“Krećemo iz Južne Koreje, preko prolaza gdje je Singapur tu se zaustavimo uzeti gorivo i onda idemo tamo, imamo nekih sedam dana do te zone i onda ćemo to proći”, govori za 24 sata hrvatski kapetan Mario Tomas koji bi sa svojom posadom na brodu Jadroplova za nekih mjesec dana trebao proći Crvenim morem, što predstavlja trenutno jedno od najrizičnijih područja u svijetu.
“Pripreme su bile godinama kroz to područje, zato što je prije toga bilo opasno zbog somalskih pirata. Ovo što se sada događa, to je sasvim nešto novo, teško se boriti protiv toga čovjeku koji je došao kao mi, da vozimo brod. Ne susrećeš baš da ti rakete padaju po brodovima tako često”, kaže Tomas referirajući se na to da su SAD i Velika Britanija započeli napade na ciljeve povezane s Hutima u Jemenu. Zračni udari britanskih i američkih snaga uslijedili su nakon brojnih napada Hutija u Crvenom moru.
“Što će on s puškom kraj njihovih raketa“
Tomas kaže da iako imaju oružanu pratnju, osjećaju nekakvu nesigurnost.
“Oni dođu s kvalitetnim oružjem, ali što će on s tom puškom kraj raketa. Kad imate nešto što ne možete eliminirati, samo budala nema strah. Strah postoji, mislim da se ipak oni baziraju na veće i skuplje brodove. To se sve može promijeniti preko noći”, kaže nam Tomas koji teret željeza iz Južne Koreje prevozi u Tursku.
Melvan: Pomorci imaju pravo iskrcati se s broda, dobivaju duple naknade
Glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan rekao je za 24 sata da ovakva situacija nije nikakvo iznenađenje, s obzirom na to da u svijetu postoji bezbroj ratnih zona.
“Pomorci u trenutku kada ulaze u ratnu zonu sukladno kolektivnom ugovoru imaju pravo na veću dnevnicu, duplo ih se plaća. Imaju pravo i iskrcati se s broda, kompanija je dužna obavijestiti pomorca da ulazi u ratnu zonu, ali to pravo nitko ne koristi. To pravo ne znam kada je tko iskoristio. Plaćaju se i dodatne oružane pratnje”, kaže Melvan koji dodaje da tko zna koliko je naših brodova u nekakvoj ratnoj zoni.
Dodaje da je odluka o preusmjeravanju na kompaniji, ali isto tako ako se brod preusmjeri gubi se, kako kaže, od tri do četiri tjedna.
Foto: Panama Canal Railroad / The Maritime Executive
Maersk je jučer izvijestio svoje klijente da će početi nuditi novi pristup za jednu nišnu rutu kao alternativu za izbjegavanje potencijalnih kašnjenja na Panamskom kanalu, piše The Maritime Executive.
Nastoje osigurati dosljednost u suočavanju s poremećajima uzrokovanih smanjenim tranzitom Panamskim kanalom, te trenutnim preusmjeravanjem brodova oko Južne Afrike.
“Razmišljajući o situaciji u Panamskom kanalu i mogućim utjecajima na kretanje tereta, željeli smo vas obavijestiti o promjenama u uslugama, kao i o tome što radimo kako bi ublažili situaciju”, piše u Maerskovom upozorenju za kupce. “Kako bismo osigurali da se vaš teret nastavi kretati sa što je moguće manje kašnjenja, izmjenjujemo našu uslugu OC1, koja djeluje između Oceanije i Amerike.”
Maersk izvještava da će na toj ruti, brodovi izostaviti prolaz kroz Panamski kanal i koristiti “kopneni most” koji koristi željeznicu za prijevoz tereta otprilike 50 milja preko prevlake. Panamski kanal zahtijevao je od nekih plovila slanje kontejnera kopnom kako bi se smanjila težina i gaz, ali sada, Maersk stvara jedinstveno rješenje za ovu rutu.
Usluga povezuje luke u Australiji i Novom Zelandu s Charlestonom i Philadelphijom u Sjedinjenim Državama. To je nišna ruta koju opslužuju mali brodovi s kapacitetom od otprilike 3.000 do 4.000 TEU, ali zbog udaljenosti, to je duga ruta predviđena za 45 dana putovanja sjeverno od Sydneya u Australiji do Charlestona i 38 dana južno između Philadelphije i Melbournea, navodi The Maritime Executive.
Objašnjavajući novu rutu koja uključuje korištenje “kopnenog mosta”, Maersk piše, “ovo stvara dvije odvojene petlje, jednu atlantsku i jednu pacifičku. Pacifički brodovi će doći do Balboe, Panama, iskrcati teret za Latinsku i Sjevernu Ameriku te preuzeti teret za Australiju i Novi Zeland. Atlantski brodovi će doći do Manzanille, Panama, ostavljajući teret koji ide za Australiju i Novi Zeland i preuzimati teret koji ide za Latinsku i Sjevernu Ameriku.”
Upozoravaju da, iako se ne očekuju kašnjenja za sjevernu liniju, mogla bi se doživjeti kašnjenja prijevoza kontejnera na južnoj ruti. Međutim, vjeruju da će omogućiti bolju dosljednost dok će se smanjiti broj plovila koja pokušavaju proći Panamskim kanalom, oslobađajući mjesta za vjerojatno veće brodove na primarnim rutama.
To je nov pristup rješavanju nekih kašnjenja u Panamskom kanalu. Panamski kanal izvješćuje da 40 brodova s rezervacijom i 20 bez, čekaju tranzit na oba terminala. Vrijeme čekanja za plovila bez rezervacije je između 9 i 10 dana, ističe The Maritime Executive.
Revidirana ruta jedan je od nekoliko koraka koje Maersk poduzima za rješavanje izazova u svom poslovanju. Alphaliner izvještava da je Maersk također poduzeo neobičan korak unajmljivanja dva novoizgrađena plovila od konkurentskih kompanija Ocean Network Express i Wan Hai. Novoizgrađeni ONE Focus od 15.000 TEU u vlasništvu je Seaspana i dio je dugoročnog ugovora s ONE-om, dok Wan Hai A12, također novoizgrađen, ima kapacitet od 13.100 TEU. Alphaliner izvješćuje da Maersk koristi ova dva broda kako bi olakšao pritisak na svojim rutama između Dalekog istoka i zapadne obale SAD-a.
Ovi koraci pokazuju poteze koje brodarske kompanije provode kako bi riješili probleme koji se pojavljuju u njihovim poslovanjima.
Pomorska industrija se mijenja dok svijet nastoji smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima.
U srpnju 2023. IMO se složio postići net zero emisiju stakleničkih plinova do otprilike 2050. godine. Postizanje ovog cilja zahtijevat će tehnološke promjene – uključujući uvođenje ili širenje alternativnih goriva.
Na službenoj stranici Nautilus Internationala navedeno je da se put do net zero mreže ne odnosi samo na budućnost brodova ili tehnologije, već i na posvećene profesionalce koji plove ovim teškim pomorskim vodama.
“Mi u Nautilus International vjerujemo u “pravednu tranziciju” u načinu na koji se industrija transformira – tranziciju u kojoj su pomorski stručnjaci poput vas na čelu promjena, osiguravajući da nitko tko radi u industriji ne bude izostavljen i da ostanemo u potpunosti informirani o tome kako možemo odgovoriti na dugogodišnje izazove u industriji”, istaknuli su.
Ostvareni će uvidi usmjeriti zajedničke napore prema održivoj, sigurnijoj i pravednijoj pomorskoj industriji, jer kažu “Zajedno možemo raditi prema boljoj budućnosti za sve”.
“Volimo čuti vaša razmišljanja kako bismo bili sigurni da je vaš glas u središtu ovih promjena”, prenosi Sindikat pomoraca Hrvatske.
Smatraju da je vaše znanje od vitalnog značaja, stoga mole za ispunjavanje ankete, što traje 5 do 10 minuta.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture objavilo je na službenim stranicama portala e-Pomorac važnu obavijest za sve pomorce u međunarodnoj plovidbi vezanu uz DPOM i EPOM obrasce. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
Obavijest pomorcima u međunarodnoj plovidbi,
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture će svim pomorcima u međunarodnoj plovidbi na kućnu adresu do kraja siječnja 2024. godine dostaviti DPOM obrazac o broju dana u međunarodnoj plovidbi za 2023. godinu. DPOM obrazac će biti moguće preuzeti i putem portala e-Pomorac.
Svi pomorci bez obzira na ostvareni broj dana dužni su do kraja veljače 2024. godine podnijeti prijavu poreza na dohodak za 2023. godinu uz koju moraju dostaviti obrazac DPOM i EPOM.
Pomorci koji su ostvarili pravo na umirovljenje dužni su uz poreznu prijavu dostaviti kopiju dokumentacije o umirovljenju kako bi bili oslobođeni obveze plaćanja poreza na dohodak.
Temeljem odredbe članka 128. stavak 12. Pomorskog zakonika, vježbenici palube, stroja i elektrotehnike su oslobođeni obveze plaćanja poreza na dohodak (nisu oslobođeni obveze podnošenja prijave). Uz poreznu prijavu potrebno je priložiti kopiju pomorske knjižice iz koje je vidljivo svojstvo ukrcaja i dopis s zahtjevom za oslobađanje plaćanja poreza na dohodak po gore navedenoj osnovi.
Ako se pomorac na dan isteka Zakonom propisanog roka za podnošenje godišnje porezne prijave nalazi, zbog obavljanja ugovorenog rada, na brodu u međunarodnoj plovidbi te stoga nije u mogućnosti u propisanom roku podnijeti godišnju poreznu prijavu, smatra se da je ispunjen opravdan razlog za propuštanje zakonskog roka, a za koji pomorac nije odgovoran (viša sila). U navedenom slučaju, pomorac može, prema članku 94. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22), podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje i to u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje roka.
Sve eventualne primjedbe na DPOM obrasce molimo poslati na emailpomorci@pomorstvo.hr
Na nedavnoj novogodišnjoj aukciji na ribljoj tržnici u Tokiju, plavoperajna tuna postavila je novi standard, dostigavši cijenu od nevjerojatnih 114,24 milijuna jena, što je ekvivalentno impresivnih 789.000 dolara. Ova izuzetna cijena čini je četvrtom najskupljom tunom prodanom od 1999. godine, kada je počela praksa javnih prodaja.
Tuna, čija je težina iznosila impozantnih 238 kilograma, ulovljena je kod obale grada Oma u prefekturi Aomori, na sjeveroistoku Japana. Dva predvodnika u industriji, kompanija Yamayuki i firma koja upravlja restoranom Sushi Ginza Onodera, udružile su snage kako bi postale ponosni vlasnici ovog rekordnog ulova, javlja The Japan Times, a prenosi Pomorstvo.info.
Dvije kompanije, prepoznajući izuzetnost ovog primjerka, izrazile su zahvalnost hrabrom ribolovcu čiji je ulov rezultirao ovim jedinstvenim događajem.
“Imao sam osjećaj da je tržišno stanje bolje, tako da sam očekivao da će nadmetanje dostići 100 milijuna jena. Presuđujući faktor je da je tuna bila svježa i da je imala živopisne boje”, izjavio je predsjednik Yamayukija, Yukitaka Yamaguchi.
Ovo rekordno dostignuće još jedan je pokazatelj rastuće vrijednosti i privlačnosti tune na tržištu. Meso ove posebne tune, koju su zajedno nabavile Yamayuki i Sushi Ginza Onodera, uskoro će se naći u prodavnicama hrane u samom srcu Tokija, pružajući ljubiteljima delikatesa priliku da uživaju u vrhunskom gastronomskom iskustvu.
Foto: Baytown Fire Deptartment / The Maritime Executive
Dva člana posade su poginula, a jedan je u kritičnom stanju zbog zadobivenih opeklina uslijed izbijanja požara na kontejnerskom brodu Stride koji je bio privezan u luci Houston, piše Splash247.
Kontejnerski brod Stride od 24.777 DWT, koji plovi pod panamskom zastavom, stigao je u luku Houston kasno 7. siječnja i pristao na kontejnerski terminal Barbours Cut. Plovilo izgrađeno 1997. dugo je 182 metra i kapaciteta 2.174 TEU. Vlasnik je Danaos Shippinga iz Grčke, a doplovio je iz Gvatemale i Hondurasa, navodi The Maritime Executive.
Prema podacima VesselsValuea, trenutno je pod ugovorom o najmu s Cosco Shipping Lines.
Vatrogasna postrojba luke Houston odgovorila je na dojavu o požaru na brodu, u kojoj je rečeno da su tri člana posade nestala i da je vatra izbila u strojarnici. Pretragom broda utvrđeno je da su dva člana posade izgubila živote, a jedan je zadobio teške opekline te je medicinskim transportnim helikopterom prevezen u Texas Medical Center.
Nema izvještaja o drugim ozlijeđenima ili smrtnim slučajevima.
2 crew members dead, another airlifted following fire on board container ship, Port of Houston confirms https://t.co/ZUkN6CVNFR
Slika koju je objavila lokalna TV postaja pokazuje čađu na stražnjoj strani dimnjaka. Lokalne vatrogasne službe i Obalna straža SAD-a izvijestile su da je požar ugašen i da se nije proširio.
Iz Luke javljaju da nema opasnosti za okolno stanovništvo. Vatrogasna služba nastavit će nadzirati plovilo najmanje 24 sata, piše gCaptain.
Vatrogasni zapovjednik okruga Harris provodi istragu o incidentu, zajedno s Obalnom stražom SAD-a i Nacionalnim odborom za sigurnost prometa. Okolnosti požara još nisu jasne.
Nakon što je preuzeo vodstvo na ljestvici najvećih brodarskih kompanija na svijetu, Mediterranean Shipping Company (MSC) je tijekom 2023. godine dodatno učvrstio svoju poziciju. Naime, švicarski brodar prošle je godine floti pridružio brodove ukupnog kapaciteta preko 1 milijun TEU, što čini gotovo polovicu ukupnog rasta globalne flote kontejnerskih brodova, prema novim podacima koje je objavio Alphaliner.
Podsjetimo, MSC je početkom 2022. godine prestigao Maersk i postao najveća brodarska kompanija na svijetu. Od tada je ključnu ulogu u povećanju prednosti MSC-a nad danskim brodarom kroz 2023. godinu odigralo širenje flote, pa je do kraja godine MSC vodstvo povećao za čak 1,12 milijuna TEU. S druge strane, Maersk je u istom periodu zapravo doživio smanjenje flote od 112.500 TEU, odnosno 2,7 %, pokazuju brojke Alphalinera.
Naime, MSC je u posljednjih dvanaest mjeseci floti dodao nešto više od 1 milijun TEU kapaciteta, zahvaljujući isporukama čak 14 megamax brodova od 24.000 TEU, kao i 26 neo-panamax brodova kapaciteta od 15.250 do 16.550 TEU, te kupnjama polovnih plovila. Tako se MSC-ova flota sada sastoji od 783 kontejnerska broda ukupnog kapaciteta od 5,6 milijuna TEU, što je impresivan rast od 22 % u odnosu na lani. No, MSC ne namjerava stati – rast će se nastaviti jer švicarski brodar u izgradnji ima još 122 broda ukupnog kapaciteta od 1,47 milijuna TEU, navodi Alphaliner.
Porast globalne flote kontejnerskih brodova
Širenje flote švicarskog brodara još je impresivnije kada se uzme u obzir da su novi MSC-ovi brodovi činili čak 47,4 % ukupnog rasta flote kontejnerskih brodova u 2023., navodi Alphaliner.
Naime, na dan 1. siječnja 2024. globalna kontejnerska flota sastojala se od 5.977 brodova ukupnog kapaciteta od 28,13 milijuna TEU. Tako je u 2023. globalna flota kontejnerskih brodova bogatija za 271 brod, što je godišnji neto porast od čak 2,14 milijuna TEU (8,2 %), pokazuju podaci Alphalinera.
Podsjetimo, MSC i Maersk su u siječnju 2023. objavili da će do siječnja 2025. godine okončati svoj savez, poznat kao 2M, koji im je omogućio da dijele plovila. I dok MSC ubrzano širi flotu, Maersk se odlučio na strategiju integratora te od 2021. provodi politiku naručivanja isključivo novih brodova s mogućnosti pogona na zelena goriva, navodi gCaptain.
Dok se veličina Maerskove flote u 2023. smanjivala, treći najveći brodar na svijetu, francuski CMA CGM, proširio je svoju flotu za 5,5 %. CMA CGM čak se sprema prestići Maersk i postati druga najveća brodarska kompanija na svijetu, s knjigom narudžbi od gotovo 1,2 milijuna TEU, prenosi The Maritime Executive.
Ocean Network Express (ONE) u 2023. prestigao je Evergreen i ponovno zauzeo šesto mjesto na ljestvici najvećih kompanija. ONE je zabilježio rast flote od 272.500 TEU, drugi najveći iza MSC-a, dok se Evergreenova flota smanjila za 1 %. Međutim, Evergreen ima golemu knjigu narudžbi, zbog čega bi mogao ponovno prestići ONE.
ZIM, Wan Hai i Hapag-Lloyd također su zabilježili veći rast flote u 2023. godini, zahvaljujući narudžbama novih brodova, s tim da bi ZIM potencijalno mogao prestići Yang Ming na ljestvici najvećih brodara na svijetu.
“Hulk” je engleski naziv za brod ogoljen od svega što mu treba za plovidbu. Najčešće se radilo o trupovima s kojih su skinuti jarboli, jedra i naoružanje i koji su, usidreni pred lukom, korišteni kao plutajući zatvor, vojarna ili skladište.
Najviše su se koristili u britanskoj Kraljevskoj mornarici za smještaj mladih mornara koji su čekali na ukrcaj na pravi brod ili za osuđenike osuđene na progonstvo u Australiju dok čekaju brod koji će ih tamo odvesti, piše Otvoreno more.
Kao skladište često su se koristili za skladištenje baruta, jer se tako eksploziv držao izvan grada, a opskrba ratnih brodova bila jednostavnija: hulk bi odvukli do ratnog broda i na njega ukrcali barut.
Korištenje hulkova znatno je opalo sredinom 19. stoljeća, no neki poznati jedrenjaci su i u 20. stoljeću korišteni kao hulkovi nakon što su ih parobrodi istisnuli iz komercijalne upotrebe. Postali su, naime, plutajuća skladišta ugljena potrebnog tim parobrodima.
Dana 27. studenoga 1942. Nijemci su napali francusku luku Toulon kako bi se domogli francuskih brodova, prenosi Otvoreno more.
Svjesni nemogućnosti da se obrane i spase brodove, a ne želeći ih prepustiti Nijemcima, Francuzi su se odlučili na uništenje i potapanje svojih brodova.
Na dno su poslali gotovo cijelu svoju flotu iz toulonske luke: sve skupa 77 brodova, među kojima tri bojna broda, sedam fregata, 15 razarača, 13 torpednih brodova, 12 podmornica, 28 remorkera…
Nijemci su uspjeli zarobiti tri razarača, četiri podmornice i 39 manjih brodova.
U brodogradilištu William Hamilton & Co. Ltd. (Port Glasgoe/Glen Yard) izgrađen je 1918. godine parobrod Ardgowan (Lang & Fulton/Ardgarry S.S. Co., Greenock), 1923. mijenja ime u Silverash i vlasnika – Silver Line Ltd./St.Helen’s S.S. Co., London – te 1932. mijenja ime u Ezra (Continental Indies Shipping Co., Halifax). Godine 1934. brod kupuje Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak i daje mu ime – Labud. Brod je 19. lipnja 1940. torpedirala njemačka podmornica U-32 u plovidbi rutom Table Bay – Liverpool s teretom kukuruza jugozapadno od Fastneta. S obzirom na to da ga torpedo nije potopio, podmornica ga je granatirala i potopila. Sva 34 člana posade su spašena.
Ovih dana u Bakru je moguće vidjeti tegljač Labud (Sun Adria d.o.o, Rijeka) koji je izgrađen 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida. Dug je 20,31 i širok 5,8 metara, a pogoni ga motor Caterpillar snage 537 kW brzinom od devet čvorova, piše Novi list.
Iako nismo našli pisani trag da je brod Labud plovio u floti Jadranske plovidbe d.d., (Sušak) Novi list je saznao, posredno, da je 1892. godine izgrađen kao Rondine (tal. lastavica) u Malom Lošinju u brodogradilištu M.U. Martinolich za Societa di Navigazione a Vapore Zaratina (Zadar). Kasnije je bio u floti brodara Dalmatia, a izrezan je 1925. godine.
Galebovi
O najpoznatijem brodu imena Galeb (RAMB III) nećemo trošiti prostor jer je o njemu podosta napisano, ali spominjemo nekoliko drugih Galeba.
Parobrod Ester izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Thorskog M.V. & Skeppsvarv (Thorskog) koji je kasnije nosio imena Svanen, Freja i Chrysallis, a 1930. postaje Perseveranza G. (Ubaldo Gennari, Rimini). Pet godina kasnije kupuje ga splitsko Brodarstvo Ferić i daje ime – Galeb. Brod je poslije rata nacionaliziran i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi gdje ostaje do 1958. kada je u floti Obalne plovidbe Šibenik, a početkom listopada 1959. prodan je Brodospasu te je 1960. izrezan.
Foto: Novi list
Austrougarski parobrod Galeb izgrađen je 1895. u Campbelltownu za Navigazione a Vapore. Pod tim imenom plovio je pet godina, a ona su zaredale promjene imena: Helene Horn, Lisa, Sagatind, Bromma, Salvatrice, Salvatrice Giuffrida i Eleno. Izrezan je 1933. u Italiji.
Grčki parobrod Ioannis Vatis izgrađen je 1914. u Southwicku. Kasnije je bio Theofano i Cefnybryn da bi 1931. postao Dedinje (Jadran, brodarsko d.d., Bakar) te 1934. Galeb (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je 1935. u Grčku te postaje Greek Mariner, a kasnije Mariposa. Nasukan je 9. lipnja 1944. na plažu Gooseberry No.4 (Normandija).
Američki parobrod Stonewall izgrađen je 1920. u Sunderlandu, a kasnije je bio Silverbirch, Ardenhall i Cefnybryn da bi 1936. postao Galeb (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je tri godine kasnije: Vest, pa Siredal, Regulus i Ruth. Izrezan je 1959. godine u Hong Kongu.
Lavovi
Bili su potopljeni, ali su spašeni, a svi su u jednom trenutku bili u floti riječke Jadranske slobodne plovidbe, a po preseljenju u Split – Jadroplov, a jedan je čak dvaput završio na dnu mora.
U Oslu je u brodogradilištu Akers M. V. A/S 1912. godine izgrađen kitolovac Doris (L. M. Christensen, Tonsberg) koji je 1916. prodan u Italiju i postao Maestrale, a s obzirom na to da u Sredozemlju nema kitova za lov, služio je kao stražarski brod talijanske ratne mornarice. Tek osam godina kasnije u brodogradilištu S.A. Cantiere navale Poli (Chioggia) pretvoren je u trgovački teretni brod (234 BRT, 132 NRT i 220 tona nosivosti) dužine 42,38 i širine 5,95 metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije za koji je paru proizvodio kotao ložen ugljenom, brzinom od 10,0 čvorova. Te 1924. godine dobiva ime Lav, u vlasništvu je Trgovačke tvrtke Damić & Guina iz Metkovića. Nema podatka kada i kako se našao u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak). Da bi se spriječio pad brodova u talijanske ruke, po nalogu Mirka Pleiweissa, zapovjednika Sjevernog sektora jugoslavenske Pomorske obalne komande čije je sjedište bilo u Selcu, 11. travnja je nekoliko brodova tog brodara namjerno potopljeno u uvali Soline (Krk). Među njima je bio i – Lav, rijetki teretni brod u floti putničkog brodara, navodi Novi list.
Foto: Novi list
Moramo reći da se uz datum potapanja 11. travnja pojavljuje i datum 5. travnja (dan prije bombardiranja Beograda), a kao datum kada su ga talijanske vlasti izvadile – 9. travnja (čak i u napisima istog autora). Što je točno? Sam Mirko Pleiweiss piše da je 5. travnja iz Selca otišao na Sušak vidjeti što je s brodovima te da je izdao naređenje lučkom kapetanu Turini da “se svi plovni objekti moraju odmah, a najkasnije u nedjelju ujutro, evakuirati u Šilo”, a kasnije navodi da je dobio izvješće da su 11. travnja svi parobrodi u Šilu potopljeni!
Lav su talijanske vlasti ubrzo izvadile i dale mu ime Curzola (tal. ime za Korčulu) te je počeo ploviti pod talijanskom zastavom. No, 27. listopada 1943. potopljen je u Senju, a izvađen je tek 3. siječnja 1946. i otegljen na popravak u Kraljevicu. Po osnutku Jadranske slobodne plovidbe ušao je u njenu flotu i ostao do 1955. kada prelazi u flotu Obalne plovidbe Rijeka, a tri godine kasnije je u floti Lošinjske plovidbe iz Malog Lošinja. Izrezan je u uvali Žurkovo (Kostrena) 1961. godine.
Teretno-putnički parobrod Pannonia izgrađen je 1896. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. (Newcastle) za Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo (Ungaro-Croata) iz Rijeke. Početkom Prvog svjetskog rata (1916.) rekviriran je od K. U. K. mornarice i služi u Kotoru kao smještaj za njemačke podmorničare, a 3. rujna 1918. oštećen je u sudaru s parobrodom Brasso kod rta Planka pa je raspremljen do kraja rata. Jadranska plovidba d.d. preuzima ga 1923. godine i imenuje – Sarajevo. A iste godine postaje Eneo (tal. ime Rječine) u floti S.A. di Navigazione Marittima Costiera (Volosca/Rijeka). Tri godine kasnije, pod istim imenom plovi za S.A. di Navigazione San Marco (Venezia), a 1930. prodan je grčkom brodaru Yiannisu Tsengasu te plovi u floti Lakoniki Steam Navigation Co. (Pirej) te postaje Leon (lav). Parobrod je potopljen 18. travnja 1941. godine u zračnom napadu njemačkih zrakoplova kod grčkog otoka Psara u Egejskom moru.
Pčela i mrav
U Hoogezandu (Gebroeder E. & M. Coops) je 1918. izgrađen parobrod Overveen za kompaniju N. V. Vrachtvaart Maatschappij Neerlandia (Rotterdam). Dvije godine kasnije, mali parobrod (samo 400 tona nosivosti) prodan je u Britaniju (Glamhurst Steamship Co. Ltd., Cardiff), da bi 1925. osvanuo u Jadranu kao Iniziativa (Duilio Gennari, Rimini), a 1930. vlasnik je Ubaldo Gennari pok. Torquata iz Riminija. Četiri godine kasnije postaje Pčela F. splitske tvrtke Brodarstvo Ferić. Potopili su ga 25. rujna 1943. u splitskoj luci partizani, a izvađen 1945. i popravljen u splitskom brodogradilištu “Vicko Krstulović” te postaje Pčela. Nacionaliziran je i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Zatim je od 1954. u floti Pomorsko transportnog poduzeća Dubrovnik, a od 1962. u floti Atlantske plovidbe. Do 1965. pogonio ga je parni stroj dvostruke ekspanzije (226 IKS), a te godine ugrađen mu je polovni dizelski motor MWM izrađen 1939. godine od 300 KS. Zadnji vlasnik je, od 1971., Poljoprivredno-ribarska zadruga Partizanska veza iz Lovišta. Brod je izrezan 1977. u Moluntu.
Motorni brod Zeemeuw (400 KS) u vlasništvu Overzeesche Vrachtvaart Mattaschappij N V, Rotterdam izgrađen je 1911. godine u brodogradilištu Werft de Noord N. V. (Alblasserdam). Osam godina kasnije nalazimo ga u Jadranu gdje plovi pod imenom Daraghiati-I-Dit (A. P. Daraghiati, Drač), a od 1927. nosi ime Darma (Romolo Rimoldi, Napoli) te od 1929. Asteria (Blaž i Petar Donvio & Josip Valentin, Cres). Nepoznatog datuma 1943. potopili su ga njemački zrakoplovi kod otoka Rab. Izvađen je 1946. i otegljen u Rijeku i proglašen ratnim plijenom. Popravak je počeo tek 1947. u brodogradilištu V. Lenac te je kao Pećine dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Ime Mrav dobiva 1951. kada je dovršen popravak. Dvije godine kasnije ugrađena su dva B&W motora od ukupno 480 KS, a 1958. brod nalazimo u floti Obalne plovidbe Šibenik. Kasnije je u floti Dalmatinske plovidbe (Šibenik), a 1967. Atlantske plovidbe te je 1969. izrezan u Splitu.
Rakun i jazavac
Parni tanker Etelka izgrađen je 1892. godine u brodogradilištu Sir W. G. Armstrong, Mitchell & Co. Ltd. u Low Walker za Mineraoil Raffinerie A.G., Fiume. Kasnije, 1909. godine ulaskom u K.u K flotu, postaje Vesta, a 1923, je u floti Regia Marina kao Marte. Zašto se spominje u ovom napisu: 1926. godine tanker je dat u najam društvu Societa Nazionale Olii Minerali koja mu daje ime – Procione (tal. rakun). To ime nosi do 1930. godine.
Parobrod Lord Curzon izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Archibald McMillan & Son Ltd. u Dumbartonu za kompaniju Lord Curzon Steamship Co. Ltd. iz Liverpoola, a 1913. postaje Vega u floti Consorzio G. Tarabocchia & Co. iz Trsta (Tarabocchia je podrijetlom s Lošinja). Zašto navodimo taj parobrod: 1922. godine je u floti venecijanskog brodara S.A. di Navigazione Marittima koja mu daje ime – Tasso (tal. jazavac), piše Novi list.
Orlovi rano lete
Motorni jedrenjak Aquila (orao) izgrađen je 1910. u brodogradilištu Marco U. Martinolich u Malom Lošinju za Navigazione Litoranea di F. Vidulich & Ci., Trst. Taj brodar 1915. mijenja ime u F. Vidulich & Co., Trst, a 1917. dobiva ime Zapor (Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Fiume) da bi 1919. opet nosio ime Aquila.
Sušački brodar Jugoslavenska plovidba d.d. imala je u svojoj floti dva Orla, oba izgrađena u istom brodogradilištu (Greenock & Grangemouth Dockyard Co. Ltd., Greenock): prvi je izgrađen 1916. godine kao Gogovale (The Vale Steam Shipping Co. Ltd. pod upravom Barr, Crombie & Co., Glasgow). Nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime Pennyworth i vlasnika (Dalgleish Steam Shipping Co., Newcastle), 1935. postaje Pontbriand u floti Chantiers Mansenau Ltee. Ltd., Montreal, a Orao postaje 1937. No, iste godine mijenja ime u XXIV Maggio (S.A. Cooperativa di Navigazione Garibaldi, Genova). Pod njemačku upravu (manager K. Grammerstorf iz Kiela) potpada nakon kapitulacije Italije, a Nijemci ga namjerno potapaju 22. rujna 1944. u Amsterdamu. Drugi Orao porinut je kao War Cedar (The Shipping Controller, London), ali odmah dobiva ime Beech Park (Denholm Line Steamers, manager J. & J. Denholm Ltd.). Godine 1937. postaje Ger-y-Bryn (Brynymor Steamship Co., Swansea). Orao postaje godinu dana kasnije te plovi do 12. listopada 1940. kada ga torpedira i topi talijanska podmornica Enrico Tazzoli u plovidbi Bahia Blanca-UK.
U mornarici Kraljevine Jugoslavije plovio je minonosac Orao izgrađen 1918. u Njemačkoj, a kupljen je 1920. godine. U travnju 1941. zaplijenili su ga Talijani u Splitu i nazvali Vergada (Regia Marina), a 15. listopada 1941. u brodogradilištu simpatizeri NOR-a teško su ga oštetili. Nakon kapitulacije Italije, predan je jugoslavenskom sastavu na Malti, a nakon rata uvršten je u flotu JRM-a kao Pionir (prilikom razminiranja ispred opatijske Slatine naletio je na minu te je teže oštećen; stradali su jedan poručnik i jedan mornar), pa Zelengora. Kada je JRM odlučio prodati minonosac, po običaju, dao mu je slovčanu i numeričku oznaku: Š-2. Izrezan je u ljeto 1963. Iz iste serije njemačkih minolovaca bili su i Galeb, Gavran (kasnije Labud), Jastreb, Kobac i Sokol.
Lasta i sokol
Teretni parobrod Ardgair (S.S. Ardgair Co. Ltd., manager Lang & Fulton Ltd., Greenock) izgrađen je 1913. godine u brodogradilištu Robert Duncan & Co. u Glasgowu, pet godina kasnije postaje Manchurian Prince (Prince Line Ltd., man. Furness, Withy & Co. Ltd.), a 1933. mijenja ime u Naana (Continental Indies Shipping Co. Ltd., man. W.A. Shaw, Barbados). Jugoslavenska plovidba d.d. Sušak kupuje ga 1935. godine i daje mu ime – Lasta. A već sljedeće godine postaje Senga (Atlantska plovidba d.d., Dubrovnik). Nakon Drugog svjetskog rata brod je nacionaliziran i preimenovan u Korčula. Bio je dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi, a kada se ovaj brodar fuzionirao s Jugolinijom 1949. godine nastavio je ploviti do 1956. kada je dekretom vlade dodijeljen novom brodaru – Atlantskoj plovidbi iz Dubrovnika. U rezalište u Hong Kongu je otplovio 1959. godine.
Parobrod Nile (Nile S.S. Co. Ltd., man. Glen & Co, Glasgow) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Lithgows Ltd. u Port Glasgovu (Kingston SB Yard), a Jugoslavenska plovidba d.d. sa Sušaka kupuje ga 1933. godine i daje mu ime – Sokol. Šest godina kasnije postaje Rio Grande (Cia Panamena de Vapores Ltda., Panama), a 1940. je u floti londonskog Ministarstva brodarstva (man. Larrinaga S.S. Co. Ltd., London). Nije dugo plovio u ratnim godinama: 19. veljače 1941. torpedirala ga je i potopila njemačka podmornica U-69 u plovidbi Baltimore-Grangemouth s teretom čelika. Stradala je cijela posada.
Jedrenjaci
– Adler (orao), loger, izgrađen 1866., Mali Lošinj
– Adler (orao), brik-škuna, izgrađen 1879., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj
– Aquila (orao), bark, izgrađen 1876., Pećine
– Aquila (orao) bark, izgrađen 1873., Rijeka
– Aquila (orao), clipper bark, izgrađen 1853., Pećine
– Aquila (orao), motorni jedrenjak, izgrađen 1910., Marco U. Martinolich, Mali Lošinj
– Ariete (ovan), bark, izgrađen 1876., Pećine
– Capricorno (jarac), bark, izgrađen 1882., Pećine
– Civetta (sova), škuner, izgrađen 1870., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj
– Formica (mrav), škuna, izgrađen 1881., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj
– Orao, brik-škuna, izgrađen 1885., Ottavio Picinich, Mali Lošinj
– Ape (pčela), loger, izgrađen 1887., Mali Lošinj
Parobrodi
– Kotor, kasnije Airone (čaplja), izgrađen 1892., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj
– Lastavica, kasnije Rondine (lastavica), tegljač, izgrađen 1892., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj
– Alcione (jastreb), izgrađen 1914., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj
Jahte
– Pipistrello (šišmiš), jahta, izgrađen 1877., Mali Lošinj
