Trideset sedam i nešto metara legendarnog broda zauvijek se uvuklo u srca onih koji su barem jednom njime plovili. Prvi put je porinut u more 1954. godine, a prije nekoliko dana je nakon punih 68 godina mora i valova umirovljen. Od 1995. godine svakodnevno je plovio na liniji 505 Šibenik Zlarin Prvić Vodice, a Robert Udiljak jedan od administratora grupe “Tijat u srcu”, koja se zalaže za njegovo očuvanje, je ispričao štoriju o brodu koji je više od broda.
Tehničar cestovnog prometa, zaljubljenik u pomorstvo, ujedno i jedan od administratora grupe “Tijat u srcu”, Robert Udiljak, rođeni Zagrepčanin, kojem se zagrebački život često virtualno preseli u Dalmaciju, točnije Vodice, predstavio se govoreći:
“Koliko volim Vodice može moja obitelj potvrditi. Ta ljubav je toliko velika da gotovo svaki mogući praznik, vikend pokušam iskoristiti za dolazak. Osjećam se sigurno i ugodno kad sam tu”, započeo je Robert Udiljak, prenosi infoVodice.
Mama mu je vodiška, pa je već sa 13 mjeseci prvi put došao u Vodice, kada ga je dida odveo na rivu. Od tada nije bilo dana da nije bio na rivi zaljubljeno gledajući more, brodove, a posebno Tijat.
“Sjećam se najpoznatijeg Desta, Zdrave Marije, Juga, Romana, Alfe i disco broda Knin barba Rude“, dodaje Udiljak.
A najviše omiljenog mu Tijata.
Plovidba njime za Udiljaka, nije samo plovidba to je doživljaj. On je više od broda. Njime su ljudi odlazili na posao, za otočane je značio život, dovozio im je poštu, na njemu se rodilo dvoje djece, njegova makina ima poseban zvuk, uvijek je pouzdan i točan.
Tijat je povijest ispisana na moru.
“Tijat je zajedno sa još dva sestrinska broda izgrađen 1955. godine u Splitu i ta serija je jedna od prvih novogradnji izgrađenih za jadransku linijsku plovidbu nakon Drugog svjetskog rata. Nije poznato koja mu je bila prva linija, a najstariju sliku koju imamo je iz 1956. godine u Baškoj”, nastavlja Udiljak.
Mijenjao je gorostas i ime. Do 1991. godine plovio je pod imenom zvan Ohrid. Potom je preimenovan u Hrid, a sadašnje ime dobio je 1997. godine.
“Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća doplovio je u Šibenik gdje održava liniju prema Zatonu, Raslini i Skradinu. Uz kraća izbivanja, liniju je održavao do 1969. godine kada su izgrađeni šibenski i skradinski most”, rekao nam je Udiljak.
Plovio je Tijat po zadraskom i splitskom arihpelagu, a znao je otploviti i na zamjene; pa ga se moglo vidjeti u Opatiji, Dubrovniku, Visu.
1982. godine doplovio je u Šibenik ploveći na liniji prema Zlarinu, Prviću i Vodicama te Kapriju i Žirju. Dolaskom u Šibenik nije više mijenjao luku, ali liniju je. Od 1995. godine plovi na liniji 505 za Zlarin, Prvić i Vodice i tako punih 28 godina.
Kolika je Udiljakova ljubav prema Tijatu govori i činjenica da je 2009. godine na forumu “Brodovi i pomorstvo” otvorio temu o seriji brodova, bazirajući se na Tijat. Otvaranjem društvenih mreža sve se pretočilo na Facebook, a rezultiralo grupom “Tijat u srcu” osnovanom 2014. godine. Uz Udiljaka, administrator grupe je i kapetan Milo Sršen, a moderatori Saša Jurat i Miroslav Milić. Grupa broji preko 2.700 članova, trenutno raspolaže s 13.000 slika Tijata, a cilj i vizija joj je očuvanje broda u izvornom obliku i sa originalnim strojem. Članovi grupe čine sve da Tijat postane kulturno dobro, muzej.
Izlazak plovidbenih dozvola da bi se produžila klasa broda, a i pretpostavke da je posrijedi najavljena modernizacija flote, dovele su do umirovljenja legende, koja je nakon 68 godina plovidbe, prije nekoliko dana zadnji put upalila makinu, zatrubila, otplovila.
Otišla je legenda i prijeti joj rezalište, a članovi grupe “Tijat u srcu” rade na tom da se to ne dogodi.
Brod se trenutno nalazi u Cresu, a putem prema posljednjoj luci su “gospodina mora” svi pozdravljali. Trubili su mu kod Murtera, Kukljice, Zadra, Suska, Unija i na kraju je dočekan u Cresu. Pozdravljali su ga brodovi Premuda i trajekt Lastovo, a ispraćaj su mu organizirali Zlarinjani i Prvićani. Spektakularan oproštaj s vodičkom glazbom su mu priredili Vodičani, među kojima je bio i Udiljak.
“Prije par dana bio je zadnji dan Tijatove plovidbe. Prvo sam rekao da ne mogu ići gledati sprovod brodu kojeg sam toliko volio. A opet to je bilo jače od mene. Vodice su me posebno iznenadile glazbom jer sam baš u to vrijeme onako nekako tužan sjedio na rivi kad odjednom pored mene prođe glazba. Na prvu sam pomislio Nije valjda? Kada sam vidio da čekaju Tijat, suze su same krenule. Ne mogu opisati te dojmove jer Tijatovih 37 metara povijesti je ušlo u srca svih nas. Nema kuta Hrvatske, a i izvan granica da netko nije čuo za Tijat”, dodaje Udiljak.
Do rujna će legendu mijenjati Postira, a članovima grupe “Tijat u srcu” predstoji borba.
“Bit će vjerojatno proglašena rasprema, a čuvat će ga kapetan i upravitelj stroja. Postoje naznake da su zainteresirani županija i grad da ga vratimo u Šibenik, a do kuda se došlo s realizacijom ne znam. Nadam se da ćemo ubrzo saznati. Isto tako želim iskazati veliku zahvalu Jadroliniji na podršci u svemu što smo s Tijatom organizirali”, rekao je Udiljak.
Jer na njemu se organiziralo pet Milenijskih fotografija Šime Strikomana, Tijatov rođendan, plovidba prema Skradinu nakon 50 godina, pristajanje u Kukljicu nakon 50 godina. Ali, Udiljak nije siguran je li se moglo još nešto organizirati.
“Možda smo mogli još. Nadam se da budemo, jer Tijat je brod sa velikim slovom. Posebna priča”, zaključio je Udiljak. A posebna priča zaslužuje biti ispričana.
