji Liburniju, baš zadnju sezonu, kao barba…

Pomorske linije je lako ukidati, ali ih je teško uspostaviti. Pogotovo kad se ljudi naviknu. Što je na to utjecalo, mali promet ili veliki trošak broda? Što je bilo presudno?

MARKO: I jedno i drugo.

SANDRO: Kažu da linija Zadar-Ancona zimi nema dovoljno tereta.

MARKO: Zadar je prije imao više industrije čije se kretanje roba i gotovih proizvoda upravo obavljalo putem ove linije (npr. SAS koji je izvozio jedrilice), a sad smo se više orijentirali na turizam. Zimi turizma nema i jednostavno nemate koga prevoziti.

SANDRO: Preko zime smo tada iz Zadra puno vozili i aluminij iz Šibenika. A iz Splita vozimo većinom kamione BiH i crnogorskih tablica.

Zar Zadar položajem nije povoljniji za prijevoz kamionskog prometa iz srednje Europe do Italije?

SANDRO: Taj promet bi trebalo pokušati dovući u Zadar. Apsurdno je da kamioni iz srednje Europe idu cestom za Anconu i onda iz Ancone za Grčku i Albaniju.

Zapravo se uglavnom servisira turizam.

MARKO I SANDRO: Točno.

SANDRO: Kamionski lobi na kojem se temelji održavanje linije Split-Ancona preko cijele godine je dosta jak jer je njima to isplativo. Oni puno idu na jug Italije i za svaki naš polazak iz Splita garaža je puna, ali putnika je malo.

MARKO: Iako je ova sezona iznad svih očekivanja. Više nego što smo računali.

ZORAN: Definitivno, po meni je sto posto iznad očekivanja.

Mislite i na liniju za Zadar?

ZORAN: Ja sam u šoku! Danas smo u Zadar dovezli 600 ljudi, nisam vjerovao da će ih toliko biti. Više od 130 automobila plus motori.

SANDRO: Kapacitet broda je 1082 putnika i 270 automobila, ali kako automobili postaju sve veći, kapacitet je pao na oko 240 automobila.

MARKO: Ali, vidjeli ste sad kad ste ušli na brod, garaža je puna! Kad stavite kampere, prikolice, kamione, motore… taj se kapacitet razbije. A morate ostaviti i prolaz za putnike.

SANDRO: Sve do pandemije, na liniji Split-Ancona unosan je bio i vjerski turizam. Sada se opet vraća, znam po kolegama na linijama za Dubrovnik i Bari. Talijani su opet pokrenuli ekskurzije autobusima u Međugorje preko zime.

Kad ste jutros krenuli iz Ancone, koliko je ostalo neukrcanih automobila i kamiona?

SANDRO: Nije ostalo ništa, jer se karte rezerviraju i kupuju unaprijed, većinom on-line. Tko je kupio kartu je došao na brod, tko nije, nije ni došao. Nitko više ne čeka u redu.

MARKO: Prodaje se slobodno mjesto.

SANDRO: Liniju samo morate najaviti prvog siječnja jer ljudi planiraju putovanja i kupuju karte šest ili osam mjeseci prije. Booking se radi unaprijed i ljudi karte za brod vežu s kartama za avion ili vlak. Ancona je u biti tranzitna luka, nije turističko odredište. Putnici idu u Anconu gdje ih čeka ili auto ili autobus, ili idu na vlak ili avion i idu dalje.

Marko, kažete da su uštede u gorivu između Ancone i Zadra velike u odnosu na Anconu i Split, pogotovo kod starijih brodova.

SANDRO: Između Zadar i Ancone su 102, a između Splita i Ancone 133 nautičke milje.

MARKO: Zadar je bliži Anconi nego Split, oko 30 nautičkih milja. Kad iz Ancone idete za Split u dnevnoj liniji morate doći za sedam do osam sati. To se ne može postići bez korištenja pogon u skoro maksimalnom kapacitetu. Na liniji Zadar-Ancona pogon koristite u pola snage.

SANDRO: Jer mi imamo četiri motora. Da bi iz Splita došli u Anconu za osam i pol sati treba vam brzina od 16,6 n/m, a to znači korištenje četiri motora. I istog razloga noćnu liniju vozimo deset sati. Kad idete za Zadar, normalno vozite s dva motora i brzinom od 12 n/m. Mi ćemo večeras krenuti iz Zadra u 22 sata i s dva motora doći u Anconu u 6.30, skroz lagano. S tim da nam je i to prerano! Ali to veže i neke druge troškove, odnosno potrošnju.

(…)

Mislite da bi kamionski promet mogao opravdati održavanje cjelogodišnje linije?

MARKO: Interes postoji, ali taj promet treba ovdje privući i podići na razinu koja je ekonomski isplativa.

ZORAN: Kapacitet Gaženice je fenomenalan upravo za takav vid prometa.

MARKO: Za prihvat kamiona i sve druge oblike prometa ova je luka fantazija. Ima izravan spoj na autocestu, to je velika prednost.

SANDRO: U tom smislu Gaženica je fantastična. Ima četiri velika ulaza za kamione i šest za automobile. Ova luka može dnevno podnijeti 5000 vozila bez ikakvog problema.

MARKO: S druge strane, luka u Anconi je ništa u usporedbi s Gaženicom.

SANDRO: A promet je stravičan. Dnevno dolaze dva broda iz Grčke, jedan iz Albanije i mi iz Hrvatske.

ZORAN: Nekidan kad smo išli za Split s 800 putnika, u portu im je bilo 2300 automobila i oko 7000 putnika.

SANDRO: S tim da od 1. travnja do kraja rujna, liniju Split-Ancona paralelno s nama vozi talijanski SNAV koji je isto pun kao i mi.

(…)

Treba se posložiti lokalna politika i pronaći opravdani interes?

SANDRO: I novi brod, s kojim će se ići u reklamu. Mislim, može se početi voziti i s ovim, ali to ipak iziskuje veći i noviji brod.

Kad spominjete novi brod, mislite li na ekonomičniji, veći brod manje potrošnje? Što kažete na najavljenu elektrifikaciju flote?

MARKO: Brod je lako elektrificirati. Jadrolinija će zasigurno poslati ljude na obuku i napraviti sve drugo što treba, ali zasigurno treba početi ulagati u infrastrukturu u lukama za prihvat takvih brodova. Gaženica je najsuvremenija luka, ali nema predviđeno mjesto za punjenje brodova na struju.

SANDRO: Ako nema Gaženica, koja je novi i veliki porat, što možete očekivati negdje na Pašmanu, Biogradu, Supetru, Lastovu ili Visu?

MARKO: Na Lastovu vjerojatno sad nema struje, jer čim padne kiša, tamo je gotovo, a što bi bilo da još morate puniti brod…

SANDRO: Struja nije problem Jadrolinije, ali problem je infrastruktura za punjenje na otocima i obali. Mi u škver uvijek idemo u Mali Lošinj. Kad se na kraju spojimo s Polom, a bude ružnije vrijeme ili kiša pada, cijeli grad ”zažmiga”. Problem nije Jadrolinija, nego stabilna energetska mreža u lukama.

Isto vam je i s novim brodovima. Kupujemo sve veće i veće brodove, a luke su iste. Sad u Splitu imate užas. Na istom mjestu je i ACI marina, turistički brodovi, trajekti, kruzeri… To je užasna gungula.

(…)

O ovim temama javno najčešće govore političari, rijetko se kad pita pomorce koji najbolje poznaju funkcioniranje pomorskog prometa…

SANDRO: Ja svima uvijek isto godinama pričam, kao i s vama. Sad je došao Marko koji razmišlja u potpuno istom smjeru kao i ja i skupa težimo istom cilju. A što misli politika… ne znam.

Politika je politika, trebalo bi barem poslušati vas pa onda donositi nekakve odluke.

SANDRO: Da nas se posluša barem 50 posto (smijeh).

(…)

Sandro Rundić zapovjednik je već devet godina, počeo je ploviti na Lošinjskoj plovidbi kao kadet. U Jadroliniji je od 1998., prvi put postao je zapovjednik na Liburniji koju je i otpremio u rezalište, a zadnje tri godine je barba na Marku Polu.

Marko je postao zapovjednik prije godinu i pol dana. Prije Marka Pola bio je kapetan na Bartolu Kašiću i Otoku Pašmanu. Vozio je na relaciji Zadar-Ist-Silba-Olib-Premuda-Lošinj, Vela Luka-Lastovo, Biograd-Tkon i Sumartin-Makarska.

Marko dolazi iz pomorske obitelji, otac je također navigao, a on danas uz posao kapetana i predaje astronomsku navigaciju i temeljnu sigurnost na Odjelu za pomorstvo Sveučilišta u Zadru. Prije Jadrolinije, plovio je na tankerima Tankerske plovidbe. Kući je kaže došao zbog obveza na Sveučilištu i pripremi doktorata na Pomorskom fakultetu u Rijeci.

– Zašto Jadrolinija? Znate kako je to. Kod nas su na Ižu vozili vapori kad smo bili dica. Onda smo se prvo vukli za te vapore s konopima za sidra, pa smo gledali kako se manovira s njima, pa smo se sprijateljili s posadama… U malim mjestima vi živite s brodom i nama je Jadrolinija ostala u srcu. Zato je to tako.

Kad doktorirate, hoćete se potpuno preseliti na kopno ili…

– Ne znam. Što bude, bit će. Ne mogu se još odlučiti, srce mi je nekako još uvijek na moru…

Sandro, vi se niste okušali na nekoj stranoj kompaniji ili većem brodu?

– Čovjek treba odabrati, hoće li biti vani za veće novce i imati neregularan život ili će biti tu, prisutan u familiji, s nešto manjim primanjima. Meni je ta vaga prevagnula na stranu Jadrolinije.


Cijeli intervju pročitajte <<ovdje>>.

Zadar–Ancona, Ancona–Split, Split–Ancona, Ancona–Zadar.

Ovako izgleda plovidbeni red Jadrolinijinog trajekta Marko Polo na međunarodnoj liniji koja ove sezone povezuje Dalmaciju s talijanskom obalom. Od lipnja do početka rujna Marko Polo je dva puta tjedno u zadarskoj Gaženici i dva puta tjedno u splitskoj luci. Točnije, sve do 9. rujna, kada prestaje voziti za Zadar i nastavlja za Split dva puta tjedno preko cijele zime, piše Zadarski.

Zadar je zadnju sezonsku vezu s Anconom imao 2019., a posljednju cjelogodišnju izgubio je prije desetak godina zbog nerentabilnosti. Split je nikada nije izgubio, naprotiv, od travnja do kraja ljeta paralelno s Markom Polom, na istoj liniji za Anconu vozi i talijanski brodar SNAV.

Zadru to teško pada. U Gaženici je dobio milijardu i pol kuna vrijednu lučku infrastrukturu koja nema niti jednu međunarodnu liniju. Ovosezonska veza s Anconom praktički je pod političkim pritiskom ugurana u raspored sa Splitom, kako bi se barem donekle ublažile kritike na račun zapostavljanja najveće hrvatske putničke luke.

O lukama u Zadru i Splitu, vezi s Anconom i prometom preko Jadrana, ovaj put tim Zadarskog odlučio je razgovarati s ljudima ”iz prve ruke”, dvojicom mladih zapovjednika koji se svakog mjeseca izmjenjuju za kormilom Marka Pola.

Posljednje tri godine njegov zapovjednik je Sandro Rundić, 46-godišnji barba iz Rijeke, a njemu se od travnja ove godine pridružio Marko Novaselić, 33-godišnjak s Velog Iža, najmlađi kapetan na najvećem brodu u floti Jadrolinije.

Razgovor su vodili u brodskom salonu dok je u Gaženici još uvijek trajao iskrcaj putnika iz Ancone. Društvo su im pravili, i povremeno se u raspravu uključivali, Marin Stagličić (38), prvi časnik palube rodom iz Pašmana, i Zoran Simanović, hotel menadžer, rukovoditelj odjeljenja zaduženog za putnike na Marku Polu.

U Zadru imamo veliku međunarodnu luku, a nemamo međunarodnu liniju. Prije je bila i dužobalna veza od Rijeke do Dubrovnika, a sad ni toga više nema…

SANDRO: Vozio sam na toj liniji Liburniju, baš zadnju sezonu, kao barba…

Pomorske linije je lako ukidati, ali ih je teško uspostaviti. Pogotovo kad se ljudi naviknu. Što je na to utjecalo, mali promet ili veliki trošak broda? Što je bilo presudno?

MARKO: I jedno i drugo.

SANDRO: Kažu da linija Zadar-Ancona zimi nema dovoljno tereta.

MARKO: Zadar je prije imao više industrije čije se kretanje roba i gotovih proizvoda upravo obavljalo putem ove linije (npr. SAS koji je izvozio jedrilice), a sad smo se više orijentirali na turizam. Zimi turizma nema i jednostavno nemate koga prevoziti.

SANDRO: Preko zime smo tada iz Zadra puno vozili i aluminij iz Šibenika. A iz Splita vozimo većinom kamione BiH i crnogorskih tablica.

Zar Zadar položajem nije povoljniji za prijevoz kamionskog prometa iz srednje Europe do Italije?

SANDRO: Taj promet bi trebalo pokušati dovući u Zadar. Apsurdno je da kamioni iz srednje Europe idu cestom za Anconu i onda iz Ancone za Grčku i Albaniju.

Zapravo se uglavnom servisira turizam.

MARKO I SANDRO: Točno.

SANDRO: Kamionski lobi na kojem se temelji održavanje linije Split-Ancona preko cijele godine je dosta jak jer je njima to isplativo. Oni puno idu na jug Italije i za svaki naš polazak iz Splita garaža je puna, ali putnika je malo.

MARKO: Iako je ova sezona iznad svih očekivanja. Više nego što smo računali.

ZORAN: Definitivno, po meni je sto posto iznad očekivanja.

Mislite i na liniju za Zadar?

ZORAN: Ja sam u šoku! Danas smo u Zadar dovezli 600 ljudi, nisam vjerovao da će ih toliko biti. Više od 130 automobila plus motori.

SANDRO: Kapacitet broda je 1082 putnika i 270 automobila, ali kako automobili postaju sve veći, kapacitet je pao na oko 240 automobila.

MARKO: Ali, vidjeli ste sad kad ste ušli na brod, garaža je puna! Kad stavite kampere, prikolice, kamione, motore… taj se kapacitet razbije. A morate ostaviti i prolaz za putnike.

SANDRO: Sve do pandemije, na liniji Split-Ancona unosan je bio i vjerski turizam. Sada se opet vraća, znam po kolegama na linijama za Dubrovnik i Bari. Talijani su opet pokrenuli ekskurzije autobusima u Međugorje preko zime.

Kad ste jutros krenuli iz Ancone, koliko je ostalo neukrcanih automobila i kamiona?

SANDRO: Nije ostalo ništa, jer se karte rezerviraju i kupuju unaprijed, većinom on-line. Tko je kupio kartu je došao na brod, tko nije, nije ni došao. Nitko više ne čeka u redu.

MARKO: Prodaje se slobodno mjesto.

SANDRO: Liniju samo morate najaviti prvog siječnja jer ljudi planiraju putovanja i kupuju karte šest ili osam mjeseci prije. Booking se radi unaprijed i ljudi karte za brod vežu s kartama za avion ili vlak. Ancona je u biti tranzitna luka, nije turističko odredište. Putnici idu u Anconu gdje ih čeka ili auto ili autobus, ili idu na vlak ili avion i idu dalje.

Marko, kažete da su uštede u gorivu između Ancone i Zadra velike u odnosu na Anconu i Split, pogotovo kod starijih brodova.

SANDRO: Između Zadar i Ancone su 102, a između Splita i Ancone 133 nautičke milje.

MARKO: Zadar je bliži Anconi nego Split, oko 30 nautičkih milja. Kad iz Ancone idete za Split u dnevnoj liniji morate doći za sedam do osam sati. To se ne može postići bez korištenja pogon u skoro maksimalnom kapacitetu. Na liniji Zadar-Ancona pogon koristite u pola snage.

SANDRO: Jer mi imamo četiri motora. Da bi iz Splita došli u Anconu za osam i pol sati treba vam brzina od 16,6 n/m, a to znači korištenje četiri motora. I istog razloga noćnu liniju vozimo deset sati. Kad idete za Zadar, normalno vozite s dva motora i brzinom od 12 n/m. Mi ćemo večeras krenuti iz Zadra u 22 sata i s dva motora doći u Anconu u 6.30, skroz lagano. S tim da nam je i to prerano! Ali to veže i neke druge troškove, odnosno potrošnju.

(…)

Mislite da bi kamionski promet mogao opravdati održavanje cjelogodišnje linije?

MARKO: Interes postoji, ali taj promet treba ovdje privući i podići na razinu koja je ekonomski isplativa.

ZORAN: Kapacitet Gaženice je fenomenalan upravo za takav vid prometa.

MARKO: Za prihvat kamiona i sve druge oblike prometa ova je luka fantazija. Ima izravan spoj na autocestu, to je velika prednost.

SANDRO: U tom smislu Gaženica je fantastična. Ima četiri velika ulaza za kamione i šest za automobile. Ova luka može dnevno podnijeti 5000 vozila bez ikakvog problema.

MARKO: S druge strane, luka u Anconi je ništa u usporedbi s Gaženicom.

SANDRO: A promet je stravičan. Dnevno dolaze dva broda iz Grčke, jedan iz Albanije i mi iz Hrvatske.

ZORAN: Nekidan kad smo išli za Split s 800 putnika, u portu im je bilo 2300 automobila i oko 7000 putnika.

SANDRO: S tim da od 1. travnja do kraja rujna, liniju Split-Ancona paralelno s nama vozi talijanski SNAV koji je isto pun kao i mi.

(…)

Treba se posložiti lokalna politika i pronaći opravdani interes?

SANDRO: I novi brod, s kojim će se ići u reklamu. Mislim, može se početi voziti i s ovim, ali to ipak iziskuje veći i noviji brod.

Kad spominjete novi brod, mislite li na ekonomičniji, veći brod manje potrošnje? Što kažete na najavljenu elektrifikaciju flote?

MARKO: Brod je lako elektrificirati. Jadrolinija će zasigurno poslati ljude na obuku i napraviti sve drugo što treba, ali zasigurno treba početi ulagati u infrastrukturu u lukama za prihvat takvih brodova. Gaženica je najsuvremenija luka, ali nema predviđeno mjesto za punjenje brodova na struju.

SANDRO: Ako nema Gaženica, koja je novi i veliki porat, što možete očekivati negdje na Pašmanu, Biogradu, Supetru, Lastovu ili Visu?

MARKO: Na Lastovu vjerojatno sad nema struje, jer čim padne kiša, tamo je gotovo, a što bi bilo da još morate puniti brod…

SANDRO: Struja nije problem Jadrolinije, ali problem je infrastruktura za punjenje na otocima i obali. Mi u škver uvijek idemo u Mali Lošinj. Kad se na kraju spojimo s Polom, a bude ružnije vrijeme ili kiša pada, cijeli grad ”zažmiga”. Problem nije Jadrolinija, nego stabilna energetska mreža u lukama.

Isto vam je i s novim brodovima. Kupujemo sve veće i veće brodove, a luke su iste. Sad u Splitu imate užas. Na istom mjestu je i ACI marina, turistički brodovi, trajekti, kruzeri… To je užasna gungula.

(…)

O ovim temama javno najčešće govore političari, rijetko se kad pita pomorce koji najbolje poznaju funkcioniranje pomorskog prometa…

SANDRO: Ja svima uvijek isto godinama pričam, kao i s vama. Sad je došao Marko koji razmišlja u potpuno istom smjeru kao i ja i skupa težimo istom cilju. A što misli politika… ne znam.

Politika je politika, trebalo bi barem poslušati vas pa onda donositi nekakve odluke.

SANDRO: Da nas se posluša barem 50 posto (smijeh).

(…)

Sandro Rundić zapovjednik je već devet godina, počeo je ploviti na Lošinjskoj plovidbi kao kadet. U Jadroliniji je od 1998., prvi put postao je zapovjednik na Liburniji koju je i otpremio u rezalište, a zadnje tri godine je barba na Marku Polu.

Marko je postao zapovjednik prije godinu i pol dana. Prije Marka Pola bio je kapetan na Bartolu Kašiću i Otoku Pašmanu. Vozio je na relaciji Zadar-Ist-Silba-Olib-Premuda-Lošinj, Vela Luka-Lastovo, Biograd-Tkon i Sumartin-Makarska.

Marko dolazi iz pomorske obitelji, otac je također navigao, a on danas uz posao kapetana i predaje astronomsku navigaciju i temeljnu sigurnost na Odjelu za pomorstvo Sveučilišta u Zadru. Prije Jadrolinije, plovio je na tankerima Tankerske plovidbe. Kući je kaže došao zbog obveza na Sveučilištu i pripremi doktorata na Pomorskom fakultetu u Rijeci.

– Zašto Jadrolinija? Znate kako je to. Kod nas su na Ižu vozili vapori kad smo bili dica. Onda smo se prvo vukli za te vapore s konopima za sidra, pa smo gledali kako se manovira s njima, pa smo se sprijateljili s posadama… U malim mjestima vi živite s brodom i nama je Jadrolinija ostala u srcu. Zato je to tako.

Kad doktorirate, hoćete se potpuno preseliti na kopno ili…

– Ne znam. Što bude, bit će. Ne mogu se još odlučiti, srce mi je nekako još uvijek na moru…

Sandro, vi se niste okušali na nekoj stranoj kompaniji ili većem brodu?

– Čovjek treba odabrati, hoće li biti vani za veće novce i imati neregularan život ili će biti tu, prisutan u familiji, s nešto manjim primanjima. Meni je ta vaga prevagnula na stranu Jadrolinije.


Cijeli intervju pročitajte <<ovdje>>.

Intervju

Kolumna

Lifestyle

Foto / video

Zadar–Ancona, Ancona–Split, Split–Ancona, Ancona–Zadar.

Ovako izgleda plovidbeni red Jadrolinijinog trajekta Marko Polo na međunarodnoj liniji koja ove sezone povezuje Dalmaciju s talijanskom obalom. Od lipnja do početka rujna Marko Polo je dva puta tjedno u zadarskoj Gaženici i dva puta tjedno u splitskoj luci. Točnije, sve do 9. rujna, kada prestaje voziti za Zadar i nastavlja za Split dva puta tjedno preko cijele zime, piše Zadarski.

Zadar je zadnju sezonsku vezu s Anconom imao 2019., a posljednju cjelogodišnju izgubio je prije desetak godina zbog nerentabilnosti. Split je nikada nije izgubio, naprotiv, od travnja do kraja ljeta paralelno s Markom Polom, na istoj liniji za Anconu vozi i talijanski brodar SNAV.

Zadru to teško pada. U Gaženici je dobio milijardu i pol kuna vrijednu lučku infrastrukturu koja nema niti jednu međunarodnu liniju. Ovosezonska veza s Anconom praktički je pod političkim pritiskom ugurana u raspored sa Splitom, kako bi se barem donekle ublažile kritike na račun zapostavljanja najveće hrvatske putničke luke.

O lukama u Zadru i Splitu, vezi s Anconom i prometom preko Jadrana, ovaj put tim Zadarskog odlučio je razgovarati s ljudima ”iz prve ruke”, dvojicom mladih zapovjednika koji se svakog mjeseca izmjenjuju za kormilom Marka Pola.

Posljednje tri godine njegov zapovjednik je Sandro Rundić, 46-godišnji barba iz Rijeke, a njemu se od travnja ove godine pridružio Marko Novaselić, 33-godišnjak s Velog Iža, najmlađi kapetan na najvećem brodu u floti Jadrolinije.

Razgovor su vodili u brodskom salonu dok je u Gaženici još uvijek trajao iskrcaj putnika iz Ancone. Društvo su im pravili, i povremeno se u raspravu uključivali, Marin Stagličić (38), prvi časnik palube rodom iz Pašmana, i Zoran Simanović, hotel menadžer, rukovoditelj odjeljenja zaduženog za putnike na Marku Polu.

U Zadru imamo veliku međunarodnu luku, a nemamo međunarodnu liniju. Prije je bila i dužobalna veza od Rijeke do Dubrovnika, a sad ni toga više nema…

SANDRO: Vozio sam na toj liniji Liburniju, baš zadnju sezonu, kao barba…

Pomorske linije je lako ukidati, ali ih je teško uspostaviti. Pogotovo kad se ljudi naviknu. Što je na to utjecalo, mali promet ili veliki trošak broda? Što je bilo presudno?

MARKO: I jedno i drugo.

SANDRO: Kažu da linija Zadar-Ancona zimi nema dovoljno tereta.

MARKO: Zadar je prije imao više industrije čije se kretanje roba i gotovih proizvoda upravo obavljalo putem ove linije (npr. SAS koji je izvozio jedrilice), a sad smo se više orijentirali na turizam. Zimi turizma nema i jednostavno nemate koga prevoziti.

SANDRO: Preko zime smo tada iz Zadra puno vozili i aluminij iz Šibenika. A iz Splita vozimo većinom kamione BiH i crnogorskih tablica.

Zar Zadar položajem nije povoljniji za prijevoz kamionskog prometa iz srednje Europe do Italije?

SANDRO: Taj promet bi trebalo pokušati dovući u Zadar. Apsurdno je da kamioni iz srednje Europe idu cestom za Anconu i onda iz Ancone za Grčku i Albaniju.

Zapravo se uglavnom servisira turizam.

MARKO I SANDRO: Točno.

SANDRO: Kamionski lobi na kojem se temelji održavanje linije Split-Ancona preko cijele godine je dosta jak jer je njima to isplativo. Oni puno idu na jug Italije i za svaki naš polazak iz Splita garaža je puna, ali putnika je malo.

MARKO: Iako je ova sezona iznad svih očekivanja. Više nego što smo računali.

ZORAN: Definitivno, po meni je sto posto iznad očekivanja.

Mislite i na liniju za Zadar?

ZORAN: Ja sam u šoku! Danas smo u Zadar dovezli 600 ljudi, nisam vjerovao da će ih toliko biti. Više od 130 automobila plus motori.

SANDRO: Kapacitet broda je 1082 putnika i 270 automobila, ali kako automobili postaju sve veći, kapacitet je pao na oko 240 automobila.

MARKO: Ali, vidjeli ste sad kad ste ušli na brod, garaža je puna! Kad stavite kampere, prikolice, kamione, motore… taj se kapacitet razbije. A morate ostaviti i prolaz za putnike.

SANDRO: Sve do pandemije, na liniji Split-Ancona unosan je bio i vjerski turizam. Sada se opet vraća, znam po kolegama na linijama za Dubrovnik i Bari. Talijani su opet pokrenuli ekskurzije autobusima u Međugorje preko zime.

Kad ste jutros krenuli iz Ancone, koliko je ostalo neukrcanih automobila i kamiona?

SANDRO: Nije ostalo ništa, jer se karte rezerviraju i kupuju unaprijed, većinom on-line. Tko je kupio kartu je došao na brod, tko nije, nije ni došao. Nitko više ne čeka u redu.

MARKO: Prodaje se slobodno mjesto.

SANDRO: Liniju samo morate najaviti prvog siječnja jer ljudi planiraju putovanja i kupuju karte šest ili osam mjeseci prije. Booking se radi unaprijed i ljudi karte za brod vežu s kartama za avion ili vlak. Ancona je u biti tranzitna luka, nije turističko odredište. Putnici idu u Anconu gdje ih čeka ili auto ili autobus, ili idu na vlak ili avion i idu dalje.

Marko, kažete da su uštede u gorivu između Ancone i Zadra velike u odnosu na Anconu i Split, pogotovo kod starijih brodova.

SANDRO: Između Zadar i Ancone su 102, a između Splita i Ancone 133 nautičke milje.

MARKO: Zadar je bliži Anconi nego Split, oko 30 nautičkih milja. Kad iz Ancone idete za Split u dnevnoj liniji morate doći za sedam do osam sati. To se ne može postići bez korištenja pogon u skoro maksimalnom kapacitetu. Na liniji Zadar-Ancona pogon koristite u pola snage.

SANDRO: Jer mi imamo četiri motora. Da bi iz Splita došli u Anconu za osam i pol sati treba vam brzina od 16,6 n/m, a to znači korištenje četiri motora. I istog razloga noćnu liniju vozimo deset sati. Kad idete za Zadar, normalno vozite s dva motora i brzinom od 12 n/m. Mi ćemo večeras krenuti iz Zadra u 22 sata i s dva motora doći u Anconu u 6.30, skroz lagano. S tim da nam je i to prerano! Ali to veže i neke druge troškove, odnosno potrošnju.

(…)

Mislite da bi kamionski promet mogao opravdati održavanje cjelogodišnje linije?

MARKO: Interes postoji, ali taj promet treba ovdje privući i podići na razinu koja je ekonomski isplativa.

ZORAN: Kapacitet Gaženice je fenomenalan upravo za takav vid prometa.

MARKO: Za prihvat kamiona i sve druge oblike prometa ova je luka fantazija. Ima izravan spoj na autocestu, to je velika prednost.

SANDRO: U tom smislu Gaženica je fantastična. Ima četiri velika ulaza za kamione i šest za automobile. Ova luka može dnevno podnijeti 5000 vozila bez ikakvog problema.

MARKO: S druge strane, luka u Anconi je ništa u usporedbi s Gaženicom.

SANDRO: A promet je stravičan. Dnevno dolaze dva broda iz Grčke, jedan iz Albanije i mi iz Hrvatske.

ZORAN: Nekidan kad smo išli za Split s 800 putnika, u portu im je bilo 2300 automobila i oko 7000 putnika.

SANDRO: S tim da od 1. travnja do kraja rujna, liniju Split-Ancona paralelno s nama vozi talijanski SNAV koji je isto pun kao i mi.

(…)

Treba se posložiti lokalna politika i pronaći opravdani interes?

SANDRO: I novi brod, s kojim će se ići u reklamu. Mislim, može se početi voziti i s ovim, ali to ipak iziskuje veći i noviji brod.

Kad spominjete novi brod, mislite li na ekonomičniji, veći brod manje potrošnje? Što kažete na najavljenu elektrifikaciju flote?

MARKO: Brod je lako elektrificirati. Jadrolinija će zasigurno poslati ljude na obuku i napraviti sve drugo što treba, ali zasigurno treba početi ulagati u infrastrukturu u lukama za prihvat takvih brodova. Gaženica je najsuvremenija luka, ali nema predviđeno mjesto za punjenje brodova na struju.

SANDRO: Ako nema Gaženica, koja je novi i veliki porat, što možete očekivati negdje na Pašmanu, Biogradu, Supetru, Lastovu ili Visu?

MARKO: Na Lastovu vjerojatno sad nema struje, jer čim padne kiša, tamo je gotovo, a što bi bilo da još morate puniti brod…

SANDRO: Struja nije problem Jadrolinije, ali problem je infrastruktura za punjenje na otocima i obali. Mi u škver uvijek idemo u Mali Lošinj. Kad se na kraju spojimo s Polom, a bude ružnije vrijeme ili kiša pada, cijeli grad ”zažmiga”. Problem nije Jadrolinija, nego stabilna energetska mreža u lukama.

Isto vam je i s novim brodovima. Kupujemo sve veće i veće brodove, a luke su iste. Sad u Splitu imate užas. Na istom mjestu je i ACI marina, turistički brodovi, trajekti, kruzeri… To je užasna gungula.

(…)

O ovim temama javno najčešće govore političari, rijetko se kad pita pomorce koji najbolje poznaju funkcioniranje pomorskog prometa…

SANDRO: Ja svima uvijek isto godinama pričam, kao i s vama. Sad je došao Marko koji razmišlja u potpuno istom smjeru kao i ja i skupa težimo istom cilju. A što misli politika… ne znam.

Politika je politika, trebalo bi barem poslušati vas pa onda donositi nekakve odluke.

SANDRO: Da nas se posluša barem 50 posto (smijeh).

(…)

Sandro Rundić zapovjednik je već devet godina, počeo je ploviti na Lošinjskoj plovidbi kao kadet. U Jadroliniji je od 1998., prvi put postao je zapovjednik na Liburniji koju je i otpremio u rezalište, a zadnje tri godine je barba na Marku Polu.

Marko je postao zapovjednik prije godinu i pol dana. Prije Marka Pola bio je kapetan na Bartolu Kašiću i Otoku Pašmanu. Vozio je na relaciji Zadar-Ist-Silba-Olib-Premuda-Lošinj, Vela Luka-Lastovo, Biograd-Tkon i Sumartin-Makarska.

Marko dolazi iz pomorske obitelji, otac je također navigao, a on danas uz posao kapetana i predaje astronomsku navigaciju i temeljnu sigurnost na Odjelu za pomorstvo Sveučilišta u Zadru. Prije Jadrolinije, plovio je na tankerima Tankerske plovidbe. Kući je kaže došao zbog obveza na Sveučilištu i pripremi doktorata na Pomorskom fakultetu u Rijeci.

– Zašto Jadrolinija? Znate kako je to. Kod nas su na Ižu vozili vapori kad smo bili dica. Onda smo se prvo vukli za te vapore s konopima za sidra, pa smo gledali kako se manovira s njima, pa smo se sprijateljili s posadama… U malim mjestima vi živite s brodom i nama je Jadrolinija ostala u srcu. Zato je to tako.

Kad doktorirate, hoćete se potpuno preseliti na kopno ili…

– Ne znam. Što bude, bit će. Ne mogu se još odlučiti, srce mi je nekako još uvijek na moru…

Sandro, vi se niste okušali na nekoj stranoj kompaniji ili većem brodu?

– Čovjek treba odabrati, hoće li biti vani za veće novce i imati neregularan život ili će biti tu, prisutan u familiji, s nešto manjim primanjima. Meni je ta vaga prevagnula na stranu Jadrolinije.


Cijeli intervju pročitajte <<ovdje>>.