Tehnologija zadržavanja ugljika nudi praktičan način smanjenja emisija u pomorstvu, omogućujući postupni prijelaz prema održivim alternativama bez napuštanja fosilnih goriva.
Pomorska industrija suočava se s izazovima smanjenja emisija stakleničkih plinova dok istovremeno održava ekonomsku isplativost. Uvođenje tehnologije zadržavanja ugljika (CCT) nudi rješenje koje omogućuje smanjenje emisija CO2, a da se brodovi i dalje oslanjaju na fosilna goriva. Korištenje CCT-a u kombinaciji sa specijaliziranim aditivima za gorivo omogućuje značajno smanjenje ugljičnog otiska, dok se izbjegavaju troškovi i rizici brzog prelaska na alternative poput vodika ili amonijaka.
Kako funkcionira zadržavanje ugljika na brodovima?
Tehnologija zadržavanja ugljika na brodovima hvata emisije CO2 iz ispušnih plinova brodskih motora i pohranjuje ih na brodu dok ne stignu do luke, gdje se CO2 dalje skladišti ili koristi za industrijske svrhe. Ova tehnologija omogućuje smanjenje emisija CO2 za 70-90%, što čini zadržavanje ugljika ključnim prijelaznim rješenjem dok se alternativna goriva ne usavrše.
Jedna od ključnih prednosti ove tehnologije je njena integracija u postojeću brodsku infrastrukturu. Primjerice, Wärtsilä već nudi CCS-ready scrubbere, koji omogućuju kasniju jednostavniju instalaciju sustava za zadržavanje ugljika.
DNV-ova analiza pokazuje da sustavi za zadržavanje ugljika mogu smanjiti emisije na Suezmax tankerima za čak 39%, ali to dolazi s cijenom povećane potrošnje goriva između 9% i 24%, zbog potrebne dodatne energije.
Ugradnja sustava zadržavanja ugljika na postojeće brodove
Ugradnja sustava zadržavanja ugljika na postojeće brodove zahtijeva detaljnu analizu i prilagodbu brodova. Studije koje su proveli DNV i Wärtsilä pokazuju da je ugradnja sustava izvediva, osobito na brodovima koji već koriste scrubbere za smanjenje emisija sumpora.
Testiranja provedena na kontejnerskim brodovima, tankerima i ro-ro brodovima pokazuju da je zadržavanje ugljika učinkovito u smanjenju emisija do 70%, čineći ovu tehnologiju ključnom za postizanje ciljeva smanjenja emisija.
Ekonomičnost i troškovi
Prema studijama iz 2024. godine, trošak zadržavanja ugljika na brodovima kreće se između 150 i 250 dolara po toni zadržanog CO2, ovisno o tipu broda i korištenoj tehnologiji. Iako su početni troškovi implementacije visoki, dugoročne koristi uključuju izbjegavanje visokih kazni za emisije CO2 i potencijalnu ekonomsku dobit od industrijske uporabe zarobljenog CO2.
Uvođenje ove tehnologije također pomaže brodarima u ispunjavanju sve strožih regulacija, poput ciljeva koje je postavila Međunarodna pomorska organizacija (IMO) za smanjenje emisija za najmanje 50% do 2050. godine.
Kombinacija s aditivima za gorivo
Osim zadržavanja ugljika, napredni aditivi za gorivo također igraju ključnu ulogu u smanjenju emisija zagađivača poput dušikovih oksida (NOx) i čestica (PM). Emulzije goriva, koje sadrže mješavinu vode i goriva, smanjuju temperaturu izgaranja, čime se smanjuje stvaranje NOx-a za čak 50%. Kombiniranjem sustava zadržavanja ugljika s ovim tehnologijama, brodarska industrija može dodatno smanjiti emisije i poboljšati učinkovitost goriva.
Prijelazno rješenje prema održivijoj budućnosti
Tehnologija zadržavanja ugljika predstavlja ključno prijelazno rješenje za brodarsku industriju, omogućujući joj da smanji emisije bez odustajanja od fosilnih goriva. Iako CCT sustavi ne mogu u potpunosti ukloniti emisije, oni značajno smanjuju ugljični otisak brodarstva i omogućuju industriji postupni prijelaz prema alternativnim gorivima u budućnosti.
