U našu redakciju stigao je odgovor Šibenskog kapetana koji je odlučio reagirati na članak ImoCkog kapetana (LINK), čiji tekst prenosimo u cijelosti.
Odgovor “odvjetniku“ ministra Butkovića i nadležnima
Na otvoreno pismo šibenskog kapetana ministru mora, javio se njegov “odvjetnik“ kolega pomorac kroz medije da bi ga zaštitio. Fala Bogu da se netko tako važan javio.
Idemo redom,
Gosp. “odvjetniče“, kad ste već pomno obrazložili sve do detalja u vezi otvorenog pisma, glavnu točku ste namjerno izostavili odgovoriti, a to je bio upit za našeg pomorca u turskom zatvoru koji je sada već devet mjeseci zatočen u turskom zatvoru. Što rade državne institucije RH da pomognu našem pomorcu? To je još jedan dokaz da pišete po partijskoj dužnosti, to jest kako vam je naređeno što da napišete. Od vaše strane, u vašem odgovoru na otvoreno pismo, ni slova o našem pomorcu. Toliko vas je briga da ste ga zaboravili spomenuti i dati mu podršku, kao pomorac i kolega.
Svaka ptica svome jatu leti – vi ste se očigledno izgubili i ne možete pronaći svoje jato u srdžbi prema autoru teksta. Izgubili ste se u pojmu stvarnosti. I kažete – Potpuno odvojen od stvarnosti, on ne shvaća da je dobar dio godine oslobođen plaćanja zdravstvenog osiguranja, dok ostali građani isti doprinos plaćaju svaki mjesec. Možda ste pomiješali odlazak u toplice s odlaskom kod kardiologa! Kako dobar dio godine oslobođen – kad smo na brodu u prosjeku oko 8, a kod kuće oko 4 mjeseca. Stvar je principa, zašto plaćati nešto što ne koristimo za vrijeme boravka na brodu. “Pokriveni” smo od strane kompanije na čijim brodovima plovimo. Plaćanje za vrijeme boravka na brodu znači da mi državu kreditiramo. Mi smo banka koja daje svoj novac bez kamata. Ionako, kad smo kod kuće, po potrebi plaćamo preglede kod privatnika jer ne možemo doći na red redovnim putem.
I uz to svaki mjesec plaćamo dopunsko i to za cijelu godinu. Kad se iskrcamo, mi smo nezaposleni, i kao takvi imamo pravo primiti zdravstvenu zaštitu kao svaki nezaposleni građanin RH.
Zasluge, da imamo pravo otvoriti bolovanje kad smo na godišnjem odmoru (koje je već unaprijed plaćeno), prije svih pripadaju pojedinim pomorcima, koji su pisali po medijima, a ne našem sindikatu i njegovoj braći iz udobnih fotelja.
I dalje kažete – nastavnik ili medicinska sestra – ljudi koji obavljaju daleko plemenitija i teža zanimanja, a plaćeni su otprilike kao filipinski kormilari u našoj struci. Vi ste sebi uzeli za pravo da usporedite nastavnike sa zapovjednikom broda, koji je odgovoran za ljude, teret i brod, naročito u kriznim trenucima oluje i teškim kvarovima. Vremenske (ne)prilike, kao što su oluje i nevremena, još su jedna od teškoća. Ako mislite da je rad u takvim uvjetima lak ili zabavan, onda ste u velikoj zabludi. Ne može to svatko, a oni koji rade na kopnu nikada ne mogu shvatiti s kakvim se poteškoćama mora pomorac suočiti u takvom okruženju.
Nećemo više o vama, vi uopće niste bitni u cijeloj ovoj priči. Niste zaslužili više! Bitni su naši pomorci.
Pismo za nadležne:
Zašto, primjerice, resorno ministarstvo u suradnji sa sindikatima i strukovnim udrugama ne bi otvorilo neku vrstu pomorskog fonda solidarnosti iz kojeg bi se mogla isplaćivati pomoć za članove posada koji zbog bolesti ili ozljeda ne mogu odraditi svoj ugovor do kraja ili se u dogovoreno vrijeme ne mogu vratiti na brod?
Nadoknada za vrijeme nezaposlenosti, kad se iskrcamo s broda. Za vrijeme pandemije, naši glazbenici su primili pristojnu naknadu, a mi ipak ne, iako se nismo mogli ukrcati za vrijeme pandemije! Zašto? Što rade sindikati po tom pitanju, koliko vode brigu u vezi naših pomoraca koji su ostali bez posla, koji čekaju na ukrcaj? Imaju li oni isto pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti do trenutka pronalaska posla?
Beneficirani radni staž, na koji pomorci imaju pravo i plaćaju ga, ali nemaju pravo na zaštitni dodatak kao ostali umirovljenici.
Žalosna je činjenica da pomorske mirovine spadaju među najniže ‘povlaštene’ mirovine, jer umirovljeni pomorci u prosjeku primaju svega 362,35 eura, navodi Tportal 2023. S mirovinskim osiguravajućim društvom sklapate ugovor o isplati mirovine – teško je reći koji je model najisplativiji. Mislim, ni jedan od ponuđenih, jer sve ide u isti koš, pa onda sve ovisi u čije ruke dođe vaš predmet u vezi izračuna visine mirovine. Visina mirovine dostatna je za platiti mjesečne režije!
Prijedlog je spuštanje dobne granice sa 60 na 55 godina. Sve je više kompanija na svijetu na kojima je dobna granica za zaposlenje do 55 godine života. Sa 65 godina ploviti debelim morem preko Pacifika je veliki izazov za sve pomorce.
DA – Pomorci imaju mogućnost izbora – tko će biti predsjednik sindikata pomoraca Hrvatske. A ne da se biraju među sobom i tako budu na vlasti cijeli radni vijek, čak i duže.
Nema nas na izborima iz jednostavnog razloga jer, očito, nismo zanimljiva biračka skupina kojoj bi htjeli podilaziti.
Naša država puno traži od nas, a u naše usavršavanje i u pronalaženju posla nije napravila ama baš veliko ništa. Svaki seminar po dalekim zemljama svijeta platili smo sami i nismo imali nikakvu pomoć od naše države, kako tada, tako i danas. To je velika nepoštena igra prema nama pomorcima, koji smo uvijek bili zlatna koka za pojedince iz ‘struktura’ od kojih su naši vlastodršci uvijek znali izvući veliku korist za sebe. Državni službenici su nagrađeni visokim plaćama za svoj nerad (svaka čast iznimkama) a većina od njih ne zaradi niti trećinu dohotka s obzirom koliko i na koji način se ophode prema poslu, prema zakonima koji se dobro ne iščitavaju jednako u Zagrebu, Splitu ili nekom drugom gradu. I zato će biti nagrađeni s visokim mirovinama za svoj nerad.
I za kraj priče – pomorci čine čak 1,5 posto od ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj, pomorci godišnje u zemlju donesu približno milijardu američkih dolara. No, njihovi problemi su indikativno neuočljivi u domaćoj javnosti, kao da se namjerno zataškavaju, od čega cijela naša mala zemlja ima izuzetne koristi. Od 2008. godine upumpali smo u državni proračun veliki, enormni iznos novca, a za nagradu ćemo imati minimalnu mirovinu. Sve smo donijeli i ostavili u RH.
Naša je dužnost upozoriti na sve manjkavosti u odnosu sustava prema ljudima koji kruh zarađuju na moru i od mora. Ipak, mi pomorci ne odlučujemo ni o čemu, nikome nismo bitni, osim kad se iskrcamo s broda.
Šibenski kapetan (podaci poznati redakciji)
**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti objavljena.**