U Istri je ekipa HTV-a posjetila jedno skriveno selo koje je dosad ostalo pošteđeno sveopće apartmanizacije. Zove se Škitača, ima samo jednog autohtonog stanovnika, a najpoznatije je po vidikovcu s kojeg puca jedan od najljepših pogleda na poluotoku.
U pokušaju da u Istri pronađemo selo koje izgleda kao nekad, bez apartmana i vila s bazenima koje danas kao da postaju naš najpoznatiji seoski “proizvod”, doskitali smo do Škitače. I nismo požalili. Rijeka kao na dlanu, cijeli Kvarner i otoci, a kad je vedro, vidi se i cijeli jug Istre, čak i Alpe.
Iznad mora, a ispod neba, to je Škitača!
U selu je jedna doseljena obitelj, no od autohtonih stanovnika ostao je još samo jedan. Ivan Gianni Fonović je stari pomorac koji je svoj život dao moru.
Godinama je “tukao” sva svjetska mora. A onda se vratio u rodno mjesto. Mir i tišinu ni za što ne bi mijenjao, kaže.
– Meni je dobro sve. Ja sam tu naučen i ne bih se maknuo odavde. Ništa mi ne fali, dodaje.
Na pitanje kako je ostao jedini autohtoni stanovnik odgovara da su “stari poumirali, netko je išao u Koromačno, Labin, Pulu, Ameriku, Australiju, Italiju, trbuhom za kruhom, nekad nas je bilo 360”.
Put nastavljamo prema središtu sela gdje se nalazi planinarska kuća. Brojne labinske staze vode upravo u Škitaču.
– Iako puše uvijek ima neku svoju draž, ljepotu, još uvijek netaknutu prirodu i uvijek nas napuni s nekom svojom energijom, kome god da treba napuniti baterije neka dođe ovdje i malo prošeće i napuni pluća i dušu, poziva Roberto Zahtila iz Bike centra Rabac.
A mi pješačimo dalje. Kroz priče i legende. Jedna kaže da je ovamo došla sv. Lucija koja je mještane molila da joj podignu crkvu. Oni su odbili.
– Zato je sv. Luce tužna došla ovdje, zaplakala i zaspala baš na ovom kamenu. Kad se ujutro probudila, nastala je ova rupa s čudotvornom vodom koja nikad ne presušuje, priča Zahtila.
Čudotvorna voda, čudesni vidici. Priroda i mir. Mnogo je razloga da doskićete u Škitaču.
