O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Englez zbog nevjerojatne ljubavi prema gropovima i moru ima svoj – muzej!

Da konopi i gropovi zanimaju i privlače ljude, dokazuju brojne knjige s prikazom čvorova i opisom načina njihova vezivanja. The Ashley Book of Knots s detaljnim prikazom oko četiri tisuće gropova, najpoznatija je od njih.

Ipak, u pomorskim muzejima ih se ne može često vidjeti. Prvi korak u ispravljanju muzejske nepravde prema gropovima učinio je Des Pawson (i sam autor nekoliko knjiga o njima) kada je 1996. sa svojom suprugom Liz otvorio Footrope Knots Museum u Ipswichu u Velikoj Britaniji, donosi Otvoreno more.

Uz ljubav prema gropovima, na to ga je potaknula i činjenica da se u prikazima aktivnosti mornara u slobodnom vremenu mogu naći brodovi u boci, rezbarije u drvu i ribljim kostima, ali ne i gropovi. Iako su, tvrdi Des, mornari najviše vremena provodili uplićući konope i vezujući gropove.

Za razliku od drugih zbirki koje ih samo prikazuju, ovaj muzej sakuplja i restaurira stare gropove i upletke (najstariji su iz 19. stoljeća), a Des je posebno ponosan što zna i tko je pojedine napravio. Bokobrani, otirači za noge, ručke mornarskih škrinja i obloge za čaše u njegov su muzej došli kao donacija potomaka starih mornara i ribara. Iako mali, smješten u šupi u Desovu dvorištu, muzej i njegov vlasnik postali su priznati u svijetu velikih pomorskih muzeja, pa Desa Pawsona često angažiraju kao kustosa i savjetnika pri postavljanju izložbi kada su konopi u pitanju.

Da konopi i gropovi zanimaju i privlače ljude, dokazuju brojne knjige s prikazom čvorova i opisom načina njihova vezivanja. The Ashley Book of Knots s detaljnim prikazom oko četiri tisuće gropova, najpoznatija je od njih.

Ipak, u pomorskim muzejima ih se ne može često vidjeti. Prvi korak u ispravljanju muzejske nepravde prema gropovima učinio je Des Pawson (i sam autor nekoliko knjiga o njima) kada je 1996. sa svojom suprugom Liz otvorio Footrope Knots Museum u Ipswichu u Velikoj Britaniji, donosi Otvoreno more.

Uz ljubav prema gropovima, na to ga je potaknula i činjenica da se u prikazima aktivnosti mornara u slobodnom vremenu mogu naći brodovi u boci, rezbarije u drvu i ribljim kostima, ali ne i gropovi. Iako su, tvrdi Des, mornari najviše vremena provodili uplićući konope i vezujući gropove.

Za razliku od drugih zbirki koje ih samo prikazuju, ovaj muzej sakuplja i restaurira stare gropove i upletke (najstariji su iz 19. stoljeća), a Des je posebno ponosan što zna i tko je pojedine napravio. Bokobrani, otirači za noge, ručke mornarskih škrinja i obloge za čaše u njegov su muzej došli kao donacija potomaka starih mornara i ribara. Iako mali, smješten u šupi u Desovu dvorištu, muzej i njegov vlasnik postali su priznati u svijetu velikih pomorskih muzeja, pa Desa Pawsona često angažiraju kao kustosa i savjetnika pri postavljanju izložbi kada su konopi u pitanju.

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video