Odlučila je razbiti predrasude o tom zanimanju, pa veže i najveće brodove, skače od gata do gata i brine o gostima
Mornar je prva osoba koja ostvaruje kontakt s nautičarima kada pristanu u marinu. Prihvaća njihove konope, veže im brodove, svojim znanjem i iskustvom pomaže osigurati da brod bude na vezu maksimalno zaštićen, preuzima brodsku dokumentaciju… Zahtjevan je to posao, po cijele dane mornari su na suncu, “bore” se s gostima koji ne znaju pravilno vezati, skaču od gata do gata i brinu o svakom kutku marine. Zbog toga se to smatra “muškim poslom”, no 22-godišnja Martina Jerman odlučila je razbiti te predrasude te je ove godine postala prva i jedina mornarka ACI sustavu. U ACI marini Umag od milja kažu da su jedina marina koja ima i “mornaricu”, piše Jutarnji list.
Magisterij u Rijeci
Blago je reći da se nautičari iznenade kada je vide. Kada im mahne pokazujući gdje da uplove, panično joj viču da “zove mornara”. No, ova simpatična djevojka, unatoč krhkoj građi, spremno prihvaća teške konope i veže pa i najveće brodove. Kada to vide, skiperi zašute, pomalo posramljeni.
Martina je upravo upisala magisterij na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Čitav život vezana je uz more.
– Ovdje sam se zaposlila u lipnju. Htjela sam dobiti praktično iskustvo u radu s brodovima. Katkad mi je smiješno kako gosti reagiraju kad me vide, ali vrlo brzo ih uvjerim da sam jednako profesionalna i sposobna kao i muški kolege. Razumijem ih, jedina sam žena u ACI sustavu koja veže brodove pa ih taj prizor iznenadi, ali vrlo brzo se naviknu. Mnogima je to čak i lijepa stvar, hvale moj rad i trud – kaže.
Često se piše o prvim ženama u tradicionalno muškim poslovima i uvijek je nekako teško izbjeći određeni seksizam. Jer, zašto je to uopće tema kada znamo da su žene danas u brojnim poslovima potpuno ravnopravne s muškarcima te to možda i ne bi trebalo isticati. Ali, marljivost i požrtvovnost ove mlade žene ipak smo odlučili istaknuti, piše Jutarnji. Postavlja se i pitanje kako ju gledaju muški kolege, odnosno smatraju li je ravnopravnom.
– Apsolutno, okružena sam sjajnim kolegama koji me nikada nisu gledali kroz spol, nego samo kao kolegicu koja s njima radi. Nisam imala nijedno neugodno iskustvo. Nova sam u ovom poslu pa mi katkad treba pomoći savjetom, ali manje-više sam sve savladala i ništa mi nije teško. Gosti se također navikavaju na mene. Naravno, uvijek im je to zanimljivo pa me pitaju kako to da sam se odlučila za ovaj posao, ali sve je to uvijek vrlo ugodan razgovor.
Mislim da u ovih nekoliko mjeseci nisam doživjela nijedno neugodno pitanje ni opasku – objašnjava Martina, koju je ekipa Jutarnjeg ugostila na njihovoj jedrilici kako bi joj zahvalili što ih je uspješno vezala unatoč pomalo nepovoljnim vremenskim prilikama, odnosno buri. Još ne zna što joj donosi budućnost. Prioritet joj je, kaže, završiti fakultet, a karijerni cilj trgovačka mornarica.
– Kapetanica? – pitaju.
– A joj, ne znam, to je ogromna odgovornost. Svakako brodska časnica, ali vidjet ćemo – skromno će djevojka. Ne govori mnogo, kaže da nije od riječi, ali je svakako od djela.
– Žurim dalje, oprostite – kazuje nam dok pogledom pomno motri situaciju u marini. Dobar mornar mora u svakom trenutku znati gdje je koji brod u njegovu sektoru, kada je uplovio, do kada ostaje, gdje su mu dokumenti… Martina uskače u gumenjak i maše uz smiješak jer – dužnost zove.
Cijeli članak pročitajte <<ovdje>>.
Tomislav Kukec / Jutarnji
