Nakon godina čekanja, zanemarivanja i propadanja, luka Zenta dobila je novog dobrog gospodara – Županijsku lučku upravu. Kreće se u sanaciju ove splitske lučice koja će dobiti 6 novih gatova i rivu.
Posljednih godina nebrojeno puta sportska lučica Zenta bila je predmet policijske istrage, sudskih sporova ali i poziva za pomoć sportaša mladih jedriličara koji su ukazivali na niz nelogičnosti; piše HRT.
Još 2014. godine istekla je koncesija na sportsku lučicu,i zbog brojnih nepravilnosti nije im produžena. Pojedinci ipak nisu prihvaćali takvu činjencu, stoga su i dalje na svoju ruku gospodarili Zentom bez ulaganju u infrastruku koja je propadala. U priču se uključila država.
Puno toga u lučici treba urediti. Sanacija bi trebala biti zavšena do lipnja 2022. i ovo sjajno mjesto koje je godina bilo zanamareno, konačno dobiva novu, ljepšu i moderniju vizuru.
– Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije, odlukom Vlade RH, krajem 2019. godine, privremeno je uzela na upravljanje luku u Zenti i kada smo napravili projekt postojećeg stanja sanacije, ustvrdili smo kako je gotovo 98 posto gatova u stanju pred rušenje i na temelju naloga lučke kapetanije, lučka uprava je napravila predmet sanacije i krenula u žurnu sanaciju. Ugovorili smo radove koji su vrijedni 25 milijuna kuna, naglašava Domagoj Maroević,ravnatelj Lučke uprave SDŽ.
– Mi saniramo luku u istim gabaritima u kojim smo je zatekli, znači mijenjamo 6 priveznih gatova i uređujemo 430 metara obalnog pojasa i 700 metara priveznih gatova koji su u lošem stanju, rekao je Maroević.
– Ispostavilo se da je 98 posto gatova u „crvenoj razini” , a onda su se pomalo počela događati i fizička propadanja, govori Robert Andrijić, Lučka uprava SDŽ, voditelj lučice Zenta.
– Gdje su se novci ulagali, da bi se dobilo, treba i uložiti, naglašava, Damir Karuza Kalambera, član sportske lučice Zenta.
Ova golema investicija neće opteretiti vlasnike brodica. Sve cijene ostaju iste.
– Intencija je lučke uprave da se štiti komunalni vez za domicilno stanovništvo te da svi koji brod koriste za sport i razonodu imaju jednu pristojnu cijenu veza i siguran vez, naglašava Maroević.
Za sada je na redu sanacija, koja bi trebala biti završena do lipnja 2022., a u planu je i korak dalje. Sjajno mjesto koje je godina bilo zanemareno konačno dobiva novu, ljepšu i moderniju vizuru.
Foto: Flavio Gasperini/SOS Mediterranee / Al Jazeera
Europska humanitarna organizacija SOS Mediterranee priopćila je prošli tjedan kako je brod na kojem se nalazilo 130 osoba u srijedu u međunarodnim vodama pokraj Libije poslao poziv u pomoć.
Pokrenuta je akcija traganja i spašavanja.
“Kad smo stigli na mjesto događaja, nismo pronašli nijednog preživjelog, dok smo u blizini olupine mogli vidjeti najmanje 10 tijela. To nam je slomilo srce” – rekla je Luisa Albera, koordinatorica potrage i spašavanja na brodu Ocean Viking; prenosi Al Jazeera.
Iz SOS Mediterranee su izjavili kako je brod libijske obalne straže trebao stići na mjesto događaja, ali nikada nije stigao.
Dužnosnici libijske obalne straže rekli su da zbog loših vremenskih uvjeta i potrebe da se pomogne ostalim migrantima u nevolji u vodama sjevernoafričke zemlje znači da nisu na vrijeme mogli doći do gumenjaka.
Viranin Mario Bašić Pipin ulovio je poznatog predatora u plićaku lučice kod virskog Muja. Riječ je američkom plavom raku, opakom svežderu koji jede autohtone vrste rakova, biljke, ribe i školjke. Istovremeno je, kažu znalci, prava poslastica.
Invazivna je vrsta, naziva se američki plavi rak, a prirodno stanište mu je u Atlantskom oceanu uključujući obale Kanade, Antila, Bermuda i sjeverne Argentine; prenosi Morski.hr. No to je bilo nekad. Na obale Mediterana taj je plavi rak došao još početkom 20. stoljeća, zaposjeo je također dijelove Azije i Japana, a od polovice 20. stoljeća primijećen je u Italiji. U 21. stoljeću ne nalazi se samo na obalama Jadrana, nego i na jelovnicima restorana kao priznata delicija, pogotovo posljednjih godina oko ušća Neretve gdje je došao, pretpostavlja se, kao ličinka unesena balastnim vodama. U međuvremenu se brzo razmnožio. Tako je laguna Parila na neretvanskom ušću prije dolaska plavog raka bila jedno od najbogatijih ribolovnih područja. Više nije. Američki plavi rak uništava brojne vrste, jede autohtone rakove, biljke, ribe i školjke. Ništa, kažu, tog svejeda ne može zaustaviti.
– Ne pušta! Ulovio je malog raka bunjavca, drži ga klještima i ne pušta ga. Gledam i ne vjerujem. Puno sam lovio po našim otocima, ali takvo što još nisam vidio. Prvo sam mislio da je riječ o grmalju, no prevario sam se – opisuje Viranin Mario Bašić Pipin svoj prvi susret s novom vrstom u Virskom moru. U svibnju 2013. primjerci plavog raka pronađeni su u Vranskom jezeru, što je prvo zabilježeno postojanje ove invazivne vrste u Zadarskoj županiji, a jedna fotografija američkog plavog morskog žderonje kružila je prošloga svibnja otokom Virom. Ne zna se tko je bio sretni ribolovac, no Bašićev svježi ulov svjedoči kako se američki plavi rak udomaćio i na otoku rekorderu. Bašić ga je ulovio čaškuljarom (osti za traženje i vađenje školjki, glatkih čaškulja).
– Htio sam ga dignuti, ali mi je ispao na pola mora. Sakrio se ispod braka, pa sam ga pritisnuo. Šćepao je jednu žicu, tako da sam ga ponovo podigao na gore. Gledam ga: modre je boje i ima jedno 15 do 20 centimetara. Izgleda kao grmalj, ali nije grmalj. Ne znam što je, pa me sram pitati. Viranin sam i ribolovac, a pitam ljude sa strane koji je ovo vrag – govori Bašić. Prvi odgovor koji je dobio, bio je: to ti je grmalj, samo modri.
Foto: Kažimir Škrbić
– Ma nemoj, vidim i ja to – mislio se Bašić dok je plavog raka spremao u plastičnu posudu s ulovom čaškulja. Srećom su Virani bili poznati pomorci pa je mnogo njih plovilo Atlantikom, a jedan od njih bio je Joso Pijažin koji je odmah prepoznao famoznu vrstu atlantic blue crab ili callinecets sapidus (lijepa slana plivačica).
– Rekao mi je da je jestiv, pa sam ga ubacio u lonac. Kad ga svariš, bude crven kao grmalj. Moram reći da je ukusan, ali malo bljutav. Nije lijepo slankast kao naš grmalj – zaključuje ribolovac i školjkaš koji se kao prvi poznati Viranin može pohvaliti ulovom američkog plavog raka. Njegovim konzumiranjem, preporuka je stručnjaka, moglo bi se utjecati na širenje populacije te na taj način smanjiti negativan utjecaj plavog raka na morski biljni i životinjski svijet. Bašić Pipin je prvi na otoku odradio taj prilično ugodan i ukusan posao. Prvo je bila bonaca u lučici kod Muja, a Bašićeva plastična posuda dopola puna crvenkasto-smeđih čaškulja glatkog sjaja. A onda se more zaplavilo.
Američki plavi rak može narasti do širine od oko 23 centimetra. Mužjaci se od ženki razlikuju po obliku trbuha, pa je trbuh kod mužjaka dugačak i vitak, dok je kod ženki širok i zaobljen. Mužjaci se razlikuju i po boji kliješta, ali je riječ o suptilnim nijansama koje su manje vidljive. Stručnjaci ipak uočavaju kako mužjaci imaju plava kliješta s crvenkastim završecima, a ženke narančaste nijanse s ljubičastim završecima. Plavi rak je svejed; na njegovom jelovniku najčešće se nalaze jegulje, pastrve, školjke, manje ribe i rakovi, pa čak i strvine. U Sjedinjenim Američkim Državama lov plavih rakova je čest, a njegova konzumacija popularna, no taj trend u Hrvatskoj još nije u potpunosti zaživio.
Ličinke plavog raka u pločanski akvatorij najvjerojatnije su došle balastnim vodama brodova, a posljedica je bila brzo razmnožavanje na području ušća Neretve. Zbog toga je Odjel za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku pokrenuo projekt Monitoring plavog raka koji za cilj ima pronaći način kojim bi se zaustavila invazija tog američkog predatora. Profesor Branko Glamuzina preporučio je dvije metode; prva govori o sanitarnom izlovu, izvlačenju iz prirode i uništenju, odnosno metodi poput borbe s ambrozijom u Slavoniji, dok je druga shvaćanje plavog raka kao novog resursa. To znači njegovo korištenje u ribarstvu i turističkoj ili gastronomskoj ponudi. Zaživi li ovaj projekt, callinecets sapidus spremljen na domaći način (recimo na buzaru, kao brudet ili na grilu), zaista bi se mogao naći u ponudi brojnih domaćih restorana.
Na Visu je jučer oko 15 sati viđen modrulj od 1,3 m, prenosi Dalmatinski Portal. Modrulj je viđen kako pliva na pola metra dubine, što nije baš uobičajeno.
Britanski nacionalni avioprijevoznik, British Airways, napravio je izmjene u ljetnom redu letenja u kojem je dodatno odgodio povratak u Zagreb, no povećao planirani broj operacija prema splitskoj zračnoj luci; piše Croatian Aviation.
British Airways ne prometuje prema Zagrebu od siječnja ove godine. Kompanija je suspendirala sve letove na ovoj liniji nakon pojave britanskog soja virusa kada je nakratko uvedena zabrana komercijalnih letova iz ove zemlje. Nakon toga promet prema Zagrebu nije obnovljen. Iako se kompanije postepeno vraćaju u zagrebačku zračnu luku (Lufthansa, LOT, Austrian, itd.), British to još nije učinio, a očito je da uskoro ni neće. Kompanija je, naime, otkazala sve letove do 21. lipnja te trenutno planira od spomenutog datuma ponovno prometovati između Zagreba i Londona.
Trenutno je za booking dostupno 11 letova tjedno od kraja lipnja, svakodnevni polazak iz Zagreba iza 13 sati, te dodatno, drugi dnevni let utorkom, srijedom, četvrtkom i subotom u večernjim satima.
S obzirom na to da British planira povratak u Zagreb krajem lipnja, realizacija letova ne bi smjela biti upitna, no broj tjednih letova svakako jest. Nema sumnje da će kompanija otkazivati određene letove i letjeti značajno manje puta tjedno u odnosu na ono što je danas dostupno za booking na web stranici aviokompanije.
Prvi let između Londona i Splita najavljen je za kraj svibnja (28.05.), a u drugoj polovici lipnja doći će do značajnog povećanja tjednih frekvencija (do 5 letova tjedno). Dodatno, od istog datuma kompanija će prometovati i na liniji London City – Split!
Od kraja lipnja ovaj prijevoznik nudi čak 11 letova tjedno prema Splitu, 8 tjednih letova iz zračne luke Heathrow, te dodatna 3 leta tjedno iz London City-a.
Linija London Heathrow – Dubrovnik – London Heathrow trebala bi krenuti s prometovanjem prva, već sredinom svibnja. Od 17.05. dostupna su tri leta tjedno, ponedjeljkom, petkom i nedjeljom, a mjesec dana kasnije (od sredine lipnja) British na ovoj liniji planira prometovati čak 10 puta tjedno. Tradicionalno je Dubrovnik najpopularnije odredište britanskih turista u Hrvatskoj a nakon izbijanja korona krize sve operacije prema Dubrovniku prebačene su sa zračne luke Gatwick na Heathrow.
Dva leta tjedno trebala bi imati i pulska zračna luka. Linija London – Pula – London u prometu će biti od 22. lipnja, dva puta tjedno, utorkom i subotom. British Airways je ovu liniju prošle godine zbog globalne pandemije obnovio tek u kolovozu i obustavio već u rujnu, pa će Heathrow i Pula ove godine biti povezani kroz dulje razdoblje.
Ukupno će British Airways ponuditi čak 34 tjedna leta između Londona i hrvatskih zračnih luka u špici ljetne sezone ove godine.
Uzmemo li u obzir da će između hrvatskih zračnih luka i onih u Londonu prometovati i druge aviokompanije (WizzAir, Ryanair, EasyJet, Croatia Airlines, Jet2.com, TUI,…) broj dostupnih sjedala na tržištu zasigurno će biti i više nego dovoljan. Preostaje još “samo” pričekati rast potražnje britanskih turista za Hrvatskom, što će ponovno biti krucijalno za opstanak aviolinija između navedenih destinacija.
U sklopu projekta WATERCARE na ušću rijeke Neretve instalirana je vrijedna oprema koja će uzorkovati vodu u intervalima usklađenim s vremenskim uvjetima te mjeriti razinu onečišćenja mora za kupanje nakon obilnih kiša.
Također, održana je i edukacija za korištenje specijalizirane opreme na kojoj su sudjelovali predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije i Zavoda za javno zdravstvo DNŽ; piše Dubrovački Vjesnik. U sklopu projekta WATERCARE za područje Dubrovačko-neretvanske županije uzorkovanja će vršiti Zavod za javno zdravstvo DNŽ, a edukaciju o korištenju održao je dobavljač opreme.
Uzorci će se uzimati putem automatskog uzorkivača u intervalima usklađenim s vremenskim uvjetima te na transektima u moru kako bi se jasno dobili rezultati utjecaja potencijalnog onečišćenja vode iz rijeke na kvalitetu mora za kupanje. Osim Neretve, na isti način će se uzorkovati i na ušću rijeke Cetine i Raše te talijanske Pescare, a pilot područje projekta WATERCARE je ušće Arzille u talijanskom Fanu.
Cilj projekta WATERCARE je poboljšanje kakvoće mora za kupanje smanjenjem mikrobiološkog onečišćenja korištenjem inovativnih alata u gospodarenju i obradi fekalnih otpadnih voda. Također, u sklopu projekta će se razviti sustav predviđanja i alarmiranja u slučaju onečišćenja mora za kupanje koji bi pomogao u odlučivanju o korištenju mora za kupanje.
Ukupna vrijednost projekta WATERCARE iznosi 2.833.019,40 eura, od kojih je udio Dubrovačko-neretvanske županije 278.000,00 eura, a predviđeno trajanje projekta je trideset mjeseci. Partneri na projektu su Nacionalni istraživački savjet – Institut za morske znanosti iz Ankone, tvrtka ASET SPA iz Fana, Regija Marche, Regija Abruzzo, Sveučilište Urbino “Carlo Bo”, Splitsko dalmatinska županija, Dubrovačko-neretvanska županija, Sveučilište u Splitu, Javna ustanova Metris iz Pule i Hrvatske vode.
Linija za krstarenje Variety Cruises najavila je da će ponovno započeti s radom u svibnju, osmodnevnim krstarenjem pod nazivom „Jewels of the Cyclades“ na brodu Galileo.
Krstarenje započinje u Ateni, a zatim se plovi do Polyaigosa, Folegandrosa, Syrosa, Santorinija, Parosa, Mykonosa i drugih prekrasnih odredišta, prenosi Cruise Industry News.
Novoimenovani izvršni direktor, Filipos Venetopoulos, treća je generacija koja preuzima vladavinu u kompaniji, koju je započeo njegov djed 1968. godine.
Na njihova krstarenja mogu ići isključivo gosti koji imaju dokaze o cijepljenju ili negativan PCR test koji nije stariji od 72 sata. Na brodu će se provoditi mjere socijalnog distanciranja, svakodnevne provjere temperature, dezinfekcija zraka i svih površina na brodu.
Tvrtka se također vraća na Sejšele, koji su se nedavno otvorili za turizam nakon COVID-a.
Na rasporedu tijekom cijele godine, od lipnja 2021. godine, su krstarenja Sejšelima s osmodnevnim planom putovanja pod nazivom „Cruises in the Garden of Eden“ (Krstarenja rajskim vrtom) na kruzeru Pegasos. Krstarenje će započeti u Maheu, a potom će posjetiti nenaseljeni otok Curieuse, St. Anne, utočište za ptice na otoku Cousin, neobične zajednice u La Digueu te će gosti imati puno vremena za boravak na plaži i kupanje.
Krstarenje drugim odredištima krenut će kasnije tijekom 2021. godine, uključujući Kostariku i Panamu te Siciliju i Maltu, a 2022. godine gosti će moći ploviti Francuskom Polinezijom, Sueskim kanalom, Egiptom, Izraelom, Jordanom, Omanom, Dubaijem, rijekama zapadne Afrike i dr.
Variety Voyager također ponovno započinje s plovidbom u Egejskom moru nakon jednogodišnje pauze i imat će u ponudi krstarenja Grčkom i Turskom.
Plutajuće zlato ili morsko blago nazivi su koji se koriste za sivu ambru ili ambergris, voštanu tvar koja nastaje u utrobi ulješure. Iako izlazi iz ulješurina analnog otvora, ambra nije običan kitov izmet; piše Otvoreno more.
Dok je svježa, neugodnog je mirisa, ali djelovanjem sunca i mora izgubi miris i promijeni boju.
Ambergris je od davnina cijenjena sirovina u industriji parfema, jer produljuje trajanje mirisa.
Gram ambre može dostići i do 30 puta veću cijenu od grama srebra.
Indonezijska podmornica, koja je nestala s radara u srijedu, vrlo vjerojatno je, prema mišljenju stručnjaka, doživjela sudbinu ruske podmornice Kursk, koja je 2000. potonula nakon eksplozije torpeda; piše 24sata. Tragedija Kurska smatra se jednom od najvećih pomorskih tragedija o kojoj i danas postoje razne teorije.
U Seizmološkom zavodu na Aljasci igla je neočekivano skakala.
Na prvi pogled, znanstvenici su mislili da se radi o prirodno nastalom potresu. Bilo je očito da je potres negdje daleko. Bio je jak: 4,2 stupnja po Richteru. Prava je istina, međutim, bila daleko brutalnija.
Stotinama kilometara dalje tijekom vojne vježbe dogodile su se dvije ogromne eksplozije na ruskoj podmornici Kursk. Podmornica je plovila uz obalu Rusije i Finske i u sekundi je eksplodirala, te potunula s kompletnom posadom od 118 ljudi.
Što se točno dogodilo tog 12. kolovoza 2000. ostalo je nepoznato. Vjerovalo se da je podmornica nosila bojeve glave što je dalo dosta prostora teorijama zavjere. Najveći broj mračnih misterija Kurska povezano je s pokušajem zataškavanja prave istine.
U to su vrijeme ruske vlasti optužile SAD i Veliku Britaniju da su špijunirale njihove vojne vježbe, toliko blizu da su se oni zabili u podmornicu. Amerikanci su, pak, uzvratili kako mora da Rusi taje neko novo smrtonosno oružje koje je izazvalo takvu eksploziju.
Danas ipak prevladava mišljenje da podmornica Kursk ipak nije prevozila najmodernije oružje, nego stare podvodne rakete punjene HTP-om, supstancom koja je još od 50-ih godina prošloga stoljeća bila zabranjena. Dogodi li se da HTP procuri na druge dijelove raketa dolazi do brze kemijske reakcije koja uzrokuje smrtonosnu eksploziju.
To se prema rezultatima službene vladine istrage najvjerojatnije dogodilo i tijekom prve eksplozije na Kursku, koja je podmornicu i poslala na morsko dno. Sljedeća eksplozija, ona koju je registrirao seizmograf na Aljasci, dogodila se kada je podmornica udarila o morsko dno čime je pokrenula preostale rakete. Većina posade umrla je u roku od nekoliko minuta. Njih 23 preživjelo je gotovo četiri sata, ali nisu se mogli spasiti jer su bili zarobljeni.
Vjeruje se da je dio mornara mogao biti spašen da su Rusi odmah prihvatili pomoć iz drugih zemalja. Rusija je u prvom trenutku odbila ponuđenu spasilačku pomoć Britanaca, Norvežana, te naposljetku i Amerikanaca.
Dana 21. kolovoza norveški su ronioci nakon samo 30 sati uspjeli ući u podmornicu, no bilo je prekasno. Unutrašnjost je bila potpuno potopljena. Svi ljudi na Kursku bili su zarobljeni u vodenom grobu, a ronioci su pronašli samo mrtva tijela. Prema riječima stručnjaka životi su mogli biti spašeni da su operacije spašavanja počele ranije.
Putin je bio taj koji je nakon tragedije odlučio ne tražiti pomoć međunarodnih vlasti i koji se u tom trenutku nalazio na odmoru u Sočiju. Mnogi smatraju kako je upravo ta odluka obilježila smjer njegove vladavine. U to vrijeme Putin, iako je bilo poznato da je on bivši KGB agent, još uvijek nije imao moć kakvu ima danas.
Međutim, nisu Rusi bezrazložno odbijali pomoć ostalih država pri izvlačenju podmornice. Tijekom Hladnog rata naučili su koliko su daleko Amerikanci spremni ići da bi zgrabili sovjetsku tehnologiju, a s druge strane, činjenica da je podmornica prevozila zastarjele rakete narušio bi imidž Rusije koja uvijek slovi kao napredna tehnološka velesila.
Obitelj i prijatelji mornara s Kurska čekali su vijest o sudbini svojih najmilijih, ali je bilo jasno da je Vlada otpočetka znala da na podmornici nema preživjelih. Podmornica je potonula prebrzo, a ruskoj je mornarici trebalo previše vremena da počne tražiti Kursk.
