O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 257

Kako se među mornarima švedskog najmoćnijeg ratnog broda 17. stoljeća našla jedna žena?

0
Fotografije: Screenshot YouTube ( Statens maritima och transporthistoriska museer i ODNilsson) / Povijest.hr

U eri digitalne tehnologije imamo privilegij vidjeti “oživljena” davno nestala lica. Upravo ova nova realnost u kojoj mašta velikim dijelom ustupa mjesto znanosti i tehnologiji čini učenje povijesti nikada atraktivnijim. Ovih dana je stigla vijest o rekonstrukciji lica žene koja je poginula u nesreći ratnog broda u Švedskoj, prenosi Povijest.

Impresivan brod potonuo “prije nego je zaplovio”

Godine 1961. istraživači su izvadili s dna stockholmske luke impresivan ratni brod Vasa koji je potonuo još u 17. stoljeću. Brod je izvađen u jako dobrom stanju jer je stoljećima bio zaglavljen u mulju. On je građen između 1626. i 1628. Nevjerojatno je da je brod potonuo na svom prvom putovanju koje se zbilo u poslijepodnevnim satima 10. kolovoza 1628. godine. Bio je to jedan od najmoćnijih ratnih brodova svog vremena ili je to trebao biti. Zapravo je potonuo “prije nego je zaplovio”, a nakon što ga je prevrnuo snažni udar vjetra. Stručnjaci iz muzeja Vasa kažu da je izdržao na vodi oko 20-ak minuta. Smatra se da je potapanje ovog broda posljedica njegove velike nestabilnosti. U nastojanju da brod postane pravi arsenal na vodi projektanti su ga na brzinu opskrbili s više od 60 topova, a koje su previsoko smjestili, što je presudilo brodu.

Gustav je postao Gertrude

Na brodu je tijekom prevrtanja bilo oko 150 osoba, a od kojih se utopilo njih 30-ak. Poginuli su oni koji su se nalazili najvećim dijelom u potpalublju broda, dakle oni koji su bili najniži u društvenoj hijerarhiji, kako piše Povijest. Za lubanju koja je poslužila u ovoj rekonstrukciji lica – se donedavno smatralo da je pripadala muškarcu. Zahvaljujući genetskoj analizi nedavno je utvrđeno da ovdje imamo posla sa ženom. Tako je Gustav postao Gertrude.

Što znamo o Gertrude?

Osim što je Gustav iznenada promijenio spol ujedno se i pomladio pa je sa svojih procijenjenih 45 došao na kasne dvadesete godine života. Vjerojatno ste se zapitali odakle na brodu švedske ratne mornarice jedna žena. Švedske su vlasti dozvoljavale ženama da budu na ratnim brodovima dok su njihovi muževi plovili matičnim vodama. Suradnja stručnjaka za genetiku sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj i Laboratorija za identifikaciju DNA oružanih snaga SAD-a rezultirala je novim podacima, a onda i posljedično nešto drugačijom rekonstrukcijom lica. Zahvaljujući ovoj plodnoj suradnji znamo da je Gertrude imala svijetlu put, plavu kosu i plave oči.

Nova rekonstrukcija lica iste lubanje

Lice joj je rekonstruirao švedski arheolog, forenzičar i umjetnik Oscar Nilsson za potrebe Muzeja Vasa u Stockholmu. Za ovu svoju novu rekonstrukciju koristio je postojeći CT sken i 3D ispis lubanje, ali je ovdje napravio korekcije u odnosu na mušku varijantu iste, pa je u obzir uzeo debljini tkiva u žena, koju je odredio prema prosjeku za suvremene skandinavske i sjevernoeuropske žene mlađe životne dobi. Ono što je jasno da je Gertrude živjela teškim životom što se vidi i u njezinoj rekonstrukciji u kojoj djeluje kao osoba starija 20-ak godina iz ove današnje perspektive. Nađeni ostaci drugih osoba bili su također u dobi od 20 ili 30 godina, i njihove kosti su isto tako posvjedočile o teškom životu u kojem je pothranjenost bila uobičajena, a nedostatak zuba gotovo standardna pojava.

Želite li sresti Gertrude i druga lica stradala na ovom impresivnom ratnom brodu posjetite izložbu “Licem u lice” koju organizira pomorski Muzej Vasa u Stockholmu. Izložba je otvorila svoja vrata još krajem lipnja 2023., a bit će otvorena sve do idućeg lipnja 2024.

Sonja Kirchhoffer / Povijest.hr

Istraživači pronašli olupinu 100-godišnjeg jezeraša kod Michigana

0
Foto: Great Lakes Shipwreck Historical Society / The Maritime Executive

Povijesno društvo “The Great Lakers Shipwreck” otkrilo je olupinu teretnog broda Huronton, koji je potonuo nakon sudara na jezeru Superior prije gotovo 100 godina.

Dana 11. listopada 1923., brod Huronton dužine otprilike 73 metra, je krenuo uz jezero Superior, a veći teretnjak, Cetus od oko 122 metra, približavao se nizbrdo. Kako je vidljivost bila loša zbog magle i dima požara koji je planuo u šumi, Cetus je udario u sredinu Hurontonovog lijevog boka, probivši trup manjeg broda, prenosi The Maritime Executive.

Zapovjednik Cetusa je uspio ostati pribran i držati svoje motore broda upaljenima, a pramac teretnjaka je zakačio u nastaloj rupi te tako usporavao poplavu. To je posadi Hurontona dalo dovoljno vremena da sigurno napuste brod – uz jednu iznimku, buldoga posade, koji je ostao vezan prema krmi.

Prema izvještajima o incidentu, glavni časnik Dick Simpell, vratio se na Huronton i spasio psa prije nego što je brod potonuo. Uspio se održati na površini samo 18 minuta nakon sudara.

Nakon 100 godina od tog događaja, ovo povijesno društvo i njegov istraživački brod, R/V David Boyd, uočili su olupinu Hurontona u sonarnom istraživanju kada su uočili slab signal u malom udubljenju na dnu, na dubini od 244 metra. Posada je vidjela olupinu i napravila jasni sonarni prikaz uništenog teretnjaka, koji je stajao uspravno i ostao netaknut s jasno vidljivim otvorima.

Kasnije istraživanje je otkrilo stanje broda u vrlo detaljnim crtama, ističe The Maritime Executive.

“Pronaći ovakvu olupinu jako je uzbudljivo. Pomisliti da smo mi prve ljudske oči koje su pogledale ovaj brod 100 godina nakon što je potonuo, nije nešto što mnogo ljudi ima priliku učiniti”, rekao je izvršni direktor GLSHS-a Bruce Lynn.

Otkriven japanski brod kojega su torpedirali Amerikanci tijekom Drugog svjetskog rata

0
Foto: Screenshot YouTube (First detailed images from the Montevideo Maru shipwreck) / Povijest.hr

Možda niste čuli za Montevideo Maru, ali možda jeste za pjesmu In the Valley slavnog australskog benda Midnight Oil, a koja započinje stihom “Moj djed je otišao s Montevideom”(My grandfather goes down with the Montevideo). Montevideo Maru bio je japanski putnički i teretni brod koji je tijekom Drugog svjetskog rata preinačen za vojne potrebe. U povijesti je ostao zapamćen kao jedan od brodova na kojem je živote izgubilo više od 1000 osoba, uglavnom Australaca. A što se točno dogodilo, prenosi Povijest.

Od putničkog do vojnog broda

Od 1926. godine Montevideo Maru je prometovao na liniji između Japana i Južne Amerike. Početkom rata dobio je vojnu namjenu u sklopu koje je uglavnom korišten za transport. Japanci su zauzeli početkom 1942. grad Rabaul koji je bio glavni grad tada australske Papue Nove Gvineje. Nekoliko mjeseci kasnije točnije 22. lipnja 1942., Japanci koji su preuzeli upravu nad ovim područjem ukrcali su na brod Montevideo Maru zatvorenike, najvećim dijelom Australce. Brod je nakon toga krenuo prema svom odredištu južnokineskom otoku Hainanu.

Američko torpediranje

Povijest navodi da ga je osam dana kasnije uočila američka podmornica USS Sturgeon u blizini sjeverne filipinske obale. Kako je brod imao veću brzinu podmornica ga nije mogla naciljati sve dok nije usporio iza ponoći 1. srpnja 1942. Na mjestu usporavanja brod je očekivao susret s dva razarača, koji su mu trebali biti pratnja. Posada Sturgeona nije znala ništa više osim da je riječ o japanskom ratnom brodu, pa je ispalila četiri torpeda. Samo 11 minuta kasnije brod je potonuo. U brodu je bilo više zarobljenika nego japanskih članova posade. Računa se da je na brodu bilo više od 850 australskih zarobljenih vojnika, kao i skupina od oko 35 norveških mornara i nešto više od 200 civila iz raznih zemalja. Na brodu je bilo i nešto manje od 100 članova posade i pratnje. Preživjelo je 20-ak Japanaca. Postoje i neki izvještaji prema kojima je preživjelo i nekoliko zarobljenika koji su navodno odvezeni u Kobe, ali su umrli do kraja rata.

Otkriće prepolovljene olupine

Dana 18. travnja 2023. otkrivena je olupina ovog broda u dubokim vodama Južnog kineskog mora. Ovo se potonuće smatra najsmrtonosnijom pomorskom tragedijom u povijesti Australije. Ekspedicija koja je nekoliko godina tragala za ovom olupinom bila je sastavljena dobrim dijelom od potomaka poginulih na ovom brodu. Ova je potraga imala potporu australskog Ministarstva obrane dok im je nizozemska tvrtka Fugro dala na raspolaganje brod i opremu za potragu. Ekipa je svojim istraživanjem suzila područje potrage za potonulim brodom, a zatim je uz pomoć višesnopnog sonara skenirala morsko dno. Ovaj sonar za razliku od sonara s jednom zrakom koristi kao što samo ime kaže više snopova zraka odnosno zvučnih valova – poput kakve lepeze, i tako stvara detaljniju kartu morskog dna. Uspoređujući slike sonara olupine s nacrtima broda zaključeno je da je riječ doista o olupini Montevideo Marua.

Ovo je istraživanje pokazalo da je torpedirani brod Montevideo Maru prepolovljen. Kažu da brod neće biti dalje uznemiravan jer se ovo mjesto tretira kao ratno groblje.

Sonja Kirchhoffer / Povijest.hr

Riječke dizalice izazivaju nostalgiju i podsjećaju na neka davna vremena

0
Foto: HRT/HTV

Riječke dizalice jugu i buri prkose, a u bonaci pozdravljaju jedrilice, barke, koće… Neovisno o vremenskim prilikama, podsjetnik su Riječanima na dom, a turistima na Rijeku. Ti stameni divovi podsjećaju na neka prošla vremena, piše HRT Magazin.

– Brojne lučke dizalice prekrcale su tone tereta i tijekom godina pomogle da riječka luka postane značajno industrijsko i pomorsko središte, kazao je Vojko Kocijan, voditelj Odjela za razvoj i projekte Lučke uprave Rijeka.

Prvotnu su funkciju izgubile prije 20-ak godina, a zahvaljujući svjetskim trendovima sačuvane su od zaborava.

– Zato su te dvije dizalice, proizvedene u tvornici Ganz u Budimpešti, jedna 1948., a druga 1952. godine sačuvane, obnovljene i postavljene na riječki lukobran. Opremljene su višebojnom led rasvjetom tako da im omogućava da se dizalice u različitim prilikama prikladno oboje, objasnio je Kocijan.

Foto: HRT/HTV

Cijeli radni vijek dizalice su provele u riječkoj luci. Pored te dvije dizalice, Ganzove dizalice, u riječkoj luci su, dodao je Kocijan, početkom prošlog stoljeća radile i dizalice tipa Dietrich, Liptak, Elfekte, Ganz-Starsa kao i dvije dizalice proizvedene u Škodi 1939. godine koje još uvijek stoje na senjskom pristaništu.

Poput balerina, dizalice su se okretale oko svoje osi i elegantno klizile tračnicama.

– One su radile u bazenu Rijeka na prekrcaju tereta različite vrste i papira, vrećarije, a nekad davno prekrcavao se i kaučuk, prisjeća se Kocijan.

Modernizacijom luke povećana je upotreba mobilnih dizalica veće nosivosti pa se na dizalice iz prošlih vremena gleda s dozom nostalgije.

– Toliko toga se promijenilo. Bez njih ova luka bi bila mrtva. Prije rata bilo ih je 40 na ovim pozicijama, a poslije rata, pogotovo kad su se Nijemci povlačili iz Rijeke 1945., porušili su sve ono što je bilo luci vrijedno, a to su bile u prvom redu dizalice i gatovi, izjavila je Daina Glavočić, povjesničarka umjetnosti.

Mnogima omiljena riječka šetnica u naponu njihove snage bila je znatno drugačija, ističe HRT Magazin.

– Istovremeno, kada i riječko kazalište, i riječka luka je dobila svoju rasvjetu tako da je mogla i po noći raditi pa su dizalice bile električnog pogona. Nemjerljiva je njihova uloga pogotovo u prijašnje vrijeme kad su tereti bili drugačijih dimenzija i kad su se direktno iz brodova, pomoću tih dizalica ubacivali tereti u skladišta ili u prijevozna sredstva. Imali smo i vlak i vagone na Molo Longu, istaknula je Glavočić.

Njihovi su poluportali svojevrsni slavoluk industrijskoj baštini koji Riječane i njihove goste dočekuje na lukobranu. Veći dio Molo Longa izgrađen je krajem 19. stoljeća nakon razdvajanja tršćanske i riječke lučke uprave.

– Negdje od 1872. godine do 1888. godine najveći je dio bio izgrađen negdje u dužini od 1200 metara. Kasnije, između dva svjetska rata i još kasnije, dograđen je jedan dio, napomenula je Nana Palinić, povjesničarka arhitekture.

Danas je dug oko tisuću i 700 metara. Gradnja je bila iznimno zahtjevan pothvat. Veći dio materijala za gradnju stizao je iz kamenoloma u Martinšćici i Preluku.

Sve se moralo dobiti na umjetan način, navodi Palinić i dodaje da je bilo dosta poteškoća u gradnji jer je negdje nosivo tlo negdje bilo na tek 70 metara dubine.

U zlatnim su vremenima na prostoru koji danas čuvaju riječke dizalice, uz luku, djelovali veslački klubovi, ali i kupalište Quarnero otvoreno 1913. godine koje je u osvit Prvog svjetskog rata proglašeno najboljim kupalištem u Austrougarskoj monarhiji.

Foto: HRT/HTV

Maersk i kineski brodograditelj potpisali prvi projekt dogradnje kontejnerskih brodova dual fuel motorima s pogonom na metanol

0
Foto: Zhoushan Xinya Shipbuilding / Offshore Energy

Danski brodarski div Maersk potpisao je svoj prvi projekt dogradnje kontejnerskih brodova dual fuel motorima s pogonom na metanol s kineskim brodograditeljem Zhoushan Xinya Shipyard Co. Važan ugovor su potpisali tijekom posebne ceremonije održane 18. listopada 2023. i tako označili početak prvog takvog svjetskog projekta, prenosi Offshore Energy.

Strateška prenamjena plovila za rad na metanol trenutno je glavna točka u nastojanju pomorske industrije za smanjenjem ugljičnog otiska. Potražnja za rekonstrukcijom također ima ogroman tržišni potencijal za industriju popravka brodova.

Maersk je najavio planove za rekonstrukciju postojećeg kontejnerskog broda u lipnju ove godine. Kao što je objavljeno, pretvorba na dual fuel motor s pogonom na metanol zakazana je za 2024., a Maersk planira proširiti projekt rekonstrukcije na nekoliko sestrinskih brodova.

U tu svrhu, Maersk je sklopio ugovor s njemačkim MAN Energy Solutions (MAN ES) kako bi osigurao svoje dual-fuel motore za ove buduće novogradnje.

Prema ugovoru s tvrtkom MAN ES, ukupno 11 plovila opremljenih MAN B&W 8G95ME-C9.5 glavnim tegljačima bit će naknadno opremljeni tipovima MAN B&W 8G95ME-LGIM10.5, to jest dual fuel pogon koji može raditi na loživo ulje/metanol.

Zhoushan Xinya Shipbuilding otkrio je da je ovaj ugovor za Maersk Group dobio krajem rujna, piše Offshore Energy.

Foto: Zhoushan Xinya Shipbuilding / Offshore Energy

Na ceremoniji potpisivanja ugovora, generalni direktor brodogradilišta Xia Songkang, izrazio je svoju zahvalnost i istaknuo potporu vladinih dužnosnika i Maerska, za pretvaranje ovog pothvata u stvarnost.

Čelnik brodogradilišta opisao je potpisivanje ovog projekta kao povijesno postignuće za Zhoushan Xinya Shipbuilding, gurajući tvrtku u područje održive gradnje i popravka brodova.

Brian Voldsgaard, viši direktor nabave Maersk grupe, istaknuo je Maerskovu nepokolebljivu predanost oblikovanju čišće i održivije brodarske industrije.

Upuštajući se u ovakav projekt Maersk jača svoju predanost da postane vodilja za dekarbonizaciju unutar globalnog pomorskog sektora, rekao je Voldsgaard.

Foto: Zhoushan Xinya Shipbuilding / Offshore Energy

Projekt je usklađen s Maerskovim ciljem net-zero emisije do 2040. godine te zacrtava put prema održivoj budućnosti, utjelovljujući viziju ekološki prihvatljivog brodarstva.

U rujnu je Maersk krstio svoj prvi kontejnerski brod na metanol, Laura Maersk, a početkom listopada, južnokorejski Hyundai Heavy Industries (HHI) porinuo je prvi od dvanaest Maerskovih kontejnerskih brodova s ​​pogonom na metanol od 16.200 TEU.

Havarija broda ‘Kaprije’: Osamnaest šibenskih pomoraca nestalo je tog kobnog dana u dubinama Mramornog mora

0
Foto: MOK

Prošle su 44 godine otkako je teretnjak šibenske Slobodne plovidbe ‘Kaprije’ s 18 članova posade nestao u turskom Mramornom moru

Do danas pomorska nesreća broda ‘Kaprije’ nije razjašnjena. Ni jedno tijelo nije pronađeno, a jedini ostaci broda ‘Kaprije’ bili su dva pojasa za spašavanje i još neke sitnice. To je sve što je preostalo od velikog teretnog broda koji je prevozio 4.200 tona kromove rude, piše MOK.

Osamnaest šibenskih pomoraca – kapetan Borivoje Dukić (32), prvi časnik palube Slavko Ljubica (31), drugi časnik palube Roko Kurtović (52), upravitelj stroja Josip Šarić (36), prvi časnik stroja Gušte Cvitan (44), drugi časnik stroja Ante Jelovčić (46), kadet Ante Ninić (27), radiotelegrafist Dinko Gržanov (20), vođa palube Svetin Bačelić (23), kormilari Niko Antolos (49), Ante Tanfara (52) i Jerko Jurić (23), mornari Branko Šuperba (22) i Frane Modun (25), električar Marinko Ćuk (23), mazač Saša Pozderac (33), prvi konobar Miljenko Lušić (31) i drugi konobar Krunoslav Erceg (24), nestalo je bez traga u dubinama Mramornog mora kobnog 18. listopada 1979. godine.

Foto: Jedini ostaci broda Kaprije / MOK

Obitelji stradalih pomoraca i dalje traže odgovore na brojna pitanja, sumnjajući u službenu verziju okolnosti te pomorske tragedije da je brod potonuo nakon sudara s grčkim teretnjakom ‘Soula K.’, sedam milja sjeverozapadno od otoka Marmare i 1,8 milja od svjetionika Hayiraiz Ada. Kako to da nikada nije pronađeno niti jedno tijelo? Kako je moguće da se baš nitko nije spasio? Zašto je ‘Kaprije’ potonuo za svega nekoliko minuta? Kako to da je grčki brod nakon sudara imao samo neznatna oštećenja na pramcu? Zašto kapetan grčkog broda nije odmah uputio SOS nego je turskim vlastima za sudar javio tek nakon nekoliko sati? Zašto nikada nitko nije zaronio na mjestu tragedije kako bi se utvrdilo da olupina doista leži na dnu Mramornog mora? Zašto krapanjskim roniocima nije dopušteno da zarone na tih 100 metara dubine? Puno je neodgovorenih pitanja koja toliko godina nakon tragedije tište članove obitelji stradalih pomoraca, piše Šibenski portal.

Teretnjak ‘Kaprije’, nosivosti 4.495 tona, dug 95,8 i širok 13,9 metara, s dva dizelska stroja od 1.530 kilovata i standardnom brzinom od deset čvorova, izgrađen je u njemačkom brodogradilištu u Vegesacku kod Bremena od 1967. do 1969. godine. U to je vrijeme slovio za vrlo čvrst i pouzdan brod.

Teretnjak koji je Slobodna plovidba kupila 1978. godine od norveškog brodovlasnika Kristina Jebsena na kobnu je plovidbu iz matične luke Šibenik krenuo 19. rujna 1979. godine, nakrcan umjetnim gnojivom za sovjetsku luku Poti na Crnom moru. Mladom kapetanu, 32-godišnjem Borjanu Dukiću, bilo je to prvo zapovjedništvo. U crnomorskoj luci ispražnjeno je umjetno gnojivo, ‘štive’ napunjene kromovom rudačom i teretnjak je krenuo prema grčkom Solunu.

Foto: MOK

U noći 18. listopada 1979. godine nad Mramornim morem spustila se gusta magla, a službena verzija te pomorske tragedije glasi da se u 3.40 po lokalnom vremenu brod ‘Kaprije’ sudario s grčkim teretnjakom ‘Soula K.’, nosivosti 16.338 tona, koji je iz Port Saida prazan plovio u rumunjsku luku Constanza na ukrcaj tereta i potonuo za svega nekoliko minuta.

Kapetan grčkog broda, 42-godišnji Konstantinos Denexas, u istrazi je govorio da je ‘Kaprije’ naglo promijenio kurs i našao mu se pred pramcem, a nikad nije do kraja rasvijetljeno zašto je grčki kapetan tek nakon tri sata od sudara dojavio turskim vlastima ‘da je udario u nepoznati plovni objekt koji je zatim potonuo’, tvrdeći da je njegov brod, neznatno oštećenog pramca, tri sata kružio oko mjesta sudara i bezuspješno pretraživao pučinu. Tih su dana u turskim novinama izlazili tekstovi o nehumanom grčkom kapetanu koji je prepustio smrti 18 jugoslavenskih pomoraca, no Konstantinos Denexas nekoliko je mjeseci proveo u istambulskom pritvoru dok je trajala istraga, ali nije proglašen krivim. Potraga za brodom trajala je ukupno pet dana, samo na površini, ne i dubinama Mramornog mora.

Jedini dokaz o postojanju šibenskog broda dvije su pneumatske splavi i dva pojasa za spašavanje s oznakom ‘Kaprije-Šibenik’ koje je vrlo brzo nakon nesreće pronašao sovjetski brod ‘Kalmius’ i nepunih sat vremena nakon sudara, u 4.32 sata, obavijestio turske vlasti o tragediji.

Potraga za pomorcima s broda ‘Kaprije’ na širem području mjesta potonuća, trajala je 120 sati. Od ‘Kaprija’ nije ostalo ništa. Pomorski vještaci utvrdili su da je ‘Soule K.’ doslovno pregazio ‘Kaprije’, no tijekom dugotrajnog suđenja nije utvrđena isključiva krivica kapetana grčkog broda Constantina Denxesa. Sud je presudio da su za tu tragediju podjednako krivi on i kapetan ‘Kaprija’ Dukić.

Sve te okolnosti i činjenica da nikad nije provedena istraga koja bi uključivala pretragu morskog dna, kod članova obitelji izazivaju sumnju da se u Mramornom moru dogodilo nešto čudno.

Ni 43 godine nakon, o potonuću ‘Kaprija’ i najvećoj pomorskoj tragediji u šibenskoj pomorskoj povijesti ne zna se gotovo ništa, a mnoga otvorena pitanja još uvijek su bez odgovora.


Počivali u miru.

Prinova u floti dubrovačkog brodara: U kineskom brodogradilištu porinut AP Lovrijenac

0
Foto: Atlantska plovidba

U kineskom brodogradilištu porinut je novi bulker Atlantske plovidbe.

U brodogradilištu Jiangsu Hantong Ship Heavy Industry Co., LTD. 11. listopada 2023. godine porinut je brod AP Lovrijenac, druga novogradnja Atlantske plovidbe d.d., izvijestio je dubrovački brodar.

Foto: Atlantska plovidba

Riječ je o drugom brodu za prijevoz rasutih tereta nosivosti 82.000 DWT, čiju je izgradnju dubrovački brodar ugovorio s kineskim brodogradilištem u rujnu 2021. godine, sukladno strateškom opredjeljenju u cilju modernizacije, ekologizacije i obnove flote.

Podsjetimo, prvi brod je porinut u rujnu ove godine, pod nazivom AP Dubrovnik.

Brodovi odgovaraju IMO Tier III i EEDI Phase 2 standardima, a ukupna vrijednost investicije je približno 137 milijuna USD. Isporuka svih brodova predviđena je tijekom 2023. godine.

Kako su kazali iz Atlantske plovidbe, odluka o aktiviranju opcijskih ugovora donijet će se u rokovima predviđenim ugovorom.

Foto: Atlantska plovidba

Infobip domaćin svjetskog poslovnog skupa GSMA WAS, u Šibeniku više od 200 mobilnih operatera iz 117 zemalja

0
Izvor: Istra24.hr

Na jednom su se mjestu, u Hrvatskoj, okupili predstavnici mobilnih operatera i tvrtki koji im pružaju tehnička i softverska rješenja – ukupno više od 1.300 sudionika iz cijelog svijeta, koji će tijekom četiri dana skupa održati preko 15 tisuća sastanaka.

Infobip, globalna cloud komunikacijska platforma i vodeća IT kompanija u regiji, domaćin je jednog od najvećih internacionalnih tehnoloških skupova GSMA WAS iz područja telekomunikacija, koji se održava od 16. do 19. listopada u Šibeniku, piše Istra24.

Na jednom su se mjestu, u Hrvatskoj, okupili predstavnici mobilnih operatera i tvrtki koji im pružaju tehnička i softverska rješenja – ukupno više od 1.300 sudionika iz cijelog svijeta, koji će tijekom četiri dana skupa održati preko 15 tisuća sastanaka. Snagu GSMA WAS#18 potvrđuje i sudjelovanje 247 mobilnih operatera iz 117 zemalja što predstavlja polovicu ukupnog svjetskog mobilnog messaging prometa.

„Veliko nam je zadovoljstvo što u Hrvatskoj imamo priliku ugostiti GSMA i vodeće telekom stručnjake iz cijeloga svijeta. Tijekom poslovnog skupa predstavit ćemo izvrsnost svojih proizvoda u području telekomunikacija i sigurnosti, koju je nedavno potvrdila i svjetska analitička kuća Gartner kada je Infobip proglasila liderom na CPaaS tržištu“rekao je Silvio Kutić, suosnivač i glavni izvršni direktor Infobipa.

GSMA, krovna svjetska udruga teleoperatera i organizator MWC konferencije u Barceloni – najvećeg sajma mobilne industrije na svijetu, dodijelila je organizaciju i domaćinstvo upravo Infobipu. Dodjela domaćinstva je dugotrajan proces, tijekom kojeg tvrtka-partner i sama destinacija dokazuju kapacitet za organizaciju svih aspekata skupa.

Alex Sinclair, glavni tehnološki direktor GSMA, rekao je: „Infobip je istaknuti član GSMA već 15 godina i kontinuirano doprinosi razvoju ekosustava telekomunikacijskih kompanija. Primjerice, ovo je drugi put da Infobip ugošćuje WAS događaj, što nije lagan zadatak s obzirom na to da se radi o najvećoj radnoj skupini u GSMA-i. Radujemo se vidjeti poslovne ishode i uspjehe naših članova u narednom razdoblju, proizašle iz ovog okupljanja, što će dodatno potaknuti industriju prema naprijed”.

GSMA WAS je dio serije poslovnih skupova radne grupe WAS (Wholesale Agreements and Solutions) koji se održavaju dvaput godišnje, a neka od ranijih izdanja održana su u Vancouveru, Cape Townu, Marakešu i drugim destinacijama diljem svijeta. Sukladno pravilima GSMA, događaj je otvoren samo za tvrtke članice. Tijekom poslovnog skupa odvijat će se pregovori o globalnom roamingu i sporazumima o interkonekciji za sljedećih šest mjeseci, navodi Istra24.

U prostorima hotela Amadria Park u Šibeniku za potrebe skupa postavljen je velik broj izložbenih štandova i zatvorenih punktova za sastanke, koji će se prostirati na više od 5000 m2 konferencijskog i izložbenog prostora. Osim izložbenog dijela i poslovnih sastanaka, skup uključuje i konferencijski dio, kao i popratni zabavni program. Tijekom GSMA WAS#18 posjetitelji će komunicirati putem chatbot rješenja kojeg je razvio Infobip.

Vjera u kvalitete električnog VW-a: Nijemci su autom godine proglasili vozilo koje još nije na tržištu!

0
Foto: GCOTY / Revija HAK

Vrijeme je raznih izbora, bit će ih sve više do kraja godine. VW ID.7 još nije ni na tržištu, a već je proglašen autom 2024. godine u Njemačkoj. Žiri je ocijenio da treba honorirati raskošni domet električne limuzine od 700 km. Prošle godine titula Njemački automobil godine pripala je VW ID. Buzzu. Prethodnih godina pobjeđivali su Jaguar i-Pace, Porsche Taycan, Honda e i Hyundai Ioniq 6. Žiri ceremonije dodjele Njemačkog automobila godine sastoji se od 29 automobilskih novinara aktivnih u zemljama njemačkog govornog područja, zajedno s deset međunarodnih gostujućih članova žirija, piše Revija HAK.

VW ID.7 je dugačak gotovo pet metara te ima 286 KS u osnovnoj konfiguraciji. Uz električnu limuzinu možete birati između dvije vrste baterija s kapacitetom od 77 kWh i ID.7 Pro S s 85 kWh, uz koju je domet 700 km (brzina punjenja na DC punjačima 200 kW).

– Tek smo predstavili naš ID.7, a već ga je uvaženi stručni žiri proglasio njemačkim automobilom godine – nevjerojatan uspjeh – kaže izvršni direktor Volkswagena Thomas Schäfer, kojega možete vidjeti i na fotografiji s osmjehom pobjednika.

Žiri je ocijenio da treba honorirati raskošni domet električne limuzine od 700 km.

Znate li koji je grad s najboljom i najukusnijom hranom na svijetu? Nudi za svakoga ponešto, od obiteljskih gostionica do Michelinovih restorana

0
Foto: Unsplash / Putni kofer

Lokalna kuhinja, restorani, male obiteljske taverne, novi okusi… Većini ljudi gastronomija je jedan od najvažnijih elemenata svakog putovanja. Bezbroj je razloga za posjet nekoj novoj zemlji i gradu, tu su arhitektura, povijest, spomenici, muzeji, noćni život… Ali i upoznavanje lokalne kulinarske scene definitivno je jedan od njih. Bilo da se radi o klasičnim, regionalnim specijalitetima, restoranima s Michelinovim zvjezdicama, street foodu ili inovativnim kulinarskim eksperimentima, hrana je velik dio iskustva sa svakog putovanja. Čitatelji prestižnog Conde Nast Travellera svojim su glasovima odabrali najbolje, a grad s najboljom hranom na svijetu po njihovom je mišljenju San Sebastian u Baskiji, piše Putni kofer.

OD ULIČNE HRANE I OBITELJSKIH BISTROA DO RESTORANA S MICHELINOVIM ZVJEZDICAMA

San Sebastian je jedan od dragulja Baskije i nedvojbeno jedna od najboljih europskih destinacija za turiste koji uživaju u hranu. Kuhinja regije vrti se oko autentičnih i lokalnih proizvoda kao što su janjetina na žaru, suhomesnati proizvodi, bakalar, ovčji i kozji sir, piquillo papričice, artičoke, svježi inćuni… San Sebastián ima više Michelinovih zvjezdica po kvadratnom kilometru nego bilo koji drugi grad na svijetu, osim Kyota u Japanu.

“Pintxos” – mali zalogaji poput tapasa (Foto: Unsplash / Putni kofer)

No ne morate tako duboko posegnuti u džep da biste uživali. Niz je malih obiteljskih restorana s fantastičnom hranom, barova koji nude slavne “pintxose”, male zalogaje slične tapasima, u kojima možete kušati slavna baskijska jela i popiti cider ili txakoli, pjenušavo bijelo vino koje se obično poslužuje kao aperitiv.

U SAN SEBASTIAN ČESTO SE DOLAZI BAŠ ZBOG HRANE, ALI GRAD NUDI I NIZ DRUGIH SADRŽAJA

Putni kofer navodi da gurmani iz svih krajeva svijeta nerijetko dolaze u San Sebastian samo kako bi uživali u hrani i obilazili restorane u ovom malom primorskom gradu. To ne znači da se u njemu nema što i vidjeti! Stari grad je atraktivan i sadrži mnoge zanimljive građevine uključujući crkve i tradicionalne kuće. S obzirom na to da je relativno mali, San Sebastian iznenađuje i oduševljava turiste velikim brojem festivala i kulturnih događanja. Ova španjolska i europska prijestolnica hrane dobila je sad i priznanje na globalnoj razini i iza sebe ostavila brojne svjetske gradove poznate po izvrsnoj kuhinji.

Ulice San Sebastiana (Foto: Unsplash / Putni kofer)

NAPULJ, ŠARENA I BUČNA PRIJESTOLNICA PIZZE ZASJELA JE NA TREĆE MJESTO

Na drugom mjestu našao se izraelski Tel Aviv, grad s više od 4000 restorana, a na trećem talijanski Napulj. Njega zahvaljujući direktnoj avionskoj vezi sa Zagrebom posjećuje sve više Hrvata, koji se redom vraćaju oduševljeni hranom. Čak ako im grad sam po sebi ne sjedne, o pizzi, sladoledu i talijanskim specijalitetima većina ima samo riječi hvale.

Na četvrtom je mjestu Mexico City, a na petom još jedan grad koji Hrvati obožavaju: španjolska Malaga. Nedavno je proglašena jednim od najprijateljskijih gradova u Europi, a našla se i među najboljim gradovima za hranu. U Malagi svakako vrijedi probati sardine, savršeno pečene i poslužene chiringuitosima, koje se prodaju na plažama. Kušajte i ajo blanco, poznat i kao bijeli gazpacho, hladnu juhu s kruhom, bademima, češnjakom i maslinovim uljem ili gazpachuelo, riblju juhu, plus mnogo tradicionalnih tapasa.

NA LISTI SU DVA KANADSKA GRADA I TALIJANSKA METROPOLA RIM

Na listi su se našli još i Quebec u Kanadi na šestom mjestu, australski Melbourne na sedmom, a kanadska Victoria zauzela je osmo mjesto. Na devetom je mjestu “vječni grad” Rim, a na desetom korejski Seul. Za talijansku metropolu, magazin preporučuje čitateljima uživanje u tjestenini, ali i druge specijalitete. Neki od njih su njoki alla Romana, carciofi alla giudìa, saltimbocca…

Putni Kofer