O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Sve plovidbe Kostrene koja i dalje plovi: Ovi su brodovi s njezinim imenom “tukli” svjetska mora


Nakon 30 godina u floti Jugolinije i nakon prvog takvog prethodnika pod imenom »Kosovo«, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovo je zaplovio brod izgrađen u Japanu. Bilo je to 21. travnja 1989. godine u 11 sati, kada je zaplovila nova »Kostrena« (Messina Shipping Inc. Monrovia) panamax bulker, ujedno i najveći koji je nosio ime Kostrene. Kum broda je, danas pokojni, bio kapetan Milivoj Šodić iz Kostrene, prvi zapovjednik Josip Blokar iz Kostrene, a zastavu na krmi je podigao prvi časnik palube, danas također pokojni, Emil Njegovan iz Kostrene.

Zanimljivo je da je brod porinut te je obavio probne vožnje pod imenom »Channell Alliance«, a druga je zanimljivost da ta »Kostrena« nikada nije ni porinuta. Naime, bila je izgrađena u suhom doku, piše Danilo Prestint za Novi list.

Brodovi blizanci

Brodogradilište Hashihama u Tadotsu nalazi se na otoku Shikoku i u to doba je bilo malo brodogradilište sa samo 800 zaposlenih, a »Kostrena« je bila samo jedan od nekoliko brodova blizanaca koji su se paralelno gradili. Tako je novogradnja 865, »Channell Endeavour«, odmah postao »Antonis L. Angelicoussis«, onda, 2007. godine »Ioanna L«, 2011. »Bulk Discovery«, a 18. kolovoza 2015. nasukan je na pijesku rezališta u Chittagongu. Novogradnja 879, »Channell Navigator« odmah je postala »Scenery Sea«, 2008. godine »Feng Guang Hai«, a plovidbe je završila desetog prosinca 2013. u kineskom rezalištu Jiangyin. Blizanci su bili i bulkeri »Milamores« (866, 1996. »Ceresa«, 1997. »Eastern Power«, 2016. »East Power«), koji još uvijek plovi kao »Inter Stevedoring 8« pod tajlandskom zastavom, »Torm Marina« (869, 2006. »Theareston«, 2013. »Xing Min Da«, 26. ožujka nasukan u Chittagongu) i »Torm Gerd« (880, 2000. »Marina Wave«, 2013. »The Watchful«, 21. ožujka počelo rezanje u Alangu) i »Beauty Sea« (875, 2008. »Jia Li Hai«, izrezan 2013. godine).

I još jedna zanimljivost: direktor brodogradilišta Hashihama bio je naučnik u brodogradilištu Hakodate Dock u Hakodate kada su 1959. godine izgrađeni brodovi »Kosovo« (Jugolinija) i »Piran« (Splošna plovba), odnosno cijela serija brodova blizanaca.

»Kostrena« je plovila u floti Jugolinije do 1999. godine kada je postala »Big Wave« (Teo Shipping, Atena), a 2011. je postala »Long Yuan« (Harmony Growing Shipmanagement, Dalian). Nasukana je u rezalištu Alang 27. veljače 2016. godine.

Ta »Kostrena« je bila posljednja novogradnja Jugolinije koja je uskoro postala Croatia Line, a zanimljivo je da je u deset godina plovidbe samo jednom bila u Jadranu. Bilo je to 1996. godine, ali ne u Rijeci, jer joj je matična luka bila Valletta, nego u Kopru, i to pod zastavom Malte!

A prije toga ? Prolistali smo stare upisnike brodova, davne Lloyd’s Register of Shipping i Annuario marittimo…

»Costregnano«

Od 1848. godine, kada se pojavljuje prvi brod, brigantin »Costregnano«, do naših dana, bila su još tri jedrenjaka duge plovidbe s tim imenom – brigantin, brik i bark, te tri broda – parobrod duge plovidbe, onaj prekršteni nakon oslobođenja i onaj izgrađen 1963. u Rijeci.

Prvi brigantin s imenom »Costregnano« izgrađen je na Sušaku u lipnju 1848. godine u brodogradilištu prote Vinka Zanona. Imao je 326/277 registarskih tona, a naručio ga je Ivan Krst. Randić, brodovlasnik iz Kostrene Svete Barbare koji se iz poslovnih razloga preselio u Rijeku. Udjele (karate) u brodu imao je i njegov brat Grgur Randić Matin te Dasevi i Ravasini koji su uskoro svoje udjele prodali u Trst. Smrću Ivana Krst. Randića njegovim karatima upravljaju njegov sin Ivan Krst. te riječki odvjetnik dr. Anton Randić. Godine 1861. brod je u suvlasništvu kapetana Tome Pezelja, također iz Svete Barbare, i njegove supruge Pauline, a novo ime brigantinu je »Riforma«. Uspješno plovi do 1874. godine, kada je pretrpio brodolom.

Od »Dobre Kostrenjke« do »Cinte«

Već 1852. Ivan Krst. Randić, mlađi gradi u Rijeci novi brik, od 468 tona, kome daje ime »Dobra Kostrenjka«. Osim njega, karatist je i Juraj Franjula iz Trsta. Tijekom godina preuređen je u bark s tri jarbola. Do 1859. godine vlasnici su mu članovi obitelji Randić iz Rijeke, a suvlasnik je bio i Ignacije Stipanović Antonov koji je ujedno bio i njegov zapovjednik. Za taj brod vezana je jedna ratna epizoda iz proljeća 1859. godine: brod je u plovidbi iz Antwerpena za Trst zaustavljen i zaplijenjen od francuske flote u Jadranu. Odvučen je u Toulon i postao ratni plijen, no na kraju je ipak oslobođen. U vlasništvu Kostrenjana ostaje do 1867., kada je prodan u Stoliv braći Xigga i mijenja ime u »Cinta«.

Zadnji jedrenjak duge plovidbe bio je bark »Kostrena«, kupljen na Malti 17. kolovoza 1881. godine. Izgrađen je u brodogradilištu Bussutti kao »St. Francesco«. Suvlasnici su bili kostrenski armaturi i kapetani Petar Pajkurić i Ivan Pezelj. Stradao je kod Brestove, pred uvalom Mazar, 20. veljače 1888. godine u nevremenu. Istog dana na istoj obali stradao je i bakarski bark »Ireneo« (bivši »Drugi dubrovački«) izgrađen u brodogradilištu braće Schiavon u Rijeci (Pul Fortice) u vlasništvu Hijacinta Schnautza i Katarine rođ. Burdacs Schnautz iz Bakra.

Parobrodi nakon jedrenjaka

Kapetan Petar Pajkurić bio je jedan od vrsnih inspektora senjskog Hrvatskog brodarskog društva početkom dvadesetog stoljeća koji je nadzirao gradnju parobroda »Ante Starčević« i »Lika« u Chioggi 1904. godine. Ostalo je zapisano da je stradao na parobrodu »San Spiridione«, tadašnje »Oceanie«, koji je stradao u požaru i eksploziji u Veneciji 1919. godine.

Nakon razdoblja jedrenjaka, već 1902. godine, pojavljuje se novi moderni parobrod »Kostrena«, izgrađen za vlasnike iz Kostrene Svete Lucije i hrvatskih privrednika iz Rijeke, a pod upravom kapetana Ivana Alojzijeva Šodića koji je bio i prvi zapovjednik parobroda. Parobrod je izgrađen u brodogradilištu Napier & Miller Ltd. (Old Kilpatrick) Glasgow kao novogradnja broj 120 formalno za tvrtku Brodarsko G.A. Šodić karatne udruge iz Kostrene, ali luka upisa bila je Rijeka. Najveći karatisti su bili Baldassare Mimbelli iz Orebića (Trst) s dva karata, Ivan Šodić s jednim i jednom četvrtinom karata, Luigi Kozulić iz Rijeke, Sigmund Kopajtić iz Bakra, Juraj Ružić iz Hreljina i Božica Večerina iz Kostrene Svete Barbare s jednim karatom. Ostali karatisti su imali polovicu ili četvrtinu karata, a bili su iz Krasice, Sušačke drage, Trsata, Novoga, Prezida, Labina, Dornbirna (Austrija), Voloskog, Dragozetića, Starigrada, Trenta, Trsta i Lisabona.

»Šavnik« i »Tuzla«

Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zaplijenjen od engleske ratne flote u plovidbi za Emden i sproveden u Waymouth. No, ubrzo je vraćen vlasnicima, ali je u kolovozu 1914. interniran u španjolskoj luci Vigo. Nakon rata, 1920. godine ulazi u sastav kompanije SA di Armamento Oceania iz Trsta, a 1924. je u floti Brodarskog akcijskog društva Oceanija čije je sjedište u Sušaku i 1933. mijenja ime u Oceania brodarsko AD, Sušak. Tijekom Drugog svjetskog rata plovio je za potrebe saveznika, Ministry of War Transport, manager je White Shipping Co. Ltd., matična luka London, kao »Radfield«. Vraćen je 1945. godine vlasniku Oceania brodarsko AD iz Beograda sa sjedištem na Sušaku, nacionaliziran je i dobio ime »Šavnik«, što se vrlo rijetko navodi kad se piše o tom brodu. U flotu Jadranske slobodne plovidbe ulazi 1948. godine s imenom »Tuzla«, nakon što je dodijeljen Jugoliniji, ali zbog dotrajalosti dobiva samo svjedodžbu za plovidbu u maloj obalnoj plovidbi. Rashodovan je 1953. godine i razrezan u Splitu.

Ostalo je zabilježeno da je 1912. godine posada »Kostrene« pod zapovjedništvom kapetana Josipa Medanića spasila posadu francuskog parobroda »Gaulois«, za što je zapovjednik odlikovan francuskim odlikovanjem.

Putnička »Kostrena«

Putnički parobrod male obalne plovidbe »Croatia« izgrađen je 1891. godine u njemačkom brodogradilištu Howaldtswerke u Kielu kao novogradnja broj 241 za Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo iz Rijeke. Mogao je primiti 528 putnika, a pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije, čiji je kotao bio ložen ugljenom, brzinom od respektabilnih 11 čvorova. Godine 1921. preimenovan je u »Hrvatska« (Hrvatsko doničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka), a 1922. je u sastavu Jadranske plovidbe dioničkog parobrodarskog društva, Sušak, koje 1923. postaje Jadranska plovidba d.d., Sušak. Okupacijom 1941. godine mijenja ime u »Sansego« te plovi u talijanskoj službi do rujna 1943. (kapitulacija Italije) kada ga preuzimaju Nijemci. U lipnju 1944. godine potopljen je u Malom Lošinju u savezničkom zračnom napadu, a izvađen je 1946. godine u organizaciji Brodogradilišta Picinich iz Malog Lošinja i otegljen u Kraljevicu na obnovu. Utemeljenjem riječke Jadrolinije, 1947. godine, dodijeljen je toj tvrtki iz Rijeke koja mu mijenja ime u »Kostrena«. Pod tim imenom plovi sve do 1961. godine kada postaje »Kormat«, a tri godine kasnije prodan je splitskom Brodospasu te je u lipnju 1964. godine izrezan u Splitu.

I napokon – linijaš

Linijaš »Kostrena« izgrađen je 1963. u riječkom brodogradilištu »3. maj«, a po tradiciji, prvi zapovjednik broda bio je iz Kostrene Svete Barbare, i to danas pokojni kapetan Juraj Uršičić. Na primopredaji, nakon čega je, po tadašnjem običaju, brod privezan na riječkoj putničkoj obali, među posadom je bilo još šest Kostrenjana: Žarko Šoić kao prvi strojar, Ante Rožmanić kao treći palube, Mate Tićac kao administrator, Vilim Smeraldo kao glavni konobar te Vinko Šikić i Viktor Bubanj kao mehaničari. Brod je bio građen za liniju za Daleki istok, a petog siječnja 1967. godine udario je u podvodni koraljni greben kod Paracelskih otoka oko 240 nautičkih milja od vijetnamske luke Danang, prešavši preko njega. Nastavivši plovidbu smanjenom brzinom zbog jakih vibracija i oštećenja oplate u visini strojarnice, doplovio je na popravak u Hong Kong koji je trajao više od dva mjeseca. A 24. prosinca 1976. nasukao se na sprud otoka Tan-Kan-Shang kod Hong Konga. Popravak je podulje trajao.

No, u rujnu 1987. godine u Rijeci je predan novom vlasniku, Cosmos Shipping Corp iz San Lorenza u Hondurasu, koji su mu skratili ime u »Rena«. U tajvansko rezalište Kaosiung »Rena« je doplovila 11. siječnja 1988. godine, nakon 25 godina plovidbe.

Danas plovi samo mali tegljač imena »Kostrena« u vlasništvu brodogradilišta »Viktor Lenac« iz Kostrene, a zanimljivo je da taj brodić ima poveznicu s parobrodom »Kostrena«, kasnijeg imena »Tuzla«, budući da je izgrađen u brodogradilištu Arya u turskoj Tuzli.

Nekoliko tipova jedrenjaka

Brigantin – jedrenjak s dva jarbola; pramčani ima tri križna jedra, a krmeni, s velikom uzdužnom sošnjačom povrh koje su križna jedra

Brik (brig) – brz jedrenjak s dva jarbola s križnim jedrima i sošnim jedrom na krmenom jarbolu

Bark (brigantino a palo) – jedrenjak s tri jarbola i kosnik s prikosnikom. Prednji i srednji jarbol imaju nad deblom dva nastavka i na njima do pet križnih jedara


Nakon 30 godina u floti Jugolinije i nakon prvog takvog prethodnika pod imenom »Kosovo«, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovo je zaplovio brod izgrađen u Japanu. Bilo je to 21. travnja 1989. godine u 11 sati, kada je zaplovila nova »Kostrena« (Messina Shipping Inc. Monrovia) panamax bulker, ujedno i najveći koji je nosio ime Kostrene. Kum broda je, danas pokojni, bio kapetan Milivoj Šodić iz Kostrene, prvi zapovjednik Josip Blokar iz Kostrene, a zastavu na krmi je podigao prvi časnik palube, danas također pokojni, Emil Njegovan iz Kostrene.

Zanimljivo je da je brod porinut te je obavio probne vožnje pod imenom »Channell Alliance«, a druga je zanimljivost da ta »Kostrena« nikada nije ni porinuta. Naime, bila je izgrađena u suhom doku, piše Danilo Prestint za Novi list.

Brodovi blizanci

Brodogradilište Hashihama u Tadotsu nalazi se na otoku Shikoku i u to doba je bilo malo brodogradilište sa samo 800 zaposlenih, a »Kostrena« je bila samo jedan od nekoliko brodova blizanaca koji su se paralelno gradili. Tako je novogradnja 865, »Channell Endeavour«, odmah postao »Antonis L. Angelicoussis«, onda, 2007. godine »Ioanna L«, 2011. »Bulk Discovery«, a 18. kolovoza 2015. nasukan je na pijesku rezališta u Chittagongu. Novogradnja 879, »Channell Navigator« odmah je postala »Scenery Sea«, 2008. godine »Feng Guang Hai«, a plovidbe je završila desetog prosinca 2013. u kineskom rezalištu Jiangyin. Blizanci su bili i bulkeri »Milamores« (866, 1996. »Ceresa«, 1997. »Eastern Power«, 2016. »East Power«), koji još uvijek plovi kao »Inter Stevedoring 8« pod tajlandskom zastavom, »Torm Marina« (869, 2006. »Theareston«, 2013. »Xing Min Da«, 26. ožujka nasukan u Chittagongu) i »Torm Gerd« (880, 2000. »Marina Wave«, 2013. »The Watchful«, 21. ožujka počelo rezanje u Alangu) i »Beauty Sea« (875, 2008. »Jia Li Hai«, izrezan 2013. godine).

I još jedna zanimljivost: direktor brodogradilišta Hashihama bio je naučnik u brodogradilištu Hakodate Dock u Hakodate kada su 1959. godine izgrađeni brodovi »Kosovo« (Jugolinija) i »Piran« (Splošna plovba), odnosno cijela serija brodova blizanaca.

»Kostrena« je plovila u floti Jugolinije do 1999. godine kada je postala »Big Wave« (Teo Shipping, Atena), a 2011. je postala »Long Yuan« (Harmony Growing Shipmanagement, Dalian). Nasukana je u rezalištu Alang 27. veljače 2016. godine.

Ta »Kostrena« je bila posljednja novogradnja Jugolinije koja je uskoro postala Croatia Line, a zanimljivo je da je u deset godina plovidbe samo jednom bila u Jadranu. Bilo je to 1996. godine, ali ne u Rijeci, jer joj je matična luka bila Valletta, nego u Kopru, i to pod zastavom Malte!

A prije toga ? Prolistali smo stare upisnike brodova, davne Lloyd’s Register of Shipping i Annuario marittimo…

»Costregnano«

Od 1848. godine, kada se pojavljuje prvi brod, brigantin »Costregnano«, do naših dana, bila su još tri jedrenjaka duge plovidbe s tim imenom – brigantin, brik i bark, te tri broda – parobrod duge plovidbe, onaj prekršteni nakon oslobođenja i onaj izgrađen 1963. u Rijeci.

Prvi brigantin s imenom »Costregnano« izgrađen je na Sušaku u lipnju 1848. godine u brodogradilištu prote Vinka Zanona. Imao je 326/277 registarskih tona, a naručio ga je Ivan Krst. Randić, brodovlasnik iz Kostrene Svete Barbare koji se iz poslovnih razloga preselio u Rijeku. Udjele (karate) u brodu imao je i njegov brat Grgur Randić Matin te Dasevi i Ravasini koji su uskoro svoje udjele prodali u Trst. Smrću Ivana Krst. Randića njegovim karatima upravljaju njegov sin Ivan Krst. te riječki odvjetnik dr. Anton Randić. Godine 1861. brod je u suvlasništvu kapetana Tome Pezelja, također iz Svete Barbare, i njegove supruge Pauline, a novo ime brigantinu je »Riforma«. Uspješno plovi do 1874. godine, kada je pretrpio brodolom.

Od »Dobre Kostrenjke« do »Cinte«

Već 1852. Ivan Krst. Randić, mlađi gradi u Rijeci novi brik, od 468 tona, kome daje ime »Dobra Kostrenjka«. Osim njega, karatist je i Juraj Franjula iz Trsta. Tijekom godina preuređen je u bark s tri jarbola. Do 1859. godine vlasnici su mu članovi obitelji Randić iz Rijeke, a suvlasnik je bio i Ignacije Stipanović Antonov koji je ujedno bio i njegov zapovjednik. Za taj brod vezana je jedna ratna epizoda iz proljeća 1859. godine: brod je u plovidbi iz Antwerpena za Trst zaustavljen i zaplijenjen od francuske flote u Jadranu. Odvučen je u Toulon i postao ratni plijen, no na kraju je ipak oslobođen. U vlasništvu Kostrenjana ostaje do 1867., kada je prodan u Stoliv braći Xigga i mijenja ime u »Cinta«.

Zadnji jedrenjak duge plovidbe bio je bark »Kostrena«, kupljen na Malti 17. kolovoza 1881. godine. Izgrađen je u brodogradilištu Bussutti kao »St. Francesco«. Suvlasnici su bili kostrenski armaturi i kapetani Petar Pajkurić i Ivan Pezelj. Stradao je kod Brestove, pred uvalom Mazar, 20. veljače 1888. godine u nevremenu. Istog dana na istoj obali stradao je i bakarski bark »Ireneo« (bivši »Drugi dubrovački«) izgrađen u brodogradilištu braće Schiavon u Rijeci (Pul Fortice) u vlasništvu Hijacinta Schnautza i Katarine rođ. Burdacs Schnautz iz Bakra.

Parobrodi nakon jedrenjaka

Kapetan Petar Pajkurić bio je jedan od vrsnih inspektora senjskog Hrvatskog brodarskog društva početkom dvadesetog stoljeća koji je nadzirao gradnju parobroda »Ante Starčević« i »Lika« u Chioggi 1904. godine. Ostalo je zapisano da je stradao na parobrodu »San Spiridione«, tadašnje »Oceanie«, koji je stradao u požaru i eksploziji u Veneciji 1919. godine.

Nakon razdoblja jedrenjaka, već 1902. godine, pojavljuje se novi moderni parobrod »Kostrena«, izgrađen za vlasnike iz Kostrene Svete Lucije i hrvatskih privrednika iz Rijeke, a pod upravom kapetana Ivana Alojzijeva Šodića koji je bio i prvi zapovjednik parobroda. Parobrod je izgrađen u brodogradilištu Napier & Miller Ltd. (Old Kilpatrick) Glasgow kao novogradnja broj 120 formalno za tvrtku Brodarsko G.A. Šodić karatne udruge iz Kostrene, ali luka upisa bila je Rijeka. Najveći karatisti su bili Baldassare Mimbelli iz Orebića (Trst) s dva karata, Ivan Šodić s jednim i jednom četvrtinom karata, Luigi Kozulić iz Rijeke, Sigmund Kopajtić iz Bakra, Juraj Ružić iz Hreljina i Božica Večerina iz Kostrene Svete Barbare s jednim karatom. Ostali karatisti su imali polovicu ili četvrtinu karata, a bili su iz Krasice, Sušačke drage, Trsata, Novoga, Prezida, Labina, Dornbirna (Austrija), Voloskog, Dragozetića, Starigrada, Trenta, Trsta i Lisabona.

»Šavnik« i »Tuzla«

Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zaplijenjen od engleske ratne flote u plovidbi za Emden i sproveden u Waymouth. No, ubrzo je vraćen vlasnicima, ali je u kolovozu 1914. interniran u španjolskoj luci Vigo. Nakon rata, 1920. godine ulazi u sastav kompanije SA di Armamento Oceania iz Trsta, a 1924. je u floti Brodarskog akcijskog društva Oceanija čije je sjedište u Sušaku i 1933. mijenja ime u Oceania brodarsko AD, Sušak. Tijekom Drugog svjetskog rata plovio je za potrebe saveznika, Ministry of War Transport, manager je White Shipping Co. Ltd., matična luka London, kao »Radfield«. Vraćen je 1945. godine vlasniku Oceania brodarsko AD iz Beograda sa sjedištem na Sušaku, nacionaliziran je i dobio ime »Šavnik«, što se vrlo rijetko navodi kad se piše o tom brodu. U flotu Jadranske slobodne plovidbe ulazi 1948. godine s imenom »Tuzla«, nakon što je dodijeljen Jugoliniji, ali zbog dotrajalosti dobiva samo svjedodžbu za plovidbu u maloj obalnoj plovidbi. Rashodovan je 1953. godine i razrezan u Splitu.

Ostalo je zabilježeno da je 1912. godine posada »Kostrene« pod zapovjedništvom kapetana Josipa Medanića spasila posadu francuskog parobroda »Gaulois«, za što je zapovjednik odlikovan francuskim odlikovanjem.

Putnička »Kostrena«

Putnički parobrod male obalne plovidbe »Croatia« izgrađen je 1891. godine u njemačkom brodogradilištu Howaldtswerke u Kielu kao novogradnja broj 241 za Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo iz Rijeke. Mogao je primiti 528 putnika, a pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije, čiji je kotao bio ložen ugljenom, brzinom od respektabilnih 11 čvorova. Godine 1921. preimenovan je u »Hrvatska« (Hrvatsko doničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka), a 1922. je u sastavu Jadranske plovidbe dioničkog parobrodarskog društva, Sušak, koje 1923. postaje Jadranska plovidba d.d., Sušak. Okupacijom 1941. godine mijenja ime u »Sansego« te plovi u talijanskoj službi do rujna 1943. (kapitulacija Italije) kada ga preuzimaju Nijemci. U lipnju 1944. godine potopljen je u Malom Lošinju u savezničkom zračnom napadu, a izvađen je 1946. godine u organizaciji Brodogradilišta Picinich iz Malog Lošinja i otegljen u Kraljevicu na obnovu. Utemeljenjem riječke Jadrolinije, 1947. godine, dodijeljen je toj tvrtki iz Rijeke koja mu mijenja ime u »Kostrena«. Pod tim imenom plovi sve do 1961. godine kada postaje »Kormat«, a tri godine kasnije prodan je splitskom Brodospasu te je u lipnju 1964. godine izrezan u Splitu.

I napokon – linijaš

Linijaš »Kostrena« izgrađen je 1963. u riječkom brodogradilištu »3. maj«, a po tradiciji, prvi zapovjednik broda bio je iz Kostrene Svete Barbare, i to danas pokojni kapetan Juraj Uršičić. Na primopredaji, nakon čega je, po tadašnjem običaju, brod privezan na riječkoj putničkoj obali, među posadom je bilo još šest Kostrenjana: Žarko Šoić kao prvi strojar, Ante Rožmanić kao treći palube, Mate Tićac kao administrator, Vilim Smeraldo kao glavni konobar te Vinko Šikić i Viktor Bubanj kao mehaničari. Brod je bio građen za liniju za Daleki istok, a petog siječnja 1967. godine udario je u podvodni koraljni greben kod Paracelskih otoka oko 240 nautičkih milja od vijetnamske luke Danang, prešavši preko njega. Nastavivši plovidbu smanjenom brzinom zbog jakih vibracija i oštećenja oplate u visini strojarnice, doplovio je na popravak u Hong Kong koji je trajao više od dva mjeseca. A 24. prosinca 1976. nasukao se na sprud otoka Tan-Kan-Shang kod Hong Konga. Popravak je podulje trajao.

No, u rujnu 1987. godine u Rijeci je predan novom vlasniku, Cosmos Shipping Corp iz San Lorenza u Hondurasu, koji su mu skratili ime u »Rena«. U tajvansko rezalište Kaosiung »Rena« je doplovila 11. siječnja 1988. godine, nakon 25 godina plovidbe.

Danas plovi samo mali tegljač imena »Kostrena« u vlasništvu brodogradilišta »Viktor Lenac« iz Kostrene, a zanimljivo je da taj brodić ima poveznicu s parobrodom »Kostrena«, kasnijeg imena »Tuzla«, budući da je izgrađen u brodogradilištu Arya u turskoj Tuzli.

Nekoliko tipova jedrenjaka

Brigantin – jedrenjak s dva jarbola; pramčani ima tri križna jedra, a krmeni, s velikom uzdužnom sošnjačom povrh koje su križna jedra

Brik (brig) – brz jedrenjak s dva jarbola s križnim jedrima i sošnim jedrom na krmenom jarbolu

Bark (brigantino a palo) – jedrenjak s tri jarbola i kosnik s prikosnikom. Prednji i srednji jarbol imaju nad deblom dva nastavka i na njima do pet križnih jedara

Intervju

Kolumna

Lifestyle

Foto / video