Izgradnja pulskog lukobrana (diga ili Staudamm) započela je 1910. godine dok je Pula bila pod Austro-Ugarskom vlašću, kao obrana grada od neprijateljskog brodovlja i podmornica. Ali isto tako kao zaštita od snažnih i velikih valova.
More je, naime, znalo doprijeti do pod zidine stare jezgre, Zlatnih vrata, a pri jakim zapadnim i jugozapadnim vjetrovima prodiralo je u podrume Marine Casina i kazališta Politeama Ciscutti. Da bi, stoga, zaštitila rastući grad i svoju ratnu luku, Austro-Ugarska je poduzela u to vrijeme jedan od najvećih projekata na Sredozemlju, prenosi Glas Istre.
Odluka o gradnji lukobrana donijeta je nakon opsežnih proučavanja, uspoređivanja s drugim ratnim lukama i njihovih lukobrana, izbora oblika, dubine, dužine i širine, oceanografskih i hidrografskih ispitivanja. Obavljene su i opsežne pripreme u stvaranju platformi za rad. Na prostoru Val de Figo, uvale Smokvice, u podnožju brda Muzil, “odrezan” je dobar dio brda, obavljen izbor i pripreme kamenoloma i ostalog materijala, te završna mjerenja mora na odabranoj trasi.
Gradnja je počela s korijenom na rtu Kompare, koji se proteže prema rtu Proština, a projekt je realiziran pod zapovjedništvom admirala Rudolfa Montecuccolija i Antona Hausa.
