EKOLOŠKOJ katastrofi u Meksičkom zaljevu još se ne nazire kraj. Iako se isprva činilo kako će operacija “top kill” – upumpavanje velikih količina blata u naftnu bušotinu – donijeti uspjeh, ubrzo se pokazalo kako curenje nafte i plina ipak nije zaustavljeno.
Tijekom dana napokon je iz British Petroleuma stiglo i priznanje o razmjerima i posljedicama eksplozije na bušotini Deepwater Horizon 20. travnja. Glavni predstavnik BP-a ocijenio je tako kako se u Meksičkom zaljevu događa ekološka katastrofa iako je ranije tvrdio da razmjeri onečišćenja neće biti toliko veliki.
“Tvrtka British Petroleum privremeno je jučer obustavila upumpavanje u bušotinu jer je brod iz kojega se ispumpava ostao bez blata. Upumpavanje se nastavlja u večernjim satima kada će ga na istom mjestu zamijeniti novi brod”, izvijestio je javnost Doug Suttles, glavni operativni dužnosnik BP-a, na konferenciji za tisak, dodajući kako je u smanjenju istjecanja nafte ipak ostvaren napredak.
BP i savezne vlasti lagali o količini nafte koja istječe
Suttles je kazao i kako im je plan u mješavinu kojom se puni bušotina dodati komadiće gume kako bi začepili cijev koja ispušta naftu. Radi se o postupku koji se u industriji naziva “junk shot”. Operacija “top kill” trebala bi završiti betoniranjem bušotine, a javnost će se morati strpiti barem još jedan dan kako bi se znao uspjeh operacije.
Marcia McNutt, direktorica američkog Instituta za geološka istraživanja, izjavila je jučer na konferenciji za novinare kako su ekipe znanstvenika utvrdile da iz bušotine Deepwater Horizon dnevno istječe između 12 i 19 tisuća barela nafte, a ne 5 tisuća kako su tvrdili BP i savezna vlada. Prema tim podacima, do sada je u more isteklo između 77 i 122 tisuće tona nafte, čime je ova ekološka katastrofa postala veća i od potonuća tankera Exxon Valdez 1989. kod Aljaske, kada je u more isteklo 50 tisuća tona nafte.
Iz oštećenih instalacija bušotine nafta istječe već 38 dana, točnije od 20. travnja.
Obama dolazi u posjet Louisiani
Predsjednik Barack Obama danas bi trebao posjetiti saveznu državu Louisianu u kojoj je zbog naftne mrlje prije nekoliko dana proglašena “katastrofa u zoni ribolova”. Bio bi to drugi posjet Baracka Obame Louisiani od katastrofe koja ju je zadesila 20. travnja i zbog koje je Obamina administracija pod paljbom zbog prespore reakcije nakon eksplozije naftne bušotine.
“Preuzimam odgovornost. Moj je posao da osiguram da se napravi sve kako bi se rupa začepila”, kazao je Obama jučer u Bijeloj kući na konferenciji za novinare, javlja CNN. “To ne znači da će biti lako. Ne znači ni da će se riješiti odmah niti na način na koji bih to volio. Ne znači da nećemo napraviti greške”, ustvrdio je Obama te dodao kako je zbog bušotine zabrinuta i njegova 11-godišnja kći Malia.
“Jutros dok sam se brijao Malia mi je pokucala na vrata kupaonice i pitala me: ‘Tata, jesi li već začepio rupu?'”, ispričao je američki predsjednik.
Louisiana je inače druga savezna država po udjelu u ukupnoj američkoj proizvodnji morske hrane i prva po količini isporučenih škampa, ostriga i rakova. U industriji morske hrane u Louisiani je zaposleno 27.000 ljudi, a njome se opskrbljuje oko 40 posto američkoga tržišta tih proizvoda.
Uragan u kombinaciji s naftom onečistio bi i kopno
Sezona uragana koja se predviđa u području pogođenom onečišćenjem, sljedeći je faktor koji naročito zabrinjava znanstvenike te dodatno komplicira ekokatastrofu u Meksičkom zaljevu. Ne samo što se ne može previdjeti kako bi se nafta tijekom uragana redistribuirala, već se ne zna ni kako bi ona utjecala na uragan.
Profesor meteorologije Jennis Evans smatra kako bi uragan mogao raširiti naftu po površini mora ili bi je pak mogao pomiješati s vodom, zbog čega bi potonula. Oba moguća scenarija svakako su katastrofalna. Bude li se nafta pod utjecajem uragana širila horizontalno, onečistit će obalni pojas, a bude li se kretala vertikalno, uništit će morsku floru i faunu.
Pretpostavlja se i kako bi nafta mogla usporiti jačanje uragana. Naime, isparena oceanska voda “hrani” uragan i pojačava ga. Sloj nafte na površini vode spriječio bi to isparavanje, a time i jačanje uragana.
Mnogo pesimističniju teoriju ima meteorolog Chad Meyers koji upozorava kako bi opasna mješavina nafte i vode mogla dovesti do još veće katastrofe, i to ne na moru, već na obali. “Svi vjetrovi sručit će se prema centru uragana, što će stvoriti jedan veliki val. On će pomesti plaže i obalni pojas, no usmjeri li se prema kopnu, mogao bi onečistiti kilometre zemlje”, objasnio je Meyers.
