O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

60 godina ‘mladića’ iz Pomorske škole Dubrovnik – Veseli maturanti poručili: ‘Vidimo se za deset godina’

IZVORDuList
IZVORDuList

Generacija ‘Nautičara’ iz 1962. proslavila je u subotu navečer 60. godišnjicu mature iz svoje Pomorske škole Dubrovnik. U slavljeničkom duhu okupilo se njih 10 i prisjetilo školskih dana i brojnih anegdota.

Maturalnu zabavu imali su u Hotelu Petka, a tu su im večer uljepšali Dubrovački trubaduri koji su tada tek počinjali svoju karijeru. Nakon više od pola stoljeća ponovno su se našli na istom mjestu kako bi upriličili ovu veliku godišnjicu, u restoranu Nostromo… Nasmiješeni i dobro raspoloženi prepričavali su međusobno, kako oni kažu, priče iz davnina. Jedan drugoga zovu ‘mladiću’, a kroz šalu su nam napomenuli da uredimo njihove fotografije kako bi i izgledali mlađe, piše DuList.

Davne 1962. maturiralo ih je 38, a danas ih među živima ima 18 od kojih je njih 10 bilo na proslavi. Oni su Drago Devčić, Pasko Diceglie, Karlo Dileo, Matko Kosović, Antun Radovan, Igor Rogulja, Josip Sesan, Hinko Schifer, Đuro Stanić, Željko Uskoković i Nikša Žitković.

– Ljudi nose sa sobom svoja sjećanja, drže ih sakrivena negdje unutra, duboko. Često zaboravljaju na njih, ali ih nikad ne gube. Ona su tu, uvijek prisutna. I katkad, kad se nađu sami na svom životnom putu, prisjete se nečeg i zastanu. Izvade jedno od njih iz njedara, kao da vade starinsku uru na srebrnom lancu, i pogledaju krišom. Pogledaju zabrinuto kao da žele saznati koliko je sati i onda se trgnu. Vraćaju sjećanje natrag u njegovo skrovište i kreću dalje, nešto bržim korak i malo više pogrbljeni – prigodnim se riječima obratio kapetan Željko Uskoković.

Poruke za prijatelje imao je i gospar Igor Rogulja.

– Sretan sam što smo se sastali i što se možemo proveseliti, vratiti uspomene, podgrijati malo srca u nadi da ćemo se sastajati i u godinama koje dolaze. Ne moraju to biti velike proslave, ali bar da se nađemo, obnovimo uspomene i sjetimo se onih kojih nema, a bili su nam važni – poručio je Rogulja.

Nakon uvodnih govora i spomena na preminule kolege i prijatelje obnovili su sjećanja na profesore i lijepe dane u školskim klupama.

– U razredu nam je jedino nedostajalo žensko društvo, po tom smo pitanju bili zakinuti – prisjetio se kapetan Matko Kosović.

Na pitanje mogu li usporediti današnje pomorstvo s onim kad su oni plovili rekli su da je prije bilo teže jer se navegavalo 12 mjeseci u lošijim uvjetima i za manje novaca, ali da je danas lošije to što pomorci gotovo pa i ne mogu izaći s broda kad dođu u neku luku jer se sve puno brže odvija i malo se vremena provodi u lukama.

Otkrili su da se osim na godišnjicama mature nekoliko njih ponekad dogovori za susret uz kavu na kojem, kroz smijeh dodaju, samo ako je netko bolestan stvarno pije kavu.

Prije nego što smo ih ostavili da se druže i uživaju u svojoj večeri poručili su nam da se vidimo za 10 godina.

Generacija ‘Nautičara’ iz 1962. proslavila je u subotu navečer 60. godišnjicu mature iz svoje Pomorske škole Dubrovnik. U slavljeničkom duhu okupilo se njih 10 i prisjetilo školskih dana i brojnih anegdota.

Maturalnu zabavu imali su u Hotelu Petka, a tu su im večer uljepšali Dubrovački trubaduri koji su tada tek počinjali svoju karijeru. Nakon više od pola stoljeća ponovno su se našli na istom mjestu kako bi upriličili ovu veliku godišnjicu, u restoranu Nostromo… Nasmiješeni i dobro raspoloženi prepričavali su međusobno, kako oni kažu, priče iz davnina. Jedan drugoga zovu ‘mladiću’, a kroz šalu su nam napomenuli da uredimo njihove fotografije kako bi i izgledali mlađe, piše DuList.

Davne 1962. maturiralo ih je 38, a danas ih među živima ima 18 od kojih je njih 10 bilo na proslavi. Oni su Drago Devčić, Pasko Diceglie, Karlo Dileo, Matko Kosović, Antun Radovan, Igor Rogulja, Josip Sesan, Hinko Schifer, Đuro Stanić, Željko Uskoković i Nikša Žitković.

– Ljudi nose sa sobom svoja sjećanja, drže ih sakrivena negdje unutra, duboko. Često zaboravljaju na njih, ali ih nikad ne gube. Ona su tu, uvijek prisutna. I katkad, kad se nađu sami na svom životnom putu, prisjete se nečeg i zastanu. Izvade jedno od njih iz njedara, kao da vade starinsku uru na srebrnom lancu, i pogledaju krišom. Pogledaju zabrinuto kao da žele saznati koliko je sati i onda se trgnu. Vraćaju sjećanje natrag u njegovo skrovište i kreću dalje, nešto bržim korak i malo više pogrbljeni – prigodnim se riječima obratio kapetan Željko Uskoković.

Poruke za prijatelje imao je i gospar Igor Rogulja.

– Sretan sam što smo se sastali i što se možemo proveseliti, vratiti uspomene, podgrijati malo srca u nadi da ćemo se sastajati i u godinama koje dolaze. Ne moraju to biti velike proslave, ali bar da se nađemo, obnovimo uspomene i sjetimo se onih kojih nema, a bili su nam važni – poručio je Rogulja.

Nakon uvodnih govora i spomena na preminule kolege i prijatelje obnovili su sjećanja na profesore i lijepe dane u školskim klupama.

– U razredu nam je jedino nedostajalo žensko društvo, po tom smo pitanju bili zakinuti – prisjetio se kapetan Matko Kosović.

Na pitanje mogu li usporediti današnje pomorstvo s onim kad su oni plovili rekli su da je prije bilo teže jer se navegavalo 12 mjeseci u lošijim uvjetima i za manje novaca, ali da je danas lošije to što pomorci gotovo pa i ne mogu izaći s broda kad dođu u neku luku jer se sve puno brže odvija i malo se vremena provodi u lukama.

Otkrili su da se osim na godišnjicama mature nekoliko njih ponekad dogovori za susret uz kavu na kojem, kroz smijeh dodaju, samo ako je netko bolestan stvarno pije kavu.

Prije nego što smo ih ostavili da se druže i uživaju u svojoj večeri poručili su nam da se vidimo za 10 godina.

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video

Generacija ‘Nautičara’ iz 1962. proslavila je u subotu navečer 60. godišnjicu mature iz svoje Pomorske škole Dubrovnik. U slavljeničkom duhu okupilo se njih 10 i prisjetilo školskih dana i brojnih anegdota.

Maturalnu zabavu imali su u Hotelu Petka, a tu su im večer uljepšali Dubrovački trubaduri koji su tada tek počinjali svoju karijeru. Nakon više od pola stoljeća ponovno su se našli na istom mjestu kako bi upriličili ovu veliku godišnjicu, u restoranu Nostromo… Nasmiješeni i dobro raspoloženi prepričavali su međusobno, kako oni kažu, priče iz davnina. Jedan drugoga zovu ‘mladiću’, a kroz šalu su nam napomenuli da uredimo njihove fotografije kako bi i izgledali mlađe, piše DuList.

Davne 1962. maturiralo ih je 38, a danas ih među živima ima 18 od kojih je njih 10 bilo na proslavi. Oni su Drago Devčić, Pasko Diceglie, Karlo Dileo, Matko Kosović, Antun Radovan, Igor Rogulja, Josip Sesan, Hinko Schifer, Đuro Stanić, Željko Uskoković i Nikša Žitković.

– Ljudi nose sa sobom svoja sjećanja, drže ih sakrivena negdje unutra, duboko. Često zaboravljaju na njih, ali ih nikad ne gube. Ona su tu, uvijek prisutna. I katkad, kad se nađu sami na svom životnom putu, prisjete se nečeg i zastanu. Izvade jedno od njih iz njedara, kao da vade starinsku uru na srebrnom lancu, i pogledaju krišom. Pogledaju zabrinuto kao da žele saznati koliko je sati i onda se trgnu. Vraćaju sjećanje natrag u njegovo skrovište i kreću dalje, nešto bržim korak i malo više pogrbljeni – prigodnim se riječima obratio kapetan Željko Uskoković.

Poruke za prijatelje imao je i gospar Igor Rogulja.

– Sretan sam što smo se sastali i što se možemo proveseliti, vratiti uspomene, podgrijati malo srca u nadi da ćemo se sastajati i u godinama koje dolaze. Ne moraju to biti velike proslave, ali bar da se nađemo, obnovimo uspomene i sjetimo se onih kojih nema, a bili su nam važni – poručio je Rogulja.

Nakon uvodnih govora i spomena na preminule kolege i prijatelje obnovili su sjećanja na profesore i lijepe dane u školskim klupama.

– U razredu nam je jedino nedostajalo žensko društvo, po tom smo pitanju bili zakinuti – prisjetio se kapetan Matko Kosović.

Na pitanje mogu li usporediti današnje pomorstvo s onim kad su oni plovili rekli su da je prije bilo teže jer se navegavalo 12 mjeseci u lošijim uvjetima i za manje novaca, ali da je danas lošije to što pomorci gotovo pa i ne mogu izaći s broda kad dođu u neku luku jer se sve puno brže odvija i malo se vremena provodi u lukama.

Otkrili su da se osim na godišnjicama mature nekoliko njih ponekad dogovori za susret uz kavu na kojem, kroz smijeh dodaju, samo ako je netko bolestan stvarno pije kavu.

Prije nego što smo ih ostavili da se druže i uživaju u svojoj večeri poručili su nam da se vidimo za 10 godina.