Na Grebenima je bio svjetioničar sa svojom obitelji. Vikend prije nemilog događaja dijete mu se razboljelo i on ga je poslao sa suprugom u grad da odu liječniku. Ostao je sam svjedočiti događaju koji će rezultirati prvim napuštanjem svjetionika od strane svjetioničarske posade na Jadranu.
Tek je spasio još jednog dokonog mornara što je srećom na vrijeme usmjerio svoj brod ka ulazu u sigurnu luku. A njemu je zastalo u grlu. Da, čeka ga jedna od onih zimskih i besanih noći. Strah što mu donosi mrak uz ovo što viđa danju pojačao je adrenalin i želju za preživljavanjem. A dalmatinski dišpet samo je učinio korak naprijed ka odluci da mu more neće ništa. Jer on je dio te proklete i Božanske neobuzdane pučine. “Valjda će kuća izdržati večeras, jer meni spavanja nema…” zapisao je svjetioničar na Grebenima davne 1957., piše Morski HR.
Foto: Morski HR
Posijedio kroz jednu noć
Oblaci su zatamnili nebo. To je uvijek bio znak da nailazi južno nevrijeme, a ono na prostoru južnog Jadrana zna puhati danima, a i nakon njega „mrtvo more” onemogućava pristajanje na stijene kao što su ove. Malo-pomalo jugo je jačalo. Ni graditelji dubrovačkih zidina nisu bili ludi kad su zidali zidove debele 2, pa čak 3 i više metara – osvajači jesu prijetili, ali i udarna snaga juga je ogromna. Svjetioničar je upalio feral i otišao večerati.
Foto: Morski HR
Nije mu se sviđalo to što čuje lupanje mora u dvorištu, a nije prošlo dugo i valovi su već počeli zapljuskivati kuću. Mora da su visoki i preko 10 metara, pomislio je. U tom trenutku čuo je glasnu lomljavu i krš što ga je prestrašilo pa je potrčao uzbrdo jer mu je nagon govorio da bježi gore u kulu! U kuli je ostao cijelu noć i tek sljedeći dan snaga vjetra se smanjila, tako da se tek tad mogao spustiti. Očevici tvrde da je svjetioničar te kobne noći posijedio od straha.
Foto: Morski HR
Nakon nekoliko dana, kad se vrijeme potpuno smirilo, nastalu štetu su došli procijeniti radnici iz firme koja brine o svjetionicima. U kući su imali što i vidjeti. Stijena, teška par stotina kilograma, uletjela je kroz prozor i djelomično razbila preko metra debele zidove. Ljudi su je tek razbijanjem na komade izbacili van. Val koji je ubacio tu stijenu kroz prozor bio je visok bar 15 metara!
Od tog vremena na Grebenima nema posade. Zapravo, Grebeni su prvi svjetionik nakon Drugog svjetskog rata koji je napušten, a poslije i prepušten samome sebi i zubu vremena. Obnovljen je tek nedavno, navodi Morski HR.
Foto: Morski HR
Danas se oko Grebena razvio ronilački turizam jer uokolo ima dosta olupina. Jedna legenda spominje da je tu potopljen manji brod koji je prevozio zlato iz dubrovačke riznice koje je bilo namijenjeno Veneciji kao svojevrsno plaćanje „zaštite” za neovisnost Dubrovačke Republike. No do danas nije pronađen ni jedan valjan dokaz koji bi potvrdio taj događaj. Ipak, legenda još uvijek živi kao primamljiva priča za ronioce.
Grebeni su Dubrovniku uvijek bili tako blizu, barem fizički, a opet tako daleko zbog surovosti svoje prirode. I kada iz Dubrovnika pogledamo prema njima, daleko na pučini uočit ćemo još jedan otok, Sv. Andriju koji je po svojoj prirodi puno pitomiji i bliži čovjeku nego što su Grebeni.
Foto: Morski HR
No puki promatrač nikada sam ne bi mogao zaključiti koliko su ta dva otočića i svjetionika različita. Jedan je raj, a drugi pakao na zemlji. Zato oni kojima more život znači znaju da su Grebeni opasne hridi koje treba zaobići u širokom luku.
S današnjim datumom, Jadrolinija je po prvi puta u 76 godina poslovanja, prevezla više od 3,5 milijuna vozila u jednoj godini. Može se reći da je to točka na „i“ u godini koju je obilježio snažan investicijski ciklus i potpuni oporavak tržišta prometa, priopćili su iz Jadrolinije.
Podsjetimo, u segmentu obnove bijele flote, brzi brodovi Kata i Danica već plove na riječkom plovnom području, a brodovi za državne trajektne linije Unije, Sveti Duje i Vela Luka zaplovit će u novoj 2024. godini na riječkom i splitskom plovnom području. Pet prinova u floti značajno će povećati razinu usluge i ugodnosti putovanja za sve putnike.
U godini pred nama Jadrolinija će nastaviti s novim investicijama i ispunjavanjem svog strateškog cilja, a to je obnova i modernizacija bijele flote. Jadroliniju očekuje ugovaranje i izgradnja tri putnička broda na električni pogon, nabava novih brzih putničkih brodova, a u planu je ugovaranje i izgradnja novog trajekta na pogon koji uključuje zelene ekološki prihvatljive tehnologije.
„Jadrolinijin glavni strateški cilj je modernizacija poslovanja, na svim razinama, od obnove flote suvremenim i ekološki prihvatljivim brodovima, preko pristupa putnicima, kroz digitalizaciju i razvoj modernih platformi, primjerice kartomata za prodaju putnih karata implementiranih također ove godine. Time se jasno pokazuju smjer u kojem ide strateški razvoj, a sve u skladu sa smjernicama Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije.“ izjavio je David Sopta, predsjednik Uprave Jadrolinije.
Osim značajnih investicija, najznačajniji događaj koji je obilježio ovu godinu svakako jest potpisivanje novog Kolektivnog ugovora za pomorce na brodovima koji obavljaju prijevoz u linijskom obalnom pomorskom promet nakon punih 25 godina u vrijeme kada je zaštita prava hrvatskih pomoraca u posebnom fokusu i nužno potrebna.
Također, treba podsjetiti da je nakon 68 godina službe u bijeloj floti Jadrolinije, ovoga ljeta službeno umirovljen omiljeni brod Tijat te je postao vlasništvo Šibensko – kninske županije. Voljeni brod tako nastavlja svoj život i zasigurno će postati domom novih, brojnih uspomena.
Jadrolinija je dio strateške prometne infrastrukture Republike Hrvatske i jedan od temeljnih stupova razvoja hrvatskih otoka i nezaobilazan čimbenik u životu otočana. U 2024. godini nastavlja ploviti na valu uspjeha s ciljem zadržavanja liderske pozicije na Jadranu i naravno, obaranja rekordnih brojki.
Foto: Carnival Cruise Line / The Maritime Executive
Kruzer Carnival Vista, tvrtke Carnival Cruise Line, spasio je šest članova posade s potonulog, malog teretnog broda tijekom noći, 13. prosinca, otprilike 30 milja sjeverno od grada Puerto Plata u Dominikanskoj Republici.Kasnije se u potragu uključila i Američka obalna straža te pronašla još šest članova posade kako plutaju u oceanu, piše The Maritime Executive.
Prema izvješću, nadzorni sustav kruzera primio je uzbunu za hitne slučajeve dok je plovio prema luci Amber Cove na sjevernoj obali Dominikanske Republike. Carnival Vista, težine 133.500 bruto tona i kapaciteta za otprilike 4.000 putnika, isplovio je iz Port Canaverala na Floridi u nedjelju, 10. prosinca, na šestodnevno krstarenje.
Časnici kruzera pod vodstvom kapetana Paola Severinija promijenili su kurs broda nakon što su primili hitnu dojavu. Bili su u koordinaciji s operativnim centrom Carnivala u Miamiju i lokalnom obalnom stražom.
Foto: Carnival Cruise Line / The Maritime Executive
Došavši do područja uzbune, brodski su časnici uočili splav za spašavanje. Kruzer se zaustavio i izvukao splav sa šest članova posade s potonulog teretnog broda. Saznali su da je još šest članova posade nestalo, na što su upozorili mornaricu Dominikanske Republike.
Dominikanska Republika zatražila je pomoć od Američke obalne straže, a pokrenut je i helikopter MH-60 Jayhawk u potrazi za preostalim članovima posade, ističe The Maritime Executive.
Kompanija Carnival izvještava da se Carnival Vista vratio na svoju rutu. Brod za krstarenje stigao je jučer u Amber Cove prema rasporedu.
Posada Jayhawka stigla je blizu mjesta potonulog broda i pokrenula potragu. Uspjeli su locirati svih šest nestalih članova posade koji su visili na krhotinama potonulog plovila koje je Obalna straža identificirala kao Two Brothers. Poslali su spasioca i podignuli svih šestero preživjelih u helikopter. Prebačeni su u hitnu medicinsku pomoć u Puerto Plati.
#BREAKING A @USCG OPBAT MH-60 Jayhawk helicopter crew rescued six people, Wed., after their vessel sank about 30 miles north of Puerto Plata, Dominican Republic.
“Vremenski uvjeti nisu bili idealni,” rekao je potpukovnik Jeb Slick, kopilot misije. “Izvanredna radna etika naše posade i predanost obuci doveli su do uspješnog spašavanja”.
Svih 12 preživjelih je u dobrom stanju i nalaze se u Dominikanskoj Republici.
I treći brod koji je Jadrolinija ove godine kupila u Grčkoj za potrebe osvježenja svoje flote je doplovio u Brodogradilište “Viktor Lenac”. Riječ je o trajektu zatvorenog tipa, koji već nosi ime Vela Luka, a trebao bi zamijeniti popularni, ali i više od pola stoljeća star trajekt Lastovo na liniji Split – Vela Luka – Ubli.
Ovaj polovni ro-ro brod izgrađen je 1997. godine u Japanu, kupljen je u postupku javne nabave za 12 milijuna eura bez PDV-a od kompanije Horizon Shipping Company iz grčke Preveze. Prema podacima s Marine Traffica, brod je do 2020. godine bio u floti japanskog putničkog brodara Nankai Ferry pod imenom Tsurugi, a posljednje tri godine u Grčkoj je plovio kao Hermes, piše Novi list.
Dugačak je 108 metara, širok 18 metara, a prema informacijama iz Jadrolinije ima kapacitet prijevoza 680 putnika i 100 vozila što predstavlja iskorak s obzirom na to da je kapacitet Lastova 500 putnika i 60 vozila. U Jadroliniji očekuju da bi trajekt Vela Luka, nakon prilagodbe zahtjevima Hrvatskog registra brodova (HRB), na svojoj budućoj liniji trebao zaploviti u prvom kvartalu iduće godine.
Uz Vela Luku, u susjednom brodogradilištu Dalmont u Kraljevici na zahvatima prilagodbe i remontu nalazi se drugi “grčki” trajekt koji će u floti Jadrolinije ploviti kao Sv. Duje. Također je namijenjen splitskom plovnom području, a povezivat će Split i otok Brač.
Riječ je o novijem trajektu, sagrađenom 2017. godine, dug je 107 metara s kapacitetom prihvata 780 putnika i 130 vozila, a njegova nabavna cijena bila je 7,7 milijuna eura bez PDV-a. Kupljen je od grčke brodarske kompanije Livadas Shipping Co., a plovio je pod imenom Glykofilousa IV.
Treći brod koji je nacionalni putnički brodar nabavio u Grčkoj, od kompanije Star Gem Maritime Co., nalazi se u lošinjskom brodogradilištu. U pitanju je klasični putnički brod dužine 47 metara, izgrađen je 2004. godine i kupljen za dva milijuna eura bez PDV-a, navodi Novi list.
Namijenjen je riječkom plovnom području i povezivat će otoke Lošinj, Unije, Susak i Ilovik, a plovit će pod imenom Unije. I ovaj brod mora se prilagoditi zahtjevima HRB-a i karakterističnim bojama i oznakama hrvatskog brodovlasnika što bi, kako doznajemo, trebalo biti zgotovljeno početkom nadolazeće godine.
Više od 30 godina nautičari iz Hrvatske i regije početkom godine biraju samo jednu destinaciju – Zagrebački velesajam i sajam Nautika.
Od 14. do 18. veljače 2024. godine sva pažnja nautičkog svijeta bit će usmjerena na najposjećeniji i najposlovniji nautički sajam u Hrvatskoj, na marinu u srcu Zagreba.
Foto: Zagrebački velesajam
Sajam Nautika na Zagrebačkom velesajmu u svom tradicionalnom terminu, netom prije nove nautičke sezone, mjesto je na kojem se u dinamičnom poslovnom okruženju stvaraju nove suradnje, učvršćuju stare te razmjenjuju ideje i iskustva.
S bogatim nautičkim naslijeđem, vrhunskom ponudom usluga te prekrasnom obalom, Hrvatska se u svijetu ističe kao vrlo poželjna nautička destinacija. Slijedom toga zagrebački nautički sajam važan je poslovni događaj u branši, mjesto na kojem se susreću nautičari i svi zaljubljenici u more i morske aktivnosti, mjesto gdje se sastaju svi relevantni dionici iz nautičke branše radi međusobne suradnje, umrežavanja i susreta s krajnjim kupcima. Brojka od 25 tisuća posjetitelja koji svake godine posjete Zagrebački velesajam govori sama za sebe.
Foto: Zagrebački velesajam
Izravni kontakti s potencijalnim kupcima i ugovaranje poslova, način komunikacije koji je odolio i najsuvremenijim tehnologijama, svoje prednosti pokazuje iznova sa svakim novim izdanjem Nautike.
Sajam Nautika prati svjetske trendove, a po raznovrsnosti nautičke ponude pripada razini nautičkih sajmova s najpotpunijom ponudom. Kao takav zanimljiv je i poslovnim ljudima i širokoj publici jer na jednom mjestu nudi sve – od B2B susreta nautičke struke, mogućnosti za tvrtke da predstave najnovije proizvode i inovacije do zanimljivosti za široku publiku koja se na jednom mjestu upoznaje s trendovima u industriji.
Foto: Zagrebački velesajam
Hrvatski brodograditelji predstavit će se zahtjevnom nautičkom tržištu svojom najjačom postavom, kao i premijerama. Uz odličnu domaću ponudu, na Nautici će nastupiti i najpoznatiji svjetski proizvođači plovila.
Očekuje vas vrhunska ponuda jahti, glisera, čamaca, kajaka, gumenjaka, brodskih i izvanbrodskih motora, opreme za ronjenje, jedrenje i druge sportove na vodi, promocija novih brodova i nautičke opreme na hrvatskom tržištu, atraktivna izložba nautičke fotografije i prekrasni primjerci hrvatske tradicijske brodogradnje u drvu.
Foto: Zagrebački velesajam
Ovo je događaj na kojem se spajaju hrvatska poslovna izvrsnost, tradicija i iskustvo uprizoreni u elegantne brodice koje oduševljavaju posjetitelje i buduće nautičare. Svoje usluge ponudit će mnogobrojne hrvatske marine, čarter tvrtke, brodogradilišta te agencije, klubovi, institucije i udruženja vezana za nautiku i nautički turizam.
Posjetitelje očekuje i bogata nagradna igra.
Foto: Zagrebački velesajam
„PLOVITI, OTKRIVATI, ŽIVJETI“ dugogodišnji je moto i nit vodilja, stoga vas pozivamo da na obostrano zadovoljstvo morski san pretvorimo u poslovnu stvarnost na Nautici 2024.
Čekamo vas na Zagrebačkom velesajmu od 14. do 18. veljače.
Sad već davne 1978. godine BMW je predstavio model 773i High Security, prvu generaciju blindiranih vozila. Tek je 1995. BMW otvorio vrata svog programa BMW Protection međunarodnom tržištu, a svi znamo da je to odlična poslovna odluka jer je u svijetu mnogo ljudi koji imaju razlog bojati se za svoj život, a pritom im bilo kakvi izdaci za oklopljene automobile nisu problem, pišeRevija HAK.
Trenutno su BMW serije 7 Protection i BMW X5 Protection dosegnuli vrhunac zaštite s razinama VR6 za SUV i VR9 za limuzinu, koja se također nudi u svojoj 100 % električnoj varijanti.
Foto: Revija HAK
Kao što vidite na gornjoj fotografiji, homologacija VR6 osigurava gotovo potpunu zaštitu od metaka, a antieksplozivne performanse mogu se dodatno pojačati. Sigurnosni kavez donosi znatno povećanje mase tako da ove divove mogu pokretati samo najsnažniji motori. Riječ je, naravno, o impozantnom 8,4-litrenom Twin Turbo V4 koji ovim vozilima daje 530 KS snage i 750 Nm maksimalnog okretnog momenta. Logično, spremnik goriva je ojačan i ima sustav samozatvaranja u slučaju prodora metka. Osim toga, adaptivni ovjes prilagođen je težini, a isto vrijedi i za kočnice.
Foto: Revija HAK
BMW i7 Protection s električnim pogonskim sklopom postiže 544 KS i 750 Nm okretnog momenta. Masi baterija treba pridodati dodatno pojačanje i zaštitu oklopnog vozila, pa je ispred vas limuzina teška gotovo četiri tone. Iz tog razloga ubrzanje do 100 km/h iznosi devet sekundi, a doseg 340 kilometara, uz najveću brzinu od 160 km/h. Ne čini se kao najokretniji alat protiv napada teškim oružjem, ali služi kao demonstracija onoga što BMW Protection može učiniti. Dakle, idealan automobil za ekološki osviještene vladare, koji baš i nisu u najboljim odnosima s vlastitim stanovništvom, na primjer.
Dodajmo da BMW-ov program nije samo posvećen proizvodnji oklopnih automobila, nego se radi i s vozačima. U ovim specifičnim tečajevima vožnje obrađuju se ekstremno rizične situacije, kako u području izbjegavanja i bijega, tako i u rješavanju kritičnih problema.
U flotu Jadrolinije stigla je prinova, treći brod iz Grčke za putnički prijevoz – Hermes, a koji sad nosi naziv mjesta jednog dalmatinskog otoka. Naime, brod se zove Vela Luka i pod hrvatskom zastavomdanas je po prvi put stigao u Rijeku, objavljeno je u Facebook grupi Brodovi u Rijeci.
Foto: Marine Traffic / Dalmacija Danas
Izgrađen 1997. godine u Japanu, dužine 108, a širine 17,5 m, mlađi je brat legendarnog Lastova i nema sumnje da će dobro doći za povezivanje vanjskih dalmatinskih otoka.
Foto: Morski HR
Iz minute u minutu bila je vidljiva plovidba broda Vela Luka prema Hrvatskoj, koji je tijekom jutra uplovio u remontno brodogradilište, gdje mu slijedi bojanje u boje Jadrolinije.
Jadrolinija je ponosna na novi brod, a što je s trajektom Lastovo?
“S ponosom možemo potvrditi da treći brod koji ove godine stiže iz Grčke kao dio Jadrolinijine bijele flote nosi ime Vela Luka. Brod je kapaciteta 680 putnika i 100 vozila. Bit će namijenjen splitskom plovnom području na trajektnoj liniji Split – Vela Luka – Ubli kao zamjena za brod Lastovo. Početak uključenja u plovidbu očekuje se u prvom kvartalu 2024. godine”, kazali su iz Jadrolinije za Dalmaciju Danas. Usporedbe radi, Lastovo može primiti 500 putnika i 60 vozila.
I dok jedni s nestrpljenjem iščekuju prvu plovidbu Vela Luke, s druge strane su oni koji se sa žaljenjem pitaju što će biti s trajektom Lastovo za koji su mnogi vezani.
Foto: Jadrolinija
Trajekt Lastovo jedan je od najstarijih Jadrolinijinih trajekata i pod zastavom Jadrolinije plovi od 1978. Lastovo je izgrađen 1969. u Japanu za japanskog naručitelja. Nakon što ga je Jadrolinija kupila 1978. dobio je i novi naziv, Partizanka, no, te iste godine ipak je preimenovan u Lastovo I. Godine 1998. Lastovo I mijenja naziv u Lastovo.
U javnosti je ostao upamćen požar na Lastovu koji je 15. kolovoza 1993. izbio u strojarnici. Putnici su hitno evakuirani, a požar ugašen tek idućega dana. Iako je požar iza sebe ostavio velika oštećenja, i Lastovu je prijetilo rezalište, posljedice su ipak sanirane, a trajekt je nastavio ploviti, ističe Dalmacija Danas.
Dosadašnji dugi plovni vijek, povijest bogata raznim dogodovštinama i jednostavno navika, razlozi su zašto su za ovaj brod otočani posebno vezani. Na Facebooku postoji i grupa posvećena Lastovu naziva M/T Lastovo – trajekt koji živi vječno u kojoj članovi pišu i pričaju o njegovom značaju.
No ipak, unatoč svemu, Lastovo je pred mirovinom. A što će biti s njim, potrudit ćemo se uskoro doznati.
U tijeku je revolucija internetskog povezivanja na moru, ali izgleda da mnogi brodovlasnici i upravitelji imaju problema s povjerenjem u svoje pomorce kada je riječ o korištenju interneta, piše Seatrade Maritime, a prenosi Pomorstvo.info.
Na nedavnom sudjelovanju na Seatrade Maritime Crew Connect Globalu u Manili došlo je do sučeljavanja publike koja je sjedila sa svojim mobilnim telefonima, tabletima i prijenosnim računalima, dok je u isto vrijeme izražavala ozbiljnu zabrinutost zbog dopuštanja pomorcima da rade potpuno istu stvar dok su na brodu, uključujući i u njihovo slobodno vrijeme.
Dolaskom Space X-ovog StarLinka za pomorstvo početkom ove godine, usluge satelitske komunikacijske niske zemljine orbite (LEO) odjeknule su na sceni uzrokujući malu revoluciju i konačno dajući onima na moru istu razinu povezanosti koju imaju ljudi na kopnu.
Dajući ideju o razmjerima ove revolucije, Nick Chubb, direktor strategije za Theitus, predstavio je rezultate istraživanja za HFW i Cyberowl, koju su pokazali da od 73 brodovlasnika, njih 43% planira uvesti LEO usluge u sljedećih 12 mjeseci. Zasebno, nekih 7.000 brodova već koristi LEO vezu.
Primarna upotreba LEO usluga bila je za komunikaciju s posadom i za njihovu dobrobit, iako one pružaju mogućnost mnogo veće povezanosti između ureda i broda.
Unatoč tome, mnogi u industriji nisu toliko uvjereni očito vjerujući da oni koji se svakodnevno suočavaju s vrlo stvarnim opasnostima plovidbe, nisu sposobni odgovorno koristiti internet.
Prigovori se svode na dvije stvari – izolacija posade u svojim kabinama sa svojim uređajima umjesto zajedničkog druženja i osjećaj bespomoćnosti suočavajući se s obiteljskim problemima tisućama milja daleko od kuće.
Dolazak stvarne širokopojasne povezanosti na brodove znači da pomorci mogu raditi stvari koje svi rade kod kuće – prekomjerno gledati Netflix ili slične usluge, voditi duge razgovore putem servisa za razmjenu poruka s prijateljima i obitelji, igrati online igre, i tako dalje.
Ideju mladog pomorca koji radije sjedi u svojoj kabini i igra online igre sa svojim prijateljima, kao što to radi kod kuće, nego da se druži sa svojim kolegama iz posade, jedan je rukovoditelj promatrao s očiglednim užasom, ističe Pomorstvo.info.
Ne treba u potpunosti negirati potencijalne probleme s izolacijom koji mogu proizaći iz ovakvog ponašanja, no ni pokušati kontrolirati pristup pomoraca i korištenje interneta u njihovo slobodno vrijeme. Potrebno je stvoriti uvjete na brodu koji će potaknuti posadu na druženje.
To znači ulaganje u stvari kao što su oprema za teretanu, stolni nogomet, televizori s velikim ekranom i streaming servisima, kvalitetna hrana za poticanje zajedničkog provođenja vremena za večerom i tako dalje. Ništa od ovoga nije revolucionarno, ali iznenađujuće je koliko brodova ne nudi takve pogodnosti.
Postoji i zabrinutost da bi pomorci mogli patiti od umora, a time i povećane opasnosti na poslu zbog prekomjernog gledanja emisija i sličnog. Opravdana zabrinutost, ali se također primjenjuje na mnoge poslove na kopnu i to nije nešto što poslodavci mogu regulirati.
Na temelju šire internetske povezanosti, pomorci će znati više i o svojim obiteljskim problemima, što može uzrokovati da se osjećaju bespomoćno jer se nalaze daleko. To će biti istina za neke, ali za mnoge druge će omogućiti da sudjeluju u svojoj obitelji i ponude pomoć i podršku, iako virtualno. Vlasnici i upravitelji mogu pomoći u pružanju usluga podrške za pomorce i njihove obitelji, a brodarske tvrtke bi također mogle htjeti omogućiti kraće vrijeme boravka na brodu.
LEO revolucija promijenit će odnose između posade i povezanosti sa svijetom, čineći njihove živote puno bližima onome što ostali na obali uživaju – industrija to mora prihvatiti, a ne bojati se toga.
Biti pomorac sa sobom nosi razne prednosti i nedostatke, pogotovo odricanja. More im je drugi dom tijekom nekoliko mjeseci u godini, a tijekom kojih doživljaju kako lijepe, tako i teške trenutke. Onima koji imaju obitelj, sigurno najviše teško pada upravo odvojenost od najmilijih i propuštanje nekih važnih životnih trenutaka, piše Dubrovački List.
Na plovidbama ih čuva sv. Vlaho, kao i sv. Nikola čiji se blagdan slavi svakog šestog u prosincu. Dubrovčanin Damir Baričević, koji već trideset godina aktivno navigava, ističe kako mu taj blagdan ipak lakše “pada” dok je na brodu.
“Znam da ću napraviti svečanu večeru i tratamenat u granici onoga što možemo kako bismo pokazali da to nije običan dan. Doma mi je to puno zahtjevnije. Moj pokojni rođak koji je isto završio pomorsku školu je poginuo u ratu. Svaki put gledam biti na misi u Gospe od Milosrđa za poginule đake i profesore pomorske škole. Nakon mise pođem kod kuma i prijatelja na sv. Nikolu i čestitam imendan te tamo malo “razvodnim” tu sjetu i tugu – kaže Baričević koji više od desetljeća djeluje kao zapovjednik na tankerima za prijevoz ukapljenog plina na kompaniji ‘Pronav Ship Management’. Godine 2014. bio je posebno počašćen kad je postao festanjulom uz obrtnika Iva Lobrovića.
Hvala mojoj familiji…
Posao pomorca često nazivaju “kruh sa sedam kora” jer je mukotrpan i težak, no Baričević ga takvim i ne doživljava. Naime, zadovoljan je svojim poslom i voli ga, no smatra kako je puno teže njegovoj supruzi, kao i ostalim ženama pomorca.
Foto Maria Prkut / Privatna arhiva / Du List
“Trebaju brinuti o svemu doma i odgajati djecu. Stvarno mislim da je njima puno teže. Treba razumjeti da žena i djeca imaju neki svoj ritam. Ne može se puno toga mijenjati i treba se “ushemiti” u svoju familiju… Sjećam se kad bi prije trčali za mnom i vazda gasili svjetla. Mi na brodu ne osjećamo problem struje, no sad je malo drukčije jer je na snazi green energy pa štedimo na svakom koraku. Ali bih doma vazda poluđivo kad bi kapila voda negdje. Na brodovima nema vode u izobilju! I doma se tuširam k’o pomorac”, govori kroz smijeh.
“Kad dođem s broda, moja supruga i ja provodimo što više vremena zajedno, koliko god je to moguće. Od prvog dana našeg braka u sebi imam povjerenje i mir. Kad pođem na brod, ne moram se misliti što je doma. Sve je ona uvijek asistila i pazila. Držimo se uvijek dogovora da nema prešućivanja. Što god bilo, dobro ili loše, govorimo jedno drugome”, rekao je Baričević koji ističe kako je bilo teških momenata, poput bolesti u obitelji, zbog kojih se htio vratiti doma.
"To su momenti kad nisi prisutan, a srce i duša te vuku da pođeš doma. To su momenti kad bih se najradije podijelio na pola i jednu polovicu poslao doma. Hvala cijeloj mojoj familiji što su uvijek uskočili i što su bili tu kad je bilo potrebno…"
Mi smo pomorci non-stop u školi
Vraća se unatrag i priča za Dubrovački List kako je postojala mogućnost da plovidba dalekim morima ne postane njegov karijerni put. Naime, nakon mature je odradio kadeturu na Atlantskoj. Iako je poslije toga upisao višu školu, odlučio je svoje djelovanje nastaviti u turizmu. Započeo je prvo s radom u Dalmacijaturistu, a kasnije prelazi u Atlasa. Radio je među ostalim na organizaciji transfera gostiju na otoke i obratno.
Foto Maria Prkut / Privatna arhiva / Du List
“To mi je bilo fantastično doba gdje sam radio s divnim ljudima i puno toga naučio. Čak sam mislio da možda neću ni ić’ navigavat više jer mi se to sve skupa uvuklo pod kožu. Ali, došao je rat. Srećom sam cijelo vrijeme obnavljao svoje brevete i imao sam ih stalno spremne. I što god je novo izlazilo, išao sam na tečaj i polagao. U lipnju 1992. godine pošao sam na Topića te se tako ozbiljno vratio navigavanju jer sam shvatio da se turizam neće tako brzo oporaviti. Imao sam ženu i dijete, zbog čega sam se još više borio kako bih se dokazao i napredovao”, naglasio je. Nakon Topića, prelazi na Trans Ocean Marine iz Monaka, također na brodove za rasuti teret.
“Uvjeti su mi bili puno bolji. Tamo sam radio od 1996. do 2003. godine i avanco sam za zapovjednika. Kad sam preuzeo zapovjedništvo onda sam vrlo brzo shvatio da i ne znam toliko toga koliko sam mislio da znam (smijeh). Biti zapovjednikom smatram vrhuncem u našem zvanju”, priča Baričević. Trenutno je na kompaniji ‘Pronav Ship Management’ gdje je zaposlen od 2008. godine. Iako je bio zapovjednik na suhim teretima i kontejnerima, dotad nije imao iskustva na ‘plinašima’. Na samom početku zaposlenja u ovoj tvrtki, imenovan je za drugog oficira te je morao ponovno proći sve razine uz polaganje predmeta, a kako bi se upoznao sa sistemom rada tvrtke. Već 2011. postaje zapovjednikom broda.
“Ionako smo mi pomorci non-stop u školi. Uskoro ću, nadam se zadnji put, produžiti pomorske brevete koji traju pet godina”, naglasio je Baričević koji je tijekom trideset godina navigavanja posjetio brojne države svijeta, čak i neke u koje se rijetko ide. U sjećanju mu je posebno ostala Sjeverna Koreja u kojoj je bio tijekom kadeture.
Nemojte trčati za malo boljom plaćom
Svako novo razdoblje, kako kaže, donosi brojne promjene i razne mogućnosti pa tako i u pomorstvu.
“Rekli su stariji pomorci da je vrag odnio pomorstvo kad je izmišljen kontejner. To je bilo totalno drugo pomorstvo! Ja bih rekao da je vrag odnio pomorstvo kad je izmišljen e-mail i današnja komunikacija”, kazao je Baričević ističući kako je postojanje današnjih mnogobrojnih aplikacija za komunikaciju dobra stvar, ali opet donekle i ne valja.
“Prije bi učinilo veliko nevrijeme, molio si Boga da preživiš, nitko nije doma rekao da je bilo tako, nego: ‘Bilo je nešto mora’. Danas mladići možda manje shvaćaju koliko to sve utječe na njihove obitelj i koliko oni brinu. Normalno, sve je od čovjeka do čovjeka. Možda je do mene, ali čini mi se da danas mladići dolaze manje spremni nego što sam to bio ja. A ja sam bio totalno nespreman, nisam imao pojma što me čeka kad sam došao na kadeturu. Hvala Bogu da sam imao ekipu koja je bila dobra i radišna, a kad si bio kadet na Atlantskoj, netko te opet zn’o. Danas su mladi pomorci otvoreniji. Mi smo možda imali malo više strahopoštovanja prema starijima i njihovim činovima. Doduše, i oni su se drukčije postavljali u ta doba. Osobno, mladim pomorcima uvijek pokušavam nešto objasniti i savjetovati – na nekoga se primi, na nekoga ne. Nekad sam im k’o otac. Ne mogu to izbjeći, želim dobro tim mladim ljudima. Opet, svi su nekako nestrpljivi, žele što prije napredovati, imati što veću plaću. Odmah razmišljaju što će kupiti, koji motor ili auto kad dođu doma. Ali, kažem, svi moramo napraviti određenu količinu ludosti u životu pa što ne bi i ta djeca tako razmišljala”, reći će Baričević. Sve se više osjeća, kako kaže, da nedostaje kadra u svijetu, pogotovo časničkog.
“Brodova sve više ima, posao je sve teži. Globalizacija, koliko je u nekim stvarima dobra, tako je u nekim stvarima ustvari loša. Konkretno, kad sam ja počeo, brodova za prijevoz ukapljenog plina, bilo je sveukupno 250–300 u svijetu. Sad ih se svake godine proizvodi po 40 do 50. Tko će dati iskusne ljude koji bi radili na tim brodovima? Pada kvaliteta, ‘razvodnjava’ se…”, naglašava Baričević koji mladim pomorcima savjetuje: “Nemojte trčati za malo boljom plaćom. Nemojte samo pitati kolika je plaća. Treba pitati i što se tamo radi?! Jer svaka tvrtka ima drukčiji sistem. Treba biti pažljiv pri izboru, ali uvijek se može falit’! Svakako, u svemu treba imati puno volje. Volja je najvažnija, a nešto i sreća. Onda se ide naprijed!”.
Naravno da je tehnologija danas olakšala boravak na brodu, ali to i dalje nije ni približno kao kod kuće i budući kadeti toga moraju bit svjesni. Puno toga se treba odreći da bi se moglo ploviti i prilagoditi na pomorski život
“Odlučio sam se za Pomorsku školu još u 6. razredu osnovne škole. Činilo mi se interesantnim i malo drugačijim od onoga za što se većina mojih vršnjaka u okolici inače odabire. Nije odmogla ni činjenica da je i prije u mojoj obitelji bilo pomoraca, ali oni su svoju sreću pronašli na kopnu”, priča nam Luka Krmić, pomorac nedavno okrunjen našim najvećim priznanjem na moru, Plavom vrpcom za spašavanje na moru.
Tijekom spašavanja mi Plava vrpca nije pala na pamet, a kamoli da sam se nadao osvojiti je
Foto: Privatna arhiva Luka Krmić
Simpatični prvi časnik, ponosni suprug i otac petogodišnje djevojčice, unatoč velikom priznanju iznimno je skroman i ‘prizemljen’. A napravio je zaista veliko djelo. Podsjetimo, ploveći na nizozemskom trgovačkom brodu Reestborg u Meksičkom zaljevu 8. ožujka Luka Krmić je usred noći prvo primijetio brodicu sa 16 kubanskih migranata, nakon čega je uspješno koordinirao njihovo spašavanje. Krmić je bio sam na zapovjednom mostu kada je u tri sata uočio signalno svjetlo s nepoznatog plovila na udaljenosti od pet milja.
Foto: Privatna arhiva Luka Krmić
“Odlučio je istražiti situaciju te je probudio kapetanicu Reestborga, pedantnu 45-godišnju Nizozemku s 20 godina plovidbenog iskustva”, priopćili su iz Sindikata pomoraca vezano za ovaj slučaj. Slučaj se, srećom, završio dobro, a Luka Krmić će nam pričati o svom putu, pomorskim počecima, najzanimljivijim ‘vijađima’, sve uz blagdan svetog Nikole, zaštitnika svih pomoraca…
Šesnaest ljudi se naposljetku ukrcalo na našu palubu. Deset dana su proveli plutajući na moru i pored njih je prošlo mnogo brodova... Nitko im nije stao. Razlog ne znam i ne želim nagađati. Ma na sreću, bili su dosta solidnog zdravlja unatoč preživljenoj jednoj oluji. Ozljede su bile male i uglavnom su bili izgladnjeli i žedni. Pružena im je prva pomoć i okrepa
“Pomorsku školu započinjem u Dubrovniku i nakon dvije godine se prebacujem u Split gdje završavam školovanje 2008. godine. Te godine počinjem i kadeturu, i to na Korkyri. Časnikom postajem 2010. godine na stranoj kompaniji i malo po malo, sad sam prvi časnik palube. Puno ljudi me i inače pita za anegdote s broda, a naročito ovih dana. Puno se toga dogodilo u mojoj karijeri, i lijepoga i ružnoga”, napominje. Koji su mu najdraži ‘vijađi’?
“Osobno mi je uvijek drago s brodom doći u SAD, Australiju ili Europu. Unatoč čestim i strogim kontrolama, bilo bi mi drago kad bi došao tamo. Na moju žalost, najčešće bi plovio na području Azije ili Afrike. Uvijek je nezgodno ploviti tamo, što zbog pirata, nezgodnih vlasti i loših lučkih uvjeta. Ali opet, onaj osjećaj kad se vraćam kući supruzi i kćeri, to je nezamjenjivo. I to je jedna od čari ovog posla”, s ponosom ističe dobitnik Plave vrpce Vjesnika. Ponosan je, nastavlja dalje, i neizmjerno sretan…
“Tijekom spašavanja mi Plava vrpca nije pala na pamet, a kamoli da sam se nadao osvojiti je”, prisjetio se i baš tog dana, tog trenutka kad je ugledao nesretne ljude.
Foto: Privatna arhiva Luka Krmić
“Kad sam ugledao način kako mi signaliziraju svjetlima, pomislio sam da bi mogli biti migranti koji su ‘zapeli’ na pučini. Približio sam se na maksimalno sigurnu udaljenost od njih da bolje vidim i kad sam otklonio sumnju, pozvao sam svoju kapetanicu na most. Još jednom smo prošli bliže i tad je sve bilo još jasnije, samo nismo znali broj ljudi na tom malom drvenom brodu. Ona i kompanija nisu bili baš oduševljeni što bi ih trebalo spasiti jer, kao, ‘američke vlasti će nad nama izvršiti mali milijun inspekcija’ i kao ‘nećemo se dobro provesti’. Na kraju, naravno da je odlučeno nastaviti sa spašavanjem. Šesnaest ljudi se naposljetku ukrcalo na našu palubu. Deset dana su proveli plutajući na moru i pored njih je prošlo mnogo brodova… Nitko im nije stao. Razlog ne znam i ne želim nagađati. Ma na sreću, bili su dosta solidnog zdravlja unatoč preživljenoj jednoj oluji. Ozljede su bile male i uglavnom su bili izgladnjeli i žedni. Pružena im je prva pomoć i okrepa”, u jednom dahu nam prepričava Krmić.
Foto: Privatna arhiva Luka Krmić
Nakon dva dana, predali su ih žive i zdrave na brod američke obalne straže. Anegdota uistinu vrijedna Plave vrpce.
Foto: Privatna arhiva Luka Krmić
Sveti Nikola u obitelji Krmić
S gosparom Lukom pričamo o drugim pomorskim anegdotama i pričama, a čuli smo i koji dobar savjet za kraj. Kako nam se približava Dan pomoraca, blagdan svetog Nikole, pitali smo našeg sugovornika kako ga obilježava u familiji.
“Sveti Nikola je naš obiteljski zaštitnik. To čak i nema veze s pomorstvom nego je tako tradicionalno i stoga mi je drago što ću i taj blagdan provesti kod kuće”, istaknut će skromno.
Puno ljudi me i inače pita za anegdote s broda, a naročito ovih dana. Puno se toga dogodilo u mojoj karijeri, i lijepoga i ružnoga
‘Što biste poručili mlađim kolegama danas? Lakše je nego prije, manje putuju, ugovori su kraći, ali… Ima li koji savjet od vas za njih?’, pitamo ga za zaključenje ove lijepe pomorske priče.
“I ja sam mlad i malo je nezahvalno davati neke posebne savjete – mogu samo preporučiti budućim kadetima da budu strpljivi kad traže posao i da ne prihvaćaju što bilo jer je kasnije puno teže mijenjati vrstu broda. Naravno da je tehnologija danas olakšala boravak na brodu, ali to i dalje nije ni približno kao kod kuće i oni toga moraju bit svjesni. Puno toga se treba odreći da bi se moglo ploviti i prilagoditi na pomorski život”, zaključuje iskreno naš sugovornik, dobitnik Plave vrpce Vjesnika za spašavanje na moru, prvi časnik Luka Krmić.
Foto: Privatna arhiva Luka Krmić
Svim pomorcima, bili na kopnu ili na moru, ovom inspirativnom pričom čestitamo njihov dan. Neka vas čuva sveti Nikola!
