Vrijeme je raznih izbora, bit će ih sve više do kraja godine. VW ID.7 još nije ni na tržištu, a već je proglašen autom 2024. godine u Njemačkoj. Žiri je ocijenio da treba honorirati raskošni domet električne limuzine od 700 km. Prošle godine titula Njemački automobil godine pripala je VW ID. Buzzu. Prethodnih godina pobjeđivali su Jaguar i-Pace, Porsche Taycan, Honda e i Hyundai Ioniq 6. Žiri ceremonije dodjele Njemačkog automobila godine sastoji se od 29 automobilskih novinara aktivnih u zemljama njemačkog govornog područja, zajedno s deset međunarodnih gostujućih članova žirija, piše Revija HAK.
VW ID.7 je dugačak gotovo pet metara te ima 286 KS u osnovnoj konfiguraciji. Uz električnu limuzinu možete birati između dvije vrste baterija s kapacitetom od 77 kWh i ID.7 Pro S s 85 kWh, uz koju je domet 700 km (brzina punjenja na DC punjačima 200 kW).
– Tek smo predstavili naš ID.7, a već ga je uvaženi stručni žiri proglasio njemačkim automobilom godine – nevjerojatan uspjeh – kaže izvršni direktor Volkswagena Thomas Schäfer, kojega možete vidjeti i na fotografiji s osmjehom pobjednika.
Žiri je ocijenio da treba honorirati raskošni domet električne limuzine od 700 km.
Lokalna kuhinja, restorani, male obiteljske taverne, novi okusi… Većini ljudi gastronomija je jedan od najvažnijih elemenata svakog putovanja. Bezbroj je razloga za posjet nekoj novoj zemlji i gradu, tu su arhitektura, povijest, spomenici, muzeji, noćni život… Ali i upoznavanje lokalne kulinarske scene definitivno je jedan od njih. Bilo da se radi o klasičnim, regionalnim specijalitetima, restoranima s Michelinovim zvjezdicama, street foodu ili inovativnim kulinarskim eksperimentima, hrana je velik dio iskustva sa svakog putovanja. Čitatelji prestižnog Conde Nast Travellera svojim su glasovima odabrali najbolje, a grad s najboljom hranom na svijetu po njihovom je mišljenju San Sebastian u Baskiji, piše Putni kofer.
OD ULIČNE HRANE I OBITELJSKIH BISTROA DO RESTORANA S MICHELINOVIM ZVJEZDICAMA
San Sebastian je jedan od dragulja Baskije i nedvojbeno jedna od najboljih europskih destinacija za turiste koji uživaju u hranu. Kuhinja regije vrti se oko autentičnih i lokalnih proizvoda kao što su janjetina na žaru, suhomesnati proizvodi, bakalar, ovčji i kozji sir, piquillo papričice, artičoke, svježi inćuni… San Sebastián ima više Michelinovih zvjezdica po kvadratnom kilometru nego bilo koji drugi grad na svijetu, osim Kyota u Japanu.
“Pintxos” – mali zalogaji poput tapasa (Foto: Unsplash / Putni kofer)
No ne morate tako duboko posegnuti u džep da biste uživali. Niz je malih obiteljskih restorana s fantastičnom hranom, barova koji nude slavne “pintxose”, male zalogaje slične tapasima, u kojima možete kušati slavna baskijska jela i popiti cider ili txakoli, pjenušavo bijelo vino koje se obično poslužuje kao aperitiv.
U SAN SEBASTIAN ČESTO SE DOLAZI BAŠ ZBOG HRANE, ALI GRAD NUDI I NIZ DRUGIH SADRŽAJA
Putni kofer navodi da gurmani iz svih krajeva svijeta nerijetko dolaze u San Sebastian samo kako bi uživali u hrani i obilazili restorane u ovom malom primorskom gradu. To ne znači da se u njemu nema što i vidjeti! Stari grad je atraktivan i sadrži mnoge zanimljive građevine uključujući crkve i tradicionalne kuće. S obzirom na to da je relativno mali, San Sebastian iznenađuje i oduševljava turiste velikim brojem festivala i kulturnih događanja. Ova španjolska i europska prijestolnica hrane dobila je sad i priznanje na globalnoj razini i iza sebe ostavila brojne svjetske gradove poznate po izvrsnoj kuhinji.
Ulice San Sebastiana (Foto: Unsplash / Putni kofer)
NAPULJ, ŠARENA I BUČNA PRIJESTOLNICA PIZZE ZASJELA JE NA TREĆE MJESTO
Na drugom mjestu našao se izraelski Tel Aviv, grad s više od 4000 restorana, a na trećem talijanski Napulj. Njega zahvaljujući direktnoj avionskoj vezi sa Zagrebom posjećuje sve više Hrvata, koji se redom vraćaju oduševljeni hranom. Čak ako im grad sam po sebi ne sjedne, o pizzi, sladoledu i talijanskim specijalitetima većina ima samo riječi hvale.
Na četvrtom je mjestu Mexico City, a na petom još jedan grad koji Hrvati obožavaju: španjolska Malaga. Nedavno je proglašena jednim od najprijateljskijih gradova u Europi, a našla se i među najboljim gradovima za hranu. U Malagi svakako vrijedi probati sardine, savršeno pečene i poslužene chiringuitosima, koje se prodaju na plažama. Kušajte i ajo blanco, poznat i kao bijeli gazpacho, hladnu juhu s kruhom, bademima, češnjakom i maslinovim uljem ili gazpachuelo, riblju juhu, plus mnogo tradicionalnih tapasa.
NA LISTI SU DVA KANADSKA GRADA I TALIJANSKA METROPOLA RIM
Na listi su se našli još i Quebec u Kanadi na šestom mjestu, australski Melbourne na sedmom, a kanadska Victoria zauzela je osmo mjesto. Na devetom je mjestu “vječni grad” Rim, a na desetom korejski Seul. Za talijansku metropolu, magazin preporučuje čitateljima uživanje u tjestenini, ali i druge specijalitete. Neki od njih su njoki alla Romana, carciofi alla giudìa, saltimbocca…
Zadar Cruise Port – Putnička luka Gaženica, kojom upravlja najveći svjetski operater putničkih luka Global Ports Holding putem tvrtke Zadar International Port Operations d.o.o. (ZIPO), osvojila je nagradu World Cruise Awards u kategoriji za Najbolji europski terminal za krstarenja, priopćili su iz Zadar Cruise Porta.
Foto: GPH/ZIPO
Dobitnici nagrade World Cruise Awards proglašeni su na gala ceremoniji održanoj 15. listopada 2023. u poznatom hotelu Atlantis The Royal u Dubaiju, UAE.
World Cruise Awards prepoznaje i nagrađuje standarde uslužnosti i izvrsnost operativnih procesa kroz godišnji program dodjele nagrada. Dodjeljuju se u 26 kategorija koje obuhvaćaju putničke luke i terminale, destinacije i brodove. Za nagradu Najbolje europske putničke luke nominirano je svega 13 luka. Jedina nominirana hrvatska luka i ove godine je bila Zadar Cruise Port – Putnička luka Gaženica.
Foto: GPH/ZIPO
Povodom ove nominacije, Rebeka V. Pevec, generalna direktorica ZIPO-a/ Zadar Cruise Porta – Putničke luke Gaženica izjavila je: “Dobiti ovu nagradu izuzetna je čast i privilegija. Tim više što je ovo prva hrvatska putnička luka i terminal koji je osvojio ovu prestižnu titulu. Doista nam puno znači da su struka i javnost prepoznali našu kvalitetu i naša kontinuirana nastojanja da na globalnoj razini budemo prepoznati po izvrsnosti, profesionalnosti i uslužnosti. Naš cijeli tim i svi naši suradnici izuzetno su ponosni na postignuto.”
Foto: GPH/ZIPO
Osim Zadra, bile su nominirane su još četiri luke iz portfelja Global Ports Holdinga, a to su Barcelona, Malaga, Valletta i prošlogodišnji pobjednik Lisabon. U tom užem izboru su također bili Civitavecchia, Monaco, Amsterdam, Oslo, Limassol, Kiel i Rostock.
World Cruise Awards podržava razvoj, inovativnost i najbolje prakse na globalnoj razini, a razvio se iz institucije World Travel Awardsa, koja obilježava 30 godina svojeg djelovanja.
Trgovački jedrenjaci u 17. stoljeću najčešće su bili kruškolikog presjeka. Trup im je pri vodenoj liniji bio širok, da bi se negdje po sredini još više proširio i onda krenuo sužavati kako bi se dobila što uža paluba, piše Otvoreno more.
Prova im je bila tupa, trup nezgrapan, pa takvi brodovi nisu mogli biti brzi. Razlog što su se gradili tako leži u poreznoj regulativi toga doba.
U Nizozemskoj, čiji su brodovi tada činili glavninu svjetske trgovačke flote, porez se izračunavao ovisno o površini palube. Kako su mahom prevozili začine i sličnu nekvarljivu robu, brodari su preferirali brodove za koji će morati platiti manji porez, a ne brze.
Tek kada se u Europi u 19. stoljeću masovno počeo piti čaj, brzina je dobila na važnosti i počeli su se graditi kliperi oštre prove i hidrodinamičkoga trupa koji su zbog svoga glavnog tereta nazvani tea-clippers.
Anita Perković-Škalic i Rosa Čulić u Neumu 8. listopada 1992. godine
Izvor: Screenshot / Slobodna Dalmacija
Fotografkinja po struci, Rosa Čulić počela je raditi u splitskome škveru u studenome 1977. godine, a za ovu priču bitni su dani iz prve polovine 90-ih godina. Razgovor Rose i novinara Slobodne Dalmacije prenosimo u cijelosti:
– Prije škvera sam radila u Foto Marjanu, kod Ive Jerkovića u Šubićevoj ulici, i tamo sam ostala pet godina. A onda se u Brodogradilištu otvorio natječaj za radno mjesto fotografa u Odjelu za informiranje, prijavila sam se i bila sam izabrana. Kad sam došla raditi u Brodogradilište Split, bila sam prva žena fotograf u teškoj industriji bivše Jugoslavije – govori nam Rosa Čulić, koja je u škveru dočekala i Domovinski rat.
– Naš Škverski bataljun pratila sam od samog početka i osnutka 1990. godine. Zapravo, sve je počelo prvim prosvjedom 3. listopada 1990. godine, ovdje u Brodosplitu, pa sve do prosvjeda ispred tadašnje Skupštine općine i Banovine. Škver je prvi krenuo, a njemu su se priključila i sva ostala splitska poduzeća.
U ta vremena morao si tražiti dozvolu za snimanje vojnika i vojne proizvodnje, pa sam bila vrlo oprezna u tom dijelu. Snimala sam naše gardiste u škveru, na Svilaji, Moseću, u Stonu, Dubrovniku… Onda sam kroz “Bedem ljubavi” pratila i izvlačenje vojnika iz vojarni JNA. Sjećam se kako smo ih skrivali, nosili im hranu i odjeću, da bismo ih spasili. O svemu tome priredili smo i izložbu u Napulju 25. svibnja 1995. godine.
Prognanike smo također dočekivali, oni su ovdje dolazili iz Vukovara i Kijeva. Bilo je i ranjene djece koja su se liječila u KBC-u Split, sve sam to snimala. I prognanike smo dočekivali u hotelu “Zagreb” u Duilovu, te u Crvenom križu na Bačvicama.
KRENULI U RAT U TENISICAMA
Ratu ste se odmah priključili?
– Da, u samom početku. Jedna od prvih fotografija, koju ste vidjeli, bilo je samo osnivanje, na sastanak su došli Joško Tešija, Stipe Bilokapić, Ante Čatlak, Jure Jurić i Mladen Bujas. Snimila sam i prvi izlazak na teren naših dragovoljaca, iz naše 114. brigade, kad su momci došli u rebatinkama i tenisicama, imali su samo maskirnu odoru. Snimala sam izradu minobacača, bombi “škveranki”, oklopnjaka…
Dio naoružanja izrađenog u škveru Izvor: Screenshot / Slobodna Dalmacija
Dio naoružanja izrađenog u škveru Izvor: Screenshot / Slobodna Dalmacija
Dio naoružanja izrađenog u škveru Izvor: Screenshot / Slobodna Dalmacija
Jeste li se plašili da ćete nastradati?
– Ne! Iako, par puta sam zamalo nastradala. Prvi sam put zamalo poginula ispred Sinja, na Kukuzovcu, onda je tu bio zapovjednik Roguljić. Upravo je JNA otišla s Kukuzovca, a iza sebe su ostavili strašan nered, sve su porazbijali. Roguljić je zvao mene da to snimim. Dok sam snimala, on me je povukao k sebi viknuvši: “Stani!” Ja sam stala, a ispod nogu mi je bila bomba “pašteta”. Da sam je ugazila, sve bi nas raznijela!
To je bilo prvi put, a drugi put na drniškom području, iznad Ružića. Išla sam s Bartulom Filipušićem, on je također bio pripadnik 114. brigade, u kojoj su bili i Škverska, Solinska, Omiška i Trogirska bojna, ja sam sve njih pratila. S jednog brda iznad Ružića išli smo snimati položaje JNA. To je bilo 18. veljače 1992. godine, oko 16 sati. Nas je bilo četvero, a ja sam imala teleobjektiv, no sunce na zalasku reflektiralo mi se u objektiv i zbog bljeska četnici su nas primijetili.
Raspalili su po nama, a mi smo se bacili u obližnji rov, gdje smo ostali jedno sat i pol. Puzali smo po dnu rova. I ja tu puzim minutama dugim kao vječnost. Odjednom ugledam dvije noge, tip nije imao nikakvih oznaka, samo je bio u maskirnoj odori, a ja ću tada: “Ajme meni, ja sam vaša, ja sam u 114. brigadi.” Onda je on mene zgrabio i tada sam doživjela šok! Ali dobro je ispalo, preživjela sam.
Bili ste i na Južnom bojištu?
– Da, u Stonu smo bile moja kolegica Anita Perković-Škalic i ja. Taman smo se spremale ići u brda, ali su nam istog trena kazali: “Ne idite tamo, poginulo je pet naših ratnika.” Nakon toga sam išla i u Dubrovnik, gdje sam snimala naše vojnike na položajima oko Grada – kaže nam Rosa Čulić, rođena 1953. godine, koja sa suprugom Brankom ima dvije kćeri. Starija Damira profesorica je matematike i fizike, a mlađa Ana turistička je komunikologinja.
– Nisu imale ambicije baviti se fotografijom – kaže nam Rosa Čulić.
– Imam dosta priznanja, od “Bedema ljubavi”, zatim iz Nizozemske, iz pokrajine Flandrije, te Spomenicu Domovinskog rata. S europarlamentarkom Doris Pack bila sam u obilasku srušenih sakralnih objekata u Otavicama, Kljacima i Kijevu.
VELIKA VAŽNOST SNIMLJENOG
Dosta je fotografija razvijeno i izloženo u prostorijama Udruge veterana Domovinskog rata Brodosplit.
– Da, s tim me je upoznao Goran Kosor, predsjednik UVDR-a Brodosplit. Dobro je da to ostane, ne samo kao uspomena, nego i kao dokaz onoga što se događalo u Domovinskom ratu, ali i poslije njega. Dio fotografija je razvio, ali dio još ne može. Mislim da su “škverani” dali puno u Domovinskom ratu, a da mnogima od njih do dana današnjeg to nije priznato niti im je vraćeno. Jer mnogi su ostali bez posla ratujući u Škverskom bataljunu.
Nisu se borili za položaje, nego su na teren išli iz srca i ljubavi. Uostalom, ovdje su izgrađeni slavni brodovi Amorella i Isabella, koji sada plove po svjetskim morima – veli Rosa Čulić.
Goran Kosor, predsjednik UVDR-a: Na Rosinim je fotografijama istina
Koliko su snimke koje je snimila Brodosplitova fotografkinja značile za splitski škver, novinar Slobodne Dalmacije upitao je Gorana Kosora, predsjednika UVDR-a.
– Kad je Rosa Čulić snimala kadrove i detalje, nismo vodili računa o njezinu radu i fotografijama, tada smo se bavili drugim stvarima. U to vrijeme, 1990. i 1991. godine, nije baš bilo ni poželjno da fotografije lica hrvatskih branitelja budu dostupne neprijatelju.
Tek smo se prije nekoliko godina počeli baviti time jer je više nego ikad postalo bitno da istina izađe na vidjelo od inih krivotvoritelja povijesti. Mi smo se potrudili sačuvati Rosine fotografije, kao i negative njezinih fotografija, koje kaširamo i pripremamo za izložbe. Za sredstva se snalazimo, jer uvijek ima dobrih ljudi koji su svjesni činjenice toga što znači istina, što je povijest koju će buduće generacije pratiti, pamtiti i prenositi – zaključuje Goran Kosor.
Pored obnovljenog mula na zadarskoj rivi, s desne strane nalazi se bitva na dnu mora. Čini se da se radi o staroj austrijskoj bitvi iz vremena izgradnje mula prije 150 godina. Izgleda da je nekako za vrijeme radova bitva promaknula oku izvođača radova i roniocima, pa je ostala “zaboravljena” na dnu. Srećom nije bila zatrpana, pa su je uočili još ovoga ljeta, nakon dovršetka obnove rive i mula i na to upozorili ljude u Lučkoj upravi Zadar koji su vodili obnoviteljske radove.
Moguće je da je bitva “izronila” nakon radova kojima je mul produžen na svoju izvornu dubinu, prije katastrofalnog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu u kojima je značajno oštećen, prenosi Zadarski.
Bitva se nalazi na dubini od svega nekoliko metara, a novinare Zadarskog je zanimalo bi li se mogla izvaditi, konzervirati i sačuvati kao uspomena na izvornu rivu, čiji se nastanak vezuje se uz daleku 1868. godinu, kada je ukazom cara Franje Josipa I. Zadar prestao biti grad-utvrda. Samo šest godina kasnije srušene su gradske zidine i Zadar se s novom rivom počeo otvarati prema moru.
Lučkoj upravi svidjela se ta ideja da se bitva sačuva i prezentira. Nakon što je Zadarskitu informaciju podijelio s njima, angažirali su ronioca koji je zaronio na mjestu pronalaska bitve.
– Ronilac je pregledao bitvu, radi se o željeznoj bitvi, teška je oko jedne tone. Kontaktirali smo s Centrom za podvodnu arheologiju, oni su zainteresirani da se izloži u njihovim prostorijama, tako da ćemo pristupiti vađenju – javili su nam iz Lučke uprave Zadar.
Tako će stara bitva iz doba cara Franje Josipa I. opet “izroniti” iz mora, ali ovoga puta zauvijek. Bit će to lijepa uspomena na izvornu rivu, ali i autentičan podsjetnik na bogatu pomorsku prošlost Zadra.
“Srebrne kapi – Tajna velikih aliga na Unijama” već je postavljenaizložba o posljedicama događaja iz povijesti otoka Unija, a u galeriji Fritzi, sjedištu Lošinjskog muzeja ostat će sve do 2. prosinca.Ova je izložba lani bila postavljena upravo na Unijama, no zbog ljetnog i večernjeg termina, rijetko je tko osim mještana Unija i onih koji su se ondje zatekli na ljetovanju doista imao prilike upoznati se sa sadržajem izložbe.
Novi list piše da “uokvireni” panoima s tekstovima i fotografijama koje daju povijesni kontekst, riječ je o predmetima koji su na Unijama ostali nakon što su početkom 1945. godine najprije nasukane, a potom i uništene tri torpiljarke, plovila njemačke ratne mornarice, u završnim mjesecima II. svjetskog rata. “Srebrne kapi” zapravo su komadići aluminijskog materijala, koji se rastalio prilikom eksplozija da bi ga odmah potom ohladilo more. Na obalu nedaleko od sela, Polja i svjetionika, mještani su po odlasku Nijemaca pohrlili u potrazi za iskoristivim predmetima, a našli su i nešto hrane – sve je to bilo dragocjeno u posljednjoj ratnoj zimi, u okolnostima posvemašnje iscrpljenosti ratom i problemima u opskrbi koje rat nosi, u sredini u kojoj je i redovna opskrba namirnicama, u mirno doba, komplicirana. Na panoima je opisan kontekst događaja, njemačka plovila i susreti koje su mještani imali s njemačkim vojnicima. Od eksponata je posebno zanimljiv veliki sat iz jedne od torpiljarki, kojega je pronašao Josip Nikolić Đepi. Potvrdio se stereotip o izdržljivosti njemačkih proizvoda – uz pripadajući ključ za navijanje, sat je i dalje ispravan pa je i za ovu izložbu namješten na točno vrijeme.
Izložbu su otvorili ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić te autori Iskra Karniš Vidovič i Davor Karniš, a prisustvovala je i Silvana Peroš, koja na Unijama ljeti priređuje izložbene programe.
Danski brodar A.P. Moller Maersk odlučio je na svoju flotu brodova instalirati Starlink, satelitsku internetsku “konstelaciju” koju je razvio SpaceX Elona Muska, prenosi Offshore Energy.
Odluka je donesena nakon uspješne pilot faze u kojoj su članovi posade na više od 30 Maerskovih brodova imali priliku testirati Starlink tehnologiju.
Maersk će Starlink instalirati na 330 kontejnerskih brodova, što će omogućiti pomorcima pristup internet visoke brzine, preko 200 Mbps. Iz Maerska kažu da je to velik korak naprijed, s obzirom na to da smatraju kako će im donijeti značajne prednosti u smislu dobrobiti posade i poslovnog učinka.
“Uzbuđeni smo što možemo najaviti našu suradnju sa Starlinkom kako bismo našim pomorcima pružili vrhunsku povezanost, a upravo ta visoka brzina povezivanja omogućit će im da ostanu povezani sa svojim voljenima dok su na moru. Također će potaknuti širenje uporabe cloud tehnologije, što će omogućiti našu viziju digitalizacije radnji na našim plovilima,” rekao je Leonardo Sonzio, voditelj upravljanja flotom i tehnologijom u A.P. Moller – Maersk.
Osim već navedenih prednosti brzog interneta koji će omogućiti besprijekoran streaming i HD videopozive, očekuje se da će internet veza pomoću Starlinka pridonijeti mjerama uštede zbog prebacivanja dijela operacija na cloud, ali i ojačati remote podršku i inspekciju plovila.
Starlink je revolucionarna tehnologija za pomorce, pružajući stabilan i brz internet diljem svijeta pomoću svoje satelitske mreže. Vizija im je stvoriti globalno spojen svijet u kojem ne postoje geografska ograničenja.
Offshore Energy navodi da je prošlog mjeseca i druga velika brodarska kompanija, Hapag – Lloyd, odlučila uvesti Starlink satelitsku internetsku tehnologiju na svojim brodovima, a očekuju da će to rezultirati uštedom troškova i povećanjem kvalitete usluge.
Po prvi put u povijesti, u javnost su procurili financijski rezultati brodarskog diva MSC-a (Mediterranean Shipping Company), grupacije u vlasništvu talijanskog milijardera Gianluigija Apontea. Grupacija je, zahvaljujući švicarskim zakonima koji joj to omogućuju, ove brojke godinama tajila. Međutim, talijanski mediji sada su objavili ove rezultate, koji su daleko veći od prijašnjih procjena analitičara.
Holding najveće brodarske kompanije na svijetu navodno je prošle godine zaradio vrtoglavih 36,2 milijardi eura (38,4 milijarde dolara).
Brojku su u javnost plasirali talijanski mediji nakon što je MSC najavio kupnju oko polovice udjela talijanskog operatera brzih vlakova Italo.
Prihod MSC Grupe u 2022. iznosio je 86,4 milijarde eura, navodi talijanski medij Il Messaggero, koji je prvi izvijestio o računima. Dobit prije poreza, kamata i amortizacije (EBITDA) grupacije u 2022. iznosila je 43,2 milijarde eura, dok je dobit prije kamata i poreza (EBIT) iznosila 35,7 milijardi eura, prenosi TradeWindsNews.
Talijanski mediji također javljaju kako je brodar sa sjedištem u Ženevi posjedovao novčane rezerve u iznosu od 63 milijarde eura i kapital od 91 milijardu eura. Srednjoročni do dugoročni dug grupacije procjenjuje se na 26 milijardi eura.
Brojke odražavaju veliko povećanje profitabilnosti MSC grupacije tijekom pandemije. U 2020. godini, prihodi grupe iznosili su “tek” 29 milijardi dolara, a EBITDA “samo” 6,8 milijardi dolara.
U 2021., s procvatom kontejnerskog prijevoza, MSC Grupa zabilježila je prihode od 69 milijardi dolara i EBITDA od 40 milijardi dolara, dodao je Il Messaggero, ne navodeći izvor.
Brojke odražavaju rezultat cijele MSC Grupe, koja se sastoji od podružnice za prijevoz terera, podružnice za krstarenja, linijskog prijevoza, Terminal Investment Ltd, multimodalne operacije Medlog te kompanije MSC Air Cargo. Kako navode talijanski mediji, grupacija posjeduje flotu od 760 trgovačkih brodova koji plove na više od 300 ruta te povezuju čak 520 luka, ali i 70 terminala te 4.900 vagona vlakova.
Premda se brojke čine vjerodostojnima, teško ih je potvrditi s MSC-om. Glasnogovornik MSC-a nazvao je izvješća “glasinama”, dodajući da su financijski rezultati povjerljive informacije.
Talijanski mediji su, čini se, došli do ovih podataka nakon što je MSC kupio kompaniju Italo. Švicarski brodar je 2. listopada objavio da je kupio oko 50% dionica u željezničkoj tvrtki od Global Infrastructure Partners (GIP) i određenih suinvestitora za zasad neobjavljeni iznos.
“Sporazum odražava cilj naše grupe za daljnjim razvojem održivih načina prijevoza, kako za putnike tako i za teret”, rekao je predsjednik grupe MSC Diego Aponte.
Talijanski mediji procjenjuju vrijednost željezničke kompanije na oko 4,2 milijarde eura, uključujući dug od 934 milijuna eura. GIP će s MSC-om zajednički upravljati kompanijom zahvaljujući zadržavanju 50% udjela, a među dioničarima su i Allianz Grupa i manjinski ulagači, uključujući bivšeg predsjednika uprave Ferrarija, Lucu Cordero di Montezemolo.
Veganski i organski BioMania bistro iz Bola primio je prestižno Best of the Best priznanje TripAdvisora, vodeće svjetske platforme za recenzije koja obuhvaća 4,2 milijuna restorana diljem svijeta. Time se BioMania svrstala među 1% najboljih na globalnoj razini. U kategoriji Vegetarijanski/Veganski restoran rangirana je kao deveta u svijetu, prenosi Slobodna Dalmacija.
Kako navode u ovom bračkom bistrou, recenzije na TripAdvisoru ističu inovativnost i kvalitetu BioMania kuhinje, s posebnim naglaskom na sjajne okuse, svježe ekološke namirnice, primjenu održivih praksi, izuzetnu uslugu, opuštajuću atmosferu te atraktivnu poziciju terase s očaravajućim pogledom. Sve nabrojeno svrstava BioManiju u sam vrh svjetske veganske i vegetarijanske gastronomije.
– Ovo priznanje od TripAdvisora, koje nas svrstava među vodeće restorane na svjetskoj gastronomskoj sceni za nas je velika čast i veselje. Biti rangiran u top 10 veganskih i vegetarijanskih restorana na svijetu potvrda je naše neprestane posvećenosti kreiranju jela koja nisu samo zadovoljstvo za nepce, već i odraz naše suradnje s najkvalitetnijim malim proizvođačima i održivim upravljačkim praksama.
Zahvaljujem se svim našim gostima koji su odvojili vrijeme da podijele svoje iskustvo, svim članovima našeg tima, mnogobrojnim pojedincima koji nas podržavaju i inspiriraju te posebno svim našim divnim prijateljima i partnerima proizvođačima bez čije predanosti i požrtvovnosti naš uspjeh ne bi bio moguć – izjavio je Dario Kožul, osnivač BioManije.
