Zrinka i Zoran Šesto upoznali su se u Zagrebu u prognaničkom centru na Črnomercu u Vojnom učilištu gdje su bili smješteni Vukovarci.
Zrinka je prepoznala Zorana, prišla mu, raspitala se o znancima i tako je počela njihova zajednička priča. A u tih kratkih pet, šest minuta, priznaje Zoran, pomislio je: “Dragi Bože, da mi ovo hoće biti djevojka!”.
Oboje su studirali u Zagrebu, a 1996. su se i oženili. Vukovar je cijelo vrijeme živio u njima, te su se slijedeći svoje srce vratili u rodni grad – na Dunav, rijeku koja njima život znači. Godine 2007. otvorili su turističku agenciju s namjerom da ljude iz drugih krajeva dovedu u Vukovar, a 2008. se rodio brod – prvi električni brod u hrvatskom toku Dunava.
“Nama pola obitelji ne ide na Dunav, ne zna plivati, a mi imamo brod!” – šali se Zoran.
“Iako je to obiteljski posao, profesionalnost mora biti na prvom mjestu. To gosti prepoznaju. I mi točno znamo tko je u kojem segmentu posla bolji. Nema tu rasprave, zna se točno tko što radi” – govori Zrinka.
“Kod nas na poslu spojio se i ljubavni dio. Imam tu sreću” – iskren je Zoran.
Vukovaru prvenstveno trebaju dobri ljudi. Sve drugo da se izgraditi. I mi smo prošli pakao Vukovara 1991. Sve je bilo srušeno i uništeno, ali sve se to sagradi, sve se obnovi. Grad čine ljudi, a ne zgrade i ceste – naglašavaju.
Ovdje pogledajte prilog o Zrinki i Zoranu emitiran u emisiji “Kod nas doma”.
ISKUSTVA POMORACA: Funkcionira li novi način uplate doprinosa?
