Hrvatska brodska kompanija Jadrolinija nedavno je prihvatila prijedlog Tomislava Mrduljaša i Hrvatske glazbene unije Split da se novi brod u floti, nabavljen 2023. godine, koji plovi na relaciji Split – Vela Luka – Split više ne zove Vela Luka, nego Oliver. Autentičnost domaće glazbe vrijedi prezentirati i imenom vapora koji godišnje prevozi tisuće stranih gostiju, piše Otvoreno more.
Oliverove pjesme pisali su, mahom, i poete, a prvi Jadrolinijini prvi brodovi u socijalizmu zvali su se redom po pjesnicima: Vladimir Nazor, Njegoš, Aleksa Šantić, Ivan Cankar, Vuk Karadžić i Kosta Racin. Jadrolinijina flota danas pretežno koristi imena geografskog određenja koja ljudi manje pamte nego Petra Hektorovića čije ime nosi brod koji plovi za Vis. No, za Velu Luku plovi Oliver, pa zašto Hvaranin Petar Hektorović plovi za Vis? Izvorno danski trajekt Jadrolinija je kupila 1998. i dala mu ime Hektorović jer je bio namijenjen za liniju Split – Stari Grad – Split. Kako je preusmjeren na Vis, neki se otočani godinama pitaju zašto se njihov trajekt ne zove Ranko Marinković jer je autor drame “Glorija” i romana “Kiklop” rođen i pokopan na Visu.
Jedan od onih koji je govorio da šjor Ranko treba imati vapor bio je pokojni novinar, pjesnik i Oliverov – ali ne samo Oliverov – tekstopisac Jakša Fiamengo. Kad bi Fiamengo spominjao trajekt i šjor Ranka, poznanici bi ga znali zafrkavati kako bi možda najbolje bilo da se brod za višku luku zove Jakša Fiamengo, premda Fiamengu nije bilo do plovila. On je samoga sebe, rugajući se na vlastiti račun, nazivao čovjek-stol, demonstrirajući kako na svoj trbuh, koji nije bio mali, može nasloniti i čašu a da ona ne padne.
Danas su drukčija vremena, trajekt za Velu Luku neće nositi ime po Danijelu, nego Oliveru Dragojeviću; vrijeme pogoduje šjor Jakši, a ne šjor Ranku. Jakša Fiamengo tekstopisac je mnogo Oliverovih pjesama, hitova. Jakšine su pjesme “A vitar puše”, “Anđele moj”, “Budi bolja prema njemu”, “Dodir kristala”, “Đelozija”, “Infiša san u te”, “Karoca”, “Laku noć, Luigi, laku noć, Bepina”, “Lipa moja, ča si blida”, “Luce mala”, “Moje prvo pijanstvo”, “Na kušinu”, “Nadalina”, “Nocturno”, “Piva klapa ispo‘ volta”, “Rojena valo”, “Teško mi je putovati”, i to opet nisu sve, navodi Otvoreno more.
Fiamengovi tekstovi dali su poetsku vrijednost Oliverovoj glazbi, bilo kroz zavičajnost, refleksivnost ili liričnu afektivnost. Amarkordski svijet komiške uvale, “Rojene vale”, izvjestan je u Fiamengovim pjesmama, iako je on ponekad ispod refrenskog motiva znao zamaskirati nešto drugo. Tako je jednom bio suočen s primjedbom kako refren pjesme koja je zaživjela kao splitska domicilna, jer klapa piva ispod volta dok se s ponistre vidi Šolta, nema veze s poantom zato što se u pjesmi radi o tome da neki uspaljenik gnjavi udovicu u koroti. Tada je Fiamengo pocrvenio te uz suzdržani osmijeh izustio: “Što fali udovicama?”.
U šibenskom arhipelagu svakako bi trebao ploviti Arsen Dedić. I sam je za života želio, povjerio je to prijateljima, da jednoga dana njegovo ime nosi vapor veći od njegova obiteljskog trabakula koji se zvao “Čentrunić”. Da na onom svijetu ne putuje kao brod u boci.
Indijska mornarica u subotu, 16. ožujka, uspješno je spasila MV Ruen i svih 17 članova posade koje su pirati držali u zatočeništvu od 14. prosinca 2023. uz obalu Somalije. Svih 35 pirata koji su se nalazili na brodu je uhićeno, piše gCaptain.
Mornarica je objavila da su specijalni komandosi na njezinom ratnom brodu INS Kolkata pirate prisilili na predaju i da je posada otetog broda Ruen spašena bez ikakvih ozljeda, navodi Splash247.
Prema FleetMonu, mornaričke snage su brod naknadno provjerile kako bi se uvjerili da nema ilegalnog oružja, streljiva i krijumčarene robe.
U četvrtak, 14. ožujka, brod Ruen od 41.600 DWT, isplovio je iz Somalije prema istoku u Indijski ocean, a dan nakon, indijska mornarica izvijestila je da ga je uspjela presresti u plovidbi oko 260 nautičkih milja istočno od Somalije. Time je uslijedila 40-satna misija, u koju je čak bilo uključeno i spuštanje elitnih komandosa iz zraka, piše The Maritime Executive.
Foto: Indian Navy / The Maritime Executive
Pirati na bulkeru “započeli su paljbu na ratni brod”, izvijestila je indijska mornarica, koja ih je ipak uspjela stjerati “u kut”. Plovila mornarice Kolkata i Subhadra, zajedno s dronovima i timom elitnih mornaričkih komandosa, uspjeli su se uspješno suprotstaviti piratima na otetom bulkeru. Pirati su oborili jedan od mornaričkih dronova.
“Pirati na brodu pozvani su da se predaju i oslobode brod i sve civile koje drže protiv svoje volje”, izvijestio je glasnogovornik mornarice. Rekavši samo da su “mislili na usklađene akcije” i da su “prisilili” pirate na predaju, mornarica je izvijestila da je preuzela kontrolu nad Ruenom.
#INSKolkata, in the last 40 hours, through concerted actions successfully cornered and coerced all 35 Pirates to surrender & ensured safe evacuation of 17 crew members in the evening today #16Mar 24 from the pirate vessel without any injury.#INSKolkata had carried out the… https://t.co/eKxfEdMRESpic.twitter.com/tmQq2fG8yE
Mornarica je navela da brod prevozi veliku količinu čelika i da dovoze MV Ruen do indijske obale.
Pirati su 14. prosinca oteli Ruen koji plovi pod malteškom zastavom, gotovo 800 nautičkih milja od Somalije, što je prva uspješna otmica trgovačkog broda od strane somalskih pirata od 2017. godine. Pirati su brod odveli u somalijske vode gdje je bio i držan, ističe gCaptain.
Ranije ovog mjeseca, pirati su oteli brod Abdullah koji plovi pod zastavom Bangladeša, otprilike 690 milja istočno od Mogadishua u Somaliji, uzevši 23 člana posade za taoce. Brod je u međuvremenu stigao uz obalu Somalije, u blizini mjesta gdje je držan Ruen.
Regija je doživjela porast piratstva nakon višestrukih otmica dhowa u istočnom Adenskom zaljevu i somalijskom području posljednjih mjeseci. EUNAVFOR je ovaj tjedan izvijestio da je identificirao tri skupine osumnjičenih pirata duž somalijske obale, odakle vjeruju da su napadi pokrenuti. Prethodno je upozorio da se vjeruje da nekoliko piratskih skupina djeluje s matičnih brodova u Indijskom oceanu, s operativnim dometom do 1.000 nautičkih milja od Somalije.
Uspješno spašavanje Ruena moglo bi biti ključni trenutak za piratsku situaciju u regiji, s obzirom na to da pirati nisu uspjeli dobiti otkupninu za brod.
Incidenti su se počeli događati nakon što je prošle godine pomorska industrija uklonila oznaku “područje visokog rizika” za Indijski ocean. Područje visokog rizika uvedeno je 2010. tijekom vrhunca somalske piratske prijetnje. Na vrhuncu 2010. i 2011. godine, pirati su izveli čak 415 napada i gotovo 80 uspješnih otmica tijekom dvogodišnjeg razdoblja.
Spašavanje broda Ruen označava drugu uspješnu misiju indijske mornarice. Dana 5. siječnja, tim komandosa iz indijske mornarice spasio je Lila Norfolk, bulker od 170.000 DWT registriran u Liberiji, kojim su također zapovijedali pirati. Tim je spriječio otmicu i potvrdio da su pirati napustili brod nakon što je stigao indijski ratni brod. U sličnom incidentu krajem studenog 2023. američke su snage uspjele prestrašiti i uhvatiti pirate koji su se ukrcali na tanker Central Park u Crvenom moru, navodi The Maritime Executive.
EUNAVFOR i Središte za pomorsku sigurnost za Rog Afrike upozoravaju na daljnju opasnost piratskih napada. Naglasili su nedavni porast prijavljenih napada koji bi potencijalno mogli eskalirati u blizini obale Somalije. Postojala je zabrinutost da će se Ruen koristiti kao matični brod pirata, ali uspješna indijska misija uklonila je tu prijetnju, dok upozorenje za brodove da budu oprezni u regiji zbog povećanih rizika, ostaje na snazi i dalje.
Od studenoga prošle godine zabilježeno je više od 20 otmica ili pokušaja otmica brodova u Adenskom zaljevu i području Somalije. Od petka nije bilo zahtjeva za otkupninom od pirata koji su oteli bangladeški bulker usidren oko četiri nautičke milje od Godob Jiraana u Somaliji, piše Splash247.
Prošle su evo i četiri godine od kada je u Suhom Potoku, pitoresknom mjestašcu s prekasnim plažama u općini Dugi Rat, niknula ilegalna lučica. Nije baš ni mala, a Slobodna Dalmacija je tada pratila i izvođenje radova koji su bili više nego profesionalni i uključivali su i ronioce i građevinsku mehanizaciju… Uglavnom, vrlo brzo je niknula u doba korone, još brže su zaklon od južnih vjetrova i mora u toj ilegalnoj lučici našli turistički brodovi.
Uzalud su bile intervencije Županije, prijave i razne druge službe koje su izlazile na teren te redom potvrđivale kako je u pitanju devastacija pomorskog, zajedničkog dobra. Čak je u nekom trenutku, istina već prilično kasno, komunalno redarstvo Drugog rata postavilo betonski ‘new jersey‘ na prilazu lukobranu. Makar je djelovalo to prilično jadno, pogotovo u usporedbi s velebnošću intervencije u (pomorskom) prostoru…
Kako je i taj bijedni ‘new jersey‘ nedavno pomaknut u stranu, zanimalo nas je što se u ove četiri godine poduzelo po tom pitanju. Jer lučica je prilično funkcionalna, ne čini nam se da itko ima namjeru vratiti pejzaž u “prvobitno stanje”. A od odgovora koji su pred vama možete se samo iznervirati. Jer pitanje nadležnosti je uvijek kamen spoticanja, možda čak i dobrodošao problem, piše Slobodna Dalmacija.
Foto: Privatna arhiva / Slobodna Dalmacija
Iz Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za turizam, pomorstvo i promet, pročelnica Matea Dorčić obavijestila je kako na toj lokaciji “Splitsko – dalmatinska županija, kao davatelj koncesije na pomorskom dobru, nema sklopljen ugovor o koncesiji na pomorskom dobru, odnosno kako isto nije koncesionirano”.
Što se tiče ostalog, iz Slobodne Dalmacije su je podsjetili kako je upravo na webu Županije svojedobno objavljena reakcija vezana za ovaj slučaj, dok ih je pročelnica pak obavijestila kako “jedinica lokalne samouprave, u ovom konkretnom slučaju Općina Dugi Rat ima ingerenciju nad upravljanjem i nadzorom pomorskog dobra u općoj upotrebi”.
“Na temelju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, čl. 151. poslove nadzora pomorskog dobra, odnosno poslove provedbe reda obavljaju ovlaštenici upravnog odjela jedinice lokalne samouprave, odnosno pomorski redari. U provedbi nadzora nad provedbom odluke o redu na pomorskom dobru pomorski redar ima pravo i obvezu rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje reda propisane odlukom o redu na pomorskom dobru. Optužni prijedlog za prekršaj propisan Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ili odlukom o redu na pomorskom dobru koji u nadzoru utvrdi pomorski redar podnosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave.
Upravni odjel za turizam, pomorstvo i promet Splitsko – dalmatinske županije nema inspekcijske ovlasti te obavljanje poslova inspekcijskog nadzora pomorskog dobra obavljaju službenici Lučke kapetanije, odnosno u ovom slučaju inspektor pomorskog dobra Lučke kapetanije Split. Za nezakonito građenje bez valjane dozvole za gradnju ili bez potvrđenog glavnog projekta, postupa i mjere provodi služba Građevinske inspekcije Državnog inspektorata. Ovaj Upravni odjel je prijavio devastaciju pomorskog dobra na predmetnoj lokaciji, a daljnja nadležnost i postupanje nije u ingerenciji Splitsko – dalmatinske županije”, temeljito je opisala tijek postupka pročelnica Matea Dorčić.
Više-manje je to sve poznato, tako da su istovremeno pitanja o lučici koja je niknula mimo dozvola poslali i na sve te adrese. Iz Općine, čini se po tonu, nisu bili sad nešto presretni što iz Slobodne Dalmacije kopaju oko toga…
“Nastavno na vašu zainteresiranost za radove na lukobranu u Suhom potoku navodimo kako se radi o radovima sanacije oštećenih dijelova pomorskog dobra područja Općine Dugi Rat od posljedica nevremena tijekom studenog mjeseca 2023. godine. U konkretnom slučaju radovi obuhvaćaju sanaciju valobrana postojećeg lukobrana/privezišta postojećim kamenim materijalom te odgovarajućim kamenim materijalom koji je nabavljen za tu namjenu.
Što se tiče vaše konstatacije da se radi o „nelegalnom objektu“ za kojeg je županija poduzela odgovarajuće mjere, a komunalno redarstvo postavilo „new jersey“ elemente na prilazu lukobranu, potvrđujemo da je komunalno redarstvo Općine Dugi Rat postavilo betonske zapreke koje onemogućuju prilaz.
Općina Dugi Rat će kroz svoj Prostorni plan i Urbanističke planove uređenja, a poštujući Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, u navedenom slučaju postupiti sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim se propisuje i načini uklanjanja određenih objekata s pomorskog dobra i njihovo zadržavanje u prostoru”.
Eto, prilično detaljno je sve opisao i Pavao Tomić, pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela općine Dugi Rat. Nekako je ‘štrecnula‘ posljednja konstatacija, ova o “njihovom zadržavanju u prostoru”. Još ćemo vidjeti što točno znači, ima godina. I da se razumijemo, lučice i/ili lukobrani diljem naše obale poput ove u Suhom Potoku su vjerojatno nužnost ako se želimo kao nacija baviti pomorstvom, čak je i napravljena (onako laički ocjenjujemo) po standardima struke, međutim – bez dozvole! I u tome leži ključni problem, što privatnici investiraju i grade ilegalno, ispravno smatrajući kako će tako prije i lakše riješiti svoj problem smještaja turističkih jahti nego da idu propisanim procedurama koje, na koncu, mogu čak i završiti neuspjehom! Tko je uostalom ikad čuo ili vidio da je nekome srušena ilegalna kuća, garaža, hotel ili evo lukobran i lučica?
Konačno, odgovor je Slobodna Dalmacija dobila i iz Državnog inspektorata Republike Hrvatske. Ne i iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture – razumiju njihovu zauzetost, golemo je ministarstvo s ingerencijama i zaduženjima na sve strane, ali kako su oni ipak šefovi Lučkim kapetanijama i njihovim inspektorima, ipak se očekivala nekakva reakcija.
Dobro, budimo sretni s ovih par rečenica iz DIRH-a, jednako zauzetih inspektora za sve i svašta.
“Zahvaljujemo na upitu te Vas ovim putem obavještavamo kako je građevinska inspekcija Državnog inspektorata početkom ožujka 2024. godine zapremila prijavu koja se odnosi na temu Vašega upita. Ista je stavljena u plan rada. Po okončanju inspekcijskog nadzora bit ćemo u mogućnosti iznositi više detalja”, kažu iz Državnog inspektorata. Pa eto, kad nas obavijeste, doznat ćete i vi dragi čitatelji…
Foto: Potonuli Rubymar / Youtube / The Maritime Executive
Hutisti su oštetili još jedan brod u svom posljednjem napadu na trgovačke brodove, a sada tvrde da posjeduju “hipersonične projektile” te da će početi napadati brodove koji prolaze kroz Indijski ocean kako bi spriječili “neprijateljske brodove” da plove preko Rta dobre nade.
Do danas su jemenski hutisti, tijekom pet mjeseci “solidarnosti” s Hamasom, izvršili napade na više od 65 brodova u Crvenom moru i Adenskom zaljevu. Hutisti su u posljednjih nekoliko mjeseci oteli jedan brod, potopili drugi i oštetili još oko šest brodova. Tri pomorca su poginula, jedan je ostao bez noge, a nekoliko ih je zadobilo druge ozljede, navodi The Maritime Executive.
Otprilike dvije trećine ukupnog pomorskog prometa na rutama između Azije i Europe sada izbjegava to područje i plovi se oko afričkog kontinenta.
Vođa jemenskih hutija, Abdul Malik al-Houthi, rekao je u jučerašnjem televizijskom obraćanju da će napadi na plovila eskalirati kako bi se spriječilo da brodovi povezani s Izraelom prođu kroz Indijski ocean prema Rtu dobre nade, prenosi Splash247.
“Naša glavni cilj je spriječiti brodove povezane s izraelskim neprijateljem da prođu ne samo kroz Arapsko, Crveno more i Adenski zaljev, već i Indijski ocean prema Rtu dobre nade. Ovo je veliki korak i već smo započeli s provedbom naših operacija”, rekao je al-Houthi. Također, u javnost je izišlo više izvješća u kojima se tvrdi da hutisti sada posjeduju hipersonične projektile.
Najsmrtonosnije oružje hutista do sada bili su protubrodski projektili koje je navodno isporučio Iran. Iran negira ove optužbe, unatoč činjenici da je više pošiljki oružja iz Irana dosad presretnuto.
Protubrodski projektili postižu velike brzine, ali imaju predvidljivu putanju zbog čega ih je moguće oboriti. Hipersonični projektili mogu se manevrirati, zbog čega ih je puno teže pogoditi.
Vođa hutista ranije je kazao da su u nedavnim napadima “koristili nešto novo” te da će sljedeće iznenađenje “biti veće u svakom smislu te riječi”.
United Kingdom Maritime Trade Operations (UKMTO), servis za izvještavanje, priopćio je da je danas oko 3 sata ujutro posada trgovačkog broda izvijestila da ga je “projektil pogodio brod”.
“Brod je pretrpio određena oštećenja”, dodao je UKMTO. Srećom, nije bilo žrtava, a posada je sigurno. Navodi se da šteta nije značajna te da brod nastavlja svoje putovanje. Napad se dogodio 76 milja zapadno od Hodeide u Jemenu.
Ova je izložba prije gostovanja u Splitu bila postavljena u Piranu, Kočevju, Kamniku i Puli. Odabrano je šest ključnih slovenskih brodova.
Odabirom šest ključnih brodova Splošne plovbe izložbom se rasvijetlilo jednu od najvećih, najvažnijih i najuspješnijih slovenskih pomorskih priča nakon Drugog svjetskog rata, priču o jedinom slovenskom međunarodnom brodaru koji se etablirao na nemilosrdnom svjetskom pomorskom tržištu sa simbolom Triglava na dimnjacima svih brodova u svojoj floti, piše Morski HR.
Uz prvotno odabranih šest brodova izložba je 2023. godine tematski proširena za gostovanje u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli s obzirom na to kako je u brodogradilištu Uljanik za Splošnu plovbu izgrađeno ukupno jedanaest brodova. Proširenje je u konačnici dovelo do naziva izložbe „Slovenski brodovi 6&11 – Splošna plovba“.
Foto: Morski HR
Za splitsko gostovanje zanimljivo je istaknuti kako je većina brodova Splošne plovbe izrezana u nekadašnjem Brodospasovom rezalištu u Svetom Kaju. Valja naglasiti kako se izložba organizira u godini kada Pomorski muzej Piran “Sergej Mašera” i Splošna plovba obilježavaju 70 godina djelovanja, a nakon Splita izložba će putovati dalje te će u rujnu biti postavljena Pomorskom muzeju u Kotoru, a u studenom u Muzeju Grada u Rijeci.
Moderna četverojezična izložba (na hrvatskom, slovenskom, talijanskom i engleskom) opremljena je svjetlosnim panoima s ilustracijama šest brodova prikazanih na markama, obogaćena animacijama, video zapisima, dokumentarnim filmovima te arhivskim snimkama o brodovima i pomorcima. Uz brojne fotografije, makete brodova, instrumente izložba donosi i umjetničke radove koji su se nekada nalazili na brodovima Splošne plovbe. Uz multimedijski materijal izložbu prati interaktivni katalog koji trajno obilježava i promovira dio vrlo značajne slovenske pomorske prošlosti.
Otvorenje izložbe u Splitu uveličat će glazbeni program u kojem će nastupiti Mješoviti pjevački zbor Slovenskog kulturnog društva „Triglav“ iz Splita.
Nakon što je 2020. godine dobio, kako sam priznaje, projekt života, američki dizajner Jack Fhillips lani je završio kompletnu restauraciju slavne predsjedničke jahte Honey Fitz koju je, između ostalih, koristio američki predsjednik John F. Kennedy i prva dama Jacqueline Kennedy Onassis, piše Otvoreno more.
Gotovo stoljeće stari brod (porinut je 1931. godine) tražio je opsežan i temeljiti remont kako bi se spasio od sigurne smrti. To se dogodilo kada je dotrajalu jahtu kupio lokalni poduzetnik, odlučivši je obnoviti i što sličnije replicirati dekor interijera broda iz Kennedyjeve ere.
Honey Fitz je tako najprije prošao kroz trogodišnji proces restauracije koji je zahtijevao potpuni remont greda, podloge, paluba i nadgrađa za što su se pobrinuli lokalni stručnjaci za tradicionalne brodograditeljske metode koristeći se povijesnim zapisima o brodu i bilješkama Obalne straže SAD-a.
Samo uređenje interijera započelo je početkom prošle godine. Fhillips je u međuvremenu okupio tim stručnjaka koji je pročešljao arhivirane fotografije, snimke i članke napisane o brodu, a sve kako bi što vjernije prenijeli duh njegove glamurozne ere tijekom Kennedyjeve administracije.
“Igrom slučaja locirali smo izvornu tvrtku od koje je Jackie Kennedy nabavila sav namještaj od ratana na krmenoj palubi. Kako bismo odali počast legendarnoj prošlosti jahte, pronašli smo i kopije ručnih skica ugrađenih sofa koje je Jackie nacrtala na stolu Bijele kuće. Također, krmena paluba ne sadrži samo rekreacije izvornog dizajna namještaja Jackie O., već i elemente prikladne za to razdoblje, poput crnog telefona – istog onog koji bi JFK koristio za primanje poziva na brod. Prostorije u jahti su stilizirane obiteljskim fotografijama Kennedyjevih koje su bile na brodu tijekom 1960-ih, kao i drugim memorabilijama…”, kazao je Fhillips nedavno za nauticmag.com, prenosi Otvoreno more.
Inače jahtu Honey Fitz koristilo je čak pet američkih predsjednika: Harry S. Truman, Dwight D. Eisenhower, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson i Richard M. Nixon.
U dolasku je trajekt koji je dobio ime Dalmacija, bit će u najmu riječke Jadrolinije, a postoji mogućnost i njegove konačne kupnje. Radi se o trajektu izgrađenom 1993. godine u norveškom brodogradilištu Fosen Mekaniska Verkested, u Rissi kao Bergen (Fjord Line). Kasnije je mijenjao imena: Duchess of Scandinavia (iznajmljen DFDS Seaways), Atlantic Traveller, Bergensfjord i Oslofjord. No, to nije prva Dalmacija u floti Jadrolinije…
Desetog prosinca 2009. godine u indijsko rezalište Alang stigao je nekadašnji hrvatski brod za krstarenje Dalmacija, a iz Rijeke je isplovio 5. studenoga. Možda bi još plovio, ali 2010. trebao se prilagoditi novim propisima Solas konvencije što se procijenilo preskupim, piše Novi list.
Dalmacija, zajedno s blizancem Istra, izgrađena je u pulskom Uljaniku kao putničko-teretni brod koji je Jadrolinija naručila za održavanje pruge Venecija – Rijeka – Alexandria.
Porinuće je obavljeno 29. ožujka 1964., isporučena je 13. travnja 1965., a malo je poznato da je tijekom gradnje, 27. kolovoza 1964. prigodom bojanja pramčanog tanka došlo do eksplozije u kojoj su poginula tri radnika. Vrlo brzo se pokazalo da takav brod nema budućnosti te je već 1969. u Monfalconeu pregrađen u brod za kružna putovanja.
Foto: Novi list
Jadrolinija je brod prodala 1997. godine kada je kupuje zagrebačka tvrtka Intercruises, a menadžer je bila Uljanik plovidba iz Pule koja kupuje brod 2001. No, gubici su bili preveliki, pa ga 2006. kupuje riječki autobusni prijevoznik Autotrans koji je utemeljio tvrtku Adriatic Cruises.
Nakon remonta u Malom Lošinju u ožujku 2007. opet uspješno krstari, ali sljedeće godine javljaju se prvi problemi: nakratko je zaustavljen u Turskoj, a onda zabranu dobiva od Trgovačkog suda u Rijeci zbog 100.000 eura duga.
Tvrtka 2009. odlazi u stečaj, a Dalmaciju na sudskoj tražbi za 770.000 dolara kupuje tvrtka Baltanas Shipping Ltd. iz Charlestowna (St. Christopher & Nevis) da bi je poslala u rezalište s hrvatsko-pakistanskom posadom.
Potopljen na sidrištu
Ranije je u floti Jadrolinije plovila još jedna Dalmacija – izgrađena 1902. godine kao Godollo (Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka) u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. u Walker-on-Tyne.
Bio je to putnički parobrod male obalne plovidbe kojem je parni stroj četverostruke ekspanzije od 1.177 kW omogućavao zavidnu brzinu od 14 čvorova. Brod je 21. siječnja 1918. rekviriran za potrebe K.u.K. Kriegsmarine Seetransportleitung kao brzi transportni brod, a 23. ožujka nasukao se na otočić Brušnjak (Kornati).
Godine 1921. postaje Zagreb (Hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka), 1922. ulazi u sastav Jadranske plovidbe dioničkog parobrodarskog društva Sušak, a 1923. je u floti Jadranske plovidbe d.d. Sušak.
Početkom aprilskog rata, potopljen je na sidrištu Soline, u uvali Klimno na Krku kako ne bi pao u ruke okupatoru, ali je uskoro izvađen i osposobljen te je nastavio ploviti kao Enrico Baroni sve do 22. rujna 1943. kada je potopljen u Splitu, navodi Novi list.
Izvađen je 12. srpnja 1946., popravljen u Splitu i 1947. dodijeljen Jadroliniji pod imenom Zagreb, ali je isporučen 1948. kao Dalmacija. Opet mijenja ime 1963. i postaje Cres pod kojim plovi sve do 28. prosinca 1967. kada je doplovio u rezalište u Svetom Kaji.
M. Sverljuga & Co. iz Rijeke naručio je putničko-teretni parobrod Dalmazia 1886. godine u brodogradilištu J. Knox & Co., South Hylton, Sunderland, a 1891. brod prelazi u flotu Ungaro-Croate iz Rijeke pod čijom zastavom plovi do 1916. godine kada ga rekvirira K.u.K. Kriegsmarine i koristi za prijevoz boksita.
Foto: Novi list
U flotu Jadranske plovidbe d.d. Sušak dolazi 1922. godine, a osam godina kasnije mali brod od 277 brt je prodan nepoznatom kupcu koji mu daje ime Fabio. Četiri godine kasnije kupuje ga Cantiere Metalurgici della Venezia Giulia koji ga 1935. godine reže u Trstu.
Godine 1884. izgrađen je putničko-teretni parobrod Dalmazia (N. Mihanovich & Co., Buenos Aires) u brodogradilištu Murray Bros. u Dumbartonu. Plovio je pod argentinskom zastavom, ostalo je zabilježeno da je u jednom razdoblju njegov zapovjednik bio Sr. Mihanovic, a plovio je do 1943. godine kada je izbrisan iz upisnika brodova.
U floti Mediteranske plovidbe iz Korčule zaplovio je 1983. godine brod za prijevoz rashlađenih tereta Dalmacija Frigo koji je izgrađen u Brodosplitu. Nakon stečaja tog brodara, 2003. mijenja ime u Alma, a tri godine kasnije postaje Sun Emerald (Alder Shipping). U rezalište u Alangu doplovio je 26. svibnja 2010. godine.
Foto: Novi list
Cargo Dalmatia (Henderson Brothers, Glasgow) izgrađen je 1892. u brodogradilištu D.&W. Henderson & Co., Glasgow, Meadowside, imao je 3.317 grt, a pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije. U floti Anchor Line Ltd. iz Glasgowa nalazimo ga 1899. godine, a 1912. prodan je u Italiju i postaje Cornelia (Ugo Serra fu Lorenzo, Genova).
Tri godine kasnije postaje Kenkoku Maru (Minamimanshu Kisen K.K., Dairen), a 29. prosinca 1915. zarobila ga je i potopila njemačka podmornica U-34 u Sredozemlju u plovidbi Cebu – Savona.
Brod War Picture (The Shipping Controller, London) izgrađen je 1920. godine u brodogradilištu Furness Shipbuilding Co., Haverton Hill, ali je isporučen kao Dalmazia za talijansku kompaniju La Veloce Compagnia di Navigazione iz Genove. Kasnije je mijenjao vlasnike (Parodi & Corrado, S.A. Emanuele Parodi), a izrezan je u travnju 1934. u rezalištu La Spezia.
Željezni parobrod Dalmatia (Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco,Trieste) izgrađen je 1903. godine u Arsenale del Lloyd Austriaco, Trieste, 1919. je u floti Lloyd Triestino Societa di Navigazione, a 1921. dodijeljen je Velikoj Britaniji koja ga vraća tršćanskom vlasniku.
Godine 1924. mijenja ime u Dalmatia L., a 1932. je u floti Lloyd Triestino, Flotte Riunite L.T., Marittima Italiana e Sitmar iz Trsta. Početkom rata nalazimo brod u floti Adriatica S.A. di Navigazione, Venezia, a plovidbe je završio 25. siječnja 1942. kada ga torpedira »HMS Ultimatum« kod Punta San Ranieri (Messina) u plovidbi Taranto – Catania.
Parobrod Dalmatia (G.W. Ward, Newcastle-upon-Tyne) izgrađen je 1883. godine u brodogradilištu Schlesinger Davis & Co., Wallsend. Plovio je samo dvije godine, jer se 30. kolovoza 1885. nasukao na Ras Jered Hafun (južno od Cape Guardafui) u plovidbi iz Rangoona.
Putničko-teretni parobrod Dalmatia izgrađen je 1905. godine u brodogradilištu Tecklenborg u Geestemunde, već 1906. mijenja ime u Rio Pardo, a u travnju 1917. postaje Sperrbrecher 4. Nakon Prvog svjetskog rata, 1920. godine postaje City of Alexandria, a plovidbe završava 10. kolovoza 1933. u rezalištu Cork, navodi Novi list.
Foto: Novi list
Putnički trajekt Pomerania, izgrađen 1978. u brodogradilištu Stocznia Szczecinska Nowa, Szczecin, pojavio se u Jadranu 2011. godine kao Dalmatia (Blue Line International Inc., Panama) kako bi povezivao Split s lukama na talijanskoj obali. Godine 2014. na krmi mu se, za zadnju plovidbu u rezalište Alang gdje je doplovio 20. listopada, vijori zastava Cipra.
Njemački putničko-teretni parobrod Bahia izgrađen 1872. godine u brodogradilištu Laing, Deptford Yard, prije nego je 1894. postao Dalmatia, 1887. je bio Cremon, 1900. postaje Fides. Izrezan je 1916. godine u Genovi.
Cargo Dalmazia izgrađen je 1921. u brodogradilištu Orlando, Livorno, četiri godine kasnije postaje Cortellazzo, 1930. Ricopino, 1931. Maralunga, a 28. svibnja 1943. potopljen je u bombardiranju Livorna (poslije rata je izvađen i izrezan).
Tankeri i ratni brodovi
Tankerska plovidba iz Zadra je 2001. godine kupila tanker Banda Sea (izgrađen 1996. godine u brodogradilištu Samsung Shipbuilding & Heavy Industries, Geoje kao BM Mimosa) od 94.648 tona nosivosti i dala mu ime Dalmacija. Prodan je 2012. godine kada je dobio ime Sriracha Eagle.
Godine 2015. Tankerska plovidba iz Zadra ponovno ima u floti tanker za prijevoz kemikalija i naftnih produkata s imenom Dalmacija (Teuta Shipping Co. Ltd., Valletta) od 49.991 tone nosivosti izgrađen u brodogradilištu SPP SB Co. u južnokorejskom Sacheonu.
Foto: Novi list
Tanker Dalmatia izgrađen je 2007. godine u brodogradilištu New Century SB Co., Jingjiang te ima 74.035 tona nosivosti. Već 2009. mijenja ime u MT Po Yang Hu, 2017. postaje Xo Yang Hu, 2019. Poyang Hu, a sada plovi kao Po Yang Hu.
Jugoslavenska kraljevska mornarica je 1926. godine u Bremenu kupila krstaricu Niobe (kompozitna gradnja) izgrađena 1899. godine. Odmah je rekostruirana i dobila ime Dalmacija (naoružanje: 6 topova od 83 mm i četiri topa od 47 mm), 1941. godine u Boki je preuzima Italija i daje ime Cattaro pod kojim plovi do rujna 1943. kada je u Puli preuzimaju Nijemci i vraćaju izvorno ime Niobe.
Krajem prosinca 1943., nakon napada britanskih torpednih čamac krstarica je nasukana kod Silbe.
Vodonosac Dalmazia (blizanac: Istria) izgrađen je za Regia Marina 1922. godine u Cantiere Navale del Quarnero u Rijeci – bio je dug 60,96 i širok 9,90 metara te je mogao prevesti 1.800 tona vode.
Pogonila su ga dva parna stroja trostruke ekspanzije (uz dva kotla Thornycroft), a bio je naoružan s dva topa (120/45 i 76 mm). Nijemci su ga zarobili na dan kapitulacije Italije u luci La Spezia, nakon rata je ponovno u floti gdje ostaje do 1971. godine kada je otpušten iz ratne mornarice Italije.
I, naravno, to nisu svi…
Dva talijanska tegljača
– 1926. Dalmazia, izgrađen u brodogradilištu Calcagno, u Arenzanu (drveni)
– 1972. Dalmazia, izgrađen u brodogradilištu Solimano, u Savoni (porinut kao Trollhattan)
Ribarice
– 1992. Dalmacia, izgrađena u brodogradilištu Andina de Pesarrollo, u Callau (Peru)
– 2005. Dalmacia, Dalmacia II i Dalmacia III, izgrađene u brodogradilištu Simach, u Chimboteu (Peru)
– 1891. Dalmatia, izgrađena u brodogradilištu Mackie&Thomson, u Govanu (Old yard) za The Great Grimsby & East Coast Steam Fishing Co. Ltd., u Grimsbyju; 1912. Port of Blyth Steam Fishing & Ice Co. Ltd., u Blythu; 1913. Cornetia (Luigi Serra, Genova)
Ostali brodovi
– 2007. RBD Dalmatia, izgrađen u Fujian Mawei SB, u Maweiju, 2008. Blikur; 2017. RBD Dalmatia (Hinsch Reederei, u Buxtehudeu; »Hau Su 10«; 2018. rezalište Xinhui
Foto: Novi list
– 1970. Concordia Dalmatia, izgrađen 1970. u brodogradilištu Blohm Voss, u Hamburgu; 1978. Concord Dalmatia; 1980. Dalmatia; 1985. Highsea Promise; Sea Pro; 4/2/1985 rezalište Gadani Beach
– 1962. Dalmatia, izgrađen u Lindholmens Varv, u Gothenburgu; 1976. Xin Du: 2010. izbrisan
– 2011. Dalmatia (Bertling Dalmatia Shipping Pte), izgrađen u brodogradilištu Zchi SB, u Zhoushanu; 2016. Star Dalmatia
Mirta Čović, Tony Pinčetić i Marko Delić iznimno su uspješni studenti Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Mirta je studentica druge godine diplomskog studija Pomorskog menadžmenta, Tony je na trećoj godini Pomorske nautike, dok je Marko student treće godine prijediplomskog studija Pomorskog menadžmenta, prenosi Otvoreno more.
“Za ovaj posao, koji je iskreno rečeno više poziv negoli zanimanje, nikakvih nedoumica oko izbora fakulteta nije bilo. Nakon srednje Pomorske škole jedini logičan slijed za svakoga tko se želi baviti pomorstvom je Pomorski fakultet”, kazao je Tony, koji se nakon završetka fakulteta vidi kao zapovjednik putničkog broda.
Svo troje su dobitnici nagrada za svoj rad i zalaganje, Mirta je dobitnica Nagrade za najboljeg studenta za postignut uspjeh tijekom studija u akademskoj godini 2022./2023., Tony je već dvije godine zaredom dobitnik nagrade za najboljeg studenta fakulteta (2022. i 2023.) te je, uz to, prošle akademske godine bio i dobitnik “Rektorove nagrade za izvrsnost”, a Marko je dva puta primio nagradu za najboljeg studenta prijediplomskog studija Pomorski menadžment.
Uz sve postignute rezultate, je li teško uskladiti sve fakultetske obveze s društvenim životom i hobijima/aktivnostima izvan fakulteta?
“Budući da sam oduvijek imao kvalitetne radne navike, nisam imao potrebu posebno se navikavati na zahtjeve učenja. Međutim, društveni život ponekad je zahtjevno uskladiti s ispitima, ali sebi uvijek kažem da je to žrtva koju je potrebno podnijeti za veće dobro. Osim toga, izlasci s prijateljima se uvijek mogu nadoknaditi”, mišljenja je Marko, a problema s usklađivanjem nema ni Tony.
“Osobno, rekao bih da sam u mnogočemu u svojevrsnoj prednosti pred drugima. Od činjenice kako sam prethodno završio srednju školu, zvanje za koje nas ovaj fakultet usavršava, pa sve do “cliché” izjave, da posvećivanje vlastitog vremena onome što volimo i što nas nadasve zanima ne može biti jednako odricanju kad je zapravo suprotno tomu. Baviti se onime što volimo zapravo je dobitak, i upravo je ta ljubav ono što nas tjera dalje”, otkriva Tony.
ODABIR FAKULTETA
“Moja prva želja je bila upisati Medicinski fakultet u Splitu. Točnije, ta želja je bila tu od vrtića pa sve do 3. razreda srednje, tada sam shvatila da to ipak nije nešto čime bih se željela baviti i što bih željela studirati. Uvijek sam smatrala da čovjek treba osjetiti poziv i veliku želju kako bi se bavio tim poslom, ja sam jednostavno previše razmišljala o tome te sam se nakon toga okrenula svojoj ljubavi – moru. Intenzivno sam razmišljala o tome što bih voljela raditi i što ja to još volim osim medicine i ljudskog tijela.
Nije mi dugo trebalo da donesem odluku jer mi je Pomorski fakultet, od svih fakulteta na popisu, uzimao najviše pažnje. Od malih nogu sam voljela puno vremena provoditi u moru, uvijek me fasciniralo zajedno sa svim živim bićima koja ga ispunjavaju.
Također, moja obitelj i živi od mora jer otac ima koću od moje pete godine te sam zbog toga još više željela upoznati more i pomorstvo, što mi je ovaj fakultet i omogućio. Zadovoljna sam ovim fakultetom jer studentima daje velik spektar znanja i upoznao me s pomorstvom do sitnih detalja, to smatram vrlo bitnim jer se više od 80 posto svjetske trgovine odvija morskim putem”, objasnila je Mirta.
Odabirom fakulteta zadovoljan je i Marko, ističe Otvoreno more.
“Odlučio sam se za Pomorski Fakultet prije svega zbog pomorske tradicije koja krasi naš grad te zbog mogućnosti zapošljavanja u bilo kojem dijelu pomorskog sektora nakon završetka studija, a samim fakultetom sam zadovoljan i zbog toga što se u nastavi koristi najsuvremenija tehnologija, te zbog pristupačnosti profesora koji vam uvijek stoje na raspolaganju”, veli Marko.
PRAKSA U POMORSKIM ORGANIZACIJAMA
Osim teorijskih znanja, Pomorski fakultet nudi svojim studentima i raznovrsnu praksu.
“Imamo praksu koja se odvija u određenim pomorskim organizacijama. Sami biramo želimo li upisati stručnu praksu ili ne. Ja sam odlučila ove godine upisati te sam se prijavila za Hrvatski registar brodova. Više sam nego zadovoljna zaposlenicima u HRB-u i odrađenom praksom. Saznala sam jako puno informacija o njihovom uspješnom radu, organizacijskom ustroju, svjedodžbama i pregledima brodova. Ljudi koji tamo rade su visokoobrazovani, puni znanja te su bili spremni odgovoriti na svako moje pitanje i nedoumicu”, istaknula je Mirta, a praksom je zadovoljan i Tony.
“Rad na simulatoru integriran je kroz tri različita kolegija. Od “morskog iskustva” imamo plovidbenu praksu i stručnu praksu koja se sastoji od određenog broja sati na brodici fakulteta i plovidbe trajektom u nacionalnoj te jednom u međunarodnoj plovidbi. Neki kolege vole reći kako im je isto malo, no ja uvijek volim naglasiti kako je preduvjet za bilo kakav praktičan rad prethodno osnovno znanje, koje praksa i rukovanje uređajima zahtijeva te organiziranost takve nastave, a ne samo broj sati”, objasnio je Tony.
PORUKA SREDNJOŠKOLCIMA
Naši studenti su izrazito zadovoljni studiranjem na Pomorskom fakultetu, a imaju i poruke za trenutne srednjoškolce i buduće studente.
“Srednjoškolcima koji žele upisati Pomorski fakultet poručila bih da se pripreme na učenje, redovite dolaske na predavanja i odricanje. Posebno bih naglasila širinu znanja koje će dobiti nakon završetka ovog fakulteta jer je pomorstvo zaista jedan širok pojam o kojem malo ili gotovo ništa ne učimo tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Ujedno i da nastoje rješavati kolegije preko kolokvija jer se odjednom piše manje gradiva, ali to zahtijeva i konstantan rad tijekom semestra. Poručila bih još i da slušaju predavanja umjesto da tijekom njih koriste mobitele, jer puno zanimljivih i korisnih stvari mogu čuti, koje im ujedno mogu uvelike olakšati polaganje ispita ili kolokvija”, istaknula je Mirta, a odlučan u svom odgovoru je bio i Tony.
“Upišite ono što želite, ali prije svega ono što volite. Upisati fakultet kako bi udovoljili svojim roditeljima ili ga upisati zato što je to “isplativo”, sintagma je koja prati nekolicinu studija (nautika, računalstvo…), i odmah ću reći – pogrešno je. Gubiti godine usavršavajući se za nešto što nas ne pokreće i ne ispunjava osuda je samoga sebe na doživotno nezadovoljstvo. Valja birat – mudro i oprezno; i nadajte se najboljem”, dodao je za kraj.
Dosta je toga već napisano o hrvatskim olupinama, no na tragu tih priča, a posebno knjige Danijela Frke “Potonulo blago Jadrana”, Ronilački klub Delta 5 iz Metkovića, krenuo je u istraživanje i snimanje kratkih filmova o svakoj od njih.
Nakon priče o Plavom Jadranu, snimili su olupinu njemačkog bombardera Junkers Ju 87 – Štuka, koja je potonula za vrijeme Drugog svjetskog rata kod otoka Žirja, piše Morski HR.
“Radi se o projektu koji je moja zamisao i ovaj video o Junkers ju 87 je samo jedan kratkometražni dokumentarac u nizu takvih filmova, koji su nadahnuti knjigom “Potonulo blago Jadrana” autora Danijela Frke te su ujedno i jedna vrsta promocije te knjige između ostalog”, kazao je Toni Kuran.
“U produkciji filma sudjelujemo ja i Marin Veraja (Foto studio Veraja Metković) glas je posudila Marija Jaramaz, a snimke ja i Michele Giovanni Ventura”, nastavio je.
Obrušavajući njemački bombarder Junker Ju 87 ‘Stuka’ iz Drugog svjetskog rata prije 10 godina je pronađen u vrlo dobrom stanju na dnu mora sa zapadne strane otoka Žirja. Pogođen je 12. travnja 1941. u artiljerijskom okršaju, u napadu Sila Osovine na vojne brodove Kraljevine Jugoslavije koji su se nalazili kod Jadrtovca i to s topničke baterije iznad Žaborića. Olupina se nalazi na 26-28 m dubine, jedino mu nedostaje motor koji se nesumnjivo otkinuo prilikom udara u morsku površinu. Preostali dio aviona potpuno je čitav i u vrlo dobrom stanju, čak oslonjen na kotače, kao da je glatko sletio na morsko dno.
Vlada je odobrila projekt novog spašavanja ‘novog’ Uljanika. Ukupno će se za Uljanik Brodogradnju 1856 izdvojiti 16,9 milijuna eura, od čega će se 6,9 milijuna eura odnositi na kupnju većinskog udjela kojeg u vlasništvu ima propala tvrtka Uljanik Brodogradilište i već duže vrijeme pokušava ga prodati kao stečajnu masu, dok će 10 milijuna eura CERP usmjeriti za osiguranje financijske stabilnosti tvrtke, koja je upravo ispunila i formalne uvjete za otvaranje stečaja zbog 120 dana neprekidne blokade računa.
CERP će novce pulskom brodogradilištu isplaćivati u tri tranše – do 21. ožujka uplatit će iznos potreban za deblokadu računa i za neisplaćene plaće, do 24. travnja trebala bi uslijediti uplata za dovršetak gradnje 535, ribarskog broda za norveškog naručitelja, te za plutajuću platformu koju gradi za Israel Shipyard, piše Poslovni dnevnik.
Treća isplata, koja je namijenjena za javna davanja i, kako stoji u vladinoj odluci, druge neophodne obveze za uredno poslovanje Uljanika, na račun bi trebala sjesti do 5. svibnja.
Za odobravanje uplata Uprava Uljanika 1856 će trebati pribaviti suglasnost Nadzornog odbora i Hrvatske brodogradnje Jadranbrod, a uplatu će CERP voditi kao pozajmicu s rokom povratka do 31. prosinca ove godine.
Dio spasonosnog paketa uključuje i nalog Upravi Uljanika da proda nedovršeni brod za prijevoz stoke, iz čega bi se osiguralo dio sredstava za poslovanje.
Ususret će se izaći i prolongatom povrata kredita koje Uljanik ima kod HBOR-a za spomenute dvije gradnje, a koje bi trebale biti završene i isporučene do kraja godine. U okviru paketa Vlada je naložila upravi provođenje revizije poslovanja u roku 10 dana, a CERP-u imenovanje novog NO-a odmah nakon otkupa većinskog udjela u ‘novom’ Uljaniku.
Taj bi korak trebao uslijediti već idući tjedan, 18. ožujka, na već zakazanoj skupštini vjerovnika Uljanik Brodogradilišta. Iako se već vode razgovori s potencijalnim ulagačima u Uljanik, prodaja, za koju će biti zadužen CERP, sudeći prema odluci Vlade, pokrenut će se tek nakon prodaje novogradnji. Dakle, u ovoj godini Uljanik će se održavati na životu, a novog vlasnika tražit će se početkom iduće godine.
