Ima brodova koji su u domaćim brodogradilištima građeni za strane naručitelje koji su se stjecajem okolnosti nakon nekog vremena našli u flotama domaćih brodara. Ovo je priča o brodovima – Konkar.
Krajem 1984. godine u glasilima Jugolinije objavljeno je da će Jugolinija i Brodogradilište Uljanik zajednički koristiti dva broda – oba građena u Puli za grčkog (panamskog) brodara Konkar. Taj je brodar, zbog teškoća u poslovanju i slabog tržišta, odlučio neisplaćene brodove, koje je naručio još 1980. godine od Uljanika, prepustiti brodogradilištu. U sporazumu sa Saveznim komitetom za saobraćaj, brodovi su dobili nova, »domaća« imena. Tako je višenamjenski brod »Konkar Triton« dobio ime »Dragonja«, a njegov blizanac »Konkar Triaina« – »Gacka«. Tradicija je bila da brodovi OOUR-a Slobodna plovidba dobivaju imena rijeka, piše Danilo Prestint za Novi list.
Burchio ili burcio
U povijesti su u upisniku brodova upisana samo dva mala, pomoćna broda tih imena: »Dragonja« u vlasništvu Piranskih solana i nešto veći »Gacka« u floti Obalne plovidbe iz Splita. Trag prema tim brodovima pronašao je pok. Radojica F. Barbalić u očevidnicima (Registro galleggianti) čamaca predratne Lučke kapetanije u Rijeci. Početkom 1946. godine brod, koji nikad prije nije viđen u obalnom moru Rijeke i Istre, tipa burchio.
Burchio ili burcio veliko je teretno plovilo koje se koristi u venecijanskoj laguni. Ima ravno dno za plovidbu plitkim vodama, tradicionalno se gradi od drva, a dužina mu iznosi između 20 i 35 metara s gazom od najviše dva metra. Ima dva jarbola, na krmi i na pramcu. Vojna uprava JA za Istru, Rijeku i Slovensko primorje nabavila ih je u Veneciji i u zoni A za obnovu pomorskog prometa uz motorne brodove iz Istre koji su sačuvani tijekom Drugog svjetskog rata.
Ti brodovi, bragoci, tegljači, maone i splavi trebali su ugljen i sol iz Raše i Pirana prevoziti u Rijeku. Svi su bili u sastavu jedinica Središnjice za plovidbu Inspektorata pomorstva u Rijeci. Tegljači (remorkeri) dobivaju imena »Kras« i »Radnik«, a sedam burchia imena »Pirana«, »Istra«, »Učka«, »Snježnik« i rijeka s tih područja: »Soča«, »Rečina« i »Dragonja«. Na njima su uglavnom plovili pomorci iz Trgeta, Cresa i Lošinja. Zadržali su se u jugovlasništvu sve dok nisu pripojenjem zone B Jugoslaviji pripali brodarskim državnim poduzećima. Ubrzo su demolirani zbog trošnosti, neki su likvidacijom Inspektorata došli pod upravu tadašnje Jadranske slobodne plovidbe i kasnije nastalih Obalnih plovidba.
Ta »Dragonja« bila je niska, virila je iz mora onako krcata preko bande u riječkoj luci, upravo na gatu Prvog maja, gdje je tada već bila postavljena dizalica. Imala je 62 BRT, 28 NRT, dimenzija 28,31×5,23 metra i gaz od 1,5 metara. Osim jedara, imala je i pomoćni motor firme Buda od 120 KS kojim je mogla razviti »brzinu« od čak šest čvorova. »Dragonja« je prevozila sol iz Pirana, ugljen iz Trgeta, a u Istru jamsko drvo za potrebe raškog ugljenokopa.
Jugolinija, odnosno njezina panamska tvrtka, zbog nemogućnosti ispunjavanja ugovornih obveza sporazumno raskida ugovor, te je »Dragonja« (bivši »Konkat Triton«, Konkar Triton Corp., Piraeus) 7. listopada 1986. vraćen Uljanik plovidbi. Taj brodar 1991. daje brod u goli zakup i on postaje »Golfo di Trieste« (Cross Seas Shipping Corp.) do 1993., kada dobiva ime »Stoja« (United Shipping Services One Inc.), 1994. postaje »Gulf Current«, a 2004. »Suez Express« (Conti Lines BV/Anglo Eastern Antwerp NV). Doplovio je u rezalište Alang 27. rujna 2009. godine.
Slična sudbina
Blizanac »Gacka« imao je sličnu sudbinu, po ugovoru 1985. dolazi pod panamskom i pod upravom Jugolinije, a 9. rujna 1986. vraćen je, ali ostaje u golom zakupu Jugolinije kao »Veruda«.
Postoji i jaružalo GRT-8 »Gacka«, izgrađeno 1951. godine u riječkom brodogradilištu »3. maj« kao novogradnja 322. Dimenzije jaružala su dužina 19,44, širina 7,32 i visina 1,95 metara, ima 95 BRT i 71 NRT. Prema Hrvatskom registru brodova u vlasništvu je Trajektne luke Split d.d. iz Splita.
U floti Cross Seas Shipping Corp. (man. Jugolinija) 1987. godine našla su se još dva broda istih osobina izgrađena u Puli (novogradnje 326 i 327): »Konkar Poseidon« i »Konkar Nereus«, oba izgrađena 1980. godine. Prvi je postao »Srbija«, u rujnu za vrijeme JRM blokade riječke luke mijenja ime u »Slavonija«, a dva mjeseca kasnije podiže zastavu Malte (Malta Cross Shipping Corp.). Prodan je 1999. godine, kada postaje »Lavrio« (Maple Shipping Co Ltd), a 2001. postaje »Zurbaran« (Vivaldi Shipping Co). Dvije godine kasnije postaje »Nasr« (Safe Passage Navigation), a 2006. mijenja ime u »BSLE Prestige« (Vittorio Bogazzi e Figli, Marina di Carrara). Svoje plovidbe završio je 27. veljače 2009. godine u Alangu.
»Konkar Nereus« je 1987. godine postao »Makedonija«. Ostalo je zabilježeno da se »Makedonija« 20. rujna 1987. godine sudarila po magli u Engleskom kanalu kada su stradala dva člana posade. Godine 1995. postaje »Karlobag«, da bi 2000. bio prodan i postao »Caravaggio« (Countess Navigation Co.). Godine 2003. mijenja ime u »Asr« (Eurozone Navigation Ltd), a 2006. postaje »BSLE Performer« (Liman Ventures). Nasukao se u rezalištu Alang 29. prosinca 2010. godine.
Sudbina je htjela da su i brodovi »Konkar Doris« i »Konkar Thetis«, istih osobina, izgrađeni 1981. godine u Puli, nađu u floti šibenske Slobodne plovidbe 1987. godine kao »Juraj Dalmatinac« i »Simo Matavulj«. »Juraj Dalmatinac« prodan je 1993. godine te je postao »Rossel Current«, da bi 27. srpnja 2010. doplovio u rezalište Gadani Beach. »Simo Matavulj« 1991. godine promijenio je ime u »Torm S.P.« (S.P. Shipping Co./Slobodna plovidba, Šibenik), a 1993. postao je »Humboldt Current«. U rezalište Alang doplovio je 13. travnja 2012. godine.
Zanimljivo je da je u brodogradilištu Uljanik u Puli 1977. godine izgrađen brod za prijevoz rude i nafte »Konkar Theodoros« od 225.160 tona nosivosti koji je deset godina kasnije postao »Pankar Theodoros«, 1988. »Berge Athene«, a 2004. »Edward N.«. Svoje plovidbe završio je 27. svibnja 2009. godine u Chittagongu. Taj je brod izgrađen u dva dijela, pa spojen, te je bio dug 313,3 i širok 50 metara i bio je brod blizanac dobro poznatih brodova »Berge Adria«, »Berge Istra«, »Berge Brioni« i »Berge Vanga«.
»Konkar Triaina«
Godina gradnje: 1982.
Brodogradilište: Uljanik, Pula
Novogradnja br.: 344
Naručitelj: Konkar Triaina Corp., Piraeus/Seacrest Shipping SA
GRT: 17.109 t; DWT: 24.113 t
TEU: 598
Dimenzije: 193,15x 22,9×10,15 m
Pogon: B&W-Uljanik
Snaga: 7.003 kW
Brzina: 16,0 čv
– 1985. – »Gacka« – Cross Seas Shipping Corp./Jugolinija
– 1991. – »Gacka« – OSCO Shipping AS/Uljanik plovidba, Pula
– 1991. – »Golfo di Venezia« – United Shipping Services One Inc./Uljanik plovidba, Pula
– 1992. – »Veruda«
– 1994. – »California Current«
– 1998. – »Veruda«
– 2004. – »Atlantic Express« – Conti Lines NV
– 2009. – »Abdulaziz Arab« – Saudi Arabia Shipping
– 26. 5. 2013. rezalište Alang
