O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Olupina Totonno i njezini traktori omiljena su destinacija za ronioce

U području oko Dubrovnika ima dosta potonulih brodova, no tema ovog feljtona je možda i najzanimljiviji brod kojega obožavaju domaći i strani ronioci. Priču o tom potonulom parobrodu i sam poznajem od ranije mladosti, a prema njima, brod se nalazi od zapadne ponte otoka Grebeni na nekih 100 metara u smjeru rta Bezdanj na Kalamoti, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Osobno sam u ljeto 1986. godine, često s brodićem Orsan vozio ronioce za agenciju Kompas na ronjenje, a glavni instruktor i vodič je bio Vlaho Radonić iz ronilačkog kluba Dubrovnik. Mi smo često išli baš na tu podrtinu parobroda TARANTO i to više puta tjedno jer je to ronjenje bilo najinteresantnije.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

POGREŠNO GA ZOVU OD DAVNINA

Dugi niz godina sam u tekstovima nalazio dvojna imena za parobrod, i to TARANTO i TOTONNO. No, moja istraživanja dovela su do zaključka kako je pravo ime broda TOTONNO. Dakle, ime TARANTO, koje se i danas spominje, nije točno i nema nikakvu poveznicu sa stvarnim imenom. Također nema nikakve poveznice ni s talijanskom lukom Taranto kao niti s prijevodima tog imena na latinskim i ostalim jezicima.

Pogrešno ime za brod proteže se do davnina, a kako je provjereno iz više izvora, prije Drugog svjetskog rata uopće nije ni postojao teretni brod imena TARANTO. Podatke sam provjerio na sajtu Miramar Ship Indeks, kod kolege Danila Prestinta, koji također piše o brodovima na Jadranu, a naš ronilac i podvodni snimatelj povijesnih podrtina na Jadranu Danijel Frka uvijek piše kako je ronio na podrtini TOTONNO. Službeni sajt wrecksite.eu ga je zabilježio kao parobrod TOTONNO te scan s tim podatcima prilažem. Evo točnih podataka i sve o povijesti parobroda.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

ČESTO JE MIJENJAO VLASNIKE

U nizozemskom brodogradilištu Rijkee u Rotterdamu pod brojem 94 u prosincu 1899. godine izgrađen je teretni parobrod CURACAO koji je dobio ime po otoku u nizozemskim Antilima blizu venecuelanske obale na Karibima. Bio je izgrađen za brodarsku kompaniju Koninklijke West- Indische Maildienst (KWIM) sa sjedištem u Amsterdamu. Plovio je u teretno- poštanskoj liniji između Amsterdama i luka Paramaribo, Demerara, Trinidad, Curacao, a kasnije i prema Port au Princeu i New Yorku. Imao je 728 bruto tona, bio je dug 60,7 i širok 10 metara, a mogao je ploviti brzinom od 10 čvorova.

Od prvih plovidbi je vijao nizozemsku zastavu, a kasnije je često mijenjao vlasnike i to 1901., 1916. i 1918. kada mu brodarska kompanija Compagnie des Cargos Francaise daje ime ACHILLE BAYART te vije francusku zastavu. Ponovo mijenja vlasnika 1925. godine i ime u FRANCESCO IMPARATO, a po krmi vije talijansku zastavu. Godine 1930. plovi za novog vlasnika, Michaela Bottiglieria iz Tore del Greco u Italiji koji mu daje novo ime TOTONNO koje i danas nosi, ali nažalost kao podrtina na dnu mora.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

PRESUDILA MU MINA

Još će dva puta promijeniti nove vlasnike i to 1938. i 1940. da bi ga talijanska vlada za potrebe Drugog svjetskog rata rekvirirala 7. lipnja 1940. pod imenom TOTONNO i oznakom V83. Plovi pod komandom talijanske mornarice kao pomoćni transportni brod između talijanske luke Bari i albanskih luka Dures, Vlore, Porto Edda (Saranda). Dana 15. veljače 1943 iz Italije je doplovio pred luku Gruž, ali se navegacijskom greškom previše približio otoku Grebeni te je ušao u talijansko minsko polje. Jedna mina je eksplodirala u visini prvog skladišta koja mu je stvorila veliku rupu u podvodnom dijelu trupa. Kapetan broda je pokušao okrenuti brod prema otoku Grebeni s naumom nasukavanja u plićem dijelu, ali bez uspjeha te je pramčani dio ubrzo potonuo, a krma nešto kasnije tj. čim se ostali dio trupa napunio morem. Brod je potonuo na predjelu dna koji je stepenast i prilikom pada se prepolovio u dva dijela, s time da mu je prova ostala na 25 metara, a krma na 52 metara dubine. Nitko od posade nije stradao jer su svi navrijeme napustili brod i doplivali do otoka Grebeni.

Danas nakon punih 80 godina, parobrod TOTONNO vojne oznake V83 leži na dubini od 25 do 52 metara dubine i nezaobilazna je atrakcija turističkog ronjenja. Nadgrađe je bilo drveno te se ono odavno raspalo, a čelični brod je vidljiv, ali veoma derutan, ruzinav, obrastao algama. Olupina parobroda ima svoje stalne stanare, a to su puno vrsta riba, rakovica i glavonožaca koji tu mirno borave te ih ni ronioci koji često rone ne diraju, a one im zauzvrat daju dodatni čar ronjenja. Na krmi broda, na palubi se nalazi jedan prevrnuti traktor Ansaldo koji je proizveden u Genovi, a još jedan jednak njemu pored samog broda. Oba su u lošem stanju, ali ovaj pored broda izgleda kao da bi i sad mogao voziti.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Ovaj tekst pišem točno na 80. godišnjicu od potonuća. Također sam želio čitatelje informirati o njegovom pravom imenu, a to je TOTONNO s vojnom oznakom V83. Povijest je to parobroda koji je izgrađen u prosincu daleke 1899. godine, a i dalje nakon 123 godine postojan tu pored nas, ali nažalost kao podrtina. Taj mali teretni brodić duljine 60,7 metara je plovio iz Europe prema Južnoj i Sjevernoj Americi i natrag po svim uvjetima nemirnog Atlantika, što je danas nezamislivo uz današnje teretne brodove duljine do 400 metara.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

U području oko Dubrovnika ima dosta potonulih brodova, no tema ovog feljtona je možda i najzanimljiviji brod kojega obožavaju domaći i strani ronioci. Priču o tom potonulom parobrodu i sam poznajem od ranije mladosti, a prema njima, brod se nalazi od zapadne ponte otoka Grebeni na nekih 100 metara u smjeru rta Bezdanj na Kalamoti, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Osobno sam u ljeto 1986. godine, često s brodićem Orsan vozio ronioce za agenciju Kompas na ronjenje, a glavni instruktor i vodič je bio Vlaho Radonić iz ronilačkog kluba Dubrovnik. Mi smo često išli baš na tu podrtinu parobroda TARANTO i to više puta tjedno jer je to ronjenje bilo najinteresantnije.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

POGREŠNO GA ZOVU OD DAVNINA

Dugi niz godina sam u tekstovima nalazio dvojna imena za parobrod, i to TARANTO i TOTONNO. No, moja istraživanja dovela su do zaključka kako je pravo ime broda TOTONNO. Dakle, ime TARANTO, koje se i danas spominje, nije točno i nema nikakvu poveznicu sa stvarnim imenom. Također nema nikakve poveznice ni s talijanskom lukom Taranto kao niti s prijevodima tog imena na latinskim i ostalim jezicima.

Pogrešno ime za brod proteže se do davnina, a kako je provjereno iz više izvora, prije Drugog svjetskog rata uopće nije ni postojao teretni brod imena TARANTO. Podatke sam provjerio na sajtu Miramar Ship Indeks, kod kolege Danila Prestinta, koji također piše o brodovima na Jadranu, a naš ronilac i podvodni snimatelj povijesnih podrtina na Jadranu Danijel Frka uvijek piše kako je ronio na podrtini TOTONNO. Službeni sajt wrecksite.eu ga je zabilježio kao parobrod TOTONNO te scan s tim podatcima prilažem. Evo točnih podataka i sve o povijesti parobroda.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

ČESTO JE MIJENJAO VLASNIKE

U nizozemskom brodogradilištu Rijkee u Rotterdamu pod brojem 94 u prosincu 1899. godine izgrađen je teretni parobrod CURACAO koji je dobio ime po otoku u nizozemskim Antilima blizu venecuelanske obale na Karibima. Bio je izgrađen za brodarsku kompaniju Koninklijke West- Indische Maildienst (KWIM) sa sjedištem u Amsterdamu. Plovio je u teretno- poštanskoj liniji između Amsterdama i luka Paramaribo, Demerara, Trinidad, Curacao, a kasnije i prema Port au Princeu i New Yorku. Imao je 728 bruto tona, bio je dug 60,7 i širok 10 metara, a mogao je ploviti brzinom od 10 čvorova.

Od prvih plovidbi je vijao nizozemsku zastavu, a kasnije je često mijenjao vlasnike i to 1901., 1916. i 1918. kada mu brodarska kompanija Compagnie des Cargos Francaise daje ime ACHILLE BAYART te vije francusku zastavu. Ponovo mijenja vlasnika 1925. godine i ime u FRANCESCO IMPARATO, a po krmi vije talijansku zastavu. Godine 1930. plovi za novog vlasnika, Michaela Bottiglieria iz Tore del Greco u Italiji koji mu daje novo ime TOTONNO koje i danas nosi, ali nažalost kao podrtina na dnu mora.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

PRESUDILA MU MINA

Još će dva puta promijeniti nove vlasnike i to 1938. i 1940. da bi ga talijanska vlada za potrebe Drugog svjetskog rata rekvirirala 7. lipnja 1940. pod imenom TOTONNO i oznakom V83. Plovi pod komandom talijanske mornarice kao pomoćni transportni brod između talijanske luke Bari i albanskih luka Dures, Vlore, Porto Edda (Saranda). Dana 15. veljače 1943 iz Italije je doplovio pred luku Gruž, ali se navegacijskom greškom previše približio otoku Grebeni te je ušao u talijansko minsko polje. Jedna mina je eksplodirala u visini prvog skladišta koja mu je stvorila veliku rupu u podvodnom dijelu trupa. Kapetan broda je pokušao okrenuti brod prema otoku Grebeni s naumom nasukavanja u plićem dijelu, ali bez uspjeha te je pramčani dio ubrzo potonuo, a krma nešto kasnije tj. čim se ostali dio trupa napunio morem. Brod je potonuo na predjelu dna koji je stepenast i prilikom pada se prepolovio u dva dijela, s time da mu je prova ostala na 25 metara, a krma na 52 metara dubine. Nitko od posade nije stradao jer su svi navrijeme napustili brod i doplivali do otoka Grebeni.

Danas nakon punih 80 godina, parobrod TOTONNO vojne oznake V83 leži na dubini od 25 do 52 metara dubine i nezaobilazna je atrakcija turističkog ronjenja. Nadgrađe je bilo drveno te se ono odavno raspalo, a čelični brod je vidljiv, ali veoma derutan, ruzinav, obrastao algama. Olupina parobroda ima svoje stalne stanare, a to su puno vrsta riba, rakovica i glavonožaca koji tu mirno borave te ih ni ronioci koji često rone ne diraju, a one im zauzvrat daju dodatni čar ronjenja. Na krmi broda, na palubi se nalazi jedan prevrnuti traktor Ansaldo koji je proizveden u Genovi, a još jedan jednak njemu pored samog broda. Oba su u lošem stanju, ali ovaj pored broda izgleda kao da bi i sad mogao voziti.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Ovaj tekst pišem točno na 80. godišnjicu od potonuća. Također sam želio čitatelje informirati o njegovom pravom imenu, a to je TOTONNO s vojnom oznakom V83. Povijest je to parobroda koji je izgrađen u prosincu daleke 1899. godine, a i dalje nakon 123 godine postojan tu pored nas, ali nažalost kao podrtina. Taj mali teretni brodić duljine 60,7 metara je plovio iz Europe prema Južnoj i Sjevernoj Americi i natrag po svim uvjetima nemirnog Atlantika, što je danas nezamislivo uz današnje teretne brodove duljine do 400 metara.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video