Da je život na otocima kompliciraniji i skuplji nego na kopnu, to je jasno i onima koji na otok nikad nisu nogom kročili. No u uvjetima inflacije i stalnih poskupljenja, otočani se sve češće pitaju tko im sve kroji sudbinu i ima li u Hrvatskoj uistinu političke volje da se sačuvaju krhke i sve malobrojnije otočne zajednice.

10. travnja poskupjele su otočne iskaznice kojima se ostvaruje pravo na povlašteni i besplatni prijevoz u obalnom linijskom prometu. Dugo nisu, pa se otočani ne bune, no po pitanju brodara koji će ih prevoziti čim stupe na snagu nove koncesije imaju već poneku dvojbu, piše HRT.

Mogle bi se svesti na jednostavno pitanje je li prilikom određivanja učestalosti linija i brodova koji će na njima voziti kriterij interes otočana ili brodara.

– Zadnji natječaji za trajektne i brzobrodske linije po nama nisu napravljeni po Zakonu o obalnom linijskom prometu, jer nije napravljeno usuglašavanje plovidbenih redova, a to dokazuje pošto jedinice lokalne otočke samouprave traže promjene plovidbenih redova, rekao je Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora.

Primjerice, Tkon. Nakon izgradnje trajektne luke, kojom su jako zadovoljni, jer je promijenila vizuru mjesta i smanjila gužve u sezoni, voljeli bi da i broj linija za Tkon bude malo više u skladu s potrebama otočana.

– Naši zahtjevi su usmjereni ka cjelogodišnjim linijama gdje prvenstveno mislimo na naše domicilno stanovništvo, ljude koji rade na kopnu. Tako da bismo trebali proširiti broj linija za cijelu godinu, kako bi razvoj otoka, kao i samoga kopna, bio u ravnoteži. U konkretnim pregovorima smo oko godinu dana, prije toga smo izborili neke ljetne linije koje sada zaista dobro funkcioniraju, a sada je mislim vrijeme da dobijemo i cjelogodišnje linije koje zasigurno ovaj otok koji je u ekspanziji, koji raste iz dana u dan i zaslužuje, ustvrdio je Anđelo Palaškov, načelnik Tkona na Pašmanu.

Sporni kriteriji

Možda se o tome budu mogli dogovoriti s novim koncesionarom.

– Red plovidbe se na godišnjoj razini usklađuje s otočnim jedinicama lokalne samouprave gdje oni iskazuju svoje potrebe i onda se red plovidbe po tim zahtjevima usklađuje, pojasnila je Paula Vidović, ravnateljica Agencije za obalni linijski promet.

A što ovisi i o proračunskim mogućnostima. Kriteriji prema kojima se bodulima kroji sudbina propisani su zakonom, podzakonskim aktima, te Uredbom o uvjetima i vrednovanju kriterija za odabir brodara odnosno koncesionara na linijama, a postoji i tehnički i ekonomski dio bodovanja.

– Vrednuju se tehnološke karakteristike broda, njegova starost, mogućnost ukrcaja, određenji kapaciteti osoba i tako dalje, a isto tako financijski dio ponude nije zanemariv, dakle koliko koji brodar traži potpore za obavljanje javne usluge, dodala je.

Iz perspektive malog brodara to izgleda ovako.

– Trenutno na liniji za Sali-Zaglav je potreban brod kapaciteta 150 putnika. Mi imamo sada brod kapaciteta 180 putnika koji nikada nije pun, pa čak niti usred sezone. Dakle, tu nije potreban nikakav veći brod i zbog njegovih manevarskih sposobnosti, on gotovo uvijek može uploviti u luku Sali. Međutim, po kriterijima koji se bira koncesionar, bira se broj mjesta u brodu koji na kraju uopće nije potreban i ja sam uvjeren da ako tu dođe veći brod, da će biti manji broj uplova u luku Sali konkretno, zimi zbog jakog vjetra i loših vremenskih prilika, a ljeti zbog prenapućenosti luke, odnosno gdje se takav bod neće moći sigurno okrenuti. U konačnici, to će za Saljane značiti smanjenje kvalitete usluga. Mislim da su uredbe kojima se kriterij za odabir najpovoljnijeg brodara za nekakvu liniju, da su prastari i da ne odgovaraju situaciji na terenu. Možda je netko nekad davno imao dobre namjere, ali ona se sad pokazuje kao potpuno pogrešna, objasnio je mali brodar Dražen Montana.

Nije naravno argument u ovoj priči, ali spomenimo i da će dio posade brodova koji su do sad održavali ove linije, svi odreda su otočani, ostati bez posla. I naposlijetku, nije svejedno, kazat će svaki pomorac, niti gdje je brod građen, niti se isti brodovi grade za Indoneziju i Norvešku. A ako pitate bodule, oni bi Takovo, brod kakvog više na Jadranu nema, kakve se više u Hrvatskoj ne gradi, jer se u Hrvatskoj malo gradi, već se radije trguje. Pa se vraćamo pitanju, zbog koga zapravo postoje obalne linije za otoke, zbog brodova ili zbog ljudi?