Od travnja do kraja listopada 2020. godine u sklopu PEPSEA projekta – Protecting the Enclosed Parts of the Sea in Adriatic from Pollution – sufinanciranog iz programa Interreg V-A Italija-Hrvatska, provedeno je istraživanje istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva čiji rezultati su ukazali kako najveću trajnu prijetnja predstavlja živa iz nesanirane bivše tvornice Jugovinil. Istraživanje je provedeno u dvije faze, ljetnoj i zimskoj nakon čega je izrađeno završno izvješće.
Projekt se u Hrvatskoj provodio na tri lokacije: Sali, istočni dio Kaštelanskog zaljeva i kanal Sv. Ante u estuariju rijeke Krke; prenosi Morski. Na području Splitsko-dalmatinske županije realiziran je u suradnji s konzorcijem SeaSky, plovila za sva istraživanja ustupila je Marina Kaštela.
Cilj međunarodnog PEPSEA projekta je povećati stupanj zaštite mora i priobalja od onečišćenja s brodova, platformi i kopnenih izvora onečišćenja te zaštititi način života stanovništva uz obalno područje Jadranskog mora, kao očuvati biološku raznolikost Jadranske regije.
Istraživanje je provedeno sezonski (zimska i ljetna sezona.). U okviru istraživanja provedena je batimetrijska i geodetska izmjera istraživanog područja integralnim mjernim sustavom (multibeam, IMU, RTK-GPS), a uz to su prikupljene te obrađene satelitske fotografije visoke rezolucije. Na temelju toga izrađeni su digitalni modeli istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva i obalnog prostora.
Obavljeno je kartiranje dna te je na temelju uzoraka sedimenata, modela tvrdoća dna i morfometrijskih kriterija primjenom objektnoorijentiranih analiza izrađena klasifikacija sedimenata istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva. Izrađena je granulometrijska analiza i određen je pH i redoks potencijal u stupcu sedimenta. Određena je aktivnost radionuklida i koncentracija toksičnih metala, organske tvari, TBT-a i policikličkih aromatskih ugljikovodika te je obavljena mikrobiološka analiza sedimenta.
Obavljena je i analiza vodenog stupca na više lokacija u kojim su određeni fizičko kemijski parametri, koncentracija toksičnih metala, PAH-ova, organske tvari, te je ustanovljena sanitarna kvaliteta mora. Ispitano je i stanje fitplanktonske i zooplanktonske zajednice.
Prikupljeni su podatci o morskim strujama, meteorologiji, morskim mijenama i pomorskom prometu. Za cijelo područje prepoznate su prijetnje i procijenjena je izloženost područja. Na temelju toga karakterizirani su i evoluirani rizici te je izrađen i testiran model rizika iz kojeg su slijedili planovi za izvanredne situacije. Kao najveća trajna prijetnja prepoznata je živa iz nesanirane bivše tvornice Jugovinil.
Foto: Igor Zupičić/Facebook grupa "Omišljanski info"
Prvi dan u 2021. godini za Omišljanje nije nimalo različit od prethodnih jer su se ponovno probudili uz buku koja dolazi iz obližnjeg LNG Terminala gdje je doplovio “Tristar Ruby”, tanker za prijevoz ukapljenog prirodnog plina (UPP) koji plovi pod liberijskom zastavom; piše Glas otoka.
Kako je ranije najavljeno, tanker je UPP ukrcao u SAD-u i dolaskom u Omišalj pretovarit će oko 147.000 kubičnih metara UPP-a na FSRU brod LNG Croatia. Ovime je i formalno Terminal počeo s komercijalnim radom, a Hrvatska dobila dugoželjeni alternativni dobavni pravac za plin.
Međutim, za stanovnike Omišlja i Njivica ovaj, u jednu ruku, povijesni događaj neće ostati zapamćen po dobrome. Već s jutrom prvoga dana u 2021. godini na društvenim se mrežama mogu pronaći objave u kojima se mještani žale na jaku buku.
“Ja cijelu noć nisam spavala od buke, po zvuku mislim da ga već pretaču. Vibriraju mi svi organi”, napisala je jedna od korisnica Facebooka, dok je drugi korisnik objavio prikaz zvukomjera koji pokazuje jačinu buke od 55 decibela.
Podsjetimo, 26. prosinca reagirala je i Mirela Ahmetović, općinska načelnica Omišlja, pozvavši ministra gospodarstva i održivog razvoja da “dođe dati ruku i pripomogne kako njegova najdraža igračka ne bi otplovila”, a nakon što su uslijed jake bure poslana dva remorkera, Lukas i Champion, da drže plutajući LNG kako ne bi otplutao. U tome ju je podržao i primorsko-goranski župan, Zlatko Komadina.
Kineski Yangzijiang Shipbuilding je objavio da je ugovorena izgradnja dva 24.000 teu kontejneraša.
Narudžba je objavljena kada je kineska leasing kuća Bank of Communications Financial Leasing ovaj tjedan naručila četiri broda u brodogradilištu Jiangnan i Hudong Zhonghua.
Smatra se da je svih šest brodova naručeno za MSC. Ovi brodovi će biti najveći kontejneraši koje je Yangzijiang ikad izgradio.
“Ovim narudžbama zaključena je naša 2020. godina. Nakon uspješne isporuke najvećih bulkera na svijetu, sada težimo postizanju još jedne prekretnice u izgradnji kontejneraša“ – rekao je Ren Letian, izvršni direktor brodogradnje Yangzijiang.
Žirje, najudaljeniji naseljeni otok u šibenskom arhipelagu, ali istodobno i najizoliraniji, zbog nevremena često ostane bez trajekta. U doba epidemije izolacija, doduše, i nije loša stvar, no ono malo stalnih stanovnika, raštrkanih po uvalama, teško funkcionira bez svakodnevne veze sa Šibenikom; piše HRT.
Na 15 četvornih kilometara – 50 stanovnika!
– Nakon nedjelje navečer, kada ode trajekt u 17.45, do petka je vrlo tužno. Želiš vidjeti čovjeka na putu, rekao je Ante Mrvica, umirovljeni koordinator “Jadrolinije”.
Žirjanima nije trebao koronavirus da upoznaju izolaciju. U njoj su svake zime.
– Možemo se jedino zaraziti od morskih pasa ili galebova jer ovdje nikoga nema! Ili ako nas lignja zarazi, rekao je Mladen Kale, povratnik iz SAD-a.
Pustim otočnim ulicama vladaju mačke. Teško se krati vrijeme u dugim zimskim večerima. Trgovine nema, pa potrepštine dolaze i dostavom.
– Pošta radi punom parom! Pao je malo broj pošiljaka, ali se povećao broj paketa. Pošta je povezana s OPG-ovima i tako preko interneta dobivaju hranu, voće, povrće i druge potrepštine, što im treba, rekla je poštarica Nada Gačanin.
A po ručak odlaze na more! Žirjanski akvatorij poznat je po lignjama. Toliko ribara kao ove zime, kažu, nikad nije bilo.
– Mi sada imamo u akvatoriju Žirja oko 150 malih brodica koji pokušavaju uhvatiti kilu-dvije liganja da bi preživjeli, dodao je Kale.
No, pamte se vremena kad je škoj bio pun ljudi.
– Kada sam ja išao u školu ’59. u prvi razred, nas je bilo 47 u razredu, rekao je Mrvica.
No na jedinom trajno naseljenom pučinskom otoku šibenskog arhipelaga odavno nema škole. Pa, iako je Žirje, kako kaže priznati čakavski pjesnik Ivan Dobra “daleko od srca, daleko od obale”, valja vjerovati da će Žirjanima proraditi dišpet i bunt, kao i mnogo puta tijekom povijesti. Kako bi spasili od izumiranja svoj predivni škoj.
Norveška kompanija Siem Offshore postigla je dobar napredak u pregovorima o restrukturiranju.
Plan restrukturiranja uključuje pretvaranje duga u kapital i smanjenje budućih isplaćenih kamata i amortizacije.
Tvrtka očekuje da plan restrukturiranja bude odobren u siječnju 2021. godine, iako plan ovisi o sudjelovanju brazilskih banaka, uključujući BNDES i Banco do Brasil.
Flota tvrtke Siem Offshore trenutno se sastoji od pet PSV-ova, 10 AHTS-a, 6 OSCV-a, 3 broda za intervenciju na bušotinama i jednog istraživačkog broda.
Svake godine čak 9 milijuna tona plastike završi u oceanima. Prema podacima Europske komisije, više od 80 posto morskog otpada je plastika, a polovicu tog otpada čine plastični predmeti za jednokratnu upotrebu. Ribe jedu plastiku jer miriše kao hrana nakon što je prekrivena algama; piše Otvoreno more. U oceanima se pak plastika raspada na fragmente koji ulaze u hranidbeni lanac, i morskih životinja i ljudi.
Najviše plaši predviđanje znanstvenika – u slučaju da se ne dogode nikakve promjene, do 2050. godine u svjetskim će oceanima biti više plastičnog otpada nego riba!
Iako smo tek pedesetih godina prošloga stoljeća počeli proizvoditi plastiku, pametni ljudi svijeta zadnjih godina hitno pokušavaju reducirati njezinu proizvodnju. Zašto? Zato što smo zbog nesavjesnog korištenja plastike došli do granice u kojoj se planet doslovno guši i hitno moramo mijenjati navike.
Ponukan rezultatima istraživanja i negativnim prognozama utjecaja proizvodnje i upotrebe plastike, Europski parlament usvojio je zakon, odnosno donio direktivu kojom se u Uniji od 2021. zabranjuju plastični predmeti za jednokratnu upotrebu, kao što su tanjuri, pribor za jelo, slamke za piće itd.
Dakle, od siječnja bi ti proizvodi trebali nestati iz svih naših obrazovnih te znanstvenih javnih ustanova. Zadnje istraživanje pokazalo je da godišnje stanovnik Hrvatske sam generira 12 kilograma plastičnog otpada.
“Novo normalno” stoga ne obuhvaća samo maske i distancu zbog koronavirusa, nego i izbjegavanje plastičnih čašica, odbijanje slamke u kafićima, nošenje vlastitih platnenih torbi umjesto korištenja jednokratnih plastičnih vrećica.
ALTERNATIVE POSTOJE, NEDOSTAJE VOLJA
Akcijski plan Europske unije za kružno gospodarstvo, koji uključuje Direktivu o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš kao temelj EU zakonodavstva o otpadu, donosi dakle smion i stroži plan što se tiče jednokratne plastike kao zagađivača našeg okoliša.
Ovom direktivom od 2021. bit će zabranjeni jednokratni plastični tanjuri, pribor za jelo, slamke, štapići za miješanje pića, oksorazgradive plastike (u znanstvenim krugovima je diskutabilna njihova efikasnost i definicija), posude za hranu i piće od ekspandiranog polistirena, te neki drugi jednokratni materijali. Uglavnom se radi o plastičnim materijalima za kratkoročnu i jednokratnu upotrebu, objašnjava docent Mario Ščetar iz Zavoda za prehrambeno-tehnološko inženjerstvo zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta:
– Kako je plastika zbog svoje funkcionalnosti sve više prisutna u našem svakodnevnom životu, bit će potrebno pribjeći određenim alternativama. Cilj EU-a je uspostava kružnoga gospodarstva u proizvodnji plastike te se sve više potiče potreba za ponovnom uporabom i recikliranjem ovog materijala kao i promicanje, razvoj i primjena novih – održivih materijala. Napominjem da je zdravstvena ispravnost hrane koja dolazi u neposredan kontakt s materijalom i dalje na prvom mjestu bez obzira na to o kojem se novom materijalu radi.
Također će do 2029. biti potrebno ostvariti cilj za skupljanje plastičnih boca u količini od 90 posto, a do 2025. plastične boce moraju biti proizvedene iz najmanje 25 posto recikliranog materijala; do 2030. od 30 posto recikliranog materijala. Zasad ovo predstavlja vrlo zahtjevan izazov svim dionicima u životnom ciklusu proizvoda, od proizvođača materijala i namirnica do kompanija koje se bave recikliranjem i prikupljačima otpada.
Ne poduzme li se ništa, količina plastike koja svake godine odlazi u more porast će s 11 na 29 milijuna tona, ostavljajući kumulativnih 600 milijuna tona koje će oceani progutati do 2040. godine. To je jednako težini tri milijuna plavih kitova, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Science.
MIKROPLASTIKA OPASNA PO ZDRAVLJE
Krajnje je vrijeme za promjenu. Nažalost, u Hrvatskoj se dosad nije sustavnije istraživala prisutnost mikroplastike u slatkovodnim ekosustavima, potvrđuje za Otvoreno more i Ivana Grgić s “Ruđera”, ali prema dosadašnjim spoznajama na globalnoj razini daleko najviše mikroplastike dolazi iz otpadne vode kućanstava. Njezina istraživačka grupa bavi se praćenjem unosa mikroplastike u ličinke vodenih kukaca, fiziološkim odgovorima kukaca na takav oblik stresa te praćenjem prijenosa onečišćivala preko mikroplastike.
– Često zaboravljamo ili nismo svjesni da se, npr. strojnim pranjem sintetičkih tkanina u vodu, ispuštaju tisuće i tisuće sitnih nitastih čestica mikroplastike koje u konačnici završe u našim rijekama i morima. Prema tome, povećanjem broja ljudi, odnosno intenziviranjem ljudske aktivnosti povećava se i zagađenje mikroplastikom. Najugroženije su rijeke koje prolaze kroz veće gradove, a nemaju sustav za pročišćavanje otpadnih voda – navodi Grgić.
Postavlja se pitanje jesmo li kao čovječanstvo prošli “točku iz koje nema povratka” u pogledu zagađenja plastikom i koliko to sve skupa ugrožava ljudsko zdravlje.
Mikroplastika, zbog svojih fizikalno-kemijskih svojstava, ima potencijal da na sebe veže različite kemijske spojeve (pesticide, farmaceutike i sl.) koji čak i u malim koncentracijama mogu poremetiti pravilno funkcioniranje organizma. Istraživanja su pokazala da se mikroplastika unesena u organizam može ugrađivati u različita tkiva, kao što su jetra ili mišići te se tako može lako prenositi kroz hranidbeni lanac, npr. od malih beskralježnjaka, preko riba do čovjeka.
Docent Ščetar apelira:
– Moramo razmišljati kakav planet i okoliš ostavljamo generacijama iza nas. Proizvodimo previše plastike i ona zbog naše nesmotrenosti završava u ekosustavima. A i mi smo sastavni dio tog ekosustava. No ne možemo reći da je problem isključivo u materijalu; mi – potrošači – smo glavni akteri u smanjenju i zbrinjavanju posljedica!
Norveška kompanija Rem Offshore dobila je produženje ugovora za svoj CSV Rem Saltire izgrađen 2008. godine.
Produženje ugovora dolazi nedugo nakon što je brodu dodijeljen novi ugovor prošlog tjedna (članak ispod teksta).
„Dodjela ovog ugovora na izazovnom tržištu pokazuje kompetentnost naše organizacije, vještine naše posade i kvalitetu našeg broda. Uvjereni smo da će Rem Saltire dobro služiti našem klijentu te pridonijeti njihovom uspješnom izvođenju projekata” – rekao je izvršni direktor Rem Offshorea Fredrik Remøy.
