Pitanja ne mogu biti lakša, ali odgovori su teški.
Posebno kad nevolje pritisnu, a masne godine postanu posne. Odjednom više nitko ništa ne zna, posebno oni koji su do jučer sve znali, dijelili zlatne kune, stiskali ruke, davali izjave i uveličavali proslave: ministri, župani, načelnici. Stisnu se i uvuku u vratove, a posrnule poduzetnike puste niz vodu. Strahujući da bujica i njih ne odnese…
Evo pitanja: što će sutra biti sa splitskim škverom? Ako padne u stečaj, što je realno očekivati. Hoće li se u Supavlovoj uvali, na sjevernim gradskim obalama sutra graditi brodovi? Ikakvi! Ili će niknuti hoteli, marina, zgrade?
Novi javni, kulturni ili sportski prostori? Tvornica solarnih panela? Farma svizaca za motanje čokolade s nultom emisijom ugljikovih spojeva?! Plinski terminal?
Ili će rasti samo drača? Uglavnom, prosijavanjem i nejakim vlastitim snagama skupili smo poneke elemente odgovora. Možda koga i potaknu da pomogne raspuhati škversku maglu, piše Damir Tolj za Otvoreno more.
OD SPALADIUMA DO JOKERA
Prvo: čitav prostor koji zauzima brodogradilište, odnosno tvrtka “Brodograđevna industrija Split” – u vlasništvu posrnulog poduzetnika Tomislava Debeljaka, koji je počišćeni i sanirani škver kupio od države prije desetak godina za sitnež – predstavlja pomorsko dobro. Sve unutar žice, a to nije malo. Tamo od “Konzuma” i Stinica na istoku, do Spaladium Arene i Lore na zapadu, pa na jugu gotovo do “Jokera”, preciznije – uzduž Puta Supavla.
Sve skupa, oko 400.000 četvornih metara kopnene površine (k.č. 18/1, Split, 395.759 m2). Golem prostor usred grada. Ilustracije radi, to je kao deset Dioklecijanovih palača poredanih jedna uz drugu (dimenzije 180×216 metara, blizu 39.000 kvadrata).
Znači, dva cestovna pristupa, pa pješački i željeznički, sa svom potrebnom infrastrukturom: vodom, strujom, plinom, odvodnjom, utvrđenom obalom, morskim prilazom i dubinom mora do 15 metara.
U zemljišnim knjigama, odnosno u vlastovnici upisano je “pomorsko dobro, vlasički dio 1/1”. A pomorsko dobro je “opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Na pomorskom dobru ne može se steći pravo vlasništva.” Tako kaže zakon.
Drugo: ništa tu nije Debeljakovo – ni zemljište, još manje more, a ni objekti lučke infrastrukture, kao ni zgrade, pogoni i ostale građevine. Štoviše, država je najprije potrošila milijarde kuna sanirajući sve škverske uspjehe, pa obeštetila “Brodosplit” za izvlaštenje s pomorskog dobra s gotovo tri milijarde kuna. Ovako je to bila sročila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) u rješenju od 13. listopada 2011., užežin škverske privatizacije:
“Sklapanjem Sporazuma o uređenju imovinsko-pravnih pitanja između RH i poduzetnika Brodosplit d.d. dana 11. veljače 2011. godine, ugovorne strane utvrdile su postojanje međusobnih potraživanja i obveza. Sukladno Sporazumu, provodi se prijeboj međusobnih obveza i potraživanja Brodosplita i Republike Hrvatske u iznosu od 2.897.300.000,00 kuna.
Taj iznos predstavlja naknadu koju RH daje poduzetniku za vrijednost izvlaštenih nekretnina na zemljištu koje je proglašeno pomorskim dobrom, a što se kompenzira sa sljedećim potraživanjima Republike Hrvatske prema Brodosplitu…”
Drugim riječima, Debeljakove su samo škverske pokretnine, strojevi, oprema, dizalice i slično. Iako je velike dijelove te industrijske opreme za gradnju brodova “Brodosplit” založio ili predao u vlasništvo Debeljakovoj matičnoj tvrtki DIV.Također u predstečajnom postupku.
KONCESIJA DO 2032. GODINE
Treće: budući da se škver nalazi na pomorskom dobru, odnosno na lokaciji koja predstavlja luku posebne namjene – brodogradilišnu luku od državnog značaja, RH je dala “Brodosplitu” koncesiju za škverske djelatnosti u uvali.
Ovako je to 28. siječnja 2021. opisala Vlada:
“Trgovačko društvo Brodograđevna industrija Split, ovlaštenik je koncesije u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – Brodogradilišta Split na rok od 32 godine, koja istječe 19. travnja 2032. godine. Ukupna površina lučkog područja danog u koncesiju iznosi 765.265 m2, od čega površina kopnenog dijela iznosi 542.256 m2, a površina morskog dijela iznosi 223.009 m2…”
Postoji i cijena koju koncesionar plaća, ali tu se stvari kompliciraju. Neko vrijeme Debeljak nije podmirivao koncesiju, a o tarifama sami nismo uspjeli pronaći najnovije informacije. One lanjske Vladine govore da “stalni dio iznosi tri kune po metru kvadratnom zauzete površine, a promjenjivi dio koncesijske naknade iznosi jedan posto godišnjeg prihoda luke”.
Četvrto: Vlada je lani koncem siječnja dala suglasnost “Brodosplitu” da “Brodogradilištu specijalnih objekata”, odnosno tvrtki kćeri, da u potkoncesiju dio pomorskog dobra.
Ovako kaže Vlada:
“Područje koje se predlaže dati u potkoncesiju sastoji se od Područja 1 i Područja 2 ukupne površine 41.867 m2 i obuhvaća u cijelosti k.č. 18/29, u naravi hala Brodoobrade koja služi za rezanje čeličnih limova i profila, te k.č. 18/79, u naravi Predmontažna hala u kojoj se montiraju čelični dijelovi trupa.”
I još važnije:
“Jamstvo za ostvarenje plana i programa potkoncesije jest Ugovor o gradnji obalnih ophodnih brodova (1 prototip + 4 broda u seriji) potpisan 2. prosinca 2014. godine između Ministarstva obrane i Brodosplit – Brodogradilišta specijalnih objekata. Prototip je isporučen 7. prosinca 2018. godine, a temeljem dodatka Ugovoru o gradnji od dana 17. veljače 2020. godine nastavljena je gradnja ostala četiri broda iz serije.
Projekt izgradnje pet brodova, okvirne vrijednosti 385 milijuna kuna, trebao bi omogućiti Hrvatskoj obalnoj straži da se uskladi s modernijim obalnim stražarskim službama na globalnoj razini. Oružane snage dobit će nove sposobnosti, a Brodosplit BSO novi proizvod koji može lansirati i na međunarodna tržišta.”
E, tu dolazimo do bitnih pitanja! Nijedna ozbiljna država na svijetu, a kamoli uvažena članica EU-a, NATO saveza i, za koji dan, šengenskog područja ne bi sebi dopustila naručiti ophodne brodove, platiti ih većim dijelom i nakon osam godina dobiti tek jedan. “Omiš.” S gomilom problema.
ISPRAVLJENI UPISNIK
Preostala četiri još se nedovršena i u različitim fazama stoje zatvoreni u halama “Specijalne” u pusom škveru. Tko zna što će biti s njima?! Pisali smo detaljno o tim čudesnim podvizima brodograditelja i naručitelja.
Nezavršeni brodovi upisani su bili kao već gotovi, kao vlasništvo “Brodogradilišta specijalnih objekata”, bez ikakva upisanog tereta, zaloga ili slično, uz već dodijeljena imena (“Umag”, “Karlobag”, “Opatija”, “Skradin”). Naknadno je to ipak ispravljeno u Upisniku, pa se navodi da su to brodovi u gradnji i da imaju zabilježbu.
Logično je upitati: što će biti s tim brodovima bitnima za sigurnost i nadzor morskih granica, odnosno vanjskih granica EU-a ako Trgovački sud u Splitu proglasi škverski stečaj, prema čemu sve vodi? “Brodosplit” je odavno bez novca, novih poslova nema bez državne potpore, a izgleda da je više neće ni biti, Debeljak teško može i do kakva ozbiljnijeg financiranja, kredita ili ulaganja, dugovi su golemi, imovina tanka, radnika, inženjera i meštara više nema…
Peto: nitko iz vlasti ne želi se izletjeti, ako mudre državne garniture uopće imaju ikakvu zamisao, ali o mogućim budućim koracima ipak se raspredaju priče.
U škverskim krugovima da se čuti scenarij prema kojem bi upravo država, akonto tražbina u “Brodosplitu” ili autoritetom svoje vlasti, mogla preuzeti upravo “Brodogradilište specijalnih objekata”, oko njega organizirati proizvodnju, dovršiti ophodne brodove i zaposliti 500 ljudi. No, upitno je može li se to baš tako izvesti u stečaju: tko zna kako bi reagirali ostali vjerovnici, odnosno njihova skupština.
Imalo bi smisla zadržati tu sposobnost, imamo Mornaricu i Stražu, imamo nacionalnog putničkog brodara čiji dio flote je izgrađen baš u Splitu. Kao i dio vojnog programa stare i nove države, uostalom. Imamo brodograđevni studij i srednju (industrijsku) školu. A čemu sve to bez škvera?!
Možda je upravo s ovom tezom u izravnoj vezi lanjska informacija da Vlada nema ništa protiv ustupanja potkoncesije “Specijalnoj”. Vidjet ćemo, nadležni šute o tomu. Ali je indikativno da u “Brodosplitu” praktički samo BSO nema blokirane račune.
Šesto: poznavajući izrazito teško stanje oko škvera, teško je očekivati da će se sutra u Supavlovoj uvali ukazati moderno i veliko brodogradilište, bilo u čijem vlasništvu. Teško ćemo tu više gledati velika porinuća.
A resurs je prvorazredni, već smo spomenuli o kolikom prostoru se radi, na kojoj poziciji i kako je komunalno opremljen. Na koncu, škverska uvala dobit će potpuno novu perspektivu izgradi li se planirani most Kaštela – Stinice (tik do brodogradilišta) s tunelom kroz Kozjak i spojem na autocestu.
Eto, sad bi naši stari zapivali: “A kroz buže o‘ madiri vitar sviri, ćale moj…”
Damir Tolj
