O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Upoznajte malo primorsko mjesto Šilo i priču o prvoj trajektnoj liniji

Trajektna veza što Crikvenicu povezuje s našim najvećim otokom ovih je zimskih mjeseci sve više zaposjednuta izletnicima, naročito u vrijeme vikenda. Turisti se odlučuju na taj kratak put radi njegove privlačnosti. Za 20 tak minuta iz Crikvenice se doputuje u Šilo.

Bodulka je prvi put isplovila 12.4.1959. iz Šilarske luke prema Crikvenici.

– Vozila je Bodulka i to je prva trajektna linija na ovom dijelu Jadrana, povezivala je otok Krk s kopnom. Do tada nije bilo moguće da vozila prelaze na otok Krk osim parobrodom tko bi se uspio nakrcati, a onda je krenuo trajekt i to je sve trajalo negdje do 1990. godine. Iako je 1980. izgrađen most, još desetak godina je plovio i dalje. Otvorena je bila trajektna veza, ali kako to ide, most je učinio svoje i trajekt više nije bio potreban i ta linija se ugasila, govori Boris Latinović, direktor Turističke zajednice Općine Dobrinj, za HRT-ovo More.

Za postanak Šila odgovorni su ponajviše Selčani pa Crikveničani. Oni su na Krku obrađivali zemlju pa da se ne vraćaju kući na vesla, započeli su graditi kuće. 

No, osim vožnji Bodulkom i drugim brodicama, između dvije obale Vinodolskog kanala, 1968. dogodila se i havarija broda nakrcanog drvom, Peltastis.

– Oni su krenuli iz Svetog Jurja prema Rijeci i tu ih je u Jadranovu ulovila žestoka bura u ranojutarnjim satima. Unatoč tome što su bacali sidra i pokušali ne potonuti, nisu uspjeli. Tako da su tu između Klimna i Šila udarili u stijene, brod je potopljen. Trenutno se nalazi na dubini od 15 do 30 metara, kazao je Latinović.

Kao i u svakom primorskom mjestu, ribarstvo je nekada bilo prva gospodarska grana, a danas su to turizam i građevinarstvo. 

Uz 420 stalnih Šilara, ljeti bude i deset puta više stanovnika, a uvijek su tek dvojica profesionalnih ribara. Uz Borisa JelenovićaTonči Car je koliko mu god vrijeme dopusti, više prisutan na moru.

– Najviše koristim ove mreže prostice, koje se bacaju na dubinama većim od 20 m na dalje. Love se oslići, koja plavica dođe, pokazuje Tonči Car, profesionalni ribar iz Šila.

– A ove koje su uz kraj za ove nam je dozvoljeno popodne. Temperatura mora je dosta niska, tako da ribe ne dolaze kraju, nije im more dosta toplo, nema temperature mora tako da ni riba ne radi. Ja sam od malih nogu odrastao na moru, tako da mi more znači puno i ne bi ga nikada mijenjao, govori Tonči.

Bivša državna reprezentativka u sportskom ribolovu, Stanka Kamenar lovila je ribu i u drugim morima, a svoje znanje prenosi na mlade u školi Športsko ribolovnog kluba Čikavica Šilo.

– Ja sam bila uvijek zaljubljenik mora, iako sam napustila svoj rodni kraj i bila sam 12 godina po svijetu. Vuklo me natrag, vratila sam se i tada je negdje 80-tih osnovan ovaj klub. Proputovala sam Irsku, Portugal, Italiju, Španjolsku na svjetskim prvenstvima i tu sam stjecala iskustva, novi vid ribolova. Tu lovimo na mirnom moru, na svijetu lovimo na plažama, surf kastingu, na valovima, s teškom opremom, govori Stanka Kamenar, Športsko ribolovni klub Čikavica Šilo.

U četrdeset godina kluba skupilo se i klupskih i individualnih trofeja. Aktivnih je sportskih ribolovaca više od sto i održavaju različita natjecanja.

– Uvijek se nađemo, imamo našu Lignjadu Čikavica i veseli smo. Najdugovječniji smo klub u općini Dobrinj. Jedini sportski klub. Evo imamo tu nekakav ponos na Čikavicu. Ova je kućica obnovljena 2000.godine. Ona datira iz 1724. godine. Tu se spominju prvi znaci da se ovdje lovila nekakva riba, naglašava Ivan Petrović, predsjednik Športsko ribolovnog kluba Čikavica Šilo.

A prošetati se nakon ribolova po Punti Šilo nije preporučljivo za bure, kao ni po rtu u središtu mjesta. A baš je po njemu, jer ima oblik šila, ovo malo krčko mjesto i dobilo ime.

Trajektna veza što Crikvenicu povezuje s našim najvećim otokom ovih je zimskih mjeseci sve više zaposjednuta izletnicima, naročito u vrijeme vikenda. Turisti se odlučuju na taj kratak put radi njegove privlačnosti. Za 20 tak minuta iz Crikvenice se doputuje u Šilo.

Bodulka je prvi put isplovila 12.4.1959. iz Šilarske luke prema Crikvenici.

– Vozila je Bodulka i to je prva trajektna linija na ovom dijelu Jadrana, povezivala je otok Krk s kopnom. Do tada nije bilo moguće da vozila prelaze na otok Krk osim parobrodom tko bi se uspio nakrcati, a onda je krenuo trajekt i to je sve trajalo negdje do 1990. godine. Iako je 1980. izgrađen most, još desetak godina je plovio i dalje. Otvorena je bila trajektna veza, ali kako to ide, most je učinio svoje i trajekt više nije bio potreban i ta linija se ugasila, govori Boris Latinović, direktor Turističke zajednice Općine Dobrinj, za HRT-ovo More.

Za postanak Šila odgovorni su ponajviše Selčani pa Crikveničani. Oni su na Krku obrađivali zemlju pa da se ne vraćaju kući na vesla, započeli su graditi kuće. 

No, osim vožnji Bodulkom i drugim brodicama, između dvije obale Vinodolskog kanala, 1968. dogodila se i havarija broda nakrcanog drvom, Peltastis.

– Oni su krenuli iz Svetog Jurja prema Rijeci i tu ih je u Jadranovu ulovila žestoka bura u ranojutarnjim satima. Unatoč tome što su bacali sidra i pokušali ne potonuti, nisu uspjeli. Tako da su tu između Klimna i Šila udarili u stijene, brod je potopljen. Trenutno se nalazi na dubini od 15 do 30 metara, kazao je Latinović.

Kao i u svakom primorskom mjestu, ribarstvo je nekada bilo prva gospodarska grana, a danas su to turizam i građevinarstvo. 

Uz 420 stalnih Šilara, ljeti bude i deset puta više stanovnika, a uvijek su tek dvojica profesionalnih ribara. Uz Borisa JelenovićaTonči Car je koliko mu god vrijeme dopusti, više prisutan na moru.

– Najviše koristim ove mreže prostice, koje se bacaju na dubinama većim od 20 m na dalje. Love se oslići, koja plavica dođe, pokazuje Tonči Car, profesionalni ribar iz Šila.

– A ove koje su uz kraj za ove nam je dozvoljeno popodne. Temperatura mora je dosta niska, tako da ribe ne dolaze kraju, nije im more dosta toplo, nema temperature mora tako da ni riba ne radi. Ja sam od malih nogu odrastao na moru, tako da mi more znači puno i ne bi ga nikada mijenjao, govori Tonči.

Bivša državna reprezentativka u sportskom ribolovu, Stanka Kamenar lovila je ribu i u drugim morima, a svoje znanje prenosi na mlade u školi Športsko ribolovnog kluba Čikavica Šilo.

– Ja sam bila uvijek zaljubljenik mora, iako sam napustila svoj rodni kraj i bila sam 12 godina po svijetu. Vuklo me natrag, vratila sam se i tada je negdje 80-tih osnovan ovaj klub. Proputovala sam Irsku, Portugal, Italiju, Španjolsku na svjetskim prvenstvima i tu sam stjecala iskustva, novi vid ribolova. Tu lovimo na mirnom moru, na svijetu lovimo na plažama, surf kastingu, na valovima, s teškom opremom, govori Stanka Kamenar, Športsko ribolovni klub Čikavica Šilo.

U četrdeset godina kluba skupilo se i klupskih i individualnih trofeja. Aktivnih je sportskih ribolovaca više od sto i održavaju različita natjecanja.

– Uvijek se nađemo, imamo našu Lignjadu Čikavica i veseli smo. Najdugovječniji smo klub u općini Dobrinj. Jedini sportski klub. Evo imamo tu nekakav ponos na Čikavicu. Ova je kućica obnovljena 2000.godine. Ona datira iz 1724. godine. Tu se spominju prvi znaci da se ovdje lovila nekakva riba, naglašava Ivan Petrović, predsjednik Športsko ribolovnog kluba Čikavica Šilo.

A prošetati se nakon ribolova po Punti Šilo nije preporučljivo za bure, kao ni po rtu u središtu mjesta. A baš je po njemu, jer ima oblik šila, ovo malo krčko mjesto i dobilo ime.