”Tko zapovijeda morem, zapovijeda trgovinom, tko zapovijeda trgovinom svijeta, zapovijeda bogatstvom svijeta, a time i samim svijetom.” (Sir Walter Raleigh)
Rad na brodu nije odmor. To su zablude često povezane s pomorstvom. Jedna od najvećih poteškoća s kojima se pomorci suočavaju u svom životu je držanje podalje od svojih najmilijih dok obavljaju svoje dužnosti na moru.
Propuštanje rođendana, obiteljskih događaja ili vjenčanja cijena je koju plaćaju da bi teret na vrijeme stigao do ljudi. Mnogi su pomorci propustili svaku proslavu rođendana svoje djece, a neki nisu mogli prisustvovati sprovodima svojih najmilijih. Težak je izbor koji su donijeli za život svojih obitelji, ali bol zbog odlaska ne sprječava ih u izvršavanju dužnosti.
Netko mora obaviti posao, a pomorci su dovoljno čvrsti da prihvate ovu gorku činjenicu. Iako ljudi na kopnu slave i druže se u svakoj mogućoj prilici, pomorci se i dalje trude na moru kako bi osigurali da ta slavlja ne prestanu, čak i po cijenu vlastite sreće.
Prošle godine COVID-19 je donio još loših vijesti za više od 1,6 milijuna pomoraca na svijetu koji doprinose globalnoj ekonomiji: “U jednom trenutku prošle godine bilo je oko 400 000 pomoraca koji se nisu mogli vratiti kući”, “Mnogi su zapeli jer su pravila COVID sprječavala ljude da putuju”. Na kraju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela rezoluciju u kojoj su se zemlje obvezale pomoći pomorcima da se vrate kući.
Kad ste na brodu koji drži liniju u Aziji, ne poštuje se niti jedna rezolucija ni Neptunova deklaracija. U zemljama kao što su Kina, Južna Koreja i Singapur nakon isteka ugovora u rijetkim slučajevima možete napraviti smjenu, ali pod uvjetom da ste u karanteni 14-21 dan. Također, rijetke su kompanije koje će obaviti smjenu posade u tim zemljama.
S obzirom na zatvaranje granica i preventivne mjere s ciljem smanjenja izloženosti riziku od COVID-19, pomorci su postali taoci virusa. Premda dobre brodarske kompanije nastoje sve što je u njihovoj moći da osiguraju smjene posade u lukama gdje to moguće, određene zemlje jednostavno ne dozvoljavaju smjenu posade i smatraju da je glavni krivac COVID-19 i takozvani prijenosnici zaraze- pomorci.
Nažalost zbog ovih ograničenja i oskudne dostupnosti međunarodnih letova koje je donijela pandemija, stotine tisuća pomoraca ostaju na brodovima i dalje od isteka njihovih ugovora, budući da još nije postignut globalni konsenzus o jedinstvenim mjerama koje bi mogle dopustiti učinkovitu smjenu posade.
Ne postoji nitko u svijetu koji ih na to može prisiliti. Gdje su nestala prava pomorca? Ljudska prava ostaju su samo na papiru.
Na primjer, u Južnoj Koreji je dozvoljena smjena posade, ali pomorci koji dolaze na ukrcaj, moraju biti 14 dana u karanteni. Pitam se, kakva je hrana u karanteni?
A odgovor na pitanje „Zašto?“ nema smisla. To bi trebalo potaknuti ozbiljan razgovor s raznim Vladama i organizacijama koje drže pomorce na brodovima nakon isteka ugovora otprilike 10 mjeseci.
Pomorci koji su fizički iscrpljeni i metalno umorni od boravka na brodu, ne mogu normalno funkcionirati. S druge strane, COVID-19 je priča za sebe – jer je istina laka, a laži je teško održati. Tko će biti odgovoran za pomorce koji se razbole uslijed njihovih mjera? U pojedinim zemljama ”Talačka kriza traje i dalje”…
”Zemlje ne žele riskirati, ali žele izvoziti” Ako ima volje, ima i načina.
Međunarodna organizacija rada i neke vlade također pokušavaju pomoći. Kanada, Australija i Ujedinjeno Kraljevstvo smatraju se vrhunskim u provođenju radnih pravila.
Zamislite, prvi put ste na brodu, nakon završenog fakulteta, dolazite na ukrcaj i ukrcate se brod u ovoj ”nenormalnoj situaciji” ne možete vani i ne možete se iskrcati nakon završenog ugovora. Sve ono lijepo što ste slušali, pada u duboko slano more i odjednom vise niste žedni za čašom pitke vode koje ovo zvanje nosi.
Svjetske brodarske kompanije uskoro će se naći u velikim problemima zbog nedostatka posade. Nakon što se iskrcaju s broda, mladi će pomorci dobro promisliti hoće li ponovo ići na ukrcaj ili ne. Iz navedenih razloga izgubit će želju za novim ukrcajem na brod.
Konvencija ILO-a o pomorskom radu iz 2006. (MLC, 2006.), na primjer, omogućava olakšavanje repatrijacije i smjenu posade na brodovima, ali ju je ratificirala polovica država članica ILO-a. U ILO-u i IMO-u, uključujući Odbor IMO-a FAL, kao glavne mehanizme za kontinuirano ažuriranje relevantnih pravnih instrumenata.
Dok ste na brodu, luksuz je biti u dobrom zdravstvenom stanju. Ako Vam je iz nekog razloga potrebna zdravstvena njega za vrijeme boravka broda u luci, to će Vam biti onemogućeno, a preostaje Vam samo da se pomolite dragom Bogu da sve završi u najboljem redu.
Pojedini brodovi i dalje plove svjetskim morima s minimalnim brojem članova posade, a koliko je to sigurno budućnost će pokazati.
Kapetan Ivica Slavica
