O nama  |  Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 303

Crtice iz pomorske prošlosti: O potonuću parobroda Jadroplova i nasukavanju dvaju putničkih brodova Jadrolinije

By
redakcija
-
0
Foto: Novi list

Neke nesreće dovode do potonuća broda, neke do nasukanja bez većih posljedica… Donosimo priče o potonuću parobroda »Kaštela«, s novim, dosad nepoznatim detaljima, i nasukanju putničkih brodova Jadrolinije.

Zanimljiva je sudbina parnjaka »Kaštela«. Pomorsko-bagersko poduzeće Bager iz Splita bavilo se održavanjem luka i plovnih putova s flotom bagera, klapeta i malih tegljača… Brodosplit je uspio nagovoriti ih da od grčkog brodovlasnika Stavrosa Livanosa kupe parobrod »Nestos«, dok se istovremeno u Splitu gradio novi »Nestos«, a od Diamantisa Paterasa blizanca »Gladiatora«…

No, novaca nije bilo, pa je »Gladiator« kupljen putem bare boat chartera od tvrtke Maritenia Shipping Co. Ltd. iz Schaana u Lihtenštajnu. Ta tvrtka (paravan UDBA-e) je uz pristojnu vlastitu zaradu pomogla jugobrodarima da kupe desetke brodova. Pomorsko-bagersko poduzeće Bager je 1961. godine promijenilo ime u Opća plovidba Split, piše Danilo Prestint za Novi list.

Okružen ledom

Dvije godine nakon toga, »Kaštela« je 30. srpnja 1963. isplovila iz luke Churchill (Manitoba) u pratnji kanadskog ledolomca »N.B. McLean« s treretom od deset tisuća i sedamsto tona žita za Veliku Britaniju. Nakon gotovo 500 nautičkih milja plovidbe, brod se našao, na samom izlazu iz morskog puta St. Lawrence, kod rta Wolsenholme, okružen ledom. Led je oštetio oplatu pa je došlo do prodora mora u pramčana skladišta. Kad je more počelo prodirati u strojarnicu, sudbina broda bila je zapečaćena.

Zapovjednik, kapetan Bruno Mažer iz Kostrene (1927.-1995.), zapovijedio je da se polovina posade od njih 34, prekrca na ledolomac, a s preostalom posadom zaplovio je prema najbližem kopnu udaljenom dvadesetak milja. Namjera mu je bila spasiti brod od potonuća nasukanjem na otok Coats. Nakon tri sata plovidbe, parobrod je bio još devet milja od obale, a oplata je sve više pucala. Iskrcali su se na čamac za spašavanje i našli spas na ledolomcu.

Foto: Zadnja fotografija parobroda »Kaštela« / Novi list

Prema službenim podacima osiguravatelja, »Kaštela« je puknuo nedaleko otočja Digge u tjesnacu Hudson, 3. kolovoza 1963. u 22.45 sati po kanadskom vremenu.

Nepoznati detalji

Tiskovina The Winnipeg Tribune 10. kolovoza je objavila tekst iz pera Henninga Tegelberga pod naslovom »Ship to bottom of Hudson Bay, crew flies home« (Brod na dnu zaljeva Hudson, posada leti kući) ilustriran slikama koje objavljujemo (posebna zahvala Nikši Smoje iz Split, kroničaru Jadroplova).

Iz teksta saznajemo mnoge neobjavljene detalje o potonuću: prema nekim podacima, brod je potonuo bez naginjanja, u plovidbenom položaju … No, kanadski novinar koji je razgovarao s članovima posade u Winnipegu piše: »Jedan član posade nam je rekao da više neće ploviti, a ostali da su spremni ploviti slijedećih deset godina, ali ne žele preživjeti još jedno potonuće. Jedan dio posade će nastaviti školovanje, a nakon toga služiti obvezni vojni rok… Drugi časnik palube Nikola Špero (23), koji je na brodu punih osam mjeseci, kao i zapovjednik, najavio je da će se upisati na Pravni fakultet… Među posadom je i jedan ozlijeđeni: ozlijedio je jezik u nogometnoj utakmici odigranoj u Churchillu…

Prvi alarm o prodoru mora dao je član posade koji je sondirao skladišta 3. kolovoza, odmah po isplovljavanju iz Churchilla. Nikola Špero je otvorio poklopac skladišta i uočio »3 feeta mora«. Odmah je o tome obaviješten ledolomac koji je bio u blizini… Nakon pokušaja nasukanja, u subotu u 5.30 more je počelo prodirati u strojarnicu gdje su bila samo dva strojara… More je zaustavilo parni stroj i kapetan Mazur (!) je naredio »Mi ćemo napustiti brod« (novinar je to napisao na hrvatskom jeziku, op.a.)… Ledolomac je posadu vratio u Churchill gdje su se ukrcali na zrakoplov American Capitol Airlines (čarter)… Dva sata nakon polijetanja zrakoplov se vratio u Churchill zbog problema s jednim od motora. Ponovo su se ukrcali na zrakoplov, ovoga puta Transaira, i poletjeli za Winnipeg, a odatle zrakoplovom kompanije TCA za Montreal i Amsterdam… U Winnipegu je kap. Mazur (!) iz Rijevca (!) izjavio da trup nije oštećen ledom u plovidbi u zaljevu Hudson, te da nisu imali nikakav sudar… Izgleda da nitko od posade ne zna za uzrok potonuća broda izgrađenog za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je netko od posade rekao da je planirano da brod bude izrezan za dvije godine…«

Njegoš na Bačvice

Putnički motorni brod »Njegoš« (Jadrolinija) nasukao se 24. veljače 1954. godine na podvodnu hrid Bačvica s južne strane otoka Zlarina. Nasukavanju je prethodila vrlo teška i rizična plovidba kroz olujnu buru kod Senja zbog koje je zapovjednik odustao od pristajanja u gradu podno Nehaja. Bura je bila orkanske snage (preko deset bofora), podigla je velike valova koji su bili toliki da je more, kroz zračnik (špiraj) prodrlo u strojarnicu izravno na glavnu električnu razvodnu ploču. Brod je ostao bez električne energije i – pogona.

Ostalo je zapisano da je brodski električar, u najkraćem mogućem vremenu uspio osposobiti razvodnu ploču čime su se stekli uvjeti za uspostavu pogona i nastavak plovidbe. Brod je nastavio plovidbu u redovitoj liniji za Zadar i Šibenik, ali u tu luku nisu uspjeli uploviti – nevrijeme je pojačalo te je brod punom brzinom udario pramcem u čeličnu kuglu na stupu koja je označavala opasnost od podvodne hridi. Zbilo se to poslije ponoći, a od siline udara brod je opet ostao bez električne energije. Opet je na scenu stupio električar koji je, nakon desetak minuta uspio uključiti sve sklopke. Brod je imao rasvjetu, ali posada nije ni pokušala startati s pogonom (originalna dva švicarska Sulzera od po 525 KS) pretpostavljajući da je došlo do iskrivljenja osovine vijka.

Zanimljivo je da su na brodu, među putnicima, bili i glumci riječkog kazališta koji su putovali na gostovanje. Sreća u nesreći je da se brod nasukao na stijene, jer samo nekoliko metara ulijevo stijene bi probile trup i brod bi potonuo na dubinu od oko 70 metara. Uvježbana posada je podijelila putnicima pojaseve za spašavanje, te su spuštena oba čamca. U to doba na brodu nije bilo radiopostaje, pa su za signalizaciju havarije ispaljene sve brodske signalne rakete. No, njih nitko nije primijetio, iako je, ubrzo nakon nasukanja, viđen brod u prolazu.

Rano ujutro uz nasukani »Njegoš« prošao je putnički brod »Brač«, prošao, pa se vratio, oprezno se približio i privezao iz bok »Njegoša«. Ssedamdesetak putnika je prekrcano i prevezeno u Šibenik. Tada se pojavio i tegljač LR 67 (JRM) koji je ostao uz brod za svaki slučaj. U popodnevnim satima stigao je i tegljač »Trudbenik« (Brodospas), te je dogovoreno odskukavanje uz pomoć ta dva tegljača. No, snaga tegljača je bila premala, a »Njegoš« se nije niti pomaknuo. Slijedećeg dana doplovila su još dva tegljača, »Borac« i »Proleter« (oba Brodospas), ali ni sva četiri tegljača nisu uspjela pomaknuti brod. Pozvana je upomoć 60-tonska dizalica »Dvainka« (Brodospas), ali se od pokušaja odsukavanje odustalo zbog novog nevremena.

Tek u sedmom pokušaju, kada je dizalica podigla krmu, a četiri tegljača povukla, brod se odsukao i slobodno zaplovio. »Njegoš« je otegljen u Zlarin, gdje su ronioci pregledali trup – oplate tankova bili su rasparani u dužini od dvadesetak metara. Dobivena je dozvola za tegljenje te je »Njegoš« otegljen u brodogradilište u Splitu. Popravak je trajao punih 18 dana, pa je brod nastavio ploviti do 1987. godine kada je izrezan u Splitu. Zanimljivo je da je autor ovog napisa nakon trećeg razreda Pomorske škole u Bakru obavio praksu na »Njegošu« koji je tada održavao međunarodnu liniju Zadar-Trst uz ticanje usputnih luka.

Tri života jednog broda

Nije uobičajeno da jedan brod u svom životu bude triput u smrtnoj opasnosti, a ipak preživi. Putnički brod »Karađorđe« s kapetanom Romanom Prodanom iz Bakra prvi put je gotovo stradao 12. srpnja 1930. godine u Pašmanskom kanalu kada ga je pramcem u bok namjerno udario talijanski parobrod »Francesco Morosini«, čiji je kapetan bio Mario Olivotti. Poginulo je pet putnika i jedan član posade, brod je teško oštećen te je, da se spriječi potonuće, nasukan na otočić Bisage. Kasnije je odsukan i otegljen na popravak u mornarički Arsenal u Tivtu.

Trećeg travnja 1941. »Karađorđe«, kojem je tada kapetan Toma Grdaković iz Kostrene, zajedno s parobrodom »Prestolonaslednik Petar«, čiji je pak kapetan Mate Tonković iz Kostrene, u plovidbi iz Sušaka prema Šibeniku, u namjeri da izbjegne zarobljavanje, ušao je u jugoslavensko minsko polje u Zlarinskom kanalu i potonuo nakon eksplozije. Oba zapovjednika su bila pod istragom, a 6. travnja 1941. njihova tijela su pronađena u plićaku Poljuda prostrijeljene glave. Kao jedan od uzroka navodi se morska bolest supruge direktora Rismonda, pa je brod skrenuo s rute. Izvađen je tek krajem 1952. godine, otegljen u Split, temeljito rekonstruiran i preinačen na loženje naftom. Tijekom tih radova, pod imenom »Mornar«, dodijeljen je Jadroliniji. Radovi su dovršeni 1955. godine kada ulazi u flotu Jadrolinije kao – »Proleterka«.

Devetog prosinca 1969. godine u plovidbi Split-Rijeka, u nikad prežaljenoj dužobalnoj pruzi, nasukao se na hrid Mišine, jugozapadno od Murtera. Odsukala ga je ekipa Brodospasa početkom siječnja 1970. godine i oteglila u rezalište.

»Mary Lyon«

Godina gradnje: 1943.
Brodogradilište: New England Shipbuilding Corp., Portland
Tip: Liberty
Naručitelj: United States Maritime Administration, Washington
Menadžer: Cosmopolitan Shipping Co.
7296 grt; 4413 nrt; 10865 dwt;
Dimenzije: 134,6×17,4×10,6 m
Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije (gorivo: nafta); snaga: 2500 IKS; brzina 10,5 čv

– 1947. »Nestos« – Theofano Maritime Co Ltd, Pirej/S Livanos
– 1961. »Kaštela« (Opća plovidba Split)
– 1963. Jadroplov, Split

»Njegoš«

Godina gradnje: 1952.
Brodogradilište: Uljanik, Pula (novogradnja br. 139)
Naručitelj: Jadrolinija, Rijeka
Porinuće: 5. travnja 1952.
430 brt; 189 nrt; 150 tona nosivosti
Dimenzije; 54,16x 8,48×3,51 m
Pogon; dva dizelska motora Sulzer; snaga; 772 kW; brzina 15,0 čv

– 1980. »Plavnik« – Brodogradilište Cres
– 1987. prodan Brodospasu, Split
– 15. 9. 1987. tegljač »Deneb« (Brodospas) doteglio ga iz Cresa u rezalište Brodospasa u Svetome Kaji

»Višegrad«

Godina gradnje: 1913.
Brodogradilište: Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd., Wallsend-on-Tyne (novogradnja 386) za Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka
1.322 brt, 666 nrt, 1.000 putnika
Dimenzije: 80,75×10,4 x 4,72 m
Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije; snaga 2.353 kW, brzina 16,5 čv

– 1919-21 plovi pod francuskom zastavom
– 1921. »Karađorđe« – Hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko drštvo, Rijeka
– 1922. Jadranska plovidba dioničko parobrodarsko društvo, Sušak
– 1923. »Karađorđe« – Jadranska plovidba d.d., Sušak
– 1952. »Mornar«
– 1955. »Proleterka«
– 7. 1. 1970. dotegljen u rezalište u Svetom Kaji

Potopljeni jedrenjaci u jadranskim vodama

Trabakul »Balilla« (vlasnik Aurelio Cecchi iz Pesara) od 62 brt, izgrađen 1906. godine na nepoznatoj lokaciji, nakon kapitulacije Italije (8. rujna 1943.) potopljen je u Šibeniku pri savezničkom bombardiranju.

Motorni ribarski jedrenjak »Bolzano« (vlasnik Attilio Paolucci iz Porto Civitanova), od 22 brt, izgrađen 1941. godine je 8. travnja iste godine rekviriran u Anconi (B.583, Regia Marina). Pri kapitulaciji Italije nalazio se u Puli, a 3. veljače 1944. u plovidbi Pula-Rijeka zarobljen je od britanskih motornih torpiljarki kod Punta Bianca (Lošinj) i potopljen eksplozivom.

Motorni trabakul »Bruno« (vlasnik Antonio Coppola iz Trsta) od 51 brt, izgrađen 1902. godine 20. travnja 1945. potopili su eksplozivom Nijemci u riječkim vodama.

Motorni brod »Carlotta« (vlasnik Onofrio Iacomino iz Torre del Greco) od 750 tona, izgrađen 1914. godine kao »Ardgour« (vlasnik Lang & Fulton, Greenock) u brodogradilištu George Brown & Co. (Marine) Ltd. u Greenocku. Postaje »Yorkdale« (Sollas & Sons, London) 1923. godine te »Kopernik« (Polryz Szoo, Gdynia) 1930. godine. U plovidbi 19. lipnja 1942. godine iz Bara za Dubrovnik, milju od rta Platamoni (Kotor) udara u minu i tone.

Motorni ribarski gulet »Orsini« (vlasnik Michele Amoruso, Bari) od 34 brt, izgrađen 1928. godine, 10. svibnja 1940. je rekviriran (R.66) i ušao u sastav Regio Marine. Nakon kapitulacije Italije zarobljen u Malom Lošinju od partizana prije dolaska Nijemaca. Smatra se da je potopljen 13. listopada 1943.


Danilo Prestint / Novi list

Na Rabu izvirili ostaci srednjovjekovnih drvenih brodova

By
redakcija
-
0
Foto: HRT

Na Rabu neočekivano otkriće – iz zemlje izvirili ostaci dva srednjovjekovna drvena broda.

Neumorno rade arheološki alati, a ostaci ovog srednjovjekovnog drvenog broda polako izlaze na površinu. Pored njega nalazi se još jedan manji i oba se pripremaju za vađenje, piše HRT.

– Već dva tjedna mičemo zemlju, mičemo nepripadajuće dijelove kako bi nam bilo što lakše izvaditi cijelu brodsku konstrukciju. Ja sam student arheologije, mislim da je jedinstvena prilika u Hrvatskoj kopati jedan ovakav brod na kopnu, rekla je Anja Mitrović, studentica arheologije.

– U završnoj fazi radova smo, upravo se pripremamo za vađenje drveta u bazene za desalinizaciju, rekao je antropolog Branimir Cvrtila.

Prije vađenja, svaki se dio mora u potpunosti dokumentirati – na licu mjesta fotografirati i označiti.

– To je bitno da bi kasnije znali što bolje i detaljnije rekonstruirati te brodove i da bi se kompletna ta dokumentacija i arheologija broda mogle što bolje unaprijediti, objasnila je Nikolina Ćuk, dokumentaristica Instituta za pomorsku baštinu Ars Nautica.

– Žute trakice označavaju dijelove broda, odnosno pojedine elemente kao npr. ovo što vidite poprečno su rebra, rebreni element broda, rekao je student arheologije Paulo Škibola.

Riječ je o manjim brodovima koji su se pokretali i jedrima i veslima, a Rabljanima su najvjerojatnije služili u svakodnevnom životu.

– Pronašli smo dosta koštica maslina i mislimo da je služio stanovnicima Raba za svakodnevne težačke poslove, možda i za ribarenje, rekla je Irena Radić Rossi, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Smijenjeni odgovorni za nestanak jahte! Butković: “Preuzimam svu odgovornost”

By
redakcija
-
0
Foto: Ilustracija / MMPI

Misterij nestanka ruske jahte Irina Vu već danima zaokuplja hrvatsku javnost, a ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković priznao je prije sjednice Vlade u petak propuste u svojem ministarstvu zbog čega su pale i neke smjene. 

Butković je kazao kako je proveo nadzor interni unutar Ministarstva mora i prometa sa svim službama te još nekim akterima zaduženima za provedbu odluke o blokadi jahte, javlja Dnevnik.hr. Butković je istaknuo kako je došlo do određenih propusta u resornom Ministarstvu i kako kao ministar preuzima potpunu odgovornost za njih.

“Ukupno je pet jahti blokirano u Hrvatskoj, jedna od njih je početkom 10. mjeseca otplovila sa suhog veza kao što smo saznali i nalazi se u Turskoj. Unutar Ministarstva mora su napravljeni određeni propusti. Prvi se odnosi na samo pečaćenje i nadzor jahte: nikome ne možete objasniti da je u 7. mjesecu zapečaćena, a da je u siječnju nema. Drugi propust koji je ključan je propust pravovremene informacije svim lučkim kapetanijama u Hrvatskoj. Uopće nemaju saznanja da postoji popis jahti koje su zapečaćene. Kao ministar preuzimam svu odgovornost”, poručio je.

Kazao je kako je razriješio načelnika sektora za sigurnost plovidbe koji je bio dužan to javiti svim kapetanijama, a razriješen je i voditelj ispostave u Betini  te voditelj lučke kapetanije u Šibeniku. 

“Obavio sam s njima razgovor, oni nisu imali namjeru da se to dogodi. To je splet okolnosti i pogreška, vjerujem da se to više neće dogoditi. Poduzele su se dodatne mjere što se tiče nadzora jahti. Ne želim nikoga razapinjati, protiv njih će biti poduzeti stegovni postupci, a potom će se stvari rješavati na sudu”, istkanuo je. 

Dodao je kako je Irina Vu zapečaćena, ali se dogodio propust koji se kod drugih plovila nije dogodio. 

“Načelnik sektora je treba javiti svim kapetanijama o pečaćenju, a zašto to nije učinio… On je to tumačio na neki svoj način”, dodao je Butković. Na pitanje je li možda bila riječ o namjeri, kazao je da ne zna. 

Kako se i zašto ovo konkretno dogodilo nije znao objasniti jer je kako je rekao tijekom zadnjih 30 godina bilo puno zapečaćenih plovila. Lučke kapetanije su sada dobile zadatak da jednom dnevno obilaze plovila koja su pod blokadama, zatražen je i nadzor kamerama… 

“Jahti koja je sada u Turskoj ukinuta je svjedodžba tako da dalje nije sposobna za plovidbu”, rekao je Butković. 

Siniša Orlić: “Pomorcu se neće oduzeti breveti. Da su se djelatnici Kapetanije pridržavali procedura, do ovog ne bi ni došlo”

By
redakcija
-
0
Foto: Ilustracija / MMPI

Administracija je pogriješila, a dubrovačkom pomorcu, kojemu zbog neodgovarajuće srednjoškolske svjedodžbe Lučka Kapetanija Dubrovnik nije omogućila pristup završnom ispitu programa za stjecanje višeg časničkog zvanja na Sveučilištu u Dubrovniku, ne mogu biti oduzeta dosadašnja zvanja i breveti koje je stekao kroz 11 godina plovidbe!

Ipak, za napredovanje u pomoračkoj karijeri morat će polagati predmete koji se odnose na osposobljenosti prema STCW konvenciji. No, i sustav će morati bolje funkcionirati, poručuju iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, očitujući se o ovom slučaju o kojemu je izvijestio portal Pomorac.hr.

Pročitajte i odgovor Sveučilišta: Sveučilište u Dubrovniku: “Nema osnove za povrat novca pomorcu. Po kojoj bi osnovi Sveučilište moglo provjeravati adekvatnost svjedodžbi?”

Propusti su učinjeni, no neće se ipak prelomiti samo preko leđa pomorca

Božica Đurđević, urednica emisije HRT Radija “Moreplovi”, razgovarala je s ravnateljem Uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, kapetanom Sinišom Orlićem.

Propust se dogodio prije 11 godina. Koliko retroaktivno može djelovati sva zakonska procedura i dolazi li uopće u obzir oduzimanje dokumenata, breveta, odnosno svega što je pomorac stekao kroz proteklih jedanaest godina dok je plovio sa svim, de facto potvrđenim, dokumentima?

“Točno. Propust, koji su napravili djelatnici Lučke kapetanije kod pregledavanja dokumenata i ukrcaja na brod, dogodio se prije 11 godina. Bilo je svakakvih informacija po medijima, ali sigurno je da se pomorcu neće oduzimati stečene svjedodžbe. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, obnova postupka po službenoj dužnosti može se pokrenuti samo u roku od tri godine. Kako su te tri godine odavno prošle, pomorcu će ostati svjedodžbe koje je stekao.

Što bi, po preporuci Ministarstva, pomorac trebao napraviti da se riješi ovaj slučaj? Što će Ministarstvo mora, ali i Uprava za sigurnost plovidbe, učiniti da se ovakve stvari ubuduće ne događaju?

“Jedan od uvjeta za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti časnika stroja je završeno srednjoškolsko obrazovanje brodostrojarskog ili drugog odgovarajućeg smjera, ili preddiplomski i diplomski studij, u kojem su obuhvaćeni sadržaji propisani STCW Konvencijom. Ono što mi možemo preporučiti u ovom trenutku je polaganje razlika ispita koje propisuje STCW Konvencija. Time bi pomorac stekao uvjete za redovno polaganje ispita.

No, imamo slučajeva kada gimnazijalci normalno upisuju Pomorski fakultet i stiču zvanja koja se tim stupnjem obrazovanja stiču na brodu. Kako onda objašnjavate ovaj problem koji je nastao s ovim pomorcem? Što je stekao srednjoškolskim obrazovanjem?

“Dogodio se propust djelatnika Kapetanije. Ali prije svega, taj pomorac, ili tada đak, ako je mislio ići na brod, onda je upisao krivi smjer. Kada se gimnazijalci upisuju na Pomorski fakultet, moraju na prvoj godini položiti određeni dodatan broj ispita po STCW Konvenciji kojima se nadoknađuje ono što su propustili nepohađanjem srednje pomorske škole. To je način školovanja naših pomoraca. Ovo je zaista rijedak slučaj.

I Vama je jasno da se istragom ovog slučaja došlo do informacije da to i nije jedinstveni primjer.

“Da, u principu, je. Trenutno provodimo analizu po svim kapetanijama kako bismo ustanovili ima li još ovakvih slučajeva. Preliminarni rezultati nam pokazuju da je ovo izuzetno rijetka pojava.

Isto tako, morate znati da srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje pomorskog smjera u Hrvatskoj na godišnjoj razini završava oko 500 đaka i studenata, od kojih se preko 80 posto ukrcava na brod.

Ono što možemo reći pomorcima je da ovakvi izolirani slučajevi sigurno neće utjecati na sustav školovanja pomoraca u Republici Hrvatskoj, koja se nalazi na Bijeloj listi IMO-a, i koja je prije svega kod brodara prepoznata kao sustav koji osigurava vrhunske pomorce.

Što ćete u smislu nadzora funkcioniranja sustava napraviti da se ovakvi slučajevi ne bi događali u budućnosti?

“Naravno, kad napravimo kompletnu analizu čitavog slučaja, izmijenit ćemo neke pravilnike i poslati uputu Kapetanijama o proceduri izdavanja pomorskih knjižica i ovjeravanja brodskih dnevnika. Mada, u principu, sve je to već propisano. Da su se djelatnici u Kapetaniji toga pridržavali, do ovoga ionako ne bi došlo. Ovo je upozorenje da se događaju i slučajevi koji se čine nevjerojatni”, kazao je ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, kapetan Siniša Orlić za emisiju HRT Radija “Moreplovi”.


Božica Đurđević

Otpisani: Kruzeri koji su u 2022. završili u rezalištu

By
redakcija
-
0
Foto: Cruise Industry News

Nekoliko starijih i manjih brodova za krstarenje prodano je u rezališta tijekom 2022. godine, čime se nastavio trend rashodovanja kruzera koji je započeo u ranim danima pandemije.

Dok je tijekom 2022. godine u službu ušlo 20 novih brodova za krstarenja, ukupno 18 kruzera otpisano je u rezalištima u Turskoj, Indiji i Pakistanu, piše Cruise Industry News.

Pročitajte i: Godina oporavka: 20 novih kruzera koji su zaplovili u 2022. godini

Evo cijelog popisa kruzera koji su ove godine prodani u staro željezo:

Fuji Maru
Kapacitet: 326 putnika
Tonaža: 23.235 GT
Godina izgradnje: 1989.
Nasukan: siječanj 2022.
Rezalište: Gadani, Pakistan

Nakon što je nekoliko godina proveo izvan službe, bivši Fuji Maru završio je svoju ‘karijeru’ početkom prošle godine. Ovim kruzerom nekada je upravljao Mitsui O.S.K. Line, a plovilo izgrađeno 1989. nasukano je u rezalištu Gadani u Pakistanu.

Foto: MarineTraffic

Century Harmony (ex-Carnival Fascination)
Kapacitet: 2.040 putnika
Tonaža: 70.367 GT
Godina izgradnje: 1994.
Nasukan: veljača 2022.
Rezalište: Gadani, Pakistan

Bivši Carnival Fascination, klase Fantasy, u veljači prošle godine nasukan je na obali rezališta Gadani Ship Breaking Yard. Kruzerom je do 2020. upravljao Carnival Cruise Line.

Foto: MarineTraffic

Oriental Dragon (ex-Sun Viking)
Kapacitet: 882 putnika
Tonaža: 18.455 GT
Godina izgradnje: 1972.
Nasukan: veljača 2022.
Rezalište: Gadani, Pakistan

Originalno izgrađen za Royal Caribbean International, bivši Sun Viking također je u veljači nasukan na obali rezališta Gadani Shipbreaking Yard u Pakistanu. Ovaj brod izgrađen 1972. godine imao je dugu karijeru, ploveći za nekoliko operatera. Prije nasukavanja korišten je kao plutajući kasino u Aziji.

Foto: MarineTraffic

Carnival Sensation
Kapacitet: 2.040 putnika
Tonaža: 70.367 GT
Godina izgradnje: 1993.
Nasukan: travanj 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Nakon što je Carnival Cruise Line početkom 2022. odlučio ‘umiroviti’ ovaj kruzer, Carnival Sensation isplovio je izravno u rezalište u Aliagi u Turskoj. Plovilo klase Fantasy potom je u travnju nasukano, čime je završilo svoju karijeru dugu 30 godina.

Foto: VesselFinder

Delphin
Kapacitet: 470 putnika
Tonaža: 16.214 GT
Godina izgradnje: 1975.
Nasukan: travanj 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Delphin, koji je godinama bio arestiran i na vezu u Brodogradilištu Viktor Lenac, u ožujku je prodan na usmenoj javnoj dražbi radi podmirenja dugovanja sada već bivšeg brodovlasnika ovog kruzera prema škveru u Martinšćici i dvjema splitskim tvrtkama – Brodsko upravljanje d.o.o i SSM Crew. Posljednji je njime upravljao Passat Cruises, a u Hrvatskoj se nalazio još od 2015. godine. Ovaj brod izgrađen 1975. nakon prodale zaplovio je u Tursku – gdje je recikliran zajedno s drugim starim kruzerima.

Foto: MarineTraffic

Titan (ex-Salamis Filoxenia)
Kapacitet: 400 putnika
Tonaža: 15.402 GT
Godina izgradnje: 1975.
Nasukan: travanj 2022.
Rezalište: Gadani, Pakistan

Bivši Salamina Filoxenia u travnju je stigao u Gadani Shipbreaking Yard, čime je završila 47 godina duga karijera ovog kruzera. Ovaj kruzer kapaciteta za 400 gostiju karijeru je započeo kao sovjetski trajekt, a zatim je 1980-ih prenamijenjen u brod za krstarenje.

Foto: MarineTraffic

SuperStar Libra
Kapacitet: 1.494 putnika
Tonaža: 42.285 GT
Godina izgradnje: 1988.
Nasukan: svibanj 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Nakon što je od 2018. do 2022. služio kao plutajući hotel u Njemačkoj, SuperStar Libra izgrađen 1988. u svibnju je prodan u tursko rezalište. Nekada su njime upravljali Norwegian Cruise Line i Star Cruises.

Foto: MarineTraffic

Odin (ex-Black Watch)
Kapacitet: 807 putnika
Tonaža: 28.613 GT
Godina izgradnje: 1972.
Nasukan: lipanj 2022.
Rezalište: Alang, Indija

Još jedan klasični brod za krstarenje, bivši Black Watch, prodan je u staro željezo u Alangu u Indiji. Posljednji je njime upravljao Fred. Olsen Cruise Lines, no ovaj brod izgrađen 1972. nije plovio od početka pandemije.

Foto: VesselFinder

Marella Dream
Kapacitet: 1.506 putnika
Tonaža: 55.000 GT
Godina izgradnje: 1986.
Nasukan: lipanj 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Nakon što je dvije godine proveo na vezu u Grčkoj, Marella Dream je u lipnju nasukan radi recikliranja u rezalištu Aliaga Shipbreaking Yard. Tvrtka Marella Cruises je tijekom 2020. povukla iz službe ovaj kruzer od 55.000 bruto tona, koji je zatim nekoliko mjeseci proveo usidren u zaljevu Elefsis.

Foto: VesselFinder

Star Pisces
Kapacitet: 1.090 putnika
Tonaža: 40.053 GT
Godina izgradnje: 1991.
Nasukan: srpanj 2022.
Rezalište: Alang, Indija

Star Pisces je prvi brod bivše flote Star Cruisesa koji je prodan u rezalište. Nakon što je kompanija u siječnju 2022. otišla u stečaj, ovaj kruzer izgrađen 1991. u srpnju je stigao u Alang.

Foto: VesselFinder

Pearl II (ex-Saga Pearl II)
Kapacitet: 446 putnika
Tonaža: 18.627 GT
Godina izgradnje: 1981.
Nasukan: srpanj 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Bivši Saga Pearl II ne plovi od početka 2019. godine, a u srpnju je prodan turskom rezalištu. Ovaj brod izgrađen 1981. plovio je u flotama nekoliko operatera, uključujući Saga Cruises i TransOcean Tours.

Foto: VesselFinder

Gold Club (ex-Golden Iris)
Kapacitet: 1.000 putnika
Tonaža: 16.852 GT
Godina izgradnje: 1977.
Nasukan: srpanj 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Golden Iris je u 2022. završio svoju ‘karijeru’ dugu pet desetljeća. Posljednji je njime upravljao izraelski Mano Cruises, a ovaj kruzer izgrađen 1977. nasukan je u turskom Aliaga Shipbreaking Yard u srpnju.

Foto: VesselFinder

Horizon
Kapacitet: 1.442 putnika
Tonaža: 47.000 GT
Godina izgradnje: 1990.
Nasukan: kolovoz 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Nakon što je tvrtka Pullmantur sredinom 2020. podnijela zahtjev za stečaj, Horizon star 32 godine konačno je 2022. prodan u rezalište, nakon što je dvije godine proveo usidren u zaljevu Elefsis u Grčkoj.

Foto: VesselFinder

Marella Celebration
Kapacitet: 1.250 putnika
Tonaža: 33.930 GT
Godina izgradnje: 1984.
Nasukan: rujan 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Marella Celebration u rujnu je završio u rezalištu Aliagi, nakon što je dvije godine proveo usidren u Grčkoj. Posljednji je ovim brodom izgrađenim 1984. upravljao Marella Cruises.

Foto: VesselFinder

TSM Singapore (ex-Zenith)
Kapacitet: 1.441 putnika
Tonaža: 47.255 GT
Godina izgradnje: 1992.
Nasukan: rujan 2022.
Rezalište: Alang, Indija

Nakon gotovo tri godine neizvjesnosti, bivši Zenith izgrađen 1992. prodan je u rezalište 2022. godine. Izvorno je izgrađen za Celebrity Cruises, a plovio je za Pullmantur Cruises prije nego što je 2019. prodan Peace Boatu. Potom je preimenovan u TSM Singapore, a u rujnu je nasukan u Indiji.

Foto: VesselFinder

Carnival Ecstasy
Kapacitet: 2.040 putnika
Tonaža: 70.367 GT
Godina izgradnje: 1991.
Nasukan: studeni 2022.
Rezalište: Aliaga, Turska

Nakon Carnival Sensationa, i Carnival Ecstasy je u studenom završio u rezalištu. Ubrzo nakon povlačenja iz flote Carnival Cruise Linea, brod klase Fantasy isplovio je u Aliagu, gdje se trenutno reciklira.

Foto: VesselFinder

Gem (ex-SuperStar Gemini)
Kapacitet: 1.948 putnika
Tonaža: 50.764 GT
Godina izgradnje: 1992.
Nasukan: studeni 2022.
Rezalište: Alang, Indija

Nakon što je nekoliko mjeseci proveo u Šri Lanki bivši SuperStar Gemini u studenom je prodan u rezalište u Indiji. Ovim brodom izgrađenim 1993. upravljao je Star Cruises, a sada se reciklira zajedno sa sestrinskim brodom, bivšim SuperStar Aquariusom.

Foto: VesselFinder

Arius (ex-SuperStar Aquarius)
Kapacitet: 1.530 putnika
Tonaža: 51.039 GT
Godina izgradnje: 1993.
Nasukan: studeni 2022.
Rezalište: Alang, Indija

Slično kao i SuperStar Gemini, bivši SuperStar Aquarius je u studenom prodan u rezalište Alang Shipbreaking Yard. Prije toga, bivši brod Star Cruisesa proveo je nekoliko mjeseci u Šri Lanki.

Foto: VesselFinder

“AFERA MATRIKULA”: Zapelo suđenje okrivljenima za krivotvorenje pomorskih knjižica

By
redakcija
-
0
Foto: Ilustracija / Novi list

Jučer je još jednom u riječkom Županijskom sudu odgođen početak suđenja devetorici optuženih koji se terete da upleteni u lanac makinacija, lažiranja oko pomorskih knjižica i upisivanje neodrađenog plovidbenog staža. Ovog puta u sudnicu nisu došla četvorica optuženika, a izostala je i odvjetnica jednog okrivljenika.

Sljedeća rasprava zakazana je za dva mjeseca, a tada bi trebalo biti objavljeno i je li sudsko vijeće prihvatilo prijedlog jednog optuženika da se protiv njega razdvoji postupak, javlja portal Burin.hr.

Ni od prošlog ročišta u studenom prošle godine nije bilo ništa, jer su tada izostala druga dvojica optuženika i dvoje odvjetnika.

Optužnica USKOK-a podignuta je protiv 37 okrivljenika, ali se u međuvremenu većina nagodila s USKOK-om oko kazni, tako da na kraju na optuženičkoj klupi sjedi manjina koja je odlučila u sudskom procesu tražiti šanse za bolji prolazak u kaznenom postupku. Optuženi su za kaznena djela primanja i davanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja, pomaganja u primanju mita te poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti.

Makinacije s ovjeravanjem plovidbenog staža

Prvooptuženi u procesu je Riječanin Siniša Mišković (51), kao odgovorna osoba u riječkoj tvrtki Macon, koja je dopusnicom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture stekla pravo na upise plovidbenog staža pomoraca u CIMIS (Hrvatski integrirani pomorski informacijski sustav Ministarstva mora), a ujedno je bio odgovorna osoba u tvrtki Alioth Shipping and Trading LTD.

Miškoviću se stavlja na teret da je od 2013. do 2017. godine, u Rijeci, Zadru, Šibeniku i Splitu, osobno ili uz pomoć drugooptuženog Ismeta Hađiosmanovića (61) iz Viškova pronalazio pomorce koji su, kako bi ostvarili pravo na stjecanje pojedinih zvanja pomoraca te pravo na stjecanje i obnovu svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca, bili zainteresirani da im se za određeni novčani iznos u CIMIS i pomorske knjižice upiše i ovjeri plovidbeni staž koji nisu odradili.

Fiktivni ugovori o radu

USKOK tereti Miškovića da je prvo, radi prikazivanja da su pomorci odradili plovidbeni staž, u više navrata izrađivao fiktivne ugovore o radu s većim brojem pomoraca koje je ovjeravao svojim potpisom i pečatom svojeg inozemnog trgovačkog društva. Potom je na temelju tako sačinjenih ugovora u CIMIS i pomorske knjižice pomoraca upisivao neodrađeni plovidbeni staž te je pomorske knjižice ovjeravao potpisima časnika broda i pečatom broda. 

Po potrebi je, tvrdi USKOK, potpisima časnika broda i pečatom broda ovjeravao i stranice dnevnika prakse pojedinih pomoraca i podnosio njihove pomorske knjižice na ovjeru neodrađenog plovidbenog staža Lučkoj kapetaniji u Rijeci, na temelju čega su ti pomorci neosnovano ostvarivali pravo na stjecanje pojedinih zvanja te pravo na stjecanje i obnovu svjedodžbi o njihovoj osposobljenosti.

Postupajući na ovakav način Mišković je od okrivljenih pomoraca – ukupno njih 35 – preuzeo ukupno najmanje 7.100 eura i 6.300 kuna. Te iznose je, sukladno prethodnom dogovoru, podijelio s drugookrivljenim Hađiosmanovićem, tvrdi USKOK.

Prije šest godina privedeno 37 aktera slučaja

Afera je buknula u listopadu 2017. godine, kada je privedeno svih 37 aktera slučaja, a prvookrivljeni Mišković pritvoren. Prvi rezultati istrage pokazali su da je raspolagao i s nekoliko pečata brodova, od kojih je jedan prije više godina izrezan, a drugi su promijenili naziv.

Tada se ispostavilo da je među osumnjičenima, mimo dvojice glavnih aktera, najveći broj pomoraca sa srednjom stručnom spremom, ali da ima i dizaličara, elektroničara, vozača, automehaničara, strojobravara, brodostrojara, ugostitelja i skladištara. Prvi nalazi istrage pokazali su da je za lažiranje pomorske knjižice u jednom slučaju plaćeno čak 2.500 eura. Optužnica je podignuta u kolovozu 2018. godine, piše portal Burin.hr.

Plaćali 2.500 eura da im se u pomorsku knjižicu upiše staž koji nisu odradili

Sveučilište u Dubrovniku: “Nema osnove za povrat novca pomorcu. Po kojoj bi osnovi Sveučilište moglo provjeravati adekvatnost svjedodžbi?”

By
redakcija
-
0
Foto: Ilustracija / MMPI

Još uvijek nema rješenja niti odgovora na pitanje tko je odgovoran za sustavne i višegodišnje propuste u slučaju pomorca iz okolice Dubrovnika, kojemu je Lučka kapetanija Dubrovnik, nakon uspješnog završetka Posebnog programa obrazovanja pomoraca (PPOP) na Sveučilištu u Dubrovniku, odbila pristup završnom ispitu uz obrazloženje da njegovo srednjoškolsko obrazovanje nije odgovarajućeg smjera. Sveučilište u Dubrovniku izjasnilo se da nema osnove za povrat novca pomorcu, bez obzira hoće li mu na kraju biti odobreno polaganje završnog ispita.

Nadležne institucije i dalje nemaju odgovor na pitanje tko je odgovoran za niz propusta, niti su još uvijek predložile rješenje ovog apsurdnog slučaja.

Nakon što se Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture prethodno kratko izjasnilo kako je upoznato s ovim slučajem, na novinarski upit konačno se oglasilo i Sveučilište u Dubrovniku. Nadležne službe Sveučilišta upitali smo zašto odgovorne osobe nisu reagirale prilikom upisa pomorca na PPOP te planira li Sveučilište pomorcu vratiti uplaćeni novac ili mu omogućiti stjecanje svjedodžbe ukoliko se utvrdi da za to ima pravo. Također, upitali smo nadležne službe je li nakon otkrivanja ovog ‘presedana’ na Sveučilištu u Dubrovniku proveden inspekcijski nadzor, odnosno postoji li još pomoraca koji dijele sličnu sudbinu.

“Po kojoj bi osnovi Sveučilište moglo provjeravati adekvatnost svjedodžbi?”

Odgovor Sveučilišta u Dubrovniku prenosimo u cijelosti:

„Sveučilište u Dubrovniku izvodi Posebni program obrazovanja pomoraca za prvog časnika palube na brodu od 3.000 BT ili većem te drugog časnika stroja na brodu sa strojem porivne snage od 3.000 kW ili jačim, prema sadržaju i uvjetima koje je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske propisalo Pravilnikom o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, a sukladno Međunarodnoj konvenciji o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca 1978., s naknadnim izmjenama i dopunama.

Nadležna lučka kapetanija izdaje pomorcu svjedodžbu o osposobljenosti nakon položenog ispita, a po završetku odgovarajućeg obrazovanja i ispunjavanju drugih uvjeta, kao i potvrdu o odgovarajućem broju mjeseci plovidbene službe. U tom kontekstu postavlja se pitanje po kojoj bi osnovi Sveučilište u Dubrovniku moglo provjeravati adekvatnost svjedodžbi o osposobljenosti koje je nadležna lučka kapetanija već izdala na temelju takvih srednjoškolskih svjedodžbi za niža časnička zvanja, ako mu ministarstvo nadležno za pomorstvo nije dalo takvo ovlaštenje spomenutim pravilnikom?

Pomorski odjel Sveučilišta u Dubrovniku, na temelju ovlaštenja resornog ministarstva, sukladno važećim propisima izvodi Posebni program obrazovanja pomoraca, polaznicima izdaje potvrdnice po njegovom završetku te ispunjava sve ugovorom preuzete obveze, pa u smislu fiskalne odgovornosti ne postoji osnova za eventualne povrate naknade za uslugu obrazovanja koja je u cijelosti izvršena.

Sveučilište u Dubrovniku će se i u daljnjem radu pridržavati važećih propisa, a vjerujemo da će nadležne institucije zakonitim postupanjem iznaći prihvatljivo rješenje za pomorce koji se nađu u sličnom položaju“, stoji u odgovoru Sveučilišta u Dubrovniku.

Pomorac prilikom prijave Sveučilištu priložio srednjoškolsku svjedodžbu

Podsjetimo, Lučka kapetanija Dubrovnik je pomorcu još 2011. godine odobrila ukrcaj u svojstvu vježbenika stroja na temelju spornog dokumenta – svjedodžbe Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik o završenom obrazovnom programu strojarstvo u trajanju od 4 godine, čime je pomorac stekao zanimanje strojarski tehničar.

Pomorac je zatim 2013. godine položio ispit kojim je stekao Svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 KW ili jačim, što je također odobrila LK Dubrovnik. U međuvremenu je, kao i svi pomorci, bez problema redovito obnavljao brevete i stjecao nove, te konačno u rujnu 2021. na Sveučilištu u Dubrovniku upisao Posebni program obrazovanja pomoraca (PPOP).

Tek u srpnju 2022. godine Lučka kapetanija utvrdila je da srednjoškolsko obrazovanje koje je pomorac stekao nije u skladu sa Člankom 34. Pravilnika o zvanjima i svjedožbama o osposobljenosti pomoraca (»Narodne novine«, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19 i 85/21).

Sveučilište u Dubrovniku u odgovoru navodi kako smatra da je za propust odgovorna Lučka kapetanija Dubrovnik. Međutim, pomorac je prilikom upisa na PPOP službama Sveučilišta u Dubrovniku, uz sve ostale potrebne dokumente, priložio i spornu srednjoškolsku svjedodžbu. Preslik svjedodžbe srednjoškolskog obrazovanja nautičkog, brodostrojarskog ili drugog odgovarajućeg smjera jedan je od dokumenata kojeg je pomorac obavezan priložiti prilikom upisa na Posebni program obrazovanja pomoraca.

Sveučilište smatra kako nema ovlasti za provjeravanje svjedodžbi o osposobljenosti koje je lučka kapetanija izdala na temelju srednjoškolskih svjedodžbi. Međutim, službe Sveučilišta ne nude odgovor na pitanje zašto nadležne osobe nisu provjerile je li srednjoškolsko obrazovanje pomorca u skladu s Pravilnikom o zvanjima i svjedožbama o osposobljenosti pomoraca, kao ni kako je pomorac za kojeg je Lučka kapetanija utvrdila da nema odgovarajuće srednjoškolsko obrazovanje uopće upisan na Posebni program obrazovanja pomoraca.

Foto: Screenshot UNIDU

Čeka se rješenje Ministarstva, neki predlažu oduzimanje svjedodžbi

Podsjetimo, pomorac je bio primoran slučaj dati na rješavanje Upravnom sudu u Splitu, koji je sredinom prosinca prošle godine odlučio poništiti odluku Lučke kapetanije Dubrovnik da se pomorcu onemogući izlazak na završni ispit te je Kapetaniji, a time i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture naložio da donesu novo rješenje.

“Nisam prikazao neistinite podatke, a snosim posljedice propusta nadležnih službi. Pravnica je čak predložila da mi se oduzmu svi dosad stečeni breveti!”, razočaran je pomorac.

Odgovor Ministarstva

Podsjetimo, prije desetak dana kratko se oglasilo i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, navodeći kako su upoznati s ovim slučajem. “Na saznanje o postojanju ovog slučaju, provedena je detaljna analiza kojom je utvrđeno da se radi o pojedinačnim slučajevima vođenim unutar sustava lučkih kapetanija, koji ne dovode u pitanje cjelokupni sustav stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti u skladu s odredbama STCW Konvencije.

Sva daljnja postupanja u odnosu na navedenu problematiku provode se u skladu sa odredbama Pomorskog zakonika („Narodne novine br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine br. 47/09, 110/21)”, kratko su odgovorili iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

SPH: “Pomorac ne smije snositi posljedice radi propusta administracije!”

Slučaj je komentirao i Neven Melvan, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske.

„Stav Sindikata pomoraca Hrvatske je da se ne smije dopustiti da pomorac snosi posljedice radi propusta administracije koji su u navedenom slučaju neupitni. Bitno je naglasiti da je pomorac dugi niz godina kvalitetno obavljao svoje poslove te da je kompanija na kojoj pomorac plovi zadovoljna njegovim radom.

Od trenutka kada smo upoznati sa činjenicama predlažemo traženje rješenja tamo gdje je problem i nastao – u Ministarstvu mora prometa i infrastrukture. Nažalost, do današnjeg dana nije ponuđeno zadovoljavajuće rješenje.

SPH poduzima sve korake koji su u našoj nadležnosti, a za dobrobit pomoraca. Kao i uvijek, i u ovom slučaju na prvom mjestu nam je zaštita interesa pomorca te u javnosti istupamo u skladu s tim“, kazao je Neven Melvan.


V.T.

Barkajol Berto Gregov : “Barkajoli su jedinstvena stvar i imaju potencijala kao turistička atrakcija”

By
redakcija
-
0
Foto: Dino Kajić / HRT Radio Zadar

Barkajol Berto Gregov radi na barci od svoje osamnaeste godine.  Posao je započeo kao pripravnik 1993. godine i sve do danas ostao je vjeran svojoj profesiji. Za naš Radio Zadar govorio je o tradiciji barkajola u Zadru, vlastitom iskustvu, ali i o dobrom potencijalu u turizmu. 

Tradicija barkajola postoji preko sedamsto godina, jer prije van grada nije bilo naselja, bila su polja, a grad je bio praktički otok i onda je postojala potreba da se grad poveže barkama i brodovima. Sad je zima i posla praktički nema jer život je van grada, ali kad dođe sezona onda oživi cijeli grad pa tako i naš posao. Turista ima i uvijek će ih biti jer naš grad Zadar je atraktivan, u njega se ulaže i rezultati su vidljivi. Najbolje su mušterije turisti od 50-ak godina jer ih većinom ne brine cijena, došli su vidjeti i potrošiti. Naši gosti su prvenstveno Nijemci, Austrijanci ali u zadnje vrijeme Amerikanci, Englezi i dosta velik broj Poljaka, piše HRT.

Da barkajoli postanu glavna turistička ponuda ima potencijala, ali uz Donat i Morske orgulje to je teško, ali ako bi se tu uložilo to bi se moglo jako dobro napraviti jer ovo je jedna jedinstvena stvar i ne može se često vidjeti u drugim gradovima.  

Nevjerojatna priča o Ocean Majestyju: Plovi već 56 godina, a puno je puta posjetio i Dubrovnik

By
redakcija
-
0
Foto: Ivo Batričević / Privatna arhiva

OCEAN MAJESTY, lijepi i skladni putnički kruzer koji je posljednjih godina često uplovljavao u grušku luku, originalno je bio projektiran za španjolskog državnog brodara Compania Trasmediterranea kao putnički trajekt kapaciteta 100 automobila za plovidbu iz Barcelone i Valencije prema Balearima, Sjevernoj Africi i Kanarskim otocima.

Izgrađen je 1966. pod imenom JUAN MARCH kao novogradnja broj 93 u brodogradilištu Union Naval de Levante u Valenciji i bio je jedan od četiri broda blizanca klase Albatros. U istom brodogradilištu je izgrađen i LAS PALMAS DE GRAN CANARIA, dok su u Bilbau u Soc. Espanola de Construcion Naval izgrađeni ClUDAD DE CAMPOSTELA i SANTA CRUIZ DE TENERIFE, piše Ivo Batričević za Dubrovački Dnevnik.

Bili su to brodovi od 8983 bruto tona, dužine 137, širine 19 metara kojima su glavni B &W diesel strojevi ukupne snage 11800 kilovata proizvedeni u Maquanista Terrestre y Maritima u Barceloni, omogućavali plovidbu brzinom od 21 čvora. Prevozili su 124 putnika u prvom i 376 u turističkom razredu, dok se u udobnim sjedištima moglo smjestiti još 250 putnika.

Jedan od brodova izgorio u požaru

Četverac, za to vrijeme udobnih i modernih trajekata, je uspješno plovio dvadeset godina, pa su i ostali zapamćeni kao veoma kvalitetni i pouzdani brodovi. JUAN MARCH je 1985. godine prodan ciparskom brodaru Sol Mediterranean Services za kojeg pod imenom SOL CHRISTIANA u paru s brodom blizancem SOL OLYMPIA II, nekadašnjim SANTA CRUZ DE TENERIFE, održava liniju iz Pireja za Heraklion, Rodos, Limassol i Haifu. Nažalost, SOL OLYMPIA II je iste godine izgorio u požaru, nakon čega je kompanija otišla u stečaj.

SOL CHRISTIANA je za novog vlasnika, ciparskog Health Shippinga, pod imenom KYPROS STAR, zaplovila prvo prema Aleksandriji, a potom u najmu za talijansku Adriaticu između Patrasa i Brindisija. Uskoro, 1989. godine, brod još jednom mijenja vlasnika. Ovaj put je to Chios Breeze Marine koji mu daje i novo ime OCEAN MAJESTY.

Foto: Ivo Batričević / Privatna arhiva
Foto: Ivo Batričević / Privatna arhiva

Rekonstrukcija trajala godinama

Brod je bio usidren u luci Perama pokraj Pireja u Grčkoj gdje je odmah trebao biti preuređen u brod za kružna putovanja. Zbog financijskih problema, posao se na njemu neplanirano produžio sve do 1994. godine.

Rekonstrukcija, koja je koštala 36 milijuna dolara, obuhvatila je cijelu nadgradnju i prostor za automobile, a ugrađeni su i novi Wartsila glavni pogonski motori ukupne snage od 13200 kilovata s kojima postiže brzinu od 18 čvorova. Potpuno novi brod sada ima 10417 bruto tona i može prihvatiti 620 putnika u 273 putničke kabine, a o njima se brine 235 članova posade.

U prvo vrijeme plovi u najmu grčkog Epirotiki Linesa, ali pod imenom OLYMPIC i povremeno kao HOMERIC. Jedan manji posao s britanskim touroperatorom Page & Moy kojeg je brod samo za tu priliku 1995. obavio pod imenom OCEAN MAJESTY, pokazao se u konačnici kao uspješan. Nakon što su putnici oduševljeno prihvatili novi brod, Page & Moy  odlučio ga je uzeti u dugoročni najam.          

Preplovio je svijet

OCEAN MAJESTY je oplovio i svijet od kraja 1999. godine, s dočekom milenijske godine. Solidno građeni brod za stariji srednji društveni sloj, većinom britanskih umirovljenika, i dalje uspješno plovi za Majestic Cruise Line pod najmom agencije Page & Moy.

Od 2013. godine plovi u najmu njemačke kruzing kompanije Hansa Touristik. I dalje uspješno plovi međutim ni njega nije zaobišla Covid-19 kriza, te je dvije godine bio u raspremi pored brodogradilišta Chalkis u Grčkoj. Zbog starosti broda i međunarodne konvencije SOLAS 2010. godine koja ne dozvoljava plovidbu putničkih brodova starijih od 40 godina u međunarodnoj plovidbi osim po posebnim uvjetima, brodu je prijetio odlazak u rezalište.

Međutim OCEAN MAJESTY je 2022. zaplovio i uspješno plovio od svibnja do listopada te se trenutno nalazi u raspremi na sidrištu pored grčke luke Chalkida. Ako se što ne promjeni, jer iza njega je već 56 godina plovidbe, brod je spreman za nove izazove. Hansa Touristik je najavila kako će brod ploviti za novu sezonu 2023. godine od svibnja do listopada. Nadamo se kako će nas ponovo posjetiti.

Foto: Ivo Batričević / Privatna arhiva
Foto: Ivo Batričević / Privatna arhiva

Ivo Batričević

Plavi svijet Branka Šuljića: Kroz povijest su se na najpoznatijoj regati Sydney – Hobart upisali i lošinjski jedriličari

By
redakcija
-
0
Foto: Branko Šuljić / Novi list

Gotovo tijekom čitavog radnog vijeka, koji nije bio baš kratak, pisanje u novoj radnoj godini počinjao sam s lošinjskom tematikom. Konkretno, događanjima u Malom Lošinju i na Malom Lošinju, gradu i otoku. Tematika je uvijek bila ista – Novogodišnja natjecanja u podvodnom ribolovu. Bila su to velika natjecanja, godinama najmasovnija na svijetu, puno puta kvalitetom jača od svjetskih prvenstava. I uvijek su održavana posljednjih dana u godini, 29. i 30. prosinca, a na Staru godinu obavljana je svečana podjela trofeja najuspješnijima. Sve skupa tri dana za pamćenje. Ta je manifestacija na lošinjsko otočje dovodila i one koje podvodni ribolov nije previše privlačio, piše Branko Šuljić za Novi list.

Pa se, stjecajem okolnosti, sve počelo razvodnjavati… Konkurencija se stanjivala, inozemni odaziv postao je više nego skroman, termin je premješten u prvu polovinu prosinca. Još prije spuštanja na današnju razinu prestao sam odlaziti na Lošinj, ali nisam prestao pratiti što se događa u tamošnjem podmorju. Ali, vremena se mijenjaju, uzalud je plakati za vodom što je otekla. I onda – sinula je ideja!

Svjetski velikani

U danima blagdana, pa još uz ovako gnjilo vrijeme, čitao sam dosta više od prosjeka. Sinula je tako ideja kako godinu početi tekstom vezanim uz Lošinj. Da nastavim tradiciju… Tema nije podvodni ribolov, ali je morska. U danima između Božića i Nove godine mnogi su mediji izvještavali o velikoj jedriličarskoj regati koja se održava u australskom moru, od Sydneyja do Hobarta. Regata duga 628 morskih milja. Uvijek starta na Božić u 13 sati luke Sydney. Jedriličarski znalci smatraju je jednom od najtežih na svijetu, zbog iznimno teških uvjeta južnih mora u kojima se jedri.

Znam, mnogi će pitati: kakva je veza te regate s Lošinjom..? Velika, kratak je odgovor! Na dugu listu pobjednika regate Sydney – Hobart, a lani je imala 77. izdanje, upisan je i jedan Lošinjan. Vjerujem, rijetki to znaju.

U svojoj sportskoj povijesti Mali Lošinj iznjedrio je velikane svjetskog jedrenja. Svaki bolji poznavatelj jedrenja i povijesti sporta na našim prostorima zacijelo zna za dvije lošinjske posade koje su nastupile na istim Olimpijskim igrama u istoj klasi. Bilo je to u finskom Helsinkiju 1952. godine. U klasi Star za Italiju su jedrili, i osvojili zlatnu medalju, Agostino Straulino i Nicolo Rode, a za Jugoslaviju Mario Fafangel i Karlo Bašić. Zacijelo jedinstven slučaj u svijetu, dvije posade iz tada malog mjesta u istoj klasi, ali pod dvije zastave. A tada nije bilo kupovanja i prodavanja državljanstva, što je danas uobičajena praksa. Talijanska posada bila je neusporedivo uspješnija, ne samo na tim Igrama, nego tijekom čitave karijere, bili su višestruki prvaci Italije i Europe, svjetski prvaci, pobjednici mnogih međunarodnih regata. Mora se, međutim, reći da su imali i neusporedivo bolje uvjete za bavljenje sportom.

Pobjednik regate

Dao je Lošinj još uspješnih i kvalitetnih jedriličara, a navedena četvorka ostala je najpoznatija. U njihovoj sjeni ostao je i pobjednik regate Sydney – Hobart Gino Knezić. Na čuvenoj regati trijumfirao je 1988. godine. U krstašu »Illusion« pobijedio je u konkurenciji 119 brodova, od kojih je 38 odustalo. O Ginu Kneziću ponešto znam, a kompletnu informaciju potražio sam na provjerenoj adresi. Kada je riječ o lošinjskom otočju, to je Julijano Sokolić, živa otočna enciklopedija. Ponešto mi je ispričao, a ostalo sam saznao iz njegove knjige »Lošinjska sportska jedra«.

Gino Knezić rođen je u Ćunskom i dosta je mlađi od sudionika Olimpijskih igara u Finskoj. U lošinjskom brodogradilištu izučio je zanat za brodotesara i priključio se jedriličarskom klubu Jugo, što je izrastao u okrilju škvera. Tu se upoznao s jedrenjem i njime dobro ovladao. Mlad se otisnuo u svijet – 1960. godine – i skrasio u Australiji, u Melbourneu, u državi Viktorija. Nisam našao informaciju o tome je li otišao legalnim putem, ili je pobjegao, kao što su to učinile tisuće mladih otočana, s obzirom na to da je u to vrijeme bilo gotovo nemoguće dobiti dokumente za odlazak u inozemstvo. Na drugoj strani svijeta upustio se u poduzetništvo, bio je uspješan u graditeljstvu. Uključio se i u jedrenje, u Yacht Club Sandringham. Pokazao se vještim jedriličarom, počeo nizati pobjede na prestižnim regatama, u zemlji gdje je jedrenje popularno i visoko razvijeno.

Vrhunac jedriličarske karijere bila je regata Sydney – Hobart 1988. godine. Gino Knezić podignuo je trofej namijenjen pobjedniku. Vrijedi istaknuti i podatak da je tada imao 53 godine. I proglašen je za Ocean Racera godine australskog kontinenta.

Neusporedivo

U krstašu »Illusion« rutu od Sydneyja do Hobarta Gino Knezić projedrio je za tri dana, 15 sati, 29 minuta i 27 sekundi. Nasuprot njemu, u posljednjem izdanju čuvene regate skiper John Winning u brodu »Andoo Comanche« prošao je istu rutu za jedan dan, 11 sati, 56 minuta i 48 sekundi. Tako velika razlika ne znači da je današnji pobjednik toliko bolji od onoga iz 1988. Uostalom, neki su jedriličari kroz cilj lanjske regate prošli tek 1. siječnja ove godine. Rezultate treba pomno raščlanjivati i staviti u kontekst vremena. Gino Knezić jedrio je u brodu dužine 10,3 metra, dok je »Andoo Comanche« suvremeni oceanski krstaš dužine 30,5 metara. Poznavateljima jedriličarskog sporta dodatna objašnjenja nisu potrebna. Kolika je površina jedara, razlika u kvaliteti brodova i navigacijskim mogućnostima, pa logistička podrška… Nemoguće je uspoređivati, posljednjih desetljeća tehnika i tehnologija napreduju velikim koracima.

Olimpijac Dario Salata

Olimpijske propozicije onog vremena onemogućile su nastup i petog lošinjskog jedriličara u klasi Star na Igrama u Helsinkiju. I to sam saznao zahvaljujući Julijanu Sokoliću.

Taj peti bio je Dario Salata. Trostruki prvak Italije u klasi Star, sudionik više europskih i svjetskih prvenstava. Straulino i Rode bili su, međutim, bolji i imali prednost u olimpijskoj reprezentaciji Italije. Salata je ipak sudjelovao na dvije Olimpijade – 1948. u Londonu u klasi Swalow i 1952. u klasi R-5,5. Rođen je u Osoru, a počeo je jedriti u Malom Lošinju.

Branko Šuljić

1...302303304...523Page 303 of 523

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

©