Fratelli Cosulich grupa iz Trsta jedna je od najvećih svjetskih pomorskih agencija te tvrtka koja se bavi brodarstvom, transportom, logistikom, jahtingom i čitavim nizom drugih poslovnih aktivnosti, povezanih s ovim djelatnostima. Danas upravlja sa 116 tvrtki u 27 zemalja svijeta, u kojima je zaposleno više od 2.100 ljudi, s godišnjim prometom od 2,3 milijarde eura.
Tvrtka je u vlasništvu istoimene obitelji. Dvoje od sedmero članova uprave grupe, Marta Cosulich i Tomaso Moreno, u srijedu su u Rijeci prisustvovali uručenju koncesijskog ugovora za ACI marinu Rijeka, nakon čega je Novi list s njima razgovarao o razvojnim mogućnostima Rijeke u nautičkom turizmu, ali i u pomorstvu, logistici, transportu i ostalim povezanim djelatnostima, pri čemu oboje ističu kako su razvojne mogućnosti velike.
– Povod za naš dolazak bilo je uručenje ugovora o koncesiji za novu nautičku marinu u Rijeci, ali bila je to i prilika da se sastanemo s našim partnerima iz Yachting agencije Simmor Marine koju vodi Andrija Šimić, s kojima surađujemo već više od deset godina. U Rijeci nisam bio od izbijanja pandemije COVID-19, ali je Marta postala naša osoba zadužena za Balkan i vrlo je često na ovom području. Za mene je ovo bila prilika i da upoznam nove zaposlenike u uredima naših tvrtki na ovom području, a posebno da vidim početak gradnje marine koju zajednički pokreću ACI i Lürssen, rekao je Moreno.
Obitelj Cosulich izvorno potječe s Lošinja, a brodarstvom, transportom, logistikom i čitavim nizom povezanih poslova bavi se od utemeljenja tvrtke 1857. godine.
– To je vrlo dugo vrijeme. Mi smo šesta generacija obitelji koja vodi posao, a unutar grupe već rade i pripadnici sedme generacije obitelji, ističe Marta Cosulich, dodajući kako aktivnosti grupe na području Rijeke, Hrvatske i okolnih zemalja sve brže rastu, zbog čega se, kaže, gotovo preselila u Rijeku.
– Živim u Trstu, ali sam vrlo često u Rijeci i u Kopru. Imamo ovdje svoje tvrtke, pomorske agencije, a pokrenuli smo i posao opskrbe brodova. S tvrtkom Simmor surađujemo na poslovima jahtinga, a imamo i tvrtke za kamionski prijevoz.
U zadnjih dvadesetak godina kompanija se snažno razvijala i evoluirala, a ovo nam je područje posebno zanimljivo zbog velikih mogućnosti daljnjeg rasta i razvoja pa možemo reći i da se obitelj Cosulich na neki način vraća korijenima, ističe Marta.
Moreno i ona dodaju kako je, naravno, motiv za sve veću prisutnost grupe Fratelli Cosulich u Hrvatskoj i Sloveniji rast poslovanja.
– Zajedno s našim partnerom Erikom Košutom pokrenuli smo poslovanje prije dvanaest-trinaest godina, ovdje u Rijeci, s agencijom koja zastupa brodara COSCO. Zajedno razvijamo i sve ove nove aktivnosti, ali ono što je vidljivo je da Rijeka raste. I to ubrzano, kao i tržišta okolnih zemalja, pa i mi otvaramo nove urede s ukupno 14 tvrtki i gotovo 300 zaposlenih na području Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH. Konstantno rastemo i, što je najvažnije, vidimo puno novih prilika i mogućnosti. Zaista smatramo da nam, primjerice, Rijeka i riječka luka otvaraju mogućnosti novog rasta, kaže Cosulich.
Zanimalo nas je njeno mišljenje o tome koliko još riječka luka i prometni pravac mogu rasti, kao i što po njihovom mišljenju još nedostaje za još snažniji i brži rast.
Mogućnosti su zaista velike, ali u segmentu jahtinga, istaknuo je Moreno, nedostajala je marina.
– Andrija Šimić je ovdje već napravio čudo. Kad je iznio ideju o dovođenju velikih jahti u Rijeku, na prste jedne ruke moglo se nabrojiti ljude koji su u tu ideju vjerovali. Većina je mislila da je to nemoguće, da govori o nečemu što se ne može dogoditi. No jahte su tu, a uistinu vjerujem da će projekt izgradnje nove, luksuzne marine za Rijeku biti još važniji. Ta će marina donijeti sadržaje kakvih nema u drugima u Hrvatskoj, a možda najvažnije od svega, postat će centar nautičkog turizma. Hrvatska ima puno marina, ali nema pravo središte nautičkog turizma, a to bi Rijeka trebala postati, kaže Moreno.
Opskrba brodova
Ističe kako zasad, za pretvaranje Rijeke u pravi centar poslovanja povezanog s »plovidbom radi užitka«, kako naziva nautički turizam, nedostaje druga odgovarajuća infrastruktura, pri čemu u prvom redu misli na odgovarajuću povezanost s emitivnim tržištima.
– Nedostaju avionske linije i vlakovi. To se neće promijeniti možda u godinu ili dvije, ali kada brodovi dođu u luku, očekujem da će i javna administracija obratiti više pozornosti na taj dio i osigurati još bolju prometnu povezanost Rijeke.
Još jedan dio koji će možda nedostajati odnosi se na razne segmente gospodarstva povezane s jahtama, posebno onim velikima.
Ne mislim pritom toliko na tehničke servise, jer Rijeka i okolica to mogu osigurati, nego više na ostale usluge, poput odgovarajuće opskrbe brodova, kao i usluge u gradu i oko njega – barove, kvalitetne restorane i druge sadržaje, kaže Moreno.
Pitali smo ga kane li se Fratelli Cosulich snažnije uključiti u taj dio ponude povezan s riječkom marinom, posebno s obzirom na iskustvo u, primjerice, opskrbi brodova.
– Sigurno ćemo se uključiti u dijelu koji se odnosi na opskrbu jahti, to je naša namjera. Naša tvrtka Assa je fokusirana na opskrbu u pomorstvu, a naravno, posebno na opskrbu jahti svime što im je potrebno, kaže Moreno.
. . .
Rat u Ukrajini
Rat u Ukrajini donio je i grupi Fratelli Cosulich brojne neočekivane probleme, poput slučaja kada je jedan od njihovih brodova, zajedno s posadom, proveo devet mjeseci u ratom zahvaćenom Mariupolju.
– Riječ je o jednom od naših bulk carriera koji je u Mariupolju ukrcavao teret čelika. Uključili smo se u posao transporta čelika iz Ukrajine u Italiju, za što smo nabavili brodove, od kojih je jedan, nažalost, devet mjeseci proveo u Mariupolju.
Na sreću, nitko od posade nije bio ozlijeđen, na kraju su uspjeli isploviti, ali doživjeli su strahote rata. Dvije granate eksplodirale su u neposrednoj blizini broda, a jedna je pala na sam brod, ali nevjerojatnom srećom nije eksplodirala, kažu Marta Cosulich i Tomaso Moreno.
Obiteljska tvrtka
Fratelli Cosulich od svog je osnutka u vlasništvu članova istoimene obitelji, što je u današnjem pomorstvu, transportu i logistici poprilična rijetkost. Ne samo da je obitelj vlasnik kompanije, nego je čak šest od sedam članova uprave pripadnika obitelji.
Marta Cosulich i Tomaso Moreno objašnjavaju kako svatko u obitelji ima svoju ulogu u kompaniji.
– Svatko ima svoje područje kojim se bavi, ali ključne odluke donosimo zajedno. Puno razgovaramo, često se i posvađamo, ali na kraju uvijek nađemo rješenje.
Za razliku od menadžera kojima je to samo dio karijere, nama je ovo i stvar obitelji i znamo da svatko od nas u svakom trenutku radi ono što je najbolje za kompaniju, ističu.
Obiteljska atmosfera odražava se i na zaposlenike tvrtke.
– Mislim da se naši zaposlenici osjećaju sigurnije nego u tvrtkama s razgranatom vlasničkom strukturom. To pokazuje i činjenica da imamo relativno malu fluktuaciju zaposlenika koji s nama u prosjeku ostaju vrlo dugo, često i do kraja karijere, kao i činjenica da imamo već i drugu ili treću generaciju zaposlenih, dakle ljude čiji su roditelji ili djedovi i bake radili s nama, kaže Cosulich.
Cijeli članak pročitajte >>ovdje<<.
Marinko Glavan / Novi list
