Priča o izumu sekstanta započinje u 18. stoljeću, kada su mornari i istraživači očajnički trebali točnije instrumente za navigaciju. Prije pojave sekstanta, pomorci su koristili astrolabe i kvadrante, ali ti instrumenti su imali ograničenu preciznost i pouzdanost.
Sekstant je izumljen kako bi mornarima omogućio da točnije određuju svoju geografsku širinu i dužinu na moru pomoću zvijezda i Sunca. U osnovi, sekstant je optički instrument koji omogućuje mjerenje kutova između horizonta i nebeskih tijela. Pomorac bi gledao kroz teleskop sekstanta i prilagodio zrcala kako bi odraz nebeskog tijela poravnao s horizontom. Očitanje kuta omogućilo je precizno određivanje položaja broda.
Iako se izum sekstanta često pripisuje engleskom matematičaru Johnu Hadleyju i američkom izumitelju Thomasu Godfreyju, koji su oba neovisno razvili slične uređaje 1731. godine, koncept korištenja zrcala za mjerenje kutova razvijao se i prije toga. Sekstant je dobio ime prema kutu od 60 stupnjeva koji je mogao mjeriti (što je šestina punog kruga, otuda latinski naziv „sextans”).
Uvođenje sekstanta dramatično je unaprijedilo navigaciju na otvorenom moru. Pomorcima je omogućeno da preciznije određuju svoju lokaciju, što je značajno smanjilo rizike od nasukavanja i gubitka na moru. Uz sekstant i tablice s pomorskim almanahom, mornari su mogli izračunati svoju širinu i dužinu gotovo bilo gdje na Zemlji, sve dok je bilo moguće vidjeti horizont i zvijezde.
Sekstant je ostao nezamjenjiv instrument u navigaciji sve do sredine 20. stoljeća, kada su moderni elektronički navigacijski uređaji poput radara i GPS-a preuzeli glavnu ulogu. No, čak i danas, sekstant se koristi kao rezervna opcija u slučaju da suvremeni sustavi zakažu.
Ovaj jednostavni, ali genijalni instrument pomogao je oblikovati svijet pomorstva, omogućivši sigurnije i učinkovitije plovidbe te otkrivanja novih zemalja i trgovačkih puteva.
