Obilježena je 95. godišnjica pomorske nesreće u kojoj je 26. siječnja 1930. godine stradao dubrovački parni brod Daksa. U potonuću kod Viga, španjolske luke, poginulo je svih 38 članova posade.
Vraćeno mu ime
Potonuće Dakse smatralo se najvećom pomorskom nesrećom u povijesti ondašnjeg pomorstva na ovim prostorima, a o povijesti nesretnog broda detaljno je pisao dubrovački zaljubljenik u more i brodove gospar Ivo Batričević.
– U brodogradilištu John Readhead & Sons, South Shields u Ujedinjenom Kraljevstvu je 1911. godine izgrađen čelični parobrod DAKSA za brodarsku kompaniju Navigazione a Vap Unione (Unione Raguseo) iz Dubrovnika. Plovio je pod austro-ugarskom zastavom, a na ciminjeri je imao oznaku kompanije UR. Mogao je ukrcati 7500 tona tereta, bio je dug 113,4 i širok 15,7 metara, a parni stroj trostruke ekspanzije od 2400 KS mu je preko jedne propele davao brzinu od 11 čvorova. U Dubrovniku, svojoj matičnoj luci, svečano je dočekan 6. travnja 1911. godine. Zapovjednik broda bio je kapetan Vicko Miloš. Usidrio se pred Lokrumom i tada je narod s brojnim barkama uveličao svečanost, brod je blagoslovio don Pero Bijelić, a kumovali su mu Tea Matijević i Herman Mirošević. Kad je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj 23. svibnja 1915. godine, zaplijenila je brod dok je bio u Genovi. Vlasnik je postala državna Ferrovie dello Stato iz Napulja. Godine 1916. brod je promijenio ime u SANTA ROSA i sljedećih sedam godina plovio je za Talijane. Godine 1923. došao je u vlasništvo hrvatskog brodara Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. koja mu vraća ime DAKSA. – navodi Batričević i detaljno piše o usudu koji je čekao parobrod pod zapovjedništvom kapetana Vlaha Baletina u nevremenu kod Španjolske:
Uzaludni S.O.S.
– Na posljednje je putovanje isplovio 10. siječnja 1930. godine iz Gruža. U Vranjicu je ukrcan cimenat za tunisku luku La Goulette gdje je nakon iskrcaja ukrcan teret željezne rudače te je 19. siječnja zaplovio put Rotterdama. Dana 22. siječnja prošao je Gibraltar, a veliko nevrijeme ga je zahvatio 26. siječnja oko 13 sati prije uplovljavanja u Biskajski zaljev. Biskajskim zaljevom more, nebo i vjetar bivali su sve gori te je plovidba bila veoma teška. Brojni su brodovi zatrpali obalne radijske postaje pozivima u pomoć. Dana 26. siječnja u 13:07 sati radio-telegrafist s DAKSE poslao je SOS (Save Our Souls) kad je jedan golemi val probio pokrov na skladištu broj 1, nakon čega ga je punilo more. Nepuni sat poslije u 13:58 sati opozvali su poziv u pomoć. Dva sata poslije, u 15:19 sati, opet su poslali poziv u pomoć i to je bilo posljednje što se čulo s DAKSE. Pretpostavlja se da je potonuo 11 nautičkih milja sjeverozapadno od Viga u Španjolskoj, odnosno 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre, i sa sobom je povukao 38 članova posade – bilježi Ivo Batričević:
– Već dva dana nakon brodoloma ukazali su se tragovi s DAKSE. Ribari iz portugalskih gradića Viane do Castelo i Castela do Neire 28. siječnja 1930. godine naišli su na ostatke dijelova zapovjednog mosta, čamaca, pojaseva za spašavanje, kolute za spašavanje i mali čamac s natpisom Dubrovnik. Vijesti su sporo išle, pa se tek 30. siječnja preko uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. saznalo za nesreću. Još uvijek su postojale nade da će DAKSA doploviti u Rotterdam, te je 29. siječnja išla vijest da je DAKSA prošla Land‘s End, što je opovrgnuto 4. veljače, jer je to bio p/b ISTINA. Dana 5. veljače Londonski Lloyd ga je upisao u svoje knjige potonulih brodova te je napisao kako je p/b DAKSA potonuo 26. siječnja 1930. godine. Dani žalosti u Dubrovniku su bili proglašeni od 9. do 13. veljače 1930. godine. Sve je bilo u ozračju crnine, a zastave na pola koplja za poginule. Od te nesreće više nijedan brod nije nosio ime DAKSA jer je običaj bio da se ne daje ime po brodu koji je potonuo s ljudskim žrtvama, međutim Luka Dubrovnik je 1978. dala njihovoj pilotini (peljarski brod) ime DAKSA, koja zatim plovi kao ribarica imena VOGICA.
Počast poginulima
Pored Gradskih mira parobrod STON u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. je 13. veljače 1930. godine bio prepun Dubrovčana koji su htjeli odati počast poginulim mornarima sa p/b DAKSE. U more je točno u podne spustio vijenac kap. Ivo Bronzan uz blagoslov dubrovačkog biskupa dr. Josipa M. Carevića koji je održao prigodni govor uz nastup pjevačkog društva “Dubrava”, a zastava parobroda je bila spuštena na pola stijega. Porporela, tvrđava svetog Ivana, veliki mul u portu i predio Ploča su bili puni ljudi, a na moru je bilo puno manjih brodica koje su pratile događaj. Prethodno je u Katedrali na kraju trodnevne žalosti, od 9 do 13. veljače, održana misa zadušnica, na kojoj su bili rodbina poginulih i mnogobrojni Dubrovčani.
U Katedrali je bio postavljen katafalk (uzdignuti drveni odar) s pojasom za spašavanje s p/b DAKSE, zastavom Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. i osmrtnicama, naveo je Batričević.
