Petar Zambelić bio je kapetan i istraživač svjetskog glasa, a svakako i pustolov. Rođen je 1849. u zaseoku Zambelići na poluotoku Luštica (Boka kotorska), tada sastavnom dijelu hrvatske Dalmacije.
Pomorstvom se počeo baviti već u 12. godini kada se ukrcao na jedan lošinjski jedrenjak. Završio je samo četiri razreda škole, ali je bio žedan znanja, posebice pomorskog te je “upijao” od iskusnih kapetana zemljopis, umijeće plovidbe, astronomiju, kartografiju, meteorologiju, a “usput” učio i jezike. Govorio je osam jezika!
Nije bio navršio ni 20 godina kada je postao kapetan duge plovidbe i grčkim brodom krenuo u Južnu Ameriku. Po dolasku u Buenos Aires pridružio se još nekim tamošnjim Hrvatima pri utemeljenju argentinske trgovačke i ratne mornarice te potom pošao u Čile, u tada još neistraženu Ognjenu Zemlju. Postao je najbolji poznavatelj Magellanova prolaza u kojem su do tad mnogi kapetani doživjeli brodolome, piše Dijaspora.hr.
Istraživao je nove prolaze, kanale, tjesnace i rukavce. Pronalazio je nova lovišta tuljana, otkrio nalazište zlatnog praha, trgovao s domorodcima i s njima stvarao prijateljstva, a vjerojatno naučio i njihov jezik. Njegove sposobnosti su uočile i čileanske vlasti, te je postao član visokog državnog povjerenstva za plovidbu i bio službeni vodič i stručnjak za kanale Patagonije i Ognjene Zemlje. Plaćali su ga u zlatnicima i dali mu visoka državna odličja.
Zanimljivo, svojim kolegama, kapetanima pustolovima i istraživačima nije naplaćivao usluge. Mnogi kapetani sa zahvalnošću ga spominju u svojim dnevnicima, posebice Amerikanac kapetan Joshua Slocum u knjizi Sailing alone Around the World, New York: The Century Company, 1900.
Premda je bio vrstan pomorac, među najboljim u to vrijeme, Zambelića su morski valovi zauvijek jednoć zagrlili i odnijeli u vječnost. Naime, godine 1903. vodio je, kao pilot, brod Kettie L. M. do mjesta Ushuaia, odakle je krenuo manjom jedrilicom prema jugu u lov na tuljane. Tijekom plovidbe naišli su na oluju koja je prevrnula jedrilicu i Zambolić se tu zauvijek združio s morem koje je volio svim svojim bićem.
Petar se 1875. oženio djevojkom francuskog podrijetla. Je li imao potomstvo i što je s njim bilo, ostaje nepoznanica. Uvrštava ga se među najpoznatije svjetske pomorske istraživače i posvećena mu je ulica u gradu Punta Arenas, gdje danas obitava oveći broj Čileanaca hrvatskog podrijetla.
Dalek i naporan je bio put od pitome Luštice do hladne Ognjene zemlje, ali naš Petar svojom je sposobnošću i radom taj put svladao i mnogo pridonio napretku tog dijela Južne Amerike te svojim otkrićima pomogao napretku ljudskog roda.
