O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Domagoj Jakopović – Ribafish o hvalevrijednom projektu RokOtok: “Bilo me strah dionica, mora, vjetra, svojih mogućnosti…”

Predivni projekt RokOtok Domagoja Jakopovića, poznatijeg kao Ribafish, raznježio je i ujedinio cijelu Hrvatsku.

Domagoj Jakopović poznati je kolumnist, novinar i gastro bloger, a po zanimanju je diplomirani profesor geografije. Nakon četiri godine zamjena po školama počeo je raditi kao copywriter, a kasnije i kao kolumnist, novinar i urednik u Kliku, Playboyu, Cosmopolitanu, a u jednom trenutku i na portalu Jutarnjeg lista Dobra hrana. Paralelno je počeo pisati i blog (ribafish.com). Igrom slučaja se, kaže, našao u gastronomiji, pa tako već petnaest godina živi od pisanja o hrani i pićima (sommelier je za pivo i vino). Naš Ribafish često je i član žirija na raznim manifestacijama te povremeno vodi TV show Tri, dva, jedan – kuhaj! na RTL-u.

Svestrani Domagoj živi sa svojom boljom polovicom, našom poznatom gastro blogericom Kasandrom, osnivačicom bloga Vilicom kroz Hrvatsku. Njih dvoje, zajedno sa svojim psićem, putuju, snimaju i pišu po cijeloj Hrvatskoj i regiji. “Svi troje puno jedemo, pa nas zovu Tri praščića”, kaže nam Ribafish u šali.

Domagoj je za Pomorac.hr ispričao kako je zaživjela ideja projekta RokOtok.

Šira javnost budno je pratila projekt RokOtok od samog njegovog početka. Možete li nam reći malo više o samoj ideji? Kako i kada je sve krenulo?

Sve je počelo onog trenutka dok sam plivao na bazenu Utrina i razmišljao što ću dalje sa životom. U tom trenutku, mjesecima nakon tragedije u kojoj sam ostao bez sina, nisam znao što bih sa sobom. Kao kroz nekakav polusan, zamislio sam da plivam od otoka do otoka i djeci pričam lijepe i pametne stvari, igram se s njima i zajedno učimo kako da život bude ljepši i kvalitetniji. Bio je travanj 2019., u svibnju smo imali Udrugu, u srpnju smo krenuli plivati i ispuniti obećanje mom Roku – da ćemo posjetiti sve hrvatske naseljene otoke.

Koji Vam je bio početni cilj projekta? Jeste li na početku imali neku predodžbu kako će projekt izgledati?

Iskreno, nisam. Bilo me strah dionica, mora, vjetra, svojih mogućnosti. Mislio sam da ću okupiti sve skupa stotinjak klinaca, ali eto, otišlo je u drugom smjeru… Cilj je bio napraviti nešto što još nikome nije pošlo za rukama i nogama u povijesti – spojiti plivanjem 50 naših otoka.

Koliko je točno trajao projekt? Koliko ste otoka obišli?

Obišli smo 52 otoka, ali dva su proglašena nenastanjenim prema novom popisu stanovništva. Projekt je trajao tri puta po četiri tjedna plivanja u četiri godine jer smo 2020.- u proveli u lockdownu i nismo imali dozvole…

Kako ste se pripremali za plivanje? Jeste li održavali posebne treninge prije nego što ste započeli projekt?

Plivam od svoje 25. godine i stvarno volim plivati, koliko god mi to slobodno vrijeme dopušta. I naravno, koliko mi zdravlje dopušta. Imam velike probleme s ramenom pa ponekad radim velike pauze između treninga. Prije svake sezone RokOtoka sam imao toliko posla oko organizacije i papirologije da na kraju gotovo da i nisam stigao trenirati. Nadao sam se da će netko iz vrha države prepoznati koliko je projekt interesantan, kvalitetan i bitan za otočane, djecu i roditelje, ali sam se gadno prevario.

Koji Vam je otok ostao u najljepšem sjećanju? Koji događaj biste mogli izdvojiti?

Kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže, apsolutno besmisleno. 50 otoka, 50 nevjerojatnih priča, upravo pišem o tome, možda jednoga dana sve spojim u knjigu, držite fige!

Od koga ste imali najveću podršku?

Od “malih ljudi”. Znate ono, svi žele imati bogate ljude za prijatelje, hvaliti se, slikati na svadbama i to. E, pa nama su pomogli oni ljudi koji nikada nisu težili da budu slavni i viđeni. Pošteni i hrabri ljudi, koji su dali sve od sebe da projekt zaživi i preživi. Naravno, bez pomoći vas, ljudi iz medija, ne bi bilo ni sponzora u tolikom obimu da smo od druge godine projekta mirno plovili i brojali kilometre i otoke bez prevelikog stresa. Hvala Udrugarima, otočanima, ljudima iz institucija, koji su vrhunski znali odraditi svoj dio posla, plivačima, posadi, svima koji su shvatili što je RokOtok.

Koliko je ljudi, odnosno volontera, sudjelovalo u projektu?

Stvarno ne bih znao točan broj. U Udruzi je u početku bilo desetak ljudi, ostalo nas je četvoro. Pomagalo je njih dvadesetak. Kroz posadu se izmijenilo dvadesetak doktora, doktorica, spasitelja, ronioca, skipera, plivača – preko 200 ljudi…

Je li Vas iznenadio broj ljudi koji su Vas podržali, kao i velika podrška koju ste imali na društvenim mrežama?

Apsolutno. Kako sam i naveo, mislio sam da će sve to biti skromnije, ali eto, medijima i mrežama se očito svidjela ideja.

Je li Vam ikada došlo da odustanete? Što Vas je najviše držalo i davalo Vam snagu da dovršite projekt?

Puno puta. Teško je plivati sam na otvorenome moru, sati i sati nelagode i straha, fizički i psihički te to lako slomi. Ali, imao sam cilj. Održati dato obećanje Roku da ćemo posjetiti sve otoke. Kada vam se dogodi takav užas u životu, više niste uračunljivi, tako da je ta povezanost s Mališom dovela i do spajanja otoka udaljenih i više od 18.000 metara.

Foto: Facebook / RokOtok

Je li vam tijekom projekta, kako je sve napredovalo, pala na pamet neka sasvim nova ideja, koju ste naknadno uključili u svoj plan i cilj?

Svako predavanje na otocima je bilo drugačije, upgradeano, modificirano, prilagođeno. Negdje sam bio toliko umoran i iscrpljen, da je bilo lošije, negdje je bilo milijun ljudi, negdje su bili divlji pa je i predavanje bilo lošije, tako da je od prvog predavanja na Koločepu do posljednjeg na Krku, tu stvarno nadošlo svega i svačega. Mislim da sam i ja sad puno bolji čovjek i da su sve te ideje koje su dolazile usput nekome uljepšale dan, ljetovanje, a možda čak i usmjerile život.

Jeste li unutar projekta imali još neki plan ili ideju koju niste uspjeli ostvariti?

Pričati s djecom i roditeljima koliko je bitno da komuniciraju, putuju i stvaraju zajedno. I da si međusobno govore sve dobre i loše stvari i skupa prebrode sve što se događa. Voditi klince u avanturu i istraživanje, hodati satima i raspravljati o svemu, čuvati prirodu i brinuti o našem Planetu… Sve smo to pokrenuli.

Jeste li zadovoljni projektom, sad kada je sve završeno?

Nije završeno. Završen je morski plivački dio, sad krećemo u nove avanture, ali ćemo ih objaviti tek na presici krajem rujna. Projekt je nadmašio sva očekivanja i donio mi par godina mirnijeg sna i nade da sam još ipak potreban na ovome svijetu jer su veseli klinci i sretni roditelji, ono što je najbitnije nakon ove četiri godine.

Imate li neki novi projekt na umu koji namjeravate ostvariti uskoro?

Dođite na presicu pa ćete čuti 😊

Katarina Mitrović

Predivni projekt RokOtok Domagoja Jakopovića, poznatijeg kao Ribafish, raznježio je i ujedinio cijelu Hrvatsku.

Domagoj Jakopović poznati je kolumnist, novinar i gastro bloger, a po zanimanju je diplomirani profesor geografije. Nakon četiri godine zamjena po školama počeo je raditi kao copywriter, a kasnije i kao kolumnist, novinar i urednik u Kliku, Playboyu, Cosmopolitanu, a u jednom trenutku i na portalu Jutarnjeg lista Dobra hrana. Paralelno je počeo pisati i blog (ribafish.com). Igrom slučaja se, kaže, našao u gastronomiji, pa tako već petnaest godina živi od pisanja o hrani i pićima (sommelier je za pivo i vino). Naš Ribafish često je i član žirija na raznim manifestacijama te povremeno vodi TV show Tri, dva, jedan – kuhaj! na RTL-u.

Svestrani Domagoj živi sa svojom boljom polovicom, našom poznatom gastro blogericom Kasandrom, osnivačicom bloga Vilicom kroz Hrvatsku. Njih dvoje, zajedno sa svojim psićem, putuju, snimaju i pišu po cijeloj Hrvatskoj i regiji. “Svi troje puno jedemo, pa nas zovu Tri praščića”, kaže nam Ribafish u šali.

Domagoj je za Pomorac.hr ispričao kako je zaživjela ideja projekta RokOtok.

Šira javnost budno je pratila projekt RokOtok od samog njegovog početka. Možete li nam reći malo više o samoj ideji? Kako i kada je sve krenulo?

Sve je počelo onog trenutka dok sam plivao na bazenu Utrina i razmišljao što ću dalje sa životom. U tom trenutku, mjesecima nakon tragedije u kojoj sam ostao bez sina, nisam znao što bih sa sobom. Kao kroz nekakav polusan, zamislio sam da plivam od otoka do otoka i djeci pričam lijepe i pametne stvari, igram se s njima i zajedno učimo kako da život bude ljepši i kvalitetniji. Bio je travanj 2019., u svibnju smo imali Udrugu, u srpnju smo krenuli plivati i ispuniti obećanje mom Roku – da ćemo posjetiti sve hrvatske naseljene otoke.

Koji Vam je bio početni cilj projekta? Jeste li na početku imali neku predodžbu kako će projekt izgledati?

Iskreno, nisam. Bilo me strah dionica, mora, vjetra, svojih mogućnosti. Mislio sam da ću okupiti sve skupa stotinjak klinaca, ali eto, otišlo je u drugom smjeru… Cilj je bio napraviti nešto što još nikome nije pošlo za rukama i nogama u povijesti – spojiti plivanjem 50 naših otoka.

Koliko je točno trajao projekt? Koliko ste otoka obišli?

Obišli smo 52 otoka, ali dva su proglašena nenastanjenim prema novom popisu stanovništva. Projekt je trajao tri puta po četiri tjedna plivanja u četiri godine jer smo 2020.- u proveli u lockdownu i nismo imali dozvole…

Kako ste se pripremali za plivanje? Jeste li održavali posebne treninge prije nego što ste započeli projekt?

Plivam od svoje 25. godine i stvarno volim plivati, koliko god mi to slobodno vrijeme dopušta. I naravno, koliko mi zdravlje dopušta. Imam velike probleme s ramenom pa ponekad radim velike pauze između treninga. Prije svake sezone RokOtoka sam imao toliko posla oko organizacije i papirologije da na kraju gotovo da i nisam stigao trenirati. Nadao sam se da će netko iz vrha države prepoznati koliko je projekt interesantan, kvalitetan i bitan za otočane, djecu i roditelje, ali sam se gadno prevario.

Koji Vam je otok ostao u najljepšem sjećanju? Koji događaj biste mogli izdvojiti?

Kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže, apsolutno besmisleno. 50 otoka, 50 nevjerojatnih priča, upravo pišem o tome, možda jednoga dana sve spojim u knjigu, držite fige!

Od koga ste imali najveću podršku?

Od “malih ljudi”. Znate ono, svi žele imati bogate ljude za prijatelje, hvaliti se, slikati na svadbama i to. E, pa nama su pomogli oni ljudi koji nikada nisu težili da budu slavni i viđeni. Pošteni i hrabri ljudi, koji su dali sve od sebe da projekt zaživi i preživi. Naravno, bez pomoći vas, ljudi iz medija, ne bi bilo ni sponzora u tolikom obimu da smo od druge godine projekta mirno plovili i brojali kilometre i otoke bez prevelikog stresa. Hvala Udrugarima, otočanima, ljudima iz institucija, koji su vrhunski znali odraditi svoj dio posla, plivačima, posadi, svima koji su shvatili što je RokOtok.

Koliko je ljudi, odnosno volontera, sudjelovalo u projektu?

Stvarno ne bih znao točan broj. U Udruzi je u početku bilo desetak ljudi, ostalo nas je četvoro. Pomagalo je njih dvadesetak. Kroz posadu se izmijenilo dvadesetak doktora, doktorica, spasitelja, ronioca, skipera, plivača – preko 200 ljudi…

Je li Vas iznenadio broj ljudi koji su Vas podržali, kao i velika podrška koju ste imali na društvenim mrežama?

Apsolutno. Kako sam i naveo, mislio sam da će sve to biti skromnije, ali eto, medijima i mrežama se očito svidjela ideja.

Je li Vam ikada došlo da odustanete? Što Vas je najviše držalo i davalo Vam snagu da dovršite projekt?

Puno puta. Teško je plivati sam na otvorenome moru, sati i sati nelagode i straha, fizički i psihički te to lako slomi. Ali, imao sam cilj. Održati dato obećanje Roku da ćemo posjetiti sve otoke. Kada vam se dogodi takav užas u životu, više niste uračunljivi, tako da je ta povezanost s Mališom dovela i do spajanja otoka udaljenih i više od 18.000 metara.

Foto: Facebook / RokOtok

Je li vam tijekom projekta, kako je sve napredovalo, pala na pamet neka sasvim nova ideja, koju ste naknadno uključili u svoj plan i cilj?

Svako predavanje na otocima je bilo drugačije, upgradeano, modificirano, prilagođeno. Negdje sam bio toliko umoran i iscrpljen, da je bilo lošije, negdje je bilo milijun ljudi, negdje su bili divlji pa je i predavanje bilo lošije, tako da je od prvog predavanja na Koločepu do posljednjeg na Krku, tu stvarno nadošlo svega i svačega. Mislim da sam i ja sad puno bolji čovjek i da su sve te ideje koje su dolazile usput nekome uljepšale dan, ljetovanje, a možda čak i usmjerile život.

Jeste li unutar projekta imali još neki plan ili ideju koju niste uspjeli ostvariti?

Pričati s djecom i roditeljima koliko je bitno da komuniciraju, putuju i stvaraju zajedno. I da si međusobno govore sve dobre i loše stvari i skupa prebrode sve što se događa. Voditi klince u avanturu i istraživanje, hodati satima i raspravljati o svemu, čuvati prirodu i brinuti o našem Planetu… Sve smo to pokrenuli.

Jeste li zadovoljni projektom, sad kada je sve završeno?

Nije završeno. Završen je morski plivački dio, sad krećemo u nove avanture, ali ćemo ih objaviti tek na presici krajem rujna. Projekt je nadmašio sva očekivanja i donio mi par godina mirnijeg sna i nade da sam još ipak potreban na ovome svijetu jer su veseli klinci i sretni roditelji, ono što je najbitnije nakon ove četiri godine.

Imate li neki novi projekt na umu koji namjeravate ostvariti uskoro?

Dođite na presicu pa ćete čuti 😊

Katarina Mitrović

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video