O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Propao je i treći natječaj za prodaju većinskog udjela u brodogradilištu Uljanik

Slučaj problematičnog Uljanika, sada je već izgledno, naći će se ponovno na vladinu stolu za nešto malo više od mjesec dana.

S početkom listopada Uljanik Brodogradnja 1856, koji je nastavio poslovanje nakon stečaja starog Uljanika, mora vratiti cjelokupan iznos kredita HBOR-u, za koje je jamstvo dala država i već je prije nekoliko mjeseci odobrila njihovo produljenje i podebljala iznos, osiguravši da se tvrtka održi na životu dok je ne preuzme novi vlasnik.

Na žalost, na posljednjem natječaju za sudjelovanje u dražbi moglo se samo konstatirati da se ona neće održati, jer niti ovaj put za 54,77% udjela koji “stari” Uljanik ima u stečajnoj masi, nije stigla niti jedna prijava, prenosi Poslovni dnevnik.

Jedini ozbiljan kandidat na kojeg se računa već gotovo godinu dana, češki investitor Jaroslav Strnad, nije trznuo ni na upola manju cijenu koju su vjerovnici tražili za udjele. Sada svi mogu i zaključiti da je bila pogrešna politika vođenja postupka prodaje striktnim pridržavanjem administrativnih procedura i odgađanjem odluke kako bi se utvrdilo da ne postoji konkurencija za kupnju Uljanika.

Na tom principu inzistirali su predstavnici države kao najvećeg vjerovnika, no ne i predstavnici radnika koji su računali da će iz prihoda od kupoprodajne cijene namiriti svoja potraživanja iz stečajnog postupka.

Ponudu koja je prije deset mjeseci stečajnom upravitelju Uljanik Brodogradnje Lorisu Raku stigla od Strnada, a bio je spreman platiti 20,6 milijuna eura, uz dodatnih 10 milijuna ulaganja u stabilizaciju poslovanja, već se tada u javnosti ocijenilo više nego dobrom, a danas ju se može samo sanjati.

Nakon pola godine razmišljanja i odluke da se ne prihvati njegovu ponudu, već ide klasičnim načinom prodaje, provedena su dva natječaja na kojima je tražen veći iznos od ponude Čeha, a na upravo propalom natječaju konačno je istaknuta niža cijena (13,8 milijuna eura), no sada ni ona nije dala efekt.

Tvrtka čekanjem gubi na vrijednosti, nema nove poslove, a ne završava ni one ugovorene. Ribarica koja je prije dvije godine podigla Uljanik 1856 na noge norveškom naručitelju još nije isporučena, iako je trebala biti, a tekuće poslovanje već se redovito odvija pod blokadama računa. Tek što direktor Samir Hadžić uspije ukloniti jednu, dolazi nova.

Mogući izravni pregovori?
Stečajni upravitelj Uljanik Brodogradnje već je najavio sazivanje skupštine vjerovnika radi odlučivanja o daljnjoj prodaji većinskog udjela. Već se ranije spominjalo opciju da se sa Strnadom izravno pregovara, a hoće li se ići tim putem, bit će naravno u ingerenciji Vlade, koja je najveći vjerovnik u ovom postupku i u svakom pogledu drži konce u svojim rukama.

Sudeći po drugim dosadašnjim odlukama, brodogradnju u Uljaniku želi se očuvati, no bez zamjeranja da se krši propisanu standardnu proceduru. To se pokazalo neuspješnom taktikom, gubitkom vremena i financijski time nitko ne dobiva, pa ni Strnad, koji, ako i uspiju pregovori, preuzima “bolesnu” tvrtku u koju je potrebno uložiti puno više nego prije godinu dana.

Slučaj problematičnog Uljanika, sada je već izgledno, naći će se ponovno na vladinu stolu za nešto malo više od mjesec dana.

S početkom listopada Uljanik Brodogradnja 1856, koji je nastavio poslovanje nakon stečaja starog Uljanika, mora vratiti cjelokupan iznos kredita HBOR-u, za koje je jamstvo dala država i već je prije nekoliko mjeseci odobrila njihovo produljenje i podebljala iznos, osiguravši da se tvrtka održi na životu dok je ne preuzme novi vlasnik.

Na žalost, na posljednjem natječaju za sudjelovanje u dražbi moglo se samo konstatirati da se ona neće održati, jer niti ovaj put za 54,77% udjela koji “stari” Uljanik ima u stečajnoj masi, nije stigla niti jedna prijava, prenosi Poslovni dnevnik.

Jedini ozbiljan kandidat na kojeg se računa već gotovo godinu dana, češki investitor Jaroslav Strnad, nije trznuo ni na upola manju cijenu koju su vjerovnici tražili za udjele. Sada svi mogu i zaključiti da je bila pogrešna politika vođenja postupka prodaje striktnim pridržavanjem administrativnih procedura i odgađanjem odluke kako bi se utvrdilo da ne postoji konkurencija za kupnju Uljanika.

Na tom principu inzistirali su predstavnici države kao najvećeg vjerovnika, no ne i predstavnici radnika koji su računali da će iz prihoda od kupoprodajne cijene namiriti svoja potraživanja iz stečajnog postupka.

Ponudu koja je prije deset mjeseci stečajnom upravitelju Uljanik Brodogradnje Lorisu Raku stigla od Strnada, a bio je spreman platiti 20,6 milijuna eura, uz dodatnih 10 milijuna ulaganja u stabilizaciju poslovanja, već se tada u javnosti ocijenilo više nego dobrom, a danas ju se može samo sanjati.

Nakon pola godine razmišljanja i odluke da se ne prihvati njegovu ponudu, već ide klasičnim načinom prodaje, provedena su dva natječaja na kojima je tražen veći iznos od ponude Čeha, a na upravo propalom natječaju konačno je istaknuta niža cijena (13,8 milijuna eura), no sada ni ona nije dala efekt.

Tvrtka čekanjem gubi na vrijednosti, nema nove poslove, a ne završava ni one ugovorene. Ribarica koja je prije dvije godine podigla Uljanik 1856 na noge norveškom naručitelju još nije isporučena, iako je trebala biti, a tekuće poslovanje već se redovito odvija pod blokadama računa. Tek što direktor Samir Hadžić uspije ukloniti jednu, dolazi nova.

Mogući izravni pregovori?
Stečajni upravitelj Uljanik Brodogradnje već je najavio sazivanje skupštine vjerovnika radi odlučivanja o daljnjoj prodaji većinskog udjela. Već se ranije spominjalo opciju da se sa Strnadom izravno pregovara, a hoće li se ići tim putem, bit će naravno u ingerenciji Vlade, koja je najveći vjerovnik u ovom postupku i u svakom pogledu drži konce u svojim rukama.

Sudeći po drugim dosadašnjim odlukama, brodogradnju u Uljaniku želi se očuvati, no bez zamjeranja da se krši propisanu standardnu proceduru. To se pokazalo neuspješnom taktikom, gubitkom vremena i financijski time nitko ne dobiva, pa ni Strnad, koji, ako i uspiju pregovori, preuzima “bolesnu” tvrtku u koju je potrebno uložiti puno više nego prije godinu dana.

Što nas pokreće