O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 232

Iznenađenja u finišu: Šešok želi Uljanik, u igri opet i – Strnad

0
Uljanik brodogradnja
Foto: Milivoj Miošek/Glas Istre

Tko god formirao novu vladu nakon parlamentarnih izbora, slučaj pulskog Uljanika dočekat će ga spreman za zatvaranje – nakon nedavnih odluka Vlade riješen je vlasnički status i ekspresno deblokiran račun, a detektirani su i kandidati za nove vlasnike.

Resorno Ministarstvo gospodarstva obavilo je razgovore sa svim investitorima koji su dosad iskazali interes za preuzimanje, a najveće iznenađenje jest povratak u igru češkog poduzetnika Jaroslava Strnada, te pojava Slovenca Dušana Šešoka, piše Poslovni Dnevnik.

Pozive za razgovor Ministarstvo je uputilo još i prije formalnog donošenja odluke Vlade da će otkupiti većinski udjel u ‘novom’ Uljaniku 1856, kojeg je iz svoje stečajne mase nastojao unovčiti propalo Uljanik Brodogradilište, a odazvalo se prema dostupnim informacijama njih sedam. Strnad se kao potencijalni kupac odavno prestao pojavljivati nakon što je istekla njegova ponuda iz 2022. od atraktivnih 20,6 milijuna eura.

Najprije je prošlo više od pola godine u čekanju da se utvrdi hoće li se ići s već pripremljenim natječajem, a potom je natječaj objavljen s istaknutom višom cijenom i od one koju je njegova tvrtka CE Industries bila spremna odmah platiti.

U međuvremenu, pojavile su se i tvrdnje kako je njegova ponuda vezana uz njegov drugi projekt u koji je investirao u Hrvatskoj, Luku Rijeka, te je navodno tražio da mu država iz svog portfelja proda dionice u toj tvrtki.

No, okolnosti u Uljaniku pogoršavale su se i nakon dva kruga prodaje na kojoj je cijena bila više od njegove (najprije 27,6 milijuna, a potom 20,7 milijuna eura). Strnad je na kraju tek kratko objasnio predstavnicima države da su se okolnosti toliko promijenile da nije zainteresiran ni za nadmetanje po nižoj cijeni.

Sada su se, čini se, okolnosti opet promijenile, jer na sastanku u Ministarstvu, kako se neslužbeno čuje, pokazao je namjeru za nadmetanje, a naglasio je i da njegov interes nije uvjetovan odnosima oko Luke Rijeka, navodi Poslovni Dnevnik.

Ovaj je Čeh svoj poslovni put započeo u vojnoj industriji, bio je osnivač vrlo uspješne Czechoslovak Group (CSG) koja se bavi proizvodnjom streljiva i opreme, a koju sada vodi njegov sin, a on je CE Industries osnovao 2017. i razvio holding s dvadesetak tvrtki koji na europskim tržištima posluje s proizvodnjom za željeznički promet, recikliranjem sirovina i energetikom.

U Hrvatskoj je osim u Luci Rijeka prisutan i u Đuri Đakoviću, koji je njegova prva akvizicija, a u koju je ušao uz dugi proces s državom i Europskom komisijom, preuzimajući tvrtku u poteškoćama. Strnad do sada nije imao “grešaka u koracima”, a iz Pule je dugo vremena Vlada kritizirana što se propustilo priliku da on preuzme Uljanik.

Osim Strnada, novo lice u prodaji Uljanika je i Dušan Šešok, vlasnik slovenske Iskre, koji je u Hrvatskoj već imao nekoliko akvizicija. Prvi ulazak na hrvatski teren bila je upravo investicija u brodogradnji, kupnjom ostataka iz stečaja nekadašnjeg remontnog brodogradilišta u Šibeniku, koje danas uspješno posluje kao Iskra Shipyard. Preuzeo je i zagrebačku industriju kabela Elku, a nedavno i splitsku tvrtku specijaliziranu za uređaje za pročišćavanje otpadne i pitke vode Elmap.

Micoperi, Eko Bor…

Šešok se, inače, pojavio i u postupku prodaje Đure Đakovića, kojeg je na kraju preuzeo Strnad, no vrlo brzo se povukao iz procesa, konstatiravši da bi to bio velik zalogaj za njega. Do sada se i u slučaju Uljanika držao podalje, no u daljnjem postupku je ipak zainteresiran sudjelovati.

Od ostalih kandidata koji su se pojavljivali oko Uljanikove dražbe najozbiljnijim se čine predstavnici izraelske tvrtke Israel Shipyard, te rumunjski GSP Offshore. Izraelci su navodno došli s dobro posloženim planom za poslovanje škvera, u kojemu ta tvrtka već sada ima i ugovoren posao gradnje plutajućeg doka, a što se i spominjalo kao glavni razlog zbog kojeg se u zadnjoj fazi dražbovanja pojavila kao ponuđač. No, ispostavilo se da dovršetak tog posla nije i jedini interes za pulski škver.

Dobar dojam i dalje ostavlja tvrtka rumunjskog poduzetnika Gabriela Comanescua, a u nadmetanju za Uljanik i dalje namjeravaju ostati i talijanski Micoperi, slovenski Eko Bor i riječki Adria Mont.

No, samo nadmetanje neće se otvoriti odmah. Realno je, zapravo, očekivati da proces započne tek krajem godine, jer takav tempo određuje pridržavanje zakonskih propisa i procedura, od procjene vrijednosti tvrtke do formalnih odobrenja uvjeta prodaje. Za taj postupak važno je da tvrtka može biti na životu, što je Vladinim odlukama iz prošlog mjeseca omogućeno.

CERP, koji je dobio zadatak iz stečajne mase propalog Uljanik Brodogradilišta za 6,9 milijuna eura otkupiti većinski udjel u ‘novom’ Uljaniku 1856, ugovor sa stečajnim upraviteljem je, kako je potvrđeno za Poslovni Dnevnik, zaključio prije točno dva tjedna. Tehnički se procedura prijenosa još provodi, pa sama promjena vlasništva nije još vidljiva u sudskom registru, no CERP je već pripremio i daljnje korake, ključne za skidanje blokade koja na računu brodogradilišta stoji još od polovice studenoga, te je odabrao i svoje kandidate koje će postaviti u Nadzorni odbor.

Hadžića čekaju u Zagrebu

Upravno vijeće CERP-a odlučilo je ovih dana umjesto stečajnog upravitelja Uljanik Brodogradilišta Lorisa Raka i profesora na pulskom sveučilištu Alfia Barbieria postaviti Davorku Knežević i Antonia Bebeka iz Ministarstva financija, te glavnu tajnicu Ministarstva gospodarstva Ivanu Šuman. Njihovo imenovanje trebalo bi biti potvrđeno na skupštini koju treba sazvati direktor Uljanika 1856 Samir Hadžić.

Zasad nema naznaka da će biti i promjena u menadžmentu, a Hadžića se u Zagrebu čeka s planom za dovršetak započetih gradnji ribarskog broda za Norvežane i plutajućeg doka kojeg radi za spomenute Izraelce.

Brod ostao bez pogona i plutao prema Kajmanskim otocima: Dva plovila u prolazu spriječila katastrofu

0
Foto: Marine Traffic

Vlada i obalna straža Kajmanskih otoka uputile su poziv za pomoć u utorak, 2. travnja navečer, nakon što su obaviješteni da je kontejnerski brod ostao bez pogona i da pluta prema otocima. Operativni koordinacijski centar obalne straže Kajmanskih otoka tražio je pomoć jer je najbliži tegljač s otočja bio udaljen 60 nautičkih milja, piše The Maritime Executive.

Kontejnerski brod SC Montana od 33.757 DWT, registriran u Liberiji, izvijestio je vlasti da je glavni motor broda u kvaru i da plove prema zapadnom kraju Little Caymana, jednom od tri otoka koji čine državu.

Dokovi na Little Caymanu i obližnjem Cayman Bracu premali su za SC Montanu.

Vladini dužnosnici obavijestili su da razmatraju korake za ublažavanje mogućeg incidenta, misleći kako će do udara broda sigurno doći. Brod koji je izgrađen 2004. godine i dugačak je 208 metara, izvijestio je da još ima snagu generatora, ali nije mogao ponovno pokrenuti svoj motor. Posada je obavijestila da čine ono što im je u mogućnosti kako bi usporili brod, ali da su u opasnosti od nasukavanja.

Srećom, dva plovila u prolazu, teretni brod Lefkes od 33.298 DWT, registriran u Panami, i Aruna Cihan, registriran na Maršalovim otocima, odazvali su se pozivu za pomoć. Lefkes je uspio stići do onesposobljenog broda na vrijeme i odvući ga na sigurniju poziciju dok je tegljač lučkih vlasti Navigator bio na putu prema njima, navodi The Maritime Executive.

Vladini dužnosnici izvješćuju da je posada na brodu SC Montana na sigurnom i da nastavljaju pratiti situaciju. Također se zahvaljuju posadama dvaju brodova na pomoći.

“SUNDREAM”: Prvi brod Royal Caribbeana koji je i prvi izrezan u staro željezo

0
Foto: Ivo Batričević privatna arhiva / Dubrovački dnevnik

Zanimljiva je priča o ovome brodu, prvoj novogradnji kompanije Royal Caribbean Cruise Line, danas druge po veličini svjetske putničke brodarske grupacije pod promijenjenim imenom Royal Caribbean International. Porinut je 2. prosinca 1969. godine u finskom brodogradilištu Wartsila Helsinki Shipyard kao novogradnja broj 392 da bi 1970. bio kršten imenom Song of Norway, piše Dubrovački dnevnik.  

Imao je 18.416 bruto tona, bio dug 168 i širok 24 metara, kapaciteta 724 putnika. Četiri devet- cilindarska glavna Sulzer-Wartsila diesel pogonska stroja ukupne snage 14.560 kW omogućavale su mu preko dvije propele plovidbu brzinu od 20,5 čvorova. Na svoje prvo kružno putovanje je zaplovio 7. studenog 1970. godine.  

Foto: Ivo Batričević privatna arhiva / Dubrovački dnevnik

KRUZERI SU BILI ‘IN’ PA SU MU POVEĆANI KAPACITETI 

Velika potražnja za kružnim putovanjima, koja su u to vrijeme neočekivano postala jako popularna, natjerala je Royal Caribbean da u istom brodogradilištu već 1978. godine poveća kapacitet smještaja putnika ugradnjom jedne srednje brodske sekcije. Brod je otkinut popola te mu je ugrađena već unaprijed izgrađena sekcija broda duga 26 metara nakon čega je Song of Norway postao brod od 22.945 bruto tona, dužine 194 metra i mogućnosti prihvata 1.196 putnika u 538 kabina podijeljenih u pet razreda na sedam putničkih paluba.  

Pod norveškom zastavom uglavnom je plovio na tjednim i dvotjednim kružnim putovanjima u Karibima s polaskom iz luke Miami.  

Foto: Ivo Batričević privatna arhiva / Dubrovački dnevnik

RATNI DOGAĐAJI SPRIJEČILI POSJETE DUBROVNIKU  

U programu putovanja Song of Norwaya za 1992. godinu bilo je objavljeno i jedno 12-dnevno krstarenje s polaskom 4. svibnja iz Barcelone prema lukama: Palma de Mallorca, Villefranche, Nica, Livorno, Civitavecchia, Napulj, Krf, Dubrovnik i Venecija, koje se zbog vojne agresije na Dubrovnik nažalost moralo otkazati.  

Kada je Royal Caribbean započeo izgradnju serije većih, suvremenijih i ekonomičnijih putničkih megakruzera, Song of Norway je prodan 1996. brodaru Sun Cruises, članu britanskog koncerna Airtours/My Travel (kasnije uklopljen u Thomas Cook) koji mu je dao novo ime Sundream i bahamsku zastavu, navodi Dubrovački dnevnik.

U DUBROVNIK JE UPLOVLJAVAO KAO SUNDREAM

U to vrijeme i samo pod tim imenom je dolazio i u povremene posjete Dubrovniku. Nakon osam sezona Sundream je ponuđen na prodaju pa sljedećih godina često mijenja vlasnike, imena i zastavu.  

Tako od konca 2004. godine plovi u floti brodara Tumaco Navigation kao Dream Princess, od 2006. godine u vlasništvu Lance Shipping pod imenom Dream, od 2007. kod Pearl Owner Ltd. prvo kao Clipper Pearl, a potom Clipper Pacific od 2009. kod International Shipping Partners pod imenom Festival te nakon godinu dana kao Ocean Pearl.  

BIO JE U NAJMU JAPANSKE MIROTVORNE ORGANIZACIJE, ALI I KOCKARNICA 

Jedno je vrijeme 2008. godine plovio i u najmu japanske mirotvorne neprofitne organizacije Peace Boat. Kada je izgledalo da će dobri stari Song of Norway doživjeti svoje nove velike trenutke, nakon što je 2010. uplovio u flotu španjolskog Quail Travela (Happy Cruises), dogodio se stečaj kompanije, pa se Ocean Pearl, zajedno s još jednim našim dobrim poznanikom, brodom Gemini, neočekivano u rujnu 2011. godine našao raspremljen na mrtvom vezu.  

U travnju sljedeće godine Ocean Pearl je prodan u Kinu gdje ga je novi vlasnik Formoza Queen Corporation usidrio i pod imenom Formosa Queen zaposlio kao ploveću kockarnicu. U studenom 2013. godine, brod je prodan kineskim rezalištima te je u potpunosti izrezan tijekom 2014. godine. Tako je ovaj brod doista postao povijesni kruzer Royal Caribbeana jer je osim što je započeo njegova prva kružna putovanja postao i njegov prvi brod koji je izrezan u staro željezo. 

Završio veliki test broda s jedrima: Uštede u potrošnji goriva su ogromne!

0
Foto: Cargill / Revija HAK

Završio je važan projekt, modificirani brod za rasuti teret od 43.000 tona upravo je zaključio šestomjesečnu probu koristeći kombinaciju dizelskih motora i para automatskih jedara, piše Revija HAK.

Pyxis Ocean, koji je unajmila tvrtka Cargill naknadno je opremljen s dva WindWinga koje je razvio BAR Technologies, na moru je bio od kolovoza 2023. godine. Plovio je preko Indijskog oceana, Tihog oceana, sjevernog i južnog Atlantika.

Sklopiva jedra izrađena su od čelika i staklenih vlakana i visoka su 37,5 metara. Njihova svrha nije zamijeniti konvencionalne dizelske motore, već pružiti dodatnu propulziju dok brod plovi u područja s povoljnim vjetrovima i strujama. Jednostavan sustav na mostu javlja posadi kada treba aktivirati ili deaktivirati WindWings. Jedra automatski reagiraju na promjene vjetra i postavljaju se za optimalnu brzinu. To omogućuje da se dizelski motori priguše bez usporavanja broda.

Cargill je objavio da je Pyxis Ocean štedio ekvivalent od tri tone goriva dnevno uz smanjenje emisije ugljičnog dioksida od 11,2 tone (što je, kažu, jednako uklanjanju 480 automobila s ceste) i općenito ušteda od 14 %. Sljedeći korak je osigurati da su takvi veliki brodovi opremljeni jedrima kompatibilni s 250 globalnih brodskih luka, navodi Revija HAK.

Čini se da je ovaj test bio ključni dokaz isplativosti tehnologije jer BAR Technologies najavljuje masovnu proizvodnju jedara te čak instalaciju po tri jedra na brodove, što će donijeti dodatne uštede.

Violet Constance Jesso: Priča o ženi koja je preživjela havariju Titanica i još dva puta doživjela brodolome

0
Foto: Otvoreno more

Kada se Violet Constance Jesso, u dobi od 21 godinu, prijavila za posao stjuardese na brodu, bila je odbijena. Suprotno današnjim poslodavcima, kojima su za posao stjuardese i hostese najvažniji mladost i dobar izgled djevojaka, brodari s početka 20. stoljeća preferirali su sredovječne i manje lijepe žene, piše Otvoreno more.

Smatrali su da mlade i lijepe mogu upadati u probleme s posadom i putnicima. Na sljedeći razgovor, za posao u kompaniji White Star Line, Violet je otišla nenašminkana i u staroj odjeći. I dobila je posao.

Prvi brodolom doživjela je kad se Olympic 1911. sudario s ratnim brodom Hawke, ali unatoč velikom oštećenju ispod vodene linije, nije potonuo. Iduće godine zaplovila je na Titanicu. Spasila se tako što se, po zapovijedi, ukrcala u jedan od prvih čamaca za spašavanje. Mnoge žene koje su se morale bez muževa ukrcati u čamce za spašavanje bojale se ući u njih. Nisu im djelovali sigurno.

Da bi ih se ohrabrilo, stjuardesama je naređeno da uđu u čamce za spašavanje i tako svojim primjerom pokažu ženama da se toga ne bi trebale bojati. U rukama je ponijela i bebu čija je majka imala histerični napad i odbijala se ukrcati u čamac s Violet. Sutradan, na brodu Carpathia koji je spasio preživjele, djetetova majka ju je pronašla, doslovno otrgnula svoje dijete iz Violetinih ruku i bez riječi nestala. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Violet se ukrcala kao medicinska sestra na Britannic, koji je potonuo nakon sudara s podvodnom minom.

Bila je u mirovini kad joj je jedne noći zazvonio telefon. Ženski glas s druge strane žice pitao ju je je li ona spasila jednu bebu prilikom Titanicova potonuća. Nakon što je Violet odgovorila potvrdno, žena je rekla: Ja sam bila ta beba. Veza se prekinula i Violet više nikad ništa nije čula o njoj. Umrla je u dobi od 83 godine.

Panel rasprava o izazovima u pomorstvu: Važno je svladati kompliciranu tehnologiju, ali i biti svjestan posljedica samo jedne loše odluke

0
Foto: Zadarski.hr

Na Sveučilištu u Zadru u četvrtak, 4. travnja, održan je Dan karijera Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru. Cilj njegova održavanja bio je omogućiti studentima da se izravno informiraju o zahtjevima tržišta rada, upoznaju potencijalne poslodavce te da se omogući tvrtkama i institucijama iz područja pomorstva da se predstave studentima, piše Zadarski.hr.

U Svečanoj dvorani održana je panel rasprava s istaknutim stručnjacima iz gospodarstva na temu “Izazovi u obrazovanju i zapošljavanju u pomorskoj industriji”. Na panelu su sudjelovali rukovoditelj pomoračkih kadrova u Jadroliniji Ognjen Koludrović, ravnateljica Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu Alana Vukić, bivši student Mateo Barulić (MOL LNG Transport), direktor u OSM Thome Croatia Mladen Matek, Željko Zanki i Luka Krpina iz Tankerske plovidbe, voditeljica ureda SPH Vana Bosto i pročelnik Pomorskog odjela Luka Grbić, a moderirala ga je Ana Gundić.

“Na Pomorskom odjelu imamo najmanji pad studenata na Sveučilištu, jer imamo dobru zapošljivost nakon studija. Ta diploma nije kraj njihovog obrazovanja jer im za samostalan rad treba još barem pet godina u praksi. Ako dolaze sa slabim predznanjem, to je mukotrpan proces. Moja je preporuka da se na početku karijere zaposle kod domaćeg poslodavca jer će im tako biti lakše”, rekao je Grbić.

U prvom dijelu panela govorilo se o ključnim izazovima u obrazovanju pomoraca, a u drugom dijelu o zapošljavanju, odnosno ubrzanom razvoju tehnologije, alternativnim vrstama goriva, automatizaciji koja dovodi do reduciranja članova posade, navodi Zadarski.hr.

“Podaci ukazuju da postoji manjak časničkog kadra, da će se jaz između ponude i potražnje produbiti”, rekla je Gundić.

Mateo Barulić iznio je svoje iskustvo o zapošljavanju „na kopnu“ nakon višegodišnje plovidbe morima. Uz današnju tehnologiju može se raditi iz svoje sobe za svjetsku firmu i s brodovima koji se nalaze u bilo kojoj vremenskoj zoni. Pitanje novih tehnologija posebno je elaborirao Mladen Matek iz jedne od vodećih svjetskih agencija za upravljanje brodovima Thome.

“Sav razvoj danas je usmjeren na štednju fosilnih goriva i smanjenje emisija CO2. Nove tehnologije su iznimno komplicirane i skupe i ono što mi možemo priuštiti ljudima u školama je samo mali dio onoga što ih očekuje. Uz svladavanje vještina za upravljanje stotinama uređaja na brodu iznimno je važno da shvate posljedice krivih odluka, kad ne žele slijediti pravila o navigaciji, raditi prema procedurama. Svi da je uzrok velikih pomorskih nesreća u preko 70 posto slučajeva ljudska greška. Ako je brod zakasnio zbog problema u navigaciji, to je u redu ako je zapovjednik poštovao sigurnosne standarde. Jedna kriva odluka može sve s broda dovesti na CNN”, rekao je Matek.

“Imamo velike planove oko razvoja flote, ugovarat ćemo i graditi klasične brodove koji će biti u potpunosti na struju, trajekte na biogorivo, čak i na vodik. To je izazov i za brodare i akademsku zajednicu”, rekao je Koludrović.

Predstavnici Tankerske plovidbe iznijeli su svoje iskustvo rada za ovog domaćeg brodara, od početnih poslova do zapovjednika brodova i povratka u ured. Bilo koji pomorac u svako doba može doći u firmu i pitati što god ga interesira.

Nakon panela tvrtke su imale priliku predstaviti se studentima u prostorima Pomorskog odjela.

U Zadru održana promocija prvostupnika Pomorskog odjela: “Hrvatski pomorci su najbolji pomorci na svijetu”

0
Foto: UNIZD / Zadarski List

Na Sveučilištu u Zadru u srijedu, 3. travnja, održana je promocija prvostupnika Pomorskog odjela, na kojemu su pročelnik izv. prof. dr. sc. Luka Grbić, zamjenik pročelnika izv. prof. dr. sc. Mate Barić, predstojnik Brodostrojarskog odsjeka izv. prof. dr. sc. Ivica Glavan i zamjenik predstojnice Nautičkog odsjeka doc. dr. sc. Ivan Toman dodijelili diplome studentima koji su uspješno završili preddiplomske studije Brodostrojarstva i tehnologije pomorskog prometa te Nautike i tehnologije pomorskog prometa, piše Zadarski list.

“Hrvatski pomorac najbolji je pomorac na svijetu i najbolji hrvatski izvozni proizvod u svijetu. Taj brend ostavili su nam u nasljeđe naši preci, kolege prijatelji i bivši pomorci, koji nas obvezuju da ne posustajemo u znanju i idejama, da ne slabimo u hrabrosti i požrtvovnosti.

Nemojmo u ovom trenutku obezvrijediti zasluge svojih predaka, budite lovci na znanje jer je to jedino jamstvo za budućnost. Očekujem od vas da budete radosni i nasmijani ljudi, pomorci koji neće očajavati ni u najtežim trenucima svoje službe.

Uveseljavajte ljude u svom okruženju, to će vas odvesti od prosjeka, učiniti vas poželjnijim i drugačijim sugovornicima”, poručio je pročelnik Grbić promoventima, ali i članovima obitelji koji su za neke došli preuzeti diplome, budući da su neki od njih odmah nakon obrane diplomskog rada dobili posao u struci i već plove svjetskim morima.

Uime promovenata zahvalila je Lucia Kolega, koja je rekla kako se nada da lijepi studentski dani ipak neće biti najljepši u njihovim životima, već će to biti oni u kojima će se ostvariti uz pomoć diploma koje su stekli na Sveučilištu.

“Sva znanja koja su nam profesori prenijeli na studiju su oruđe koje ćemo samo morati naučiti koristiti na najbolji mogući način”, rekla je Kolega.

Foto: UNIZD / Zadarski List

Najboljim studentom generacije smjera Brodostrojarstvo i tehnologija pomorskog prometa proglašen je Marin Jurlina, a smjera Nautika i tehnologija pomorskog prometa Mauro Jurac.

Prije svečanog čina podjele diploma, promoventi su pozvani da u svom radu i javnom djelovanju nasljeduju akademske stečevine te sve svoje snage ulože kako biste stečeno znanje i vještine i dalje produbljivali i razvijali. Program je svojim nastupom uveličao ansambl Ars Cantabile, navodi Zadarski list.

Promovirani prvostupnici Brodostrojarskog odsjeka: Ivan Arbanas, Karlo Baštek, Dani Duka, Šime Duka, Mario Jurić, Toni Jurkin, Marin Jurlina, Ivan Kozina, Niko Lučić, Dino Nižić, Ivan Pavić, Filip Skroče, Niko Slavica, Ivan Šuljić, Karlo Valčić i Matija Vrkić.

Promovirani prvostupnici Nautičkog odsjeka: Šime Bajlo, Luka Banić, Đani Barić, Demir Barić, Nikola Bencun, Paula Bobanović, Mauro Bobić, Paula Braovac, Mateo Brzoja, Filip Buljan, Jakov Čalušić, Damir Ćavar, Andrej Delija, Matej Grandeš, Josip Iličić, Marko Jadrijev, Mauro Jurac, Šime Jurac, Antonio Jurišić, Antonio Jurjević, Šime Karamarko, Josip Kardum, Dino Knežević, Lucia Kolega, Klara Kršlović, Mate Lipotica, Anthony Martinović, Deni Matulj, Duje Mavra, Ante Mikelić, Roko Mitrović, David Nadinić, Marko Nekić, Luka Ortulan, Luka Petanović, Karlo Petković, Luka Smoljan, Pjero Stipanov, Elvis Šakanović, Luka Šarić, Lucijan Škoda, Filip Tokić, Luka Tunjić, Timon Vertuš, Petar Vrdoljak, Luka Vukić, Neno Vulić, Roko Vunić, Nikola Zebić, Šime Zrilić i Duje Zubak.

Marijan Gostijanović: Nekadašnji stolar i pomorac izrađuje ribe u drvu

0
Foto: Screenshot HRT Magazin

Šibenčanin Marijan Gostijanović nekadašnji je stolar i pomorac, koji je zahvaljujući životu na moru obišao pola svijeta. Bila bi to uobičajena priča jednog pomorca, da nije obilazio sve gradove u kojima je pristao i sve bilježio kamerom. A uz more nije bio vezan samo poslom. Više od pola stoljeća bavi se izrađivanjem neobičnih reljefa – riba u drvu, piše HRT Magazin.

“Evo, ovo je kamera kupljena ’68. godine u Yokohami. I ona je prošla cijeli svijet. Sve filmove što sam snimio, to je s njom snimljeno”, rekao je Marijan Gostijanović.

Kamerom, na 8-milimetarskim filmovima, bilježio je svaku avanturu u bijelom svijetu. 

“Ja sam se zaljubio u to snimanje. Ja sam živio za to da ja snimam te gradove, da ja vidim te ljude, da ja upoznam tu kulturu”, dodaje Gostijanović.

Kad bi njegov tanker pristao u luku, kajakom bi isplovio s broda.

“Tako da sam u San Franciscu ispod Golden Gatea išao do Alcatraza”, nastavlja Gostijanović.

Na tankeru, koji je prevozio opasne terete, plinove poput butana i amonijaka te glicerine, boravio je i po 20 mjeseci. Plovio je od Japana preko Sueskog kanala i Gibraltara do Magellanova prolaza. No najviše pamti neobičan boravak na Filipinima, navodi HRT Magazin.

“Te žene kako se bacaju za te sapune. Onda smo trgovali s njima. Oni su imali tih pištolja američkih starih, Coltera. Onda bi dali kutiju cigareta za te pištolje”, kaže Gostijanović.

Marijan je kao mladi stolar završio u Francuskoj, no oduvijek je vezan za more.

“Da mi daju ne znam kakve novce, bez mora ne mogu!”, priča Gostijanović.

Zato već godinama – čavlima u drvu – izrađuje ribe i ostala morska bića. Orade, brancini i hobotnice lako su pronašli vlasnike u cijelom svijetu.

“Mogu, eto, pohvalit se da je jedna riba, a ista ovakva otišla svetom ocu Ivanu Pavlu drugom, 2004. godine u Dubrovniku je prodana na poklon”, ističe Gostijanović.

Prva su mu i najveća ljubav – makete brodova

“I taj brod što ga vidite, on je toliko precizno izrađen, a ima točno sada 66 godina da je napravljen”, objašnjava Gostijanović.

Zahvaljujući kruhu sa sedam kora obišao je cijeli svijet, ali za jedan je grad neraskidivo vezan.

“Ja vjerujem da ima gradova ljepših, ali za mene, on je meni najdraži i najljepši! Svaka čast Splitu, svaka čast Zadru, svaka čast Dubrovniku, ali ovo je najstariji hrvatski grad, zaključuje Gostijanović.

Brod Galeb još uvijek čeka svoj red: Dovršetak radova i rekonstrukcije očekuje se za kraj svibnja

0
Foto: Grad Rijeka

Prvo je vozio banane. Onda meso. Pa mine. A onda Josipa Broza Tita koji je na njegovoj palubi ugostio Haila Selasija, Yasera Arafata, Muammara al-Gaddafija, Winstona Churchilla, Fidela Castra, Indiru Gandhi, Leonida Brežnjeva, Nikitu Hruščova te, naravno, Nehrua i Nasera jer upravo na Galebu rodila se ideja Nesvrstanih. Hollywoodske zvijezde i ostale društvenjake tog doba koji su do Tita navratili na čašicu (razgovora) nećemo ni nabrajati jer nije ovo priča o nekadašnjem čelniku Jugoslavije, već o brodu koji je izvorno napravljen da prevozi tropsko voće, a “preživio” je gađanje torpedom, potapanje, pa čak i boravak na 22 metara dubine pune tri godine, piše Večernji list.

Da će mu četvrta namjena biti isključivo turistička, najavljuje se još od 2009. godine kad ga je Grad Rijeka kupio na dražbi, nakon što je tri godine ranije Ministarstvo kulture Galeba proglasilo kulturnim dobrom. Krajem devedesetih, podsjetimo samo kratko, 117 metara dugo plovilo kupio je Amerikanac grčkog podrijetla John Paul Papanicolaou pa ga “parkirao” u “Viktoru Lencu”, ne bi li se Galeb pretvorio u luksuznu jahtu. Novca je investitoru nestalo jer je navodno kupio i Christinu O od magnata Aristotela Onassisa te u nju “ulupao” i ono što je trebalo ići prema Galebu.

Što se događa u riječkom brodogradilištu pratilo je i Ministarstvo kulture te sam Grad Rijeka koji se već tada, na trošak vlasnika, obvezao “poduzeti mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra”.

Prije otprilike 15 godina počeli su planovi za prenamjenu Galeba u muzej te neki vid ugostiteljskog objekta, a upravo potonje ono je što “šteka” možda i najviše jer natječaj koji je Grad Rijeka za ugostitelje raspisao nije naišao ni na kakav odaziv. Ali prije tih muka, pojasnimo koja je ideja za brod kojem je prvotna namjena bila “bananiera”.

Muzejski postav na pet paluba, rekonstrukcija originalnog namještaja, pristup strojarnici u kojoj su originalni Fiatovi motori iz 1938., a i mnoštvo izvornih fotografija te predmeta, uz multimedijalne sadržaje. Muzejski je to dio, dok je ideja za ugostiteljski bila hostel, restoran i kafić. Prvi natječaj za potonje raspisao se lanjskog ljeta, a potencijalnim zakupcima nije se, čini se, dopalo da tisuću kvadrata broda zakupe na 30 godina, čitavo vrijeme sudjeluju novčano i u održavanju samog plovila, a uz to, da odvodnju otpadnih voda moraju rješavati cestovnim cisternama ili specijaliziranim brodovima.

Da će novi natječaj za ugostitelje do kraja lanjske godine, najavljivali su iz Grada Rijeke, ali on još uvijek nije raspisan, s tim da se čeka onaj i za muzejski postav. Budući da se posljednja tri ljeta najavljuje otvaranje Galeba za posjetitelje, novinari Večernjeg lista su Rijeku pitali kad će se na brod konačno i moći. Prije kraja ove godine ništa, kažu.

“Dovršetak radova remonta i rekonstrukcije broda Galeb, zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske u prvi brod – muzej u Hrvatskoj, koji se odvijaju u brodogradilištu Dalmont u Kraljevici planiran je za kraj svibnja. Istovremeno je u tijeku postupak javne nabave za opremanje muzejskog postava broda koji će se izvoditi prema projektu nagrađivane dizajnerice Nikoline Jelavić-Mitrović.

Također, Muzej grada Rijeke dovršio je i restauraciju originalnog namještaja koji će biti vraćen na brod. Naime, sav postojeći namještaj broda bit će dio muzejskog postava koji će činiti i foto i video građa, kopije dokumentacije o gradnji i povijesti broda, arhiva članaka, knjiga i drugih pisanih priloga, videozapisi iskustava posjetitelja i korisnika koji su za života boravili i radili na brodu. Uz pomoć multimedijalnih sadržaja posjetiteljima će se predstaviti bogata povijest broda te omogućiti jedinstveno iskustvo boravaka na brodu.

Nakon dovršetka radova remonta i rekonstrukcije predviđeno je da brod još oko četiri mjeseca bude u brodogradilištu gdje će se obaviti opremanje broda muzejskim postavom. Radi se i na natječaju za zakup komercijalnog dijela Galeba koji će se raspisati nakon završetka projektiranja sustava odvodnje otpadnih voda s broda i njegovo priključenje na javnu odvodnju čime će se dodatno olakšati odluka zainteresiranim zakupcima. Njima će na brodu, koji će biti privezan u luci, samom centru Rijeke, na raspolaganju biti oko tisuću četvornih metara prostora – kako će i odvodnju ipak riješiti prije nego stignu zakupci”, kažu iz Grada Rijeke, te dodaju kako je potrebno još izvršiti i radove na pripremi broda za privez na riječkom lukobranu, izraditi i montirati pristupne rampe za osobe sa smanjenom pokretljivošću te provesti zapošljavanje djelatnika i posade broda.

Iz svih navedenih razloga, objašnjavaju, očekuje se da će brod – muzej Galeb biti u funkciji krajem 2024. godine. A koliko će to koštati?

“Procjena ukupnih troškova stavljanja broda u funkciju je oko 13 milijuna eura, a u razdoblju od 2007. godine do kraja veljače 2024. godine, za obnovu i prenamjenu broda Galeb, u što ulazi i kupoprodajna cijena broda te građevinski radovi remonta, restauratorski radovi, tehnički nadzor i nadzor nad restauratorskim radovima, projektantski nadzor, lokacijske dozvole za privez broda, plaće kapetana i nekadašnje posade, projektna dokumentacija i drugo, ukupno je ostvareno rashoda u iznosu od 11.810.163 eura, da nisu još potrošili sva planirana sredstva, u koja su uračunali i 150 tisuća dolara koliko je Galeb koštao 2009.”, kažu u Gradu Rijeci.

Podsjećaju i da su Galeb te Palača Šećerane dio integriranog projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine” kojem je putem javnog poziva Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije dodijeljeno 9.143.487 eura bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija.

“Za vlastitu komponentu financiranja EU projekta Gradu Rijeci odobrena su sredstva Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na lokalnoj i regionalnoj razini. Sredstva Fonda, u iznosu od 185.636 eura, Rijeci su odobrena u rujnu 2018. godine Ugovorom o dodjeli sredstava na temelju javnog poziva Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske Unije”, poručuju iz Grada Rijeka.

Video možete pogledati ovdje.

Ane Maersk: Kontejneraš na metanol obavio svoje prvo bunkeriranje u europskim vodama

0
Foto: Port of Antwerp-Bruges / Offshore Energy

Tijekom svog prvog pristajanja u luci Antwerpen-Bruges u Belgiji, kontejnerski brod na metanol Ane Maersk dovršio je svoju prvu operaciju opskrbljivanja gorivom u europskim vodama, piše Offshore Energy.

U ponedjeljak, 1. travnja, prvi svjetski veliki brod na metanol pristao je na europski terminal MSC PSA (MPET). ​

Brod od 16.592 TEU opskrbio se s 4.300 tona zelenog metanola i 1.375 tona biodizela tijekom boravka u luci. Za luku je to bilo prvo bunkeriranje metanola koje je uključivalo oceansko plovilo.

Kako Offshore Energy navodi, TankMatch je poslao dvije teglenice za pretovar 4.300 tona metanola na Ane Maersk. Naknadno je teglenica VT Grupe isporučila 1.375 tona biodizela. Proces opskrbe gorivom integriran je u pristanište brodova u luci, kombinirajući istovremeno opskrbljivanje gorivom te ukrcaj i iskrcaj tereta. Takozvane simultane operacije (SIMOPS) povećale su učinkovitost boravka u luci smanjivanjem dodatnog vremena za bunkeriranje.

Pristajanje u Antwerpenu dio je prvog putovanja Ane Maersk iz Južne Koreje u Kinu. Izgradio ga je Hyundai Heavy Industries u Južnoj Koreji, a opremljen je dual fuel motorom koji omogućuje rad na metanol, kao i na biodizel i konvencionalno gorivo.

Pročitajte više: Održana svečanost imenovanja prvog velikog Maerskovog kontejnerskog broda na metanol

Ultra veliki kontejnerski brod (ULCV) prvi je od Maerskovih 18 velikih brodova s metanolom koji će biti isporučeni između 2024. i 2025. i drugi kontejnerski brod na svijetu s metanolom, nakon porinuća Laure Maersk 2023. godine.

Dana 4. travnja Maersk je održao svečanost krštenja Astrid Maersk, drugog velikog plovila na metanol koje se pridružilo njegovoj floti. Ceremonija je održana u Yokohami u Japanu.

Pročitajte više: Kršten drugi veliki Maerskov kontejnerski brod na metanol

Uspješna operacija bunkeriranja smatra se novom prekretnicom u cilju luke Antwerpen-Bruges da postane luka u kojoj su različita klimatski neutralna goriva poput vodika, amonijaka, metana i metanola dostupna za bunkeriranje, uz niz biogoriva – i već dostupna konvencionalna goriva za bunkere.

„Kao peta najveća luka za opskrbu gorivom u svijetu, predani smo igranju pionirske uloge u integraciji klimatski neutralnih goriva na tržište opskrbe gorivom. Luka Antwerpen-Bruges će osigurati objekte gdje god je to moguće, učiniti obje platforme spremnima za više goriva i predani smo tome da svoju flotu učinimo zelenijom korištenjem alternativnih goriva,” kazao je Jacques Vandermeiren, izvršni direktor luke Antwerpen-Bruges.

“Uspješno bunkeriranje ovog plovila nove generacije dokazuje da poduzimamo prave korake za daljnju transformaciju naše luke u kojoj se, uz tradicionalna goriva, nude održivija alternativna goriva poput metanola. Kao ambiciozna pionirska luka, luka Antwerpen-Bruges teži biti inspiracija za cijeli pomorski sektor,” rekla je Annick De Ridder, predsjednica upravnog odbora luke Antwerpen-Bruges.

“Uzbuđeni smo što smo partneri s lukom Antwerpen-Bruges na prvom putovanju broda Ane Maersk. Ovo je važan korak u našim nastojanjima da postignemo net zero emisiju stakleničkih plinova do 2040. godine. Cijenimo sve naše partnere koji doprinose dekarbonizaciji brodarstva i logistike, i drago nam je vidjeti kako zelena goriva i infrastruktura za bunkeriranje obećavaju razvoj“, istaknula je Emma Mazhari, voditeljica energetskih tržišta A.P. Moller – Maersk.