O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Brod koji je povezivao Istru s Trstom

Od 1962. do 1976. ovo se elegantno plavo plovilo čak šest puta tjedno moglo vidjeti u istarskim lukama poput Pule, Novigrada, Umaga, Pirana, Izole i Kopra * Nakon iskrcavanja, Istrani bi postupno otkrivali Ponte Rosso, Il lavoratore, Upim, Standu, Coin, Giovanni, satove Darwil i Cremcaffé na trgu Goldoni…

Foto: paluba.info/Istra24.hr

Mnogi Istrijani starije generacije sjetit će se „Edre“, lijepog plavog motornog broda koji je od 1962. do 1976. povezivao Pulu i zapadnu obalu Istre s Trstom, prenosi Istra24.

Taj se elegantni brod čak šest puta tjedno mogao vidjeti u istarskim lukama poput Pule, Novigrada, Umaga, Pirana, Izole i Kopra. U trenutku uspostavljanja te brodske linije, plovio je svaki dan osim četvrtka, u Novigrad je pristajao samo srijedom, a u Pulu isključivo petkom. S vremenom, na popisu istarskih luka „Edre”  našao se i Rovinj.

Šest puta tjedno je mnogo, takav intenzitet morke povezanosti između Istre i Trsta danas je nezamisliv, neisplativ. Stoga, nekadašnji uspjeh ove brodske linije treba povezati s ondašnjim povijesnim trenutkom.

U ranim šezdesetima, osim minimalnog broja putovanja iz turističkih i izletničkih razloga, komunikacija između Trsta i Istre služila je održavanju odnosa između obitelji rascijepljenih Drugim svjetskim ratom; naime, mnogi su Istrani odlučili napustiti komunističku Jugoslaviju i preseliti u Trst.

No, kasnije su se razlozi održavanja ove morske pruge više puta povećali. Ukidanjem vize između Jugoslavije i Italije, izleti Tršćana u Istru postajali su sve češći, dok su Istrani postupno otkrivali Ponte Rosso, Il lavoratore, Upim, Standu, Coin, Giovanni, satove Darwil i Cremcaffé na trgu Goldoni…

Italija je tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća doživljavala gospodarski procvat (boom economico), cijene robe široke potrošnje bile su znatno niže od onih u Jugoslaviji, a široki izbor ponude nije bio ni približno usporediv sa sivilom naših dućana. Među Istrane, a polako i među ostale stanovnike bivše Jugoslavije, navirala je dugogodišnja sezona šopinga u Trstu.

U to vrijeme, automobili su u bivšoj Jugoslaviji još uvijek bili vrlo rijetki, a isto je vrijedilo za autobusne linije koje su prometovale neprimjerenim cestama. Od Pule do Trsta autobusom tada se putovalo četiri do pet sati. I „Edrom“ je od Pule do Trsta trebalo 5 sati, ali put je bio udobniji i krajobrazno puno zanimljiviji.

“Edra” u Puli (desno), fotografija: Facebook Pula iz vremena Jugoslavije

Još jedna zanimljivost: ako se uzme u obzir da je brod polazio iz Trsta u 8 ujutro, posljedično su polasci iz Pule i drugih istarskih mjesta prema Julijskoj prijestolnici bili u poslijepodnevnim satima; tada, kad se odlazio u Trst, u tom se gradu ostajalo najmanje dva, ali i više dana.

Izgrađena u brodogradilištu „Felszegi“ iz Milja (Muggia) za brodara „Società di Navigazione Alto Adriatico“ iz Trsta, „Edra“ je bila duga 64 a široka 8 metara, mogla je primiti 500 putnika i postizala je brzinu od 18,7 čvorova. Trup je položen 30. svibnja 1961., brod je porinut 11. siječnja 1962.a pušten je u službu 26. rujna 1962.

Nakon 16 godina plovidbe zapadnom istarskom obalom, 1978. „Edra“ je prodana talijanskom ministarstvu prometa, točnije Državnim željeznicama („Ferrovie dello stato“) za značajnu svotu od 740 milijuna lira. Namijenjena kratkoj plovidbi u Messinskom tjesnacu, spajala je „špic“ talijanske čizme, Calabriju, sa Sicilijom. Tada je obojana u bijelo, djelomično je prerađena i paluba, čime je“Edra“ izgubila dio svog izvornog šarma.

Na istarskoj ruti „Edra“ je zamijenjena „Dioneom“, nešto manjim brodom. No, u 70-im godinama došlo je do masovne automobilske motorizacije i u Jugoslaviji, cestovni je promet prevladao nad pomorskim, stoga je ispalo da je usluga broda „Dionea“ ponajviše bila turistička, te je s određenim prekidima trajala do 1990. godine.

Foto: Istar.24.hr

Daleko od istarskog mora, „Edra“ je doživjela i nesretnu, ali i sretnu epizodu. Kad je bila u službi željeznica, 9. srpnja 1988. u vodama Messinskog tjesnaca sudarila se s panamskim kontejnerskim brodom „Languedoc“, srećom bez posljedica za 139 putnika koji su se u tom trenutku nalazili na brodu. Puno je ljepše bilo 3. travnja 1993., kad je posada Edre i njezinog kapetana Pietra Arene spasila ženu koja je pala s lukobrana u luci Reggio Calabria.

„Edra“ je otpisana u lipnju 1994., a danas je usidrena u luci Reggio Calabria.

Od 1962. do 1976. ovo se elegantno plavo plovilo čak šest puta tjedno moglo vidjeti u istarskim lukama poput Pule, Novigrada, Umaga, Pirana, Izole i Kopra * Nakon iskrcavanja, Istrani bi postupno otkrivali Ponte Rosso, Il lavoratore, Upim, Standu, Coin, Giovanni, satove Darwil i Cremcaffé na trgu Goldoni…

Foto: paluba.info/Istra24.hr

Mnogi Istrijani starije generacije sjetit će se „Edre“, lijepog plavog motornog broda koji je od 1962. do 1976. povezivao Pulu i zapadnu obalu Istre s Trstom, prenosi Istra24.

Taj se elegantni brod čak šest puta tjedno mogao vidjeti u istarskim lukama poput Pule, Novigrada, Umaga, Pirana, Izole i Kopra. U trenutku uspostavljanja te brodske linije, plovio je svaki dan osim četvrtka, u Novigrad je pristajao samo srijedom, a u Pulu isključivo petkom. S vremenom, na popisu istarskih luka „Edre”  našao se i Rovinj.

Šest puta tjedno je mnogo, takav intenzitet morke povezanosti između Istre i Trsta danas je nezamisliv, neisplativ. Stoga, nekadašnji uspjeh ove brodske linije treba povezati s ondašnjim povijesnim trenutkom.

U ranim šezdesetima, osim minimalnog broja putovanja iz turističkih i izletničkih razloga, komunikacija između Trsta i Istre služila je održavanju odnosa između obitelji rascijepljenih Drugim svjetskim ratom; naime, mnogi su Istrani odlučili napustiti komunističku Jugoslaviju i preseliti u Trst.

No, kasnije su se razlozi održavanja ove morske pruge više puta povećali. Ukidanjem vize između Jugoslavije i Italije, izleti Tršćana u Istru postajali su sve češći, dok su Istrani postupno otkrivali Ponte Rosso, Il lavoratore, Upim, Standu, Coin, Giovanni, satove Darwil i Cremcaffé na trgu Goldoni…

Italija je tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća doživljavala gospodarski procvat (boom economico), cijene robe široke potrošnje bile su znatno niže od onih u Jugoslaviji, a široki izbor ponude nije bio ni približno usporediv sa sivilom naših dućana. Među Istrane, a polako i među ostale stanovnike bivše Jugoslavije, navirala je dugogodišnja sezona šopinga u Trstu.

U to vrijeme, automobili su u bivšoj Jugoslaviji još uvijek bili vrlo rijetki, a isto je vrijedilo za autobusne linije koje su prometovale neprimjerenim cestama. Od Pule do Trsta autobusom tada se putovalo četiri do pet sati. I „Edrom“ je od Pule do Trsta trebalo 5 sati, ali put je bio udobniji i krajobrazno puno zanimljiviji.

“Edra” u Puli (desno), fotografija: Facebook Pula iz vremena Jugoslavije

Još jedna zanimljivost: ako se uzme u obzir da je brod polazio iz Trsta u 8 ujutro, posljedično su polasci iz Pule i drugih istarskih mjesta prema Julijskoj prijestolnici bili u poslijepodnevnim satima; tada, kad se odlazio u Trst, u tom se gradu ostajalo najmanje dva, ali i više dana.

Izgrađena u brodogradilištu „Felszegi“ iz Milja (Muggia) za brodara „Società di Navigazione Alto Adriatico“ iz Trsta, „Edra“ je bila duga 64 a široka 8 metara, mogla je primiti 500 putnika i postizala je brzinu od 18,7 čvorova. Trup je položen 30. svibnja 1961., brod je porinut 11. siječnja 1962.a pušten je u službu 26. rujna 1962.

Nakon 16 godina plovidbe zapadnom istarskom obalom, 1978. „Edra“ je prodana talijanskom ministarstvu prometa, točnije Državnim željeznicama („Ferrovie dello stato“) za značajnu svotu od 740 milijuna lira. Namijenjena kratkoj plovidbi u Messinskom tjesnacu, spajala je „špic“ talijanske čizme, Calabriju, sa Sicilijom. Tada je obojana u bijelo, djelomično je prerađena i paluba, čime je“Edra“ izgubila dio svog izvornog šarma.

Na istarskoj ruti „Edra“ je zamijenjena „Dioneom“, nešto manjim brodom. No, u 70-im godinama došlo je do masovne automobilske motorizacije i u Jugoslaviji, cestovni je promet prevladao nad pomorskim, stoga je ispalo da je usluga broda „Dionea“ ponajviše bila turistička, te je s određenim prekidima trajala do 1990. godine.

Foto: Istar.24.hr

Daleko od istarskog mora, „Edra“ je doživjela i nesretnu, ali i sretnu epizodu. Kad je bila u službi željeznica, 9. srpnja 1988. u vodama Messinskog tjesnaca sudarila se s panamskim kontejnerskim brodom „Languedoc“, srećom bez posljedica za 139 putnika koji su se u tom trenutku nalazili na brodu. Puno je ljepše bilo 3. travnja 1993., kad je posada Edre i njezinog kapetana Pietra Arene spasila ženu koja je pala s lukobrana u luci Reggio Calabria.

„Edra“ je otpisana u lipnju 1994., a danas je usidrena u luci Reggio Calabria.

Intervju

Kolumna

Lifestyle

Foto / video