O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 258

Brodovi s hrvatskom zastavom završili na sivoj listi Pariškog memoranduma

0
Foto: Morski.hr

Brodovi pod hrvatskom zastavom trenutačno se, zajedno s još 17 državnih zastava svijeta, nalaze na tzv. sivoj listi Pariškog memoranduma (PMOU) kojim je uređen nadzor brodova u europskim lukama i određena mjerila za inspekcijski nadzor brodova pod zastavama zemalja potpisnica memoranduma.

Pariški memorandum osnovan je 1982. godine, kada ga je potpisalo 14 država članica EU, a od tada su mu pristupile brojne obalne države Europe, te Kanada i Rusija. Danas Pariški memorandum broji 28 država članica koje sudjeluju i pokrivaju vode europskih obalnih država i sjevernoatlantskog bazena od Sjeverne Amerike do Europe. Republika Hrvatska je punopravna članica od 1. siječnja 1997. godine navodi Morski.hr.

Svake godine u Godišnjem izvješću Pariškog memoranduma o razumijevanju, objavljuju se državne zastave koje su na “bijelom”, “sivom” i “crnom popisu”, odnosno od kvalitetnih zastava do zastava s lošim performansama koje se smatraju visokim ili vrlo visokim pomorskim rizikom. Na kojoj je neka zastava listi, ovisi o ukupnom broju inspekcija i zadržavanja tijekom trogodišnjeg tekućeg razdoblja za zastave s najmanje 30 inspekcijskih pregleda u tom razdoblju.

Prema popisu kojeg je objavila međunarodna organizacija Paris MoU, Hrvatska je tako ušla u društvo zemalja poput Saudijske Arabije, Koreje, Indije, Ukrajine, Paname…

Foto: Morski.hr

“Odgovornost je na brodovlasniku”

– Osnovno načelo je da primarna odgovornost za usklađenost sa zahtjevima utvrđenim međunarodnim pomorskim konvencijama leži na brodovlasniku/operateru. Odgovornost za osiguranje takve usklađenosti ostaje na državi zastave – stoji u jedinom pojašnjenju koje se može dobiti od ove organizacije, jer konkretno obrazloženje o tome zašto je i Hrvatska na sivoj listi, od njih nismo dobili, što i ne čudi zbog diskrecijskih prava brodara i čitavog niza sudionika.

Pa iako je ova odluka na snazi od srpnja ove godine, službeno, o ovome se do sad javno nisu izjasnili ni u Ministarstvu mora, niti u Registru Hrvatskih brodova.

– Ne bi to želio komentirati. Kako radimo za hrvatsku, tako radimo i za druge zastave, recimo Panamu, Liberiju, Maršalske otoke, Luksemburg, Maltu i niz drugih zastava, poduži je spisak. Netko u Ministarstvu mora bi vam trebao dati odgovor na ta pitanja. HRB je klasifikacijsko društvo, odnosno priznata organizacija. Pored zastave, mi smo zaduženi i za brodske svjedodžbe za brodove u međunarodnoj plovidbi, a one vam pak mogu izdavati i druga društva, nismo mi jedini – pojašnjava nam Damir Roje, ravnatelj Hrvatskog registra brodova.

Ali neslužbena pojašnjanja smo, iako posredno, dobili od ljudi iz sustava unutar Hrvatskog registra brodova, pomorske struke i Ministarstva mora.

Nitko se ne želi zamjeriti konkretnim brodarima, no sve je jasno ako se samo pogledaju javno objavljeni dokumenti, kao i činjenica da se sve zapravo svodi na statistiku.

Prema dobro upućenim izvorima iz gore navedenih institucija, razlog zašto se Hrvatska srozala na sivu listu leži u statistici, jer se flota brodova pod hrvatskom zastavom, od stvaranja države devedesetih, na ovamo, smanjila za 10-12 puta.

– Tada smo, naime, imali 290 brodova u međunarodnoj plovidbi. U svijetu vam danas plovi sad preko sto tisuća brodova takve veličine. Danas ih je u Hrvatskoj niti 30-ak. Nije ista statistika ako zaustave pet brodova zastave u čijoj floti se nalazi njih 30 ili 3 tisuće. Samim tim vrlo lako padate iz bijele u sivu, a onda i flotu crnih zastava – pojašnjava nam jedan od izvora.

Pet je domaćih brodova i na hrvatskoj crnoj listi!

Konkretno, brodovi pod hrvatskom zastavom su od 2020. do 2022. godine, prema podacima Paris MoU-a zaustavljeni 64 puta, a prema službenim podacima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, njih pet se nalazi na tzv. Crnoj A1 listi međunarodne plovidbe koji su zaustavljeni od 30. rujna 2020. d0 30. rujna 2023. To su brod za rasuti teret Veruda, brodara Alpha Adriatic; brod za cement Jadro, brodara Makar Navis; brod za rasuti teret Miho Pracat, Atlantske plovidbe Dubrovnik, te brodovi Trogir i Split, splitskog Jadroplova.

Foto: SPH

Riječ je o listama posebnog nadzora u koje se upisuju brodovi u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi koji su zbog nedostataka tijekom prethodne tri godine dva ili više puta zaustavljeni u nekoj luci. Na liste se upisuju zapovjednici čiji su brodovi u istom razdoblju zaustavljani dva ili više puta te brodari kojima je u tri godine zaustavljeno 30 posto ili više brodova iz flote upisane u hrvatski upisnik. 

Upravo su Jadroplovovi brodovi jedan od bitnijih razloga zašto je čitava hrvatska flota pala na listi brodova za pojačan nadzor. Samo na dva prethodno navedena Jadroplovova broda podugačka je lista nedostataka, a od njih je brod Split u katastrofalnom stanju, pa su mu detaljni nedostatci, nakon inspekcije iz travnja 2022. godine u Rijeci popisani na čak tri stranice! Paradoksalno, isti taj Jadroplov, Vlada je posljednjih godina financirala novcem poreznih obveznika za kupnju još brodova.

Stavljanjem na crnu listu, domaće se brodare među ostalim upozorava da bi trebali ukloniti nedostatke kako zbog njih ne bi dospjeli i na liste PMOU-a.

Što siva lista zastava znači za hrvatske brodove?

Odgovor je vrlo jednostavan: više kontrole, više zaustavljanja, više naplaćivanja kazni za nedostatke, pa, valjda posljedično, i veće ulaganje u kvalitetu brodova na kojima su pomorci brodova pod hrvatskom zastavom.

No, nije ovo Hrvatskoj prvi put da se nalazi na crnoj listi, bili su tamo naši brodari i prije, pa je sredinom 2000-ih, Hrvatska s crne ušla na sivu, te konačno 2010. na popisu bijelih zastava. Ostaje zabilježeno da se to dogodilo temeljem ostvarenih rezultata u trogodišnjem periodu do 2010. godine. Naime broj zaustavljenih brodova hrvatske zastave znatno je tada smanjen, primjerice, u 2009. nije bilo niti jednog zaustavljanja.

“Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je u Pretpristupnoj pomorskoj strategiji RH  izložilo opredjeljenje za svrstavanje hrvatske zastave na bijelu listu Pariškog memoranduma. Da bi se postigao zadani cilj Vlada RH donijela je 2008. Akcijski plan za poboljšanje statusa hrvatske zastave, a za provođenje plana zaduženo je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Unapređenje statusa hrvatskih brodova svrstavanjem na bijelu listu vrijedan je uspjeh postignut prvenstveno zalaganjem inspekcijskih službi Ministarstva, Hrvatskog registra brodova i hrvatskih brodara čiji brodovi plove u međunarodnoj plovidbi”, izvijestilo je tada Ministarstvo mora, koje je tih godina redovito izvještavalo javnost o promjenama na gore ili bolje, a ove 2023. godine, o svrstavanju na sivu listu, doznali smo tražeći informacije od međunarodnih institucija.

Kakav je plan Ministarstva mora po ovom pitanju, pokušali smo doznati od šefa Uprave sigurnosti plovidbe Siniše Orlića, kojeg do zaključenja ovog teksta nismo dobili, pa smo upit poslali pisanim putem. Odgovor ćemo objaviti, čim ga dobijemo.

A do tad imamo jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je da nas svega korak dijeli do povratka na poželjnu listu bijelih zastava. Trenutno su na tzv. bijelom popisu najpoželjnije zastave Danske, Italije, Grčke, Nizozemske i Norveške, a iznad Hrvatske su Latvija, Poljska i Tajland. Loša vijest je da ćemo na to čekati još tri godine, pa sve i da sutra ispunimo uvjete za povratak.

Foto: Morski.hr
Foto: Morski.hr

CARINTHIA: Dubrovnik je posjećivala kao kruzer, bila je ratni brod, a danas je na dnu Atlantika

0
Foto: Dubrovački dnevnik

U brodogradilištu Vickers Armstrong u Barrow-in-Furnessu u Engleskoj, položena je 1924. kobilica novogradnje broj 586 koju je poznata brodarska kompanija Cunard line naručila u sklopu svoga programa obnove u Prvom svjetskom ratu uništene putničke flote. Ime je broda trebalo biti Servia, ali mu je prigodom porinuća u veljači sljedeće godine ipak promijenjeno u Carinthia.

Na svoje je prvo komercijalno putovanje otplovio 22. kolovoza 1925. godine iz Liverpoola za New York. Bio je to brod od 20277 bruto tona, dug 190, širok 22,4 metara koji je mogao prevoziti 1650 putnika i 450 članova posade. Četiri parne Vickers DRG turbine ukupne snage 13500 KS proizvedene u istom brodogradilištu omogućavale su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 16 čvorova, piše Dubrovački dnevnik.

KRAJEM 20-IH PRVI PUT U DUBROVNIKU

Carinthia je uglavnom plovila na pruzi iz Liverpoola za New York preko Bostona, ali je povremeno poduzimala i kružna putovanja. Tako je veoma brzo doplovila i do Dubrovnika i to prvi put 28. veljače 1928. s 410 putnika i 430 članova posade. Na drugoj plovidbi započetoj 21. siječnja 1929. iz New Yorka je ticala luke: Casablanca, Alžir, Tunis, Napulj, Kotor, Dubrovnik, Split, Venecija, La Valletta, Palermo, Nica i Malaga.

Ponovo se ovamo vratila 2. svibnja 1929., potom 3. ožujka 1930. te 3. svibnja iste godine. Posljednji je put Carinthia posjetila naš grad 28. veljače 1931. godine i više se ovamo nije vratila. Od 1934. Carinthia prelazi na održavanje ljetne putničke pruge London- Le Havre- Southampton- New York dok je zimi uposlena na turističkim kružnim putovanjima Karipskim otočjem.

NAKON TORPEDA USLIJEDILA AGONIJA, POGINULO ČETVERO LJUDI

Međutim, izbio je Drugi svjetski rat, pa je Carinthia rekvirirana za potrebe britanske ratne mornarice. Preuređena je krajem prosinca 1939. u naoružani transportni brod te od tada na svojim palubama nosi šest moćnih topova od 152 mm te dva manja topa od 76 mm. Plovi u ophodnjama i u pratnji konvoja savezničkih transportnih brodova sjevernim Atlantikom.

U redovnoj ophodnji zapadno od obala Sjeverne Irske kod zaljeva Galway, pod zapovjedništvom kapetana Barretta, Carinthia je 6. lipnja 1940. naletjela na njemačku podmornicu U- 46. Precizno ispaljena torpeda su pogodila brod koji nije odmah potonuo. Njegova agonija, u kojoj su živote izgubila četiri člana posade, trajala je punih 30 sati. Kvalitetno izgrađeni brod nije više izdržao na površini mora, pa je u noći sljedećeg dana konačno potonuo. Tako je u tamnim atlantskim dubinama nestao još jedan poznati britanski lajner koji u svojim plovidbama svim morima svijeta nije zaboravio posjetiti i Dubrovnik.

Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Britannic: Potonuće Titanicovog blizanca 

0
Foto: Povijest

Kapetan je očajnički pokušao tonući brod usmjeriti prema obali otoka udaljenoj oko 5 kilometara i nasukati ga na plažu, piše Povijest.

Sestrinski brod Titanica – Britannic potonuo je 21. studenog 1916. godine. Ukupno su proizvedena tri broda u istoj seriji: Olympic, Titanic i Britannic. Britannic je bio posljednji izrađen i ujedno najveći. Ubrzo nakon njegovog porinuća počeo je Prvi svjetski rat. Brod je konvertiran u ploveću bolnicu, pod britanskom zastavom, a u sklopu ratne misije poslan je na bliskoistočno ratište. Kad je došao do grčke obale naletio je na pomorsku minu kod otočića Kea. Eksplozija je probila trup. Deset minuta nakon eksplozije brod je već bio u istom stanju kao Titanic jedan sat nakon udara ledenjaka. Kapetan je očajnički pokušao tonući brod usmjeriti prema obali otoka udaljenoj oko 5 kilometara i nasukati ga na plažu. Ipak, brod je tonuo prebrzo.

Propeleri su se izdizali prema površini vode kako se brod naginjao. Budući da je kapetan pokušavao nasukati brod propeleri su još uvijek radili. Dva čamca za spašavanje koja su bačena u vodu došla su do propelera i bila smrskana, zajedno s ljudima u njima. Kad je kapetan to doznao odlučio je zaustaviti motore. Spustili su preostale čamce za spašavanje i počeli evakuirati brod. Spašeno je 1.036, a poginulo je ukupno 30 ljudi (na Titanicu više od 1.500). Britannic je bio najveći brod potopljen u Prvom svjetskom ratu.

Dio knjižice “Knežev dvor na Lopudu ponovljen” posvećen dubrovačkom pomorstvu

0
Foto: Gorgonija

Sredinom rujna ove godine na elafitskom otoku Lopudu okupilo se brojno (reklo bi se – ugledno) društvo, piše Gorgonija.

Naime, nakon nekoliko godina obnove (upravo tijekom epidemije korone) otvoren je Knežev dvor – dakle, dvor koji je od 1508. godine pa gotovo do kraja Republike sv. Vlaha bio dom lopudskom knezu kojega je dubrovačka vlada slala na otok kao upravitelja na razdoblje od 6 mjeseci. Dvor je od privatnog vlasnika otkupilo svima znano Društvo prijatelja dubrovačke starine, a radove projektiranja i obnove financirala je zaklada Caboga-Stiftung. Ostavit ćemo ovdje po strani brojna pitanja i dvojbe o pojedinim detaljima obnove i budućem životu ove zgrade. Naime, ona nisu toliko vezana za naše morske i pomorske teme.  Ipak, ne možemo izdržati a da, uz sve dvojbe, ne pohvalimo mali korak naprijed u odnosu na obnovu dvora konavoskog kneza u Pridvorju kojega je također otkupilo i obnovilo ovo bogato dubrovačko „Društvo“.

Ono što nam je ovdje posebno okupiralo pozornost je jedna mala knjiga koja se pojavila na samoj svečanosti otvorenja – Joško Belamarić, Knežev dvor na Lopudu ponovljen. Naime, osim priče o samom dvoru i njegovim „korisnicima“ kroz stoljeća dio knjižice je posvećen i dubrovačkom (lopudskom i šipanskom) pomorstvu. A to je ono što nas ovdje zanima.

Naime, sredinom 16. stoljeća Dubrovnik je na svojih 30-ak tisuća stanovnika imao preko 5000 pomoraca i gotovo 200 trgovačkih brodova koji plove po Sredozemlju, Atlantiku pa čak i Indijskom oceanu. Lopudska (ili lopudsko-šipanska) pomorska priča vrti se u to vrijeme oko tri čovjeka iznimnih biografija – Miha Pracata, Vice Stjepovića-Skočibuhe i Vice Bune. Nemoguće je u ovih nekoliko redaka iti započeti pričati njihove životne sudbine. Tragove njihovih, dijelom i isprepletenih života, i danas nalazimo na ovim otocima, a nekada ih je bilo još i više. Pred sami ulazak u lopudsku luku „prati“ nas sa stijena iznad mora crkva sv. Trojstva – posljednje počivalište Vice Bune (nepotvrđenog vickralja Meksika u ime Filipa II). U lopudskoj crkvi Gospe od Šunja čuva se jedan od najvrjednijih oltara na našoj obali Jadrana kojega je naručuje Miho Pracat – najveći dobrotvor Dubrovačke republike ikada. U dnu šipanske luke dočekat će nas kule Skočibuhinih ljetnikovaca. A njihovi životi i bogatstvo, ali i životi tadašnjih Lopuđana i Šipanaca, neraskidivo su vezani s morem. Možda ništa tako dobro ne opisuje taj odnos kao činjenica da je u drugoj polovici 16. stoljeća na Lopudu 2,5 puta više ženskih nego muških oporuka – 168 naspram 64. Muškarca jednostavno nema. Oporuke najčešće pišu udovice pomoraca. Ljudi koji na morima doživljavaju brojne zgode, ravne filmskim scenarijima, od kojih su neke opisane i u ovoj maloj knjizi, navodi Gorgonija. Oni koji se ipak vrate ostavljaju po lopudskim crkvama zavjetne darove – od malih srebrnih zavjetnih pločica s prikazima svojih brodova, preko brojnih slika i kipova do danas nažalost nestale goleme brodske zastave s Pracatovog galijuna „Gospa od Šunja“. Popis i priče samo se nižu.

Uz sve ovo moramo uzeti i činjenicu da se u samom „elafitskom moru“ nalazi nekoliko brodoloma čiji su tereti izvađeni ili čekaju da budu. Od svih je najfascinantniji onaj iz Drevina ispred Orašca – gotovo pandan biograjskom Gnaliću – a čiji se izvađeni dio tereta danas dijelom nalazi (rekli bismo i pomalo propada) u zadarskom Arheološkom muzeju tj. u crkvi sv. Nikole u Zadru.

Listajući spomenutu knjižicu opravdano se pitamo – nije li sada vrijeme da svi zajedno malo stanemo i promislimo!? Vraćajući se na onaj „mali korak naprijed“ s početka ove naše priče vrijeme je da ga na neki način produžimo. Spomenuto Društvo prijatelja dubrovačke starine već godinama „gura“ svoj projekt obnove većine dvorova dubrovačkih knezova – od Konavala do Pelješca. Načelno, zamisao nije loša ali sada je došlo vrijeme da se „neloša“ ideja poboljša. Naravno, pri tome se ne može i ne smije računati isključivo na DPDS, ali činjenica je da dubrovačko pomorstvo, kojemu Republika duguje svoj višestoljetni prosperitet, mora na jednom mjestu biti prezentirano bolje nego je to napravljeno u dubrovačkoj utvrdi sv. Ivana u samom Gradu Možda se to moglo i u većoj mjeri dogoditi u obnovljenom dvoru lopudskog kneza, a možda se tek može dogoditi u kompleksu Skočibuhinih ljetnikovaca na Šipanu. Navodno će oni uskoro i ponovo na prodaju…

Dvadesetak (od ukupno 70-ak) stranica Belamarićeve knjižice, odličan su putokaz za taj smjer. Nadamo se da će netko njime i krenuti, ističe Gorgonija.

Ivan Alduk / Gorgonija

ANTARKTIKA: Na luksuznom polarnom kruzeru Scenic Eclipse sedam Riječana

0
Foto: Novi list

Na adresu Novog lista jučer je pristigao mail koji je razveselio cijelu redakciju. Em, ne stižu svaki dan mailovi s Južnog pola, niti mailovi s toliko puno pozitive. Za sve su zaslužni riječki dečki, njih sedmorica koji plove na luksuznom polarnom ekspedicijskom kruzeru Senic Eclipse izgrađenom 2019. godine u Puli, a inače identičnom sestrinskom brodu Scenic Eclipse 2 koji je porinut ranije ove godine u riječkom brodogradilištu “3. maj”.

Sedmorica veličanstvenih

Oni su zamjenik upravitelja stroja Marin Dobravac, drugi časnik palube Filip Jovanović, treći časnik palube Mateo Krulić, te vanjski suradnici Marko Neveščanin, Kristijan Lussini, Ivan Zubović i Vedran Popović koji na brodu izvode nadogradnje brodskih cjevovodnih sustava.

Foto: Novi list

Sedam Riječana istovremeno na Antarktici, zasigurno je poprilično rijetka pojava, ako se zapravo uopće ikad prije i dogodila. Zanimljiva je i priča drugog časnika Filipa Jovanovića i trećeg časnika Matea Krulića, koji su zajedno u istoj generaciji pohađali Pomorski fakultet u Rijeci, te teško da su mogli i zamisliti kako će osam godina nakon što su po prvi puta sjeli u iste fakultetske klupe, raditi zajedno na istom brodu te istraživati obale najhladnijeg kontinenta na Zemlji. Dodatna zanimljivost je i to da su Filip i Mateo zajedno radili i na porinuću Scenic Eclipsea 2, te po završetku izgradnje s njim i isplovili iz “3. maja” na prvo putovanje. Time su bili članovi posade na oba polarna kruzera dosad izgrađena u hrvatskim brodogradilištima, te je uistinu dobra promocija naše zemlje činjenica da hrvatski pomorci, na brodovima izgrađenim u Hrvatskoj, plove cijelim svijetom i u najudaljenije kutke planete.

Pozdrav iz zaljeva Duse

I dok je proteklog tjedna, u ledenim morima južnoga pola, polarni ekspedicijski kruzer Scenic Eclipse plovio uzduž zaleđenih snježnih obala najudaljenijeg svjetskog kontinenta Antarktike, naši su Riječani odlučili ovjekovječiti djelić te ledene ljepote i fotografije podijeliti s Novim listom, a samim tim i sa svojim sugrađanima.

Foto: Novi list

– Na ovo putovanje Scenic Eclipse otisnuo se 4. studenoga iz Montevidea u Urugvaju, putem obišao Falklandske otoke i otoke Južne Georgije, nakon čega smo se uputili na Južni pol u Antarktiku, te se trenutno nalazimo u Drakeovom prolazu, na putu k Ognjenoj zemlji u Argentini te luci Ushuaia gdje ćemo pristati 22. studenoga i nakon 18 dana putovanja pozdraviti se s trenutnim, a dobrodošlicu poželjeti novim, putnicima, stoji u mailu Riječana koji su fotografije snimili, kako precizno napisaše “za slobodnog vremena na sjeveru Antarktike, u zaljevu Duse, u moru Weddell, na 63 stupnja i 32 minute južne geografske širine te 57 stupnjeva i 16 minuta zapadne geografske dužine”.

Cijela je ova lijepa priča još jedno veliko i posebno priznanje riječkoj i hrvatskoj pomorskoj tradiciji, i dokaz kako su naši pomorci i dalje među najcjenjenijima u svijetu, te nas tako na najbolji mogući način predstavljaju na svim svjetskim morima, oceanima, otocima i kontinentima, ističe Novi list.

Što još reći osim zahvaliti riječkim dečkima na divnim fotografijama i lijepoj priči, poželjeti im svu sreću, mirno more te još puno trenutaka i fotografija za pamćenje.

Foto: Novi list

IDEMO PREMA JUŽNOM POLU: “Sinko, ako nisi proš’o Panamu nisi pravi pomorac”

0
Foto: Nikola Đurasović / DuLIst

Evo nas u prolazu Panama, piše Nikola Đurasović za DuList. Za neke veliko uzbuđenje, a za njega samo još jedan prolazak kroz uske Lockove. Ali ipak uvijek nešto novo saznaš o ovom velebnom zdanju.

Ovaj umjetni kanal dug je 80 kilometara, a smješten je u najužem dijelu Srednje Amerike, na Panamskoj prevlaci. Spaja Atlantski ocean (Karipsko more) i Tihi ocean (Panamski zaljev) i uz Sueski kanal najvažniji je kanal na svijetu. Radovi na prokopavanju započeli su 1880. godine, dogodile su se tu neke financijske nedaće, francuska tvrtka koja ga je gradila je bankrotirala pa su radovi obustavljeni i nastavljeni tek 1904. godine. Prvi brod Panamskim kanalom prošao je 1914. godine. Tko nije prolazio svakako treba proći i taj kanal, a prvi put će vas ostaviti bez daha, to je sigurno! Kao što bi stari pomorci uvijek pričali: ‘E moj sinko: Jesi li proš’o Suez, jesi li proš’o Rt Dobre nade, jesi li proš’o Korintom? Ako nisi, nisi pravi pomorac!’. Naravno, dodaju na tu listu i Panamu… ‘Sinko jesi li proš’o…’

Prolaz kroz Panamski kanal FOTO: Nikola Đurasović / DuList

Prvi put oko Rta Horn
Eto jesam, ali ima nešto što nisam. Ostala je jedna neostvarena želja koja će biti ispunjena u ovom našem ‘putovanju prema jugu’. Tako bih ga nazvao. Ali kad pomišljamo o jugu odmah mislimo na toplinu sunca, mora i pješčanih plaža. Ali ne, mi idemo u zimu. Na Antarktik! Znači idemo prema Južnom polu. Prvi put u životu oplovit ću Magellanov prolaz i Rt Horn. To je najzloglasniji i najzahtjevniji rt na zemaljskoj kugli. Zašto? Zato što se miješaju Pacifik i Atlantic. Nadam se da će putnici na brodu dobro izdržati ovo ‘miješanje’. Poslije toga idemo prema Južnoj polutci. Rijetki su brodovi koji se dočepaju tog dijela svijeta, nazvanog i krajem svijeta. I tko zna, možda se strovalimo naglavačke (da mi ravnozemljaši ne zamjere na ovom sarkazmu). Pokušat ću sam iz prve ruke saznati je li zemlja okrugla ili ne, ima nešto u tim njihovim pričama (smijeh). Znači, nakon Paname lagano, lagano klizimo prema Ekvadoru, prvoj stanici našeg putovanja. U portu smo Manta.

Ribarski brodovi u portu Manta FOTO: Nikola Đurasović / DuList

Opasna zemlja!
Odmah smo upozoreni da u grad idemo samo u grupama i da se ne udaljavamo baš previše od porta. Da je riječ o opasnoj zemlji, odmah se vidi silaskom s broda. Sve je okruženo žicom, a svako malo su maskirni čuvari s dugim cijevima. Slikavanje nije dozvoljeno. Mi smo odlučili naći negdje u blizini restoran te sjesti, popit pivu i štogod prizalogajiti. Na našem španjolskom lako smo se sporazumjeli za hranu, ali oko pića su bile muke. Čovjek nam je i rukama i nogama pokušao objasniti da ne toče alkohol. Bili smo zbunjeni. Pa nismo na srednjem istoku u nekoj od zemalja gdje to nije dozvoljeno!

OK, nema pića, a prestigli su Kolumbiju po raspačavanju kokainu, koja ironija! I onda BINGO. Konobar je izgovorio riječ ‘ELECTIONE’!!! Tad nam je sve bilo jasno. Dakle, u Ekvadoru su se provodili izbori i taj vikend bilo je zabranjeno točiti alkohol, valjda da se ne napiju i na listiću zaokruže krivog kandidata (možda bi trebalo to uvesti i u Hrvatsku)… ili da se ne potuku na ulici, desni s lijevima poslije pijuckanja čaše vina nakon večere… Eto zbog svega toga mi smo ekvadorsku pivu zamijenili jednom Colom, jednom Cola lights, a pala je i jedna Zero. Nadamo se da u sljedećem portu nećemo doći za vrijeme izbora. Sljedeća stanica nam je Čile…

FOTO: Nikola Đurasović / DuList
FOTO: Nikola Đurasović / DuList

Nikola Đurasović / DuList

VIDEO: Zadarski pomorci spasili ribare koji su 30 dana plutali usred Pacifika

0
Foto: Screenshot HRT

Dva zadarska pomorca, kapetan i član posade tunolovca Marielle, Mario Radulić i Marko Birkić, nedavno su doživjeli nešto što će doživotno pamtiti. Na Tihom oceanu spasili su dva ribara koji su u ribarskom brodiću plutali čak 30 dana.

Pozicija – usred ničega, u međunarodnim vodama zapadnog Pacifika. Australija je, primjerice, od ondje udaljena više od 3000 kilometra. Baš su tamo dva ribara u brodiću dugom tri metra plutala 30 dana. Pili su kišnicu i jeli sirovu ribu. Scenarij je to kojeg se ne bi posramio ni američki blockbuster. Na obzoru nikakvog broda nije bilo, javlja HRT.

Kako život ipak piše najljepše romane, otočani iz države Kiribati spašeni su. Bili su iscrpljeni, izgladnjeli, dehidrirani i izgorjeli od sunca, ali živi.

– Vode, dajte im vode, vode.

– Koliko dana ste vani? 

– 30 dana! 30 dana!, odgovorili su.

Motor im se pokvario prije 30 dana, a struja ih odnijela 300 milja od njihova otoka Nonouti.

– Tokom traženja ribe, osmatrač na jarbolu je primijetio nešto na velikoj udaljenosti. Okrenuli smo kurs prema tamo. Kad smo se približili imali smo što primijetiti – dvoje ljudi koji su bili jako iscrpljeni i na izmaku snaga, kazao je Mario Radulić, zapovjednik broda Marielle.

Jedan su brod vidjeli četvrti dan od kvara, ali on ih nije uočio. Njihov mali brod prenizak je bio da ga radar otkrije.

– Mislili smo da smo vrlo blizu smrti, ja i moj prijatelj u malom brodu, rekao je Etuati Rabaere s Kiribatija.

– Srećom, mi smo bili na pravom mjestu u pravo vrijeme. U ovako lošim vremenskim uvjetima koji vladaju Pacifikom, šanse za preživljavanje su ravne nuli, rekao je Radulić.

Morski vukovi smatraju da ih je spasilo to što je kišilo posljednjih 15-ak dana na Pacifiku pa ih je to održalo na životu. Kad su se popeli na palubu tunolovca, vodu i hranu morali su im davati pomalo. Sada ih voze doma. Veliko postignuće za 21-članu posade broda Marielle, jednog Meksikanca, sedam Filipinaca, 11 Mikronežana i dva Hrvata – Zadranina, kapetana Marija Radulića i člana posade Marka Birkića.


Melita Šare / HRT

Ovi automobili najlošije drže vrijednost: U prosjeku gube 48 posto nakon pet godina

0
Foto: Maserati

Zbog posljedice pandemije koronavirusa, koja je zaustavila proizvodne procese u automobilskoj industriji, rabljeni automobili danas bolje drže svoju vrijednost nego što je to bio slučaj 2019. godine.

Prije pandemije, prosječan automobil izgubio bi oko 50 posto svoje vrijednosti u pet godina. Danas prosječna petogodišnja amortizacija iznosi 38,8 posto, a električna vozila su najgora skupina – gube otprilike polovicu svoje vrijednosti, pokazuje istraživanje.

iSeeCars je analizirao preko 1,1 milijun vozila prodanih od studenog 2022. do listopada 2023. kako bi odredio koliko im pada vrijednost u roku od pet godina, prenosi Poslovni.hr.

“Dobra vijest za vlasnike automobila je da svi rabljeni automobili drže svoju vrijednost bolje nego prije pet godina. No, ne zadržavaju svi rabljeni automobili jednako vrijednost”, rekao je Karl Brauer, izvršni analitičar pri iSeeCars.

Dok je prosječna petogodišnja amortizacija za sva vozila 38,8 posto, električna vozila su lošija za više od 10 postotnih bodova i iznose 49,1 posto. SUV-ovi također gube više vrijednosti od prosječnih vozila i to 41,2 posto.

Automobili koji najbolje drže vrijednost

Ovih 25 automobila drže vrijednost daleko bolje od prosjeka. Najbolje rangirani je Porsche 911 koji gubi samo 9,3 posto svoje vrijednosti nakon pet godina, što ukazuje na nevjerojatno veliku potražnju za ovim sportskim automobilom na tržištu rabljenih vozila.

Tri druga Porschea, zajedno sa šest Toyota, četiri Subarua i tri Chervoleta, odražavaju potražnju potrošača za sportskim automobilima, ali malim SUV vozilima i ekonomičnim automobilima.

Također, porast cijena rabljenih automobila u posljednjih nekoliko godina natjerao je mnoge kupce na manje modele niže cijene.

Foto: Poslovni.hr

“Vidjeli smo nagli porast potražnje za zabavnim automobilima tijekom pandemije, a potražnja za njima i dalje je velika”, rekao je Brauer.

Vozila koja najlošije drže vrijednost

Luksuzni automobili uvijek gube na cijeni brže od uobičajenih modela, a najnoviji podaci potvrđuju da skuplji automobili gube u prosjeku 48,1 posto na vrijednosti nakon pet godina, dok je prosjek industrije 38,8 posto. Među vozilima koja najgore drže vrijednost su luksuzne limuzine i SUV-ovi.

Foto: Poslovni.hr

“Kupci koji žele zadržati svoja vozila na dulje vrijeme ne bi trebali biti previše zabrinuti zbog ovih stopa amortizacije, ali ako svakih nekoliko godina mijenjate novo vozilo, a ta vozila su luksuzne limuzine ili luksuzni SUV-ovi, gubite mnogo novca”, rekao je Brauer.

Pad vrijednosti električnih vozila

Električna vozila još uvijek su relativno nova na tržištu, što ograničava mogućnost praćenja njihove 5-godišnje amortizacije. Ali, električna vozila koja su na tržištu već pet godina izgubila su više vrijednosti od prosjeka. Kao jedan od razloga navode se i poticaji koji snižavaju početnu cijenu tih automobila, ali i zabrinutost oko troškova zamjene baterija.

S druge strane, hibridna vozila, koja su također novija tehnologija, smanjila su pad vrijednosti za 20 posto u posljednje 4 godine, spustivši se s 56,7 posto u 2019. na 37,4 posto. Kombinacija viših cijena goriva i većeg poznavanja tehnologije proširila je tržište i povećala potražnju za hibridnim vozilima. Tako da ima nade i za električne automobile.

“Toyotina duga povijest s hibridnim modelima uspostavila je snažnu bazu kupaca, a Honda i Hyundai također stvaraju hibridne sljedbenike”, tvrdi Brauer.

“Više cijene novih i rabljenih automobila tu su i dalje. Sve dok se ograničena proizvodnja novih automobila modelskih godina od 2020. do 2022. u potpunosti ne preseli na tržište rabljenih automobila, nedostajat će vozila koja bi zadovoljila potražnju. To znači bolju vrijednost za vlasnike automobila, ali i više cijene za kupce u doglednoj budućnosti”, zaključuje Brauer.

JADROLINIJA: Pogled u prošlost, pogled u budućnost

0
Foto: Jadrolinija

Uspješan kraj godine – na polju razvoja flote brojne su novosti. Dva su novonabavljena broda već stigla u Hrvatsku, a treći se očekuje uskoro. Također, tu su i planovi vezani za elektrifikaciju flote, izvijestila je Jadrolinija.

Razvoj flote u punom jeku

Jadrolinijina flota trenutačno broji 55 brodova, od čega je dvanaest katamarana, četiri klasična putnička broda, jedan trajekt za međunarodne plovidbe te 38 trajekata za lokalnu plovidbu. To čini Jadroliniju jednim od najvećih svjetskih brodara. Upravo je flota, njezina kvaliteta i brojnost, razlog zadržavanja konkurentnosti i vodeće pozicije tolike godine. Jadrolinija od svojih početaka svoju uspješnost duguje osluškivanju zahtjeva vremena i prilagodbi flote novim vrstama goriva i trendovima u putovanjima.

Foto: Jadrolinija

Nakon pandemijskih godina i krize koja je zaustavila gotovo cijeli svijet, Jadrolinija je nastavila sa snažnim investicijskim ciklusom. Intenzivno se radi na razvoju brzobrodske flote pa su tako ovog ljeta nabavljena dva katamarana Kata i Danica. Također, ostvarene su kupnje 3 broda, dva ro – ro putnička broda koja će se zaploviti na linijama splitskog plovnog područja, te jednog klasičnog putničkog broda namijenjenog za brodsku liniju Mali Lošinj – Srakane Vele – Unije – Susak – Mali Lošinj. Dva su od tri navedena broda nedavno stigla u Hrvatsku, trajekt Sveti Duje trenutno se nalazi u brodogradilištu u Kraljevici, a brod Unije u lošinjskom je škveru. Ondje će se na njima izvršiti izmjene kako bi uskoro zaplovili u Jadrolinijinim bojama. Nedavno je sklopljen kupoprodajni ugovor za još jedan trajekt koji bi također trebao doploviti u Hrvatsku do kraja ove godine.

Kada je riječ o elektrifikaciji flote – završena je prva faza natječaja raspisanog za gradnju tri električna broda, procijenjene vrijednosti nabave oko 45 milijuna eura koja će se djelomično financirati sredstvima iz europskih fondova. Iduća je faza pregovora o tehničkim rješenjima, dok je potpisivanje ugovora o gradnji predviđeno do kraja godine.

The afterlife Jadrolinijinih brodova

Nakon što je legenda Jadrolinijine flote, Tijat, nedavno predan Šibensko – kninskoj županiji, gdje će u nekoj novoj funkciji započeti njegov drugi život, zapitali smo se koliko je različitih sudbina dočekalo neke druge stare brodove Jadrolinije. Najzanimljivije primjere donosimo u nastavku.

Novi Sad – luksuzna budućnost

Izgrađen 1955. godine u pulskom Uljaniku kao jedan iz serije “gradova”, Novi Sad bio je vrhunska tehnologija svog vremena. Namijenjen za popularne duge obalne pruge, a mogao je primiti čak 500 putnika te ih do njihovih odredišta prevesti zavidnom brzinom od 15 čvorova. Iako iznimno popularan, u floti se zadržao samo do 1972. godine kada je prodan tvrtki Navitur Societa di navigazione turistica Riminese iz Riminija. Preimenovan je u Patrizia, ime koje nosi i danas. Dugo je plovio pod talijanskom zastavom raznim rutama duž talijanske obale, a ugrađena je i krmena rampa za prijevoz desetak automobila.

Foto: Jadrolinija

1985. godine Patrizia prelazi na drugu talijansku obalu – u Napulj. Ondje svojom starinskom ljepotom osvaja brojna srca te vizura nekadašnjeg Novog Sada postaje simbolom Napulja. No, vremena se mijenjaju, pa Patrizia završava na mrtvom vezu u iščekivanju boljih dana.

A oni su nedavno i stigli – nakon pandemijskih godina i neizvjesnog remonta uz obećanja luksuza, Patrizia ponovno plovi! Trenutno se koristi kao lokalitet za gala večere i evente, a još je uvijek na području Napulja. 

Mostar – od salona namještaja do megajahte

Kao i Novi Sad, riječ je o još jednom brodu iz serije “gradova”. Za razliku od svojeg brata, Mostar je imao nešto turbulentniji afterlife. Prvo je zajedno s još jednim brodom iz serije gradova, Mariborom, otplovio u Grčku. Ondje je plovio više od 20 godina kada dolazi do zaokreta – Mostar stiže na Temzu, u srce Londona. Ondje dobiva ime Prince Albert, a u skladu s imenom i luksuzne salone i kabine, restoran i barove te konferencijsku dvoranu. Nakon godina u Londonu, otplovio je u Liverpool gdje postaje Harmony II i prima potpuno novu zadaću – postaje ploveći salon luksuznog namještaja. 

Foto: Jadrolinija

Danas je Mostar luksuzna megajahta za samo 12 osoba te i dalje plovi morima svijeta.

Punat i Osijek – riječki klubovi

Stariji će se Riječani na pitanje “gdje se izlazilo” uvijek prvo sjetiti kultnih klubova i kafića – Nine i Arce Fiumane. Ova su dva popularna mjesta bila upravo brodovi Jadrolinije – još jedan od “gradova” Osijek, te Punat, izgrađen 1963. godine u Puli. Nekadašnja Arca Fiumana i dalje plovi kao turistički brod, dok Nina svoju sudbinu čeka u raspremi.

Foto: Jadrolinija

Lista brodova se nastavlja i dalje, no valja koju reći i o Kali, putničkom brodu iz 1956. godine, izgrađenom u Zadru koji od 1973. godine školuje generacije budućih pomoraca pri Srednjoj pomorskoj školi u Bakru pod imenom Vila Velebita dva. Maribor se i dalje nalazi prevrnut na boku na pješčanom sprudu u Ekvadoru. Tužnu sudbinu imao je i velebni Vis koji je 2015. godine potonuo u blizini Zelenortske republike. Vladimir Nazor jedini je “preživjeli” iz serije pjesnika koji i dalje plovi i to kao luksuzna jahta pod imenom Seagull II.

SS “Ranchi” Posjetio je Dubrovnik tri puta kao kruzer, preživio je Drugi svjetski rat, a onda prevozio izbjeglice

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Fotografiju koja prikazuje parobrod na sidrištu pored otoka Lokrum je fotografirao fotograf Felix (Srećko) Laforest. Svoj prvi atelje Felix je otvorio u Herceg Novom 1922. godine, a potom u listopadu 1929. godine i u Dubrovniku. Dubrovački je atelje poslovao u kući Gjivanović na Pilama na broju 153. Prelistavanjem svih godišnjaka prijeratnog tjednika “Narodna svijest” u dubrovačkom Državnom arhivu, pronađeni su podaci da je parobrod Ranchi čak tri puta posjetio Dubrovnik na kružnom putovanju, piše Dubrovački dnevnik.

Foto: Dubrovački dnevnik

Prvi put 12. svibnja 1926. godine s 492 putnika i 352 člana posade. Tom je prigodom plovio tičući luke: Southampton, Lisabon, Alžir, Krf, Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Venecija, Trst, Messina, Palma de Mallorca, Tanger, Southampton. Ponovo se ovamo vratio 16. svibnja 1927. s 410 putnika í 363 članova posade, a otplovio je tek sljedećeg dana. Posljednji put Ranchi je usidrio pored Lokruma 25. rujna 1929. s 282 putnika i 335 članova posade. Bio je i ostao jedini od četiri broda blizanca koji su plovili na kružnim putovanjima, ali samo do 1931. kada su ga zamijenili parobrodi Viceroy of India i tri parobroda iz nove serije s početnim imenima Strath.

ČETIRI BLIZANCA

Godine 1923. je položena kobilica za prvi od četiri jednaka broda iz posljednje tzv. “R” serije brodova iz obimnog programa obnove britanske putničke flote stradale u Prvom svjetskom ratu. Radilo se o brodovima koji su nosili imena gradova ili pokrajina u tadašnjoj krunskoj britanskoj koloniji Indiji: Ranchi, Rawalpindi, Ranpura i Rajputana. Naručeni su za linijske putničko teretne plovidbe s ustaljenim polascima iz Southamptona tičući luke: Gibraltar, Marseilles, Alžir, Malta i Suez do indijskog Bombaya.

U Adenu su se redovno zaustavljali da bi se opskrbili gorivom (ugljen i voda). Izgrađeni su u dva brodogradilišta, Ranchi i Ranpura u R &W Hawthorne Leslie & Co Ltd u Newcastleu, a Rawalpindi i Rajputana u Harland & Wolff u Greenocku kod Belfasta. Naručitelju, brodarskoj kompaniji Peninsular and Oriental Steam Navigation, poznatijoj kao P&O, sva su četiri broda isporučena 1925. godine. Imali su 16700 bruto tona, bili su dugi 173,7 i široki 21,6 metara, a mogli su prihvatiti 300 putnika u prvom i 280 u drugom razredu. Dva parna stroja četverostruke ekspanzije ukupne snage 15000 KS omogućavali su im preko dvije propele plovidbu brzinom od 17 čvorova, piše Dubrovački dnevnik.

JEDINI NASTAVIO S KOMERCIJALNIM PLOVIDBAMA

Plovili su između Indije i Londona sve do kolovoza 1939. kada ih je zbog početka novog svjetskog sukoba rekvirirao britanski Admiralitet. Odmah nakon što su borbeno opremljeni s po šest topova 152 mm i dva topa 76 mm za ophodnje kao naoružani trgovački brodovi, upućeni su na ratišta Atlantika.

Nažalost, već krajem studenoga iste godine u pomorskoj bitci u vodama između Norveške i Islanda poznati njemački bojni brodovi Scharnhorst i Gneisenau potapaju Rawalpindi, a sredinom travnja 1941. zapadno od Reykjavika njemačka podmornica U-108 na morsko dno šalje i Rajputanu. Parobrod Ranpura je karijeru završio kao pomoćni vojni brod dok je Ranchi jedini poslije rata nastavio komercijalno ploviti.

Ranchi je od 1948. godine u zakupu australske vlade počeo prevoziti emigrante, a u dvije je plovidbe 1950. u najmu nizozemske vlade prevozio i kolonijalne izbjeglice iz pobunjene Indonezije. U siječnju 1953. već isluženi brod je prodan britanskim željezarama za 300 tisuća funti. Snagom vlastitih parnih strojeva je otplovio prema luci Newport u Walesu, gdje je u rezalištu British Iron & Stell Corporation uskoro završio u hrpi starog željeza, a potom u visokim pećima obližnjih čeličana.

Foto: Dubrovački dnevnik

Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik