O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Kapetan Aron Baretić – ABe: Kako prosječan pomorac provodi slobodno vrijeme?

Kako li prosječan pomorac provodi vrijeme kad nije na brodu? Tu bi se, vjerojatno, moglo čuti najrazličitijih odgovora i još mnogo više priča. Jer ipak, i mi pomorci smo samo ljudi. Istina, pomalo neobični, često neshvatljivi i svojim najbližima, a kamoli tek ostalim ljudima u našoj okolini. I mi, kao i svi ostali, imamo različite interese, hobije, zanimacije, želje, potrebe, mogućnosti i ograničenja. Zasigurno se nemali broj među nama bavi stvarima kojima se bave i ‘obični’ ljudi. Kao što ih ima među nama koji se, manje ili više, aktivno bave ekstremnim sportovima, unatoč nepobitnoj činjenici da su nam sam posao, analogno tome i život, prilično ekstremni.

Sjećam se odvojenih razgovora s dvojicom pomoraca koji se nisu uzajamno poznavali. Jedan od njih je bio Upravitelj stroja, a drugi 1. palube. Zanimljivo je da su obojica rekla gotovo identično – da vrijeme kod kuće najradije provode izvaljeni na ležaju s daljinskim upravljačima pored sebe. Naravno da je tu bilo nemalo prenemaganja i pretjerivanja. No, očito je da im tjelesne aktivnosti nisu bile u to vrijeme na listi prioroteta.

Zanimljiv mi je bio komentar drugog Upravitelja, puno godina ranije, kako mu je dosta i previše alata po brodovima da doma nema nego tek najosnovnije, tek za nuždu. Naravno da nije mislio doslovce.

Ili nekoliko kuhara s kojima sam, bez imalo zluradosti, razgovarao o tome tko kuha kad su kod kuće. Pojedine reakcije su bile gotovo eksplozivne, uz glasne komentare na račun ženina ‘mjesta u kući’. Njima ni riječi nisam povjerovao, vjerujući da njihove supruge itekako znaju tko je ‘gazda’ u kući i da to nisu muževi. Međutim, bilo je i onih koji su rekli da vole kuhanje pa da često kuhaju i kad su doma. Mada mi je teško povjerovati da ima kuhara koji nakon godina navigacije i kuhanja za pomorce i dalje vole svoj posao.

Zatim je tu jedan kolega, u to vrijeme također 1. palube, koji se aktivno bavio trčanjem maratona i poluprofesionalnim vožnjama sportskih automobila. Vidim da se i dalje bavi time, više od 10 godina kasnije.

Potom, tu je također kolega koji se bavi alpskim biciklizmom. Kaže da ga to ispunjava i nužno mu je neophodno za mentalno, a vjerujem i tjelesno zdravlje.

Za pretpostaviti je da mnogi čimbenici utječu na to na koji način provodimo vrijeme kad nismo na brodu. Počevši od genetskih predispozicija, uz zasigurno snažan utjecaj obitelji i okoline kroz djetinjstvo i odrastanje, ali i o količini vremena koje imamo na raspolaganju tijekom dopusta. Ugovori su sve kraći. Analogno tome su i dopusti sve kraći. Znači da je raspoloživo vrijeme podijeljeno na više manjih dijelova. Pomaže li ili odmaže to skraćeno vrijeme pomorcu i obitelji u izvršavanju svega što su planirali?

Ja nisam od onih (ne)sretnika koji napuštaju dom i putuju jednom mjesečno, proživljavajući beskonačna opraštanja i predugačke letove do odredišta. Načelno, radim četiri mjeseca i na dopustu sam isto toliko. Je li to stvar navike ili nečeg drugog, ne bih se mijenjao s onima koji odlaze i dolaze puno učestalije. Znam, mnogi među njima se ne bi mijenjali s nama koji to činimo puno rijeđe.

No dobro, a što je sa slobodnim vremenom kad smo na brodu? Tu su stvari donekle drugačije i ovise, prvenstveno, o dužnosti koju obnašamo, ali i o području plovidbe, vrsti broda, učestalosti dolazaka i odlazaka u luke i terminale. Kako usporediti količinu slobodnog vremena strojara i kuhara, zapovjednika i mazača, itd.? Međutim, isto tako, kako uspoređivati dvanaest satne radne smjene svakog dana tijekom ugovora u offshore industriji s navigacijom od četrdeset ili više dana s VLCC (Very Large Crude Carrier)? Ili s bilo kojim klasičnim trgovačkim brodovima na kojima ‘institucija’ vikenda i dalje postoji.

Konkretan slučaj imamo trenutno na brodu, gdje se poslije posla većina nas odvaja i zatvara u svoje kabine, sa svojim mislima ili ispred ekrana s mobitela, kompjutora, televizija. Sate i sate provodimo ispred tih manjih ili većih ekrana, gledajući filmove, igrajući video igre, komunicirajući s obiteljima, ali i s prijateljima i kolegama pomorcima. Do toga da pojedinci nose sa sobom na brod svoje privatne video konzole i tko zna koliko različitih video igara, pa čak i do toga da nekad određenu informaciju s drugog broda primimo i proširimo prije no što znamo što se tog istog dana desilo nekome od nas na istom brodu.

Sve više se uzajamno otuđujemo u živoj komunikaciji da bismo više i češće kominicirali putem raznim digitalnih aplikacija.


Ma gdje bili, ma na kakvom brodu bili i ma kakav ugovor imali, neka vam je uvijek dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.


Singapore Western Petroleum Anchorage Bravo, 28. travnja 2022. godine.


Kapetan Aron Baretić – ABe

Aron Baretić - ABe
Foto: Aron Baretić – ABe

Kako li prosječan pomorac provodi vrijeme kad nije na brodu? Tu bi se, vjerojatno, moglo čuti najrazličitijih odgovora i još mnogo više priča. Jer ipak, i mi pomorci smo samo ljudi. Istina, pomalo neobični, često neshvatljivi i svojim najbližima, a kamoli tek ostalim ljudima u našoj okolini. I mi, kao i svi ostali, imamo različite interese, hobije, zanimacije, želje, potrebe, mogućnosti i ograničenja. Zasigurno se nemali broj među nama bavi stvarima kojima se bave i ‘obični’ ljudi. Kao što ih ima među nama koji se, manje ili više, aktivno bave ekstremnim sportovima, unatoč nepobitnoj činjenici da su nam sam posao, analogno tome i život, prilično ekstremni.

Sjećam se odvojenih razgovora s dvojicom pomoraca koji se nisu uzajamno poznavali. Jedan od njih je bio Upravitelj stroja, a drugi 1. palube. Zanimljivo je da su obojica rekla gotovo identično – da vrijeme kod kuće najradije provode izvaljeni na ležaju s daljinskim upravljačima pored sebe. Naravno da je tu bilo nemalo prenemaganja i pretjerivanja. No, očito je da im tjelesne aktivnosti nisu bile u to vrijeme na listi prioroteta.

Zanimljiv mi je bio komentar drugog Upravitelja, puno godina ranije, kako mu je dosta i previše alata po brodovima da doma nema nego tek najosnovnije, tek za nuždu. Naravno da nije mislio doslovce.

Ili nekoliko kuhara s kojima sam, bez imalo zluradosti, razgovarao o tome tko kuha kad su kod kuće. Pojedine reakcije su bile gotovo eksplozivne, uz glasne komentare na račun ženina ‘mjesta u kući’. Njima ni riječi nisam povjerovao, vjerujući da njihove supruge itekako znaju tko je ‘gazda’ u kući i da to nisu muževi. Međutim, bilo je i onih koji su rekli da vole kuhanje pa da često kuhaju i kad su doma. Mada mi je teško povjerovati da ima kuhara koji nakon godina navigacije i kuhanja za pomorce i dalje vole svoj posao.

Zatim je tu jedan kolega, u to vrijeme također 1. palube, koji se aktivno bavio trčanjem maratona i poluprofesionalnim vožnjama sportskih automobila. Vidim da se i dalje bavi time, više od 10 godina kasnije.

Potom, tu je također kolega koji se bavi alpskim biciklizmom. Kaže da ga to ispunjava i nužno mu je neophodno za mentalno, a vjerujem i tjelesno zdravlje.

Za pretpostaviti je da mnogi čimbenici utječu na to na koji način provodimo vrijeme kad nismo na brodu. Počevši od genetskih predispozicija, uz zasigurno snažan utjecaj obitelji i okoline kroz djetinjstvo i odrastanje, ali i o količini vremena koje imamo na raspolaganju tijekom dopusta. Ugovori su sve kraći. Analogno tome su i dopusti sve kraći. Znači da je raspoloživo vrijeme podijeljeno na više manjih dijelova. Pomaže li ili odmaže to skraćeno vrijeme pomorcu i obitelji u izvršavanju svega što su planirali?

Ja nisam od onih (ne)sretnika koji napuštaju dom i putuju jednom mjesečno, proživljavajući beskonačna opraštanja i predugačke letove do odredišta. Načelno, radim četiri mjeseca i na dopustu sam isto toliko. Je li to stvar navike ili nečeg drugog, ne bih se mijenjao s onima koji odlaze i dolaze puno učestalije. Znam, mnogi među njima se ne bi mijenjali s nama koji to činimo puno rijeđe.

No dobro, a što je sa slobodnim vremenom kad smo na brodu? Tu su stvari donekle drugačije i ovise, prvenstveno, o dužnosti koju obnašamo, ali i o području plovidbe, vrsti broda, učestalosti dolazaka i odlazaka u luke i terminale. Kako usporediti količinu slobodnog vremena strojara i kuhara, zapovjednika i mazača, itd.? Međutim, isto tako, kako uspoređivati dvanaest satne radne smjene svakog dana tijekom ugovora u offshore industriji s navigacijom od četrdeset ili više dana s VLCC (Very Large Crude Carrier)? Ili s bilo kojim klasičnim trgovačkim brodovima na kojima ‘institucija’ vikenda i dalje postoji.

Konkretan slučaj imamo trenutno na brodu, gdje se poslije posla većina nas odvaja i zatvara u svoje kabine, sa svojim mislima ili ispred ekrana s mobitela, kompjutora, televizija. Sate i sate provodimo ispred tih manjih ili većih ekrana, gledajući filmove, igrajući video igre, komunicirajući s obiteljima, ali i s prijateljima i kolegama pomorcima. Do toga da pojedinci nose sa sobom na brod svoje privatne video konzole i tko zna koliko različitih video igara, pa čak i do toga da nekad određenu informaciju s drugog broda primimo i proširimo prije no što znamo što se tog istog dana desilo nekome od nas na istom brodu.

Sve više se uzajamno otuđujemo u živoj komunikaciji da bismo više i češće kominicirali putem raznim digitalnih aplikacija.


Ma gdje bili, ma na kakvom brodu bili i ma kakav ugovor imali, neka vam je uvijek dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.


Singapore Western Petroleum Anchorage Bravo, 28. travnja 2022. godine.


Kapetan Aron Baretić – ABe

Aron Baretić - ABe
Foto: Aron Baretić – ABe

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video