Tijat jutros je zaplovio put Šibenika! Trenutno se nalazi između Zadra i Biograda, a njegov dolazak u Krešimirov grad očekuje se u 18 sati, kada će na šibenskoj rivi biti priređen svečani doček legendarnog broda.
Razgovarali smo sa Sašom Juratom, pomorskim časnikom iz šibenske Lučke kaptanije i moderatorom Facebook grupe “Tijat u srcu”, koji će i sam ispratiti Tijat cijelim putem do ‘doma’ i večeras uploviti kroz šibenski kanal.
“Krenuli smo jutros oko 5 sati s Cresa. Plovimo blago smanjenom brzinom, iz predostrožnosti, no ovo nam je dovoljno da u Šibenik dođemo na vrijeme”, kazao nam je Jurat, koji od jutra na društvenim medijima objavljuje snimke putovanja Tijata.
“Posada je tu, a brod će doći oko 18 sati po planu u Šibenik, gdje će se izvršiti službena primopredaja Tijata između predsjednika Uprave Jadrolinije Davida Sopte i našeg župana Marka Jelića. U svemu će sudjelovati i pročelnica Odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Šibensko-kninske županije, gospođa Sanja Slavica Matešić, koja se zaista maksimalno angažirala”, priča nam Jurat.
A nakon dolaska broda, doznajemo, na rivi ispred Autobusnog kolodvora bit će organiziran prigodni program uz pratnju Šibenske gradske glazbe. “Reći će se par riječi, uz prigodni domjenak. Naš Šime Strikoman će se pobrinuti za snimanje dronom, a pozivamo sve da dođu i uljepšaju ovu svečanost!”
Tijat će putem proći pored svojih starih luka, no neće u njih pristajati. “Svakako ćemo sirenom pozdraviti Prvić, Zlarin i Vodice. Pozdravili smo putem i brod Premudu”, kaže nam Jurat
Tijat će nakon obnove postati brod muzej, ali i dalje će biti u upotrebi. “Predstavljat će našu tradiciju u pomorstvu, obzirom da je građen u Hrvatskoj. To je jedan zaista rijedak slučaj, da jedan brod 68 godina plovi za istog brodara. Od tih 68 godina, skoro 50 je plovio na šibenskom području. Tijat je taj koji je zaista osvojio sve one koji su ikad došli u kontakt s njim”, kaže nam Saša Jurat pa nastavlja:
“Vidjet ćemo kakvi su planovi. Za brod uvijek ima posla dok plovi. Tu će se uključiti sigurno i Prometno-tehnička škola sa svojim usmjerenjima za izobrazbu pomoraca, a mogao bi služiti za posjet tvrđavama, muzejima po otocima, kružna putovanja i za sve ono za što brod može služiti. Dakle, ostat će u upotrebi, jer samo dok plovi onda je to brod u pravom smislu riječi. Cilj nam je da Tijat ostane u izvornom obliku i s izvornim strojem.”
Za očuvanje Tijata zaslužan je čitav niz ljudi, govori nam Jurat, koji su svojim zalaganjem doprinijeli tome da ovaj legendarni brod ne završi u rezalištu.
“Svi su zaslužni, a ova zadnja karika u lancu koja nam je nedostajala bila je Šibensko-kninska županija koja je na kraju sve to preuzela. Treba spomenuti svakako i Jadroliniju koja je bezrezervno pristala na sve projekte koje smo mi dosad predložili – i milenijske fotografije i putovanja, a na kraju je i dala broda, što je neprocjenjivo.”
“Kad brod isplovi objavljen sa svojom posadom, bit će na raspolaganju građanima gostima, školama i svima zainteresiranima – a takvih će biti sigurno”, zaključuje Jurat.
Zato – svi večeras na šibensku rivu! Priredimo bijelom starcu doček kakav zaslužuje.
Koliko svojim pozitivnim, kao i negativnim, svjesnim ili nesvjesnim, slučajnim ili namjernim postupcima i izjavama utječemo na ponašanje i profesionalnu budućnost drugih ljudi? A koliko sami, svojim pozitivnim, kao i negativnim, svjesnim ili nesvjesnim, slučajnim ili namjernim postupcima i izjavama utječemo na ponašanje drugih ljudi prema nama samima?
Bio sam mladi 3. ofičal, pun bijesa, nerazumijevanja i borac za pravdu, kad sam u razgovoru pitao zapovjednika, ne puno starijega od sebe, zašto ljudi ne znaju pohvaliti. Zašto je uvriježeno kritizirati, kuditi, čak i vrijeđati podređenoga kad pogriješi? Ali ne ga pohvaliti, barem neizravno, dati mu do znanja da je to nešto dobro, odlično učinio. Odgovorio mi je kako to nitko ne radi. Nisam se tada slagao s njime, unatoč poštovanju prema njemu i kao osobi i kao zapovjedniku. A ne slažem se niti danas, gotovo trideset godina kasnije. Osim ako nisam i dalje nekakav borac za pravdu.
Na brodu imamo, recimo, osamnaest članova posade od kojih svatko od nas obnaša svoje dužnosti. Neki, većina, među nama smo snalažljiviji pa uspijevamo savladati sve svoje obaveze. Neke bolje, druge malo lošije, ali održavamo solidan, prolazan prosjek.
Gotovo redovito, na svakom brodu, nađe se pokoji od onih koji misle da znaju sve o svemu. Takvi očekuju da im se divi i da se njihovo mišljenje sluša i poštuje bez pogovora. Potom nailazimo na one koji znaju svoj posao, ali se prave mudri te izbjegavaju posao na sve moguće načine. Takvi, najčešće, spadaju u kategoriju mudrijaških lijenčina.
Međutim, rijetko, ali ipak se desi da naiđemo na ljude koji, iz bilo kojih razloga, nisu u stanju odbavljati svoje dužnosti u potpunosti. Ali se silno trude dajući sve od sebe da naprave najbolje što mogu. Upravo takvi naročito zaslužuju da ih se pohvali, da im se da do znanja da je njihov trud zamijećen.
Problem se, donekle, rješava ocjenjivanjem članova posade, koje nikome od nas nije osobito drago. I ostavlja dosta prostora za manipulaciju. Naročito ako su takva ocjenjivanja povjerljive prirode i dotičnom članu posade nije dostupno, sve dok se ne iskrca i suoči ga se s tuđom istinom o njemu samom. Prije dosta godina smo se uhvatili u diskusiji o tome kolega i ja, gdje je on bio žestoki pobornik povjerljivog ocjenjivanja, a ja, apsolutno suprotno, sam uvijek za otvorene karte. Slažem se da se povremeno izdešavaju situacije kad stvari izmaknu kontroli, pa za izbjeći veće probleme se može učiniti bez pomorčeva znanja. Nisam upućen, ali nekako vjerujem da u današnje vrijeme sve, ili barem većina, kompanija preferira otvoreni tip ocjenjivanja uz mogućnost pomorcu da napiše svoju opasku ili neslaganje s ocjenama.
Kroz posao kao Čif i Komandant sam se susreo više puta s krajnje negativnim verbalnim komentarima svojih prethodnika o pojedinim članovima posade. Nisam siguran što se time željelo postići, osim diskreditacije dotičnog pomorca. No, sama ideja da bih prihvatio tuđe mišljenje samo na osnovu pričanja mi je komično, koliko i apsurdno.
Tako sam jednom kao Čif čuo od kolege kako je taj i taj „lijen, glup, nesposoban i neupotrebljiv“. Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je zašto je taj čovjek i dalje na brodu, a nije iskrcan. Uzeo sam sve s rezervom, iako mi je uspio ubaciti „bubu u uho“. Prolazili su dani, pa tjedni, a nije se dešavalo ništa loše s tim čovjekom. Dapače, pokazao se kao, barem, prosječan u svome poslu, ako ne i bolji.
Drugi slučaj sam doživio kao Komandant kad mi je kolega rekao otprilike identične stvari o tom i tom. Situacija je bila utoliko teža što sam tek bio unaprijeđen. Međutim, kao i u prvom slučaju, uspostavilo se da je situacija bila potpuno suprotna. Čovjek se pokazao, dapače, kao vrstan znalac svoga posla.
Međutim, što se dešava kad se u sličnim situacijama pišu povjerljiva ocjenjivanja, kao što je bio slučaj na kompaniji gdje sam netom bio unaprijeđen? U ovom konkretnom slučaju, čovjek je ostao bez posla i morao je mijenjati kompaniju.
Kako spominjem ranije, većini nas to nije drag posao. Ako zbog ničega drugoga, onda jer je teško isključiti emocije od posla. Bile pozitivne ili negativne. Tako vam naleti čovičić simpatičan samo tako, ali nije baš da mu posao ide od ruke. Ili drugi, nimalo simpatičan, ali je u poslu iznadprosječan. I nađete se na sto čuda. Naravno da se moramo potruditi iskopčati i sve sagledati objektivno i realno.
A dešavaju se i situacije kad ljudi precijene sami sebe, upravo zbog nerealnih prijašnjih ocjena.
Jednom zgodom smo imali čovjeka prosječnog u svom poslu koji je odbio potpisati dokument u kojem je bio ocijenjen kao prosječan. Samo zato, uporno je ponavljao, jer su mu do sada upisivali kao da je, u najmanju ruku, mješanac između „batmana“ i „spidermana“.
Drugom zgodom sam mladog ofičala preporučio za viši rang, iako je sveukupna ocjena bila prosječna. Došao je k meni sav zbunjen kako nije nikada ranije dobio lošije ocjene. Što je, itekako, mene zbunilo. Ipak, uspio sam ga uvjeriti da prosjek nije loše i da ga preporučam za viši rang. Vratio se nakon nekoliko mjeseci na isti brod u novoj funkciji.
Ljude se dovodi u zabludu i sumnju dijeleći im nestvarno visoke ocjene samo zato da bismo olakšali sebi samima. Kroz sve ove godine navigacije, sjećam se svega nekolicine među nama svima koji su se, u pojedinim stavkama, isticali i bili iznadprosječni. Istovremeno, krajnje odgovorno tvrdim da smo većina u nekakvom više ili manje prosjeku. Netko možda i briljira u određenom aspektu, ali je sveukupna ocjena dobar, prosjek. No, svakako, zaslužuje nepristrano ocjenjivanje koje može i hoće itekako utjecati na njegovu profesionalnu, ako ne i privatnu, budućnost.
U svakom slučaju, bili vi ocjenjivani ili ocjenjivali druge, želim vam uvijek i bez iznimke dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.
U navigaciji, Celebeško more, Bacolod (Filipini) – Bontang (Indonezija), 13. rujan 2021. godine.
“Dragi Tijatovci, kao što znate Tijat se vraća. Tijat u srijedu, 04. listopada 2023. godine diže konope u Cresu i putuje za Šibenik”, izvijestio je Saša Jurat, pomorski časnik iz šibenske Lučke kaptanije i moderator Facebook grupe “Tijat u srcu”, čiji su se članovi zalagali za očuvanje ovog legendarnog broda.
“Dakle, dana 04. listopada 2023. godine brod Tijat prelazi u vlasništvo županije Šibensko-kninske. U tijeku su pravne formalnosti oko preuzimanja broda, pri čemu je najviše angažirana Sanja Slavica Matešić, pročelnica Odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove županije Šibensko-kninske. Uz to, Matešić radi na oformljenju posade koja će preuzeti brod Tijat.
“Ovim potezom, preuzimanjem Tijata, isti će krenuti u obnovu za koji se pripremaju sredstva iz više izvora, o čemu je za sada rano govoriti. No, svakako će se ići i na apliciranje EU fondova. Tijat će privremeno biti u raspremi, ali s lukom upisa Šibenik – plan je da uplovi sa zastavom grada Šibenika u Šibenik. Za sada je rano govoriti kojom dinamikom će ići obnova broda, ali će svakako ići. Treba osigurati posadu, a stalan vez je već osiguran od strane Županijske lučke uprave Šibensko-kninske.
Peta tvrđava
Kako navodi Saša Jurat, očuvanje Tijata rezultat je zalaganja ljudi kojima je ovaj brod usred srca.
“Tijat će se od sutra nalaziti u Šibensko-kninskoj županiji i dobit će simboličan naziv “Peta tvrđava”, a služiti će kao brod muzej. Plovit će i do šibenskih otoka prevozeći turiste i goste, a nije isključeno da nekad uskoči u liniju. Puno toga je u planu, no za sada ćemo slaviti njegov povratak. Pravo slavlje će biti kada obnovljen sa svojom posadom krene na prvu plovidbu. Za sada toliko”, kaže nam Jurat.
Kako doznajemo od Saše Jurata, Tijat u srijedu u 05:00 sati kreće s Cresa za Šibenik.
“Zbog tehničkih razloga neće pristati u Zadar, ali to nije konačna odluka i još o tome obavijestim. To ne znači da neće obići svoje stare luke u povratku. U Šibeniku ga očekujemo oko 18:00 sati, gdje će biti organiziran kratak prigodan program, a o tome još informacija naknadno. Vez je ispred autobusnog kolodvora. Bilo bi lijepo da dođemo u što većem broju i dočekamo brod koji nam toliko znači. Detalja će biti još u našoj grupi”, kazuje nam Jurat.
Očuvanje pomorske povijesti i baštine
Kako navodi Jurat, za sada je to, pored Galeba u Rijeci, drugi takav projekt gdje će se raditi na očuvanju jednog povijesno važnog broda koji još uvijek ima svoju upotrebljivost.
“Za razliku od Galeba, Tijat je djelo naših inženjera i graditelja – 1955. godine izgrađen je u Brodogradilištu Split pod imenom Ohrid i bio je u aktivnoj plovidbi bez prekida 68 godina. Taj svojevrsni rekord za dvije godine dostići će brod Premuda, koji je također naše djelo, odnosno djelo pulskog Uljanika. U aktivnu plovidbu je ušao dvije godine kasnije, 1957. godine. Isti bi trebao zamijeniti brod Tijat na liniji 505.
“Svi ovi brodovi su dokaz da smo gradili dobre i pouzdane brodove. Uz ova dva klasika, spomenimo i brod Postiru koji je ove godine, prvi put nakon 1991. godine plovio van linije za Elafite, gdje je zamijenila od srbočetničke vojske stradali Perast. Svoju zadaću u šibenskom akvatoriju Postira je odradila besprijekorno, prevezući tisuće putnika dnevno. Sve je to donedavno obavljao Tijat.
“Premda manji, bio je brod po mjeri šibenskih otoka i mnogi bi ga voljeli vidjeti na liniji 505 – naravno, obnovljenog. Možda u budućnosti i zaplovi kao zamjena, iako je do sada uvijek bio problem zamijeniti Tijata, koji je svoju karijeru uz neke sitne havarije odradio besprijekorno.
Tijekom 68 godina plovidbe obišao je sve jadranske luke, prevezao stotine tisuća putnika i tona tereta, a činjenica da nije nikad odustajao zbog vremenskih (ne)prilika dokazuje koliko je to kvalitetan brod. Odluka Šibensko-kninske županije da brod preuzme i sačuva odličan je potez i time će se sačuvati važan dio naše pomorske povijesti i pomorske baštine”, zaključuje Jurat.
Inspektori Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) naplatili su ukupno 118.529.663 USD neisplaćenih plaća koje su poslodavci dugovali pomorcima između 2020. i 2022. godine, objavio je ITF. Više od 36 milijuna USD isplaćeno je pomorcima samo u 2022. godini.
Inspektori ITF-a tijekom inspekcija educiraju pomorce o njihovim pravima, provjeravaju postoje li nepravilnosti u ugovorima o radu, nepoštivanje nacionalnih zakona ili međunarodnih konvencija, a ako nešto pronađu, surađuju s vlastima kako bi osigurali provedbu prava. ITF ima inspektore koji djeluju u 111 luka u 56 zemalja.
Pomorci su 2022. ITF-u prijavili 2.199 slučajeva kršenja ugovora o radu, a najčešći razlog je neisplata plaća, prenosi Sindikat pomoraca Hrvatske.
“Iako smo ponosni što su naši inspektori uspjeli povratiti gotovo 120 milijuna dolara za pomorce u posljednje tri godine, žalosno je što se uopće moramo baviti neisplaćenim plaćama. Voljeli bismo da su svi pomorci plaćeni u cijelosti, i to na vrijeme”, rekao je David Heindel, predsjednik Sekcije pomoraca ITF-a i predsjednik Međunarodne unije pomoraca (Seafarers International Union).
“Nekim pomorcima brodovlasnik može propustiti datum isplate tu ili tamo, ali drugi mogu proći mjesecima a da ne prime plaću. Inspektori ITF-a, uz potporu sindikata pomoraca i sindikata lučkih radnika, pomažu posadi da se zauzme za svoja prava gdje god im je potrebna podrška.”
Godine 2022. ITF-ovi inspektori proveli su 8.667 inspekcija brodova diljem svijeta. 1.878 inspekcija bilo je odgovor na pozive pomoraca, e-mailove ili poruke za pomoć od ITF-a, dok je 3.771 inspekcija provedeno kao dio rutinskih inspekcija, čiji je cilj osigurati da se brodovi pod zastavama pogodnosti (FOC) pridržavaju istih međunarodnih standarda koji se očekuju od plovila pod nacionalnom zastavom.
Predsjednik ITF-a i predsjedavajući Sekcije dokera Paddy Crumlin rekao je: “Ograničenja povezana s pandemijom blokirala su većinu naših inspektora da se ukrcaju na brodove na način na koji su to činili prije pandemije. Sada vidimo snažan povratak aktivnim i redovitim inspekcijama brodova pod zastavama pogodnosti – i još uvijek istu razinu iskorištavanja. To je još jedan jak podsjetnik na dio naše industrije koji je potrebno staviti pod kontrolu, a također i da je više inspekcija ITF-a dobra vijest za pomorce i njihova prava.”
Zove se Pi – dug je 3,14 metara. Malo, brzo i ekonomično plovilo praktično za svakodnevnu upotrebu. Stijepo Ivanišević – zadovoljan je kako se ponaša na moru i onim što mu omogućuje ljeti, bar tri mjeseca živi na brodu
“Koristimo ga kao tender za veliki brod, idemo na ribanje s njime, baciti balun, spenzu i tako za 2 osobe jako je povozan. 15 milja ide s motorom od 10 konja, stabilan. Ima sve što bi male barčice trebale imati. Nepotopiv jer ima duplu oplatu pur pjenom napunjen”, govori Stijepo Ivanišević za HRT.
Pi je nastao u dubrovačkome škveru obitelji Šagarjelo. Ideja o plovećem Smartu se rodila prije tri godine .
“Kao tender brodica ili za ribarenje s malom potrošnjom, kao smart vozilo u prometu. Razvijali smo koncept sigurno 3 godine dok smo dobili sve ateste”, naglašava Mato Šagarjelo.
“Nema ovakvog broda, jer svi brodovi koji su mjere kao naše, plovilo ne zadovoljavaju kategorije plovidbe kao naš brod, nisu istih svojstava kao ovo plovilo. Ovo je plovilo napravljeno od poliuretana da je nepotopivo i zadovoljava sve europske standarde”, dodaje.
Može primiti 4 putnika – stabilno i brzo plovilo
“Barka glisira s 5 konja, s 10 konja ide dosta brzo a maksimalna jačina motora 45 konja što je trkaći motor za malu barku. Ima samopražnjenje kad osobe nisu u barci, ne treba tenda da štiti od kiše”, govori Šagarjelo.
Mato se stakloplastikom bavi tridesetak godina, u obiteljski posao uključio se i sin Maro. Zapošljavaju troje ljudi . Puni su planova osobito otkako su prije nekoliko godina povukli europska sredstva za poboljšanje i razvoj proizvodnje plovila.
“Tako da smo uzeli nove strojeve za vakuum tehnologije za infuziju smole i druge strojeve koji nam ubrzavaju proces proizvodnje i onda ćemo u nekom periodu od 4-5 godina razviti nove modele da se prebacimo samo na proizvodnju 7. Trenutno se bavimo popravcima i proizvodnjom, ali dugoročno cilj je da se prebacimo samo na proizvodnju plovila”, naglašava Šagarjelo.
Dodaci po principu Lego kocki
Pokreću razvoj dodataka koji bi se nadograđivali kao Lego kocke koje će kupci naručivati ovisno o potrebama i željama, ali i opreme na samom plovilu. Razmišljaju i o električnim motorima.
Jer ploviti se mora. I čuvati more. Pa su za Komunalno društvo Ston izradili višenamjensko plovilo sa specijaliziranom opremom za provedbu eko akcija, intervencije u slučaju iznenadnih onečišćenja, monitoring mora i priobalja Malostonskog zaljeva.
Preteča današnje Atlantske plovidbe iz Dubrovnika – Slobodna plovidba Ivo Račić i drugovi, početkom Prvog svjetskog rata ostala je u jednom danu bez tri broda koje je ulaskom u rat preuzela Italija. Zanimljivo je da su sva tri broda, dvije godine kasnije, stradala od torpeda njemačkih podmornica.
Radilo se o brodovima Izabran, Izgled i Maria Racich – brodovi koji su bili novi, moderni i izgrađeni u dobro poznatim i priznatim britanskim brodogradilištima, piše Danilo Prestint za Novi list
No, priča o novogradnjama i zaplijenama započinje izgradnjom parobroda Dan 1907. godine, koji će biti predložak za narudžbu pet novih brodova. Iako se rijetko spominje, Talijani su Račiću oteli i taj parobrod, ali je on preživio rat i vraćen je Dubrovčanima.
Narudžbu brodova Račić je plasirao 1909. godine, a već u siječnju sljedeće godine isporučen je prvi brod – Istina. Naime, taj je brod već bio u izgradnji kao Hilda, a Račić ga je nedovršenoga otkupio od britanskog brodara Whithwill & Son. Prva prava novogradnja, imenom Izrada, isporučena je u lipnju 1910. godine, a samo mjesec dana kasnije zaplovio je i Izabran. Ova tri broda su bila jednaka. Sljedeća dva bila su nešto veća: Izgled je isporučen u srpnju 1911. godine, a posljednji, Maria Racich, u listopadu 1912.
Mrtvi vez u Veneciji
No, nisu dugo plovili pod stijegom sv. Vlaha. U kolovozu 1914. našli su se na mrtvom vezu u Veneciji. Italija je bila neutralna, a luka sigurno utočište za austrougarske parobrode. To stanje je potrajalo samo devet mjeseci, a onda na osnovu tajnog Londonskog ugovora kojim su saveznici obećali Italiji hrvatsku obalu, Italija je 23. svibnja 1915. ušla u rat. Istog dana u Veneciji su zaplijenjena sva tri broda. Talijanska vlada ih je dala na upravljanje državnim željeznicama, ali su im u prvo vrijeme i pod talijanskom zastavom ostala ista imena.
Početkom 1916. godine tri su oteta parobroda ipak dobila nova imena – imena istaknutih boraca za ujedinjenje Italije: Tito Speri, Federico Confalonieri i Goffredo Mameli. Punih godinu dana plovili su bez problema, a onda, početkom 1917. godine, počeo je nesmiljeni podmornički rat u kojem su njemačke podmornice potopile tisuće brodova. Stradali su i bivši brodovi Slobodne plovidbe Ivo Račić i drugovi iz Dubrovnika.
Foto: Novi list
Naravno, otimanje brodova nije ostalo nezabilježeno u tadašnjim službenim novinama talijanskog kraljevstva. U Gazzetta ufficiale del Regno d’Italia od 26. veljače 1920. objavljena je presuda Komisije za plijen (Commissione delle prede) u ime talijanskog kralja Vittorija Emanuelea III. o zapljeni parobroda Dan. Komisiju su sačinjavali: Giuseppe Martino (predsjednik), Francesco Mazzinghi, Gerolamo Biscaro, Ernesto Filipponi, Silvio Belleni (redovni članovi), Enrico Avet i Giovanni Formica (zamjenski članovi). Nazočni su bili: Raffaele De Notaristefani (vladin komesar), Riccardo Marcelli (tajnik) i Curcio Alfredo (zamjenik tajnika).
Komisija je objavila presudu u svezi parobroda Dan nakon saslušanja utvrđivanja nacionalnosti vlasnika broda koji je zaplijenjen 15. travnja 1919. Odvjetnik Mario Vella predstavljao je vlasnika parobroda, tvrtku Giovanni Racich. Utvrđeno je da se parobrod početkom rata, 5. kolovoza 1914. godine sklonio u Malagu, odakle je na zahtjev talijanskih državnih željeznica, isplovio za Genovu gdje je ostao na raspolaganju vlasniku.
Komisija je nedvojbeno utvrdila da se parobrod treba smatrati talijanskim vlasništvom, jer je upisan u upisnik luke Trst i zbog karaktera tvrtke Racich, vlasnika i administratora istoga broda, zbog toga što se udjelničarima smatraju Costa Pietro iz Genove, Banaz Natale pok. Natale, Banaz Adelaide, kneginja Borelli Antonietta iz Zadra, Cattarinich Vittorio iz Malog Lošinja, Camus Ernesto, Delvecchio Guglielmo, Maranovich dr. Francesco, Maranovich Giuseppe, Maranovich Girolamo, Martinolich Mario iz M. Lošinja, Massech Giovanni iz Trsta, Tripcovich Diodato, Vidulich Nicolo iz Dubrovnika, Heim Ghetaldi iz Dubrovnika, braća Gherbaz iz Rijeke, a te još neke osobe srpske nacionalnosti, ali talijanofili i neprijatelji Austrije.
Ustanovljeno je da karatisti imaju talijansku narodnost i to: nasljednici Banaz Natale pok. Natale (osim prvorođenog Banaz Natale), Costa Pietro, Camus Ernesto, Delvecchio Guglielmo, Massech Giovanni, Tripcovich Diodato, Cattarinich Vittorio, Martinolich Marco, Vidulich Nicola, Borelli Antonietta, Maranovich Girolamo, Maranovich Giuseppe, Herm Giulia i tvrtka Fratelli Gherbaz.
Zakonsko uhićenje
Smatra se da je ova Komisija s presudom od 15. travnja 1919. smatrala zakonski utemeljeno uhićenje i predložila zapljenu parobroda Dan koji je bio zaplijenjen kao trgovački brod austrougarske zastave u skladu sa zakonom.
»Na osnovu upita tvrtke Giovannija Racicha iz Trsta, administratora parobroda, ova Komisija, na zahtjev vladinog komesara, naredila je istragu kako bi se ustanovila nacionalnost vlasnika parobroda, što je učinjeno u Trstu, Rijeci i Veneziji od 4. do 13. rujna i kasnije u Rimu. Odlukom od 30. rujna 1919. predsjednik Komisije je objavio zatvaranje istrage.
Uzimajući u obzir da je iz svjedodžbe o upisniku proizašlo da je parobrod Dan u vlasništvu konzorcija karatista, a da je administrator tvrtka Giovanni Racich koja posjeduje najviše karata. Tvrtka se sastoji od Giovannija Racicha te danas njegove udovice Marije Racich koju predstavlja dr. Michele Kolin, treba se uzeti u obzir istovremena presuda o parobrodu Maria Racich koji se smatrao srpske nacionalnosti, jer toj nacionalnosti pripadaju vlasnici.
Tvrtka Racich mora se smatrati stranom, iako je potvrđeno s više svjedočenja da je njen vlasnik Giovanni Racich oduvijek, a pogotovo za vrijeme Prvog svjetskog rata bio protivnik austrijske vlade i prijatelj Italije čiji je jezik koristio za sve komunikacije tvrtke. Nacionalnost neke tvrtke ovisi ekskluzivno o nacionalnosti njezinih vlasnika, a ne od njihovih osjećaja.
Tako se ne može u ovoj presudi uzeti u obzir da četiri parobroda tvrtke Racich koji su zaplijenjeni, a nalazili su se u našim lukama voljom vlasnika i da je Dan u listopadu 1914. bio, po nalogu Giovannija Racicha, ispraćen iz neutralne luke Malaga u Genovu. U istrazi je utvrđeno da pripadaju talijanskim karatistima slijedeći iznos karata parobroda Dan: 1/4 koja u svjedodžbi upisnika, čini se, pripada Costi, Pietru Ernestu pok. Giuseppeu iz Genove, talijanskom državljaninu; 1/8 vlasništvo kap. Camusa, Ernesta koji, prema svjedočenju odvjetnika Antonija Cosulicha, comm. Basilija, senatora Valerija te Gessea i Pitacca, proizlazi da je oduvijek bio Talijan; 1/4 vlasništva pripada nasljednicima Delvecchio Guglielmo o čijem talijanstvu su svjedočili isti svjedoci; 3/16 pripada Massechu, Giovanniju iz Trsta, koji iako nije aktivno sudjelovao u političkim bitkama, oduvijek se smatra Talijanom (svjedoci: Basilio, Gesser, Valerio); 1/4 pripada Tripcovichu, Diodatu, pok. Antoniju, brodovlasniku koji je od 1884. u Trstu, a koji se, iako nije sudjelovao u političkim bitkama, smatra Talijanom (svjedoci: Cosulich, brodar Gerolimich, Gesser) i koji je bio među prvima koji je na svojem parobrodu vijao talijansku zastavu (svjedok: Valerio); 4/16 pripada Cattarinichu, Vittoru, pok. Salvatoreu, iz Malog Lošinja, smatra se Talijanom prema svjedodžbi gradonačelnika Nicolicha i svjedočenju Cosulicha, Franzonija, Gerolimicha i Tarabocchija; 1/4 vlasništvo Martinolicha, Marca, brodovlasnika iz M. Lošinja koji ima iste svjedoke; 1/8 vlasništvo Vidulicha, Nicola, od Stefana, rođen i s prebivalištem u Rovinju, osvjedočeni Talijan: bio je uhićen za vrijeme rata od austrijske policije zbog političkog djelovanja (svjedoci: Cosulich, Tarabocchia); 4 karata i 1/11 vlasništvo Banaza, Natalea, pok. Natalea, brodara iz Dubrovnika, sada njegovih nasljednika (osim sina Banaza, Natalea). Izjavili su svjedoci Smerchimich, Ghiglianovich te Felice Gesser, odvjetnici Hebert i Serragli, da je Banaz, Natale, brodovlasnik iz Dubrovnika, preminuo za vrijeme rata u Zagrebu gdje je bio interniran, Adelaide, rođena Randelli, koja poznaje i govori samo talijanski jezik i njezini sinovi koje je odgajala u Italiji (osim prvorođenog Banaza, Natalea koji je studirao u Grazu i koji je postao gorljivi Jugoslaven); 1/8 vlasništvo Banaz, Adelaide, rođene Randelli, kao što je već rečeno; 4/16 vlasništvo Borelli, Antoniette, udane Marassovich, 1/3 Marassovicha, dr. Francesca, 1/2 Marassevicha, Giuseppea i 1/2 Marassovicha, Girolama. Obitelj Marassovich je definirana od Ghiglianovicha kao duša talijanskog društva u Skradinu. Talijanstvo su potvrdili Smerchimich i Hebert; 2 karata vlasništvo Heim, Giulije, rođene Baronano Ghetaldi, Smerchinich i barun Majneri; 1/4 vlasništvo braće Gherbaz iz Rijeke za koje odvjetnik Antonio Cosulich i Ugo Venuti, član nacionalnog vijeća iz Rijeke tvrde da su talijanske narodnosti i osjećaja.
Odbijeni zahtjevi
Zbog toga Komisija o plijenu u skladu sa zakonom odgovara na upit tvrtke Racich i izjavljuje da parobrod Dan pripada licima talijanske narodnosti iz regija koje su bile pod bivšom Austro-Ugarskom.
»1. Izjavljuje da je ustanovljeno da vlasništvo parobroda Dan pripada osobama talijanske narodnosti: Costa, Pietro Ernesto pok. Giuseppe, rođen i s prebivalištem u Genovi, Talijan; Camus, Ernesto, pomorski kapetan iz Trsta; nasljednicima Delvecchio Guglielmo iz Trsta; Massech, Giovanni iz Trsta; Tripcovich, Diodato iz Trsta; Cattarinich, Vittorio iz M. Lošinja;
Martinolich, Marco iz M. Lošinja; Vidulich, Nicolo iz Rovinja; Banaz, Natale pok. Natale, brodar iz Dubrovnika (osim sina Banaza, Natalea jugoslavenske nacionalnosti); Banaz, Adelaide rođena Remedelli; Borelli, Antonietta udana Marassovich, dr. Francesco, Marassovich, Giuseppe, Marassovich, Gerolamo, svi iz Skradina; Heim Giulia, rođena kneginja Collion Ghetaldi, s prebivalištem u S. Georgen; braća Gherbaz iz Rijeke.
Foto: Novi list
Odbijaju se svi drugi zahtjevi tvrtke Giovanni Racich. Naređuje se prestanak isplate najma i obavještavanje vlade i kralja za daljnje postupke. Tako je odlučeno na sjednici 31. listopada 1919. u sjedištu Komisije za plijen, Gracchi n. 209. Deponirano u tajništvu za objavu 30. studenog 1919.«
No tu priča ne završava, ostaje posljednje poglavlje: u rujnu 1920. sporazumom Trumbić-Bertolini (Italija i kraljevina SHS) riješeno je pitanje podjele austrougarske trgovačke flote. Određeno je da će Italija Račiću nadoknaditi štetu za otete brodove – na to su olako pristali, jer ih to ništa nije koštalo: pripali su im svi brodovi mađarskih kompanija (brodara) čije je sjedište bilo u Rijeci.
Tri su takva broda izdvojena za Račića: Auguszta Fohersczegno koji je postao Izgled, Atlantica koja je postala Marija Račić i Karpat koji je postao Izabran. Priča se ponavlja: dva broda stradavaju u Drugom svjetskom ratu, a jedan nakon 51 godine plovidbe završava u rezalištu u Splitu.
Dan
Izgrađen: 1907. Brodogradilište: Readhead John & Sons Ltd., South Shields (401) Grt: 3.774 Dimenzije: 106,8 x 15,0 x 7,6 m Pogon: triplex Posada: 38
– 1915. – Dan – talijanska vlada – 1916. – Gerolamo Ulloa – talijanska vlada – 26. 2. 1917. – brod pod zapovjedništvom kap. Raimonda Benvenutija, s teretom benzina i nafte ukrcanog u Teksasu i u plovidbi za Messinu napadnut je torpedom s njemačke podmornice UC-37 (zap. Launburg). Torpedo uzrokuje prodor mora, ali brod ne tone. Dio posade napušta brod, a zapovjednik, časnici i neki članovi posade ostaju, jer kopno nije daleko, a stroj radi, da bi pokušali spasiti brod i odgovoriti topovskom vatrom podmornici koja zaranja. Brod je nasukan, a uz pomoć koja je došla iz Algiera je odsukan i pripremljen za plovidbu unatoč jakoj oluji. Brod je tek u travnju došao u Algier i tamo je dokovan. – 1924. – Dan – Racich G. & Co., Trst (Slobodna plovidba Ivo Račić i drugovi) – 1925. – Ivo Racic – Atlantska plovidba, Dubrovnik – 1928. – Jugoslavenski Lloyd, Zagreb – 1940. – Yewcrest – Crest Shipping Co. Ltd., London – 25. 8. 1940. – u plovidbi iz Cardiffa i Liverpoola za Wabana u balastu torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-37. Stradao je jedan član posade
Maria Racich
Izgrađen: 1912. Brodogradilište: Doxford W. & Sons Ltd., Sunderland (448) Grt: 4.124 Dimenzije: 112,9 x 15,3 x 7,6 m Pogon: triplex Brzina: 10,0 čv
– 1916. – Goffredo Mameli – Ferrovie dello Stato – 20. 9. 1917. – na putovanju iz Italije za V. Britaniju s teretom rudače, potopljen od njemačke podmornice UB-50 (zap. Franz Becker), 45 Nm jugozapadno od Cape Spartela
Izgled
Izgrađen: 1911. Brodogradilište: W. Doxford & Sons Ltd., Sunderland Grt: 4.434 Dimenzije: 112,6 x 15,2 x 8,0 m Pogon: triplex Brzina: 10,0 čv Vlasnik: Slobodna plovidba Ivo Račić i drugovi, Dubrovnik
– 1915. – Ferrovie dello Stato
– 1915. – Federico Confalonieri – Ferrovie dello Stato
– 5. 3. 1917. – u plovidbi iz Sagunto za Clyde torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-53 (zap. Hans Rose) kod jugozapadne obale Irske
Karpat
Izgrađen: 1912. Brodogradilište: W. Dobson & Co., Newcastle (180) Dimenzije: 115,2 x 15,2 x 9,45 m Dwt: 7.700 Grt: 5.056 Pogon: triplex Brzina: 10,0 čv Vlasnik: Hungarian Levant S.S. Co. Ltd., Rijeka
– kolovoz 1914. – zaplijenjen u South Shieldsu – 1914. – Polmont, admiralsko oduzimanje (Everett & Newbigin, London) – 1916. – Polish Monarch, Raeburn & Verell Ltd., Glasgow – 1922. – Izabran, Navigazione Libera Giovanni Racich & Cie., Dubrovnik – 1925. – Atlantska plovidba Ivo Račić ad, Dubrovnik – 1928. – Jugoslavenski Lloyd dd, Dubrovnik – 1936. – Dunav, Brodarsko Akcionarsko društvo Oceania, Sušak – 1946. – Ljubljana, Jugolinija, Rijeka – 1956. – Splošna plovba, Kopar – 1963. – rezalište Sv. Kaja, Split (Brodospas)
Izabran
Izgrađen: 1910. Brodogradilište: W. Doxford & Sons Ltd., Sunderland Grt: 3.893 Dimenzije: 109,7 x 15,3 x 7,8 m Pogon: triplex Brzina: 9,0 čv Vlasnik: Racich G. & Co., Trieste
– 1915. – Ferrovie dello Stato – 1916. – Tito Speri – Ferrovie dello Stato – 10. 8. 1917. – u plovidbi iz Karachija za Messinu torpediran od njemačke podmornice UC-53 (zap. Kurt Albrecht) kod rta Palinuro. Brod se uspio nasukati kod Pisciotta. Proglašen potpunim gubitkom
Atlantica
Izgrađen: 1911. Brodogradilište: Armstrong, Whitworth & Co. Ltd., Low Walker Newcastle (833) Dimenzije: 115,2 x 15,9 x 7,24 m Grt: 4.996 Pogon: triplex Brzina: 11,2 čv Vlasnik: Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Rijeka
– 1919. – francuska vlada – 1923. – Marija Račić, Navigazione Libera Giovanni Racic & Ci., Dubrovnik – 1925. – Atlantska plovidba Ivo Račić ad, Dubrovnik – 1928. – Jugoslavenski Lloyd dd, Dubrovnik – 1939. – Marcrest, Crest Shipping Co., London – 7. 9. 1941. – u plovidbi iz Londona za Hartlepool u balastu, oštećen u zračnom napadu 2 Nm istočno od Yarmoutha, potonuo dok je bio u teglju 3/4 Nm sjeveroistočno od Scrouby Buoyja
Danas, 28. rujna, obilježava se Svjetski dan pomorstva!
Ovogodišnji Svjetski dan pomorstva, koji se svake godine obilježava posljednjeg četvrtka u rujnu, posvećen je obilježavanju pedeset godina od potpisivanja Međunarodne konvencije za sprječavanje onečišćenja s brodova, i to pod nazivom “50 godina MARPOL-a – Naša predanost se nastavlja” (MARPOL at 50 – Our commitment goes on).
Svjetski dan pomorstva izvorno je proglasila Međunarodna pomorska organizacija (IMO) kako bi podigla svijest o važnosti brodarstva i pomorskih aktivnosti u globalnoj trgovini i svjetskom gospodarstvu.
Tema Svjetskog dana pomorstva razlikuje se od godine do godine, fokusirajući se na različite aspekte pomorske industrije i njezinu ulogu u suočavanju s globalnim problemima.
Ovogodišnja tema posvećena je MARPOL konvenciji, a odražava dugu povijest sudjelovanja IMO-a u zaštiti okoliša od utjecaja pomorske industrije kroz razne pravne okvire te naglašava predanost organizacije ovoj važnoj misiji.
Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova, poznatija pod nazivom MARPOL (kratica za “Maritime Pollution”) jedan je od najvažnijih međunarodnih ugovora za sprečavanje i potpuno eliminiranje svakog namjernog ili slučajnog onečišćenja morskog okoliša s brodova. Konvencija je potpisana 17. veljače 1973. u Londonu, međutim na snagu je stupila 2. listopada 1983. godine.
MARPOL je nekoliko puta izmjenjivan i dopunjen, a trenutno se sastoji od šest aneksa, kojima se propisuju posebna pravila i standardi prema vrsti onečišćenja, kao što su onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, štetnim tvarima u pakiranom obliku, otpadnim vodama, smećem i onečišćenja zraka. MARPOL također utvrđuje propise za dizajn, opremu i operativne postupke brodova kako bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš.
Ovogodišnja tema “50 godina MARPOL-a – Naša predanost se nastavlja” potiče raspravu o sljedećoj fazi rada IMO-a u nastojanju daljnje zaštite planeta i mora.
“Mnogo toga se promijenilo u pomorskoj industriji u 50 godina od stupanja na snagu MARPOL konvencije. Međutim, IMO je i dalje predan zaštiti i očuvanju morskog okoliša. Ovogodišnja tema Svjetskog dana pomorstva omogućit će nam da slavimo dosadašnju predanost, a istovremeno će naglasiti i naša nastojanja u budućnosti”, rekao je glavni tajnik IMO-a Kitack Lim.
U sklopu proslave Svjetskog dana pomorstva u sjedištu IMO-a u Londonu održat će se IMO-UNEP-Norway Innovation Forum 2023. Na forumu će se obraditi teme poput učinkovitosti zaštite okoliša, smanjenja plastičnog otpada s brodova, podupiranja inovacija u proizvodnji brodskih goriva, dekarbonizacija pomorskog sektora, “zelene financije” te partnerstva i suradnje.
Uz to, sjedište IMO-a bit će osvijetljeno plavim svjetlom u večernjim satima kako bi se promovirala ovogodišnja tema. IMO poziva države članice, međuvladine organizacije u suradnji s IMO-om i nevladine organizacije u konzultativnom statusu s IMO-om da osvijetle sjedišta i važne objekte.
Konačno, IMO je također pozvao države članice i sve u pomorskoj industriji da proslave dan, kroz hashtag #WorldMaritimeDay i označavanje IMO-a na društvenim medijima.
Vlasnik broda Boka Star, crnogorski državljanin Marko Balić (70), definitivno nije kriv za organiziranje krijumčarenja 208 tona eksploziva za raketna i druga oružja za, kako se nekad tvrdilo, Saddama Husseina.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, naime, potvrdio presudu riječkog Županijskog suda iz kolovoza prošle godine kojom je odbijena optužba protiv Balića, dva desetljeća nakon spektakularnog slučaja zapljene broda Boka Star u riječkoj luci i uhićenja dijela posade. Vijeće sudaca Visokog kaznenog suda odbilo je kao neosnovanu žalbu USKOK-a na presudu riječkog suda kojom je ekskulpiran crnogorski brodovlasnik, čime je presuda postala pravomoćna, javlja portal Burin.
Ovime je hrvatsko sudstvo stavilo točku na procesuiranje slučaja što datira još od listopada 2002. godine, kada je vijest o arestiranju broda Boka Star s teretom za Saddama Husseina u riječkoj luci obišla svijet.
Za kaznena djela za koja je izručen više mu se ne može suditi zbog zastare
Pravomoćna presuda je donesena nakon što se Crnogorcu Baliću u Rijeci četvrti put sudilo za isti slučaj, nakon što je ranije tri presude ukidao Vrhovni sud i vraćao na ponovno suđenje. Na ranijem, trećem suđenju, okončanom presudom u ožujku 2020. godine, bio je oglašen krivim za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora, i to kao organizator grupe koja je počinila delikt, te osuđen na četiri godine zatvora. Prvim dvjema presudama, također ukinutim, bio osuđen na po šest godina zatvora.
Nisu javno poznati detalji konačne odluke Visokog kaznenog suda, no očito su potvrđeni zaključci vijeća riječkog suda koje je donijelo presudu na tragu stajališta optuženog Crnogorca Marka Balića o upitnosti legalnosti suđenja u Rijeci nakon što je on 2010. godine izručen iz Grčke. Naime, Grčka je izručila Balića zbog drugih kaznenih djela, a odbila ga izručiti za djelo za koje je procesuiran u Hrvatskoj. Za ta dva kaznena djela za koja je izručen više mu se ne može suditi, jer je u međuvremenu nastupila zastara. Ova je činjenica problematizirana i u rješenju Vrhovnog suda kojim je bila ukinuta ranija, treća presuda.
U optužnici u početku bila četiri imena
Prvo suđenje – još prije 15-ak godina – počelo je temeljem optužnice u kojoj su bila imena četvorice okrivljenika (osim brodovlasnika Balića, optužen je bio kapetan broda Josip Nikolić, prvi časnik palube Damir Balabušić i špediter Saša Kovalenko), no kasnije je na optuženičkoj klupi sjedio samo Marko Balić koji je na suđenje dolazio iz Crne Gore. Još tijekom prvog procesa USKOK je odustao od optužbi protiv špeditera, a na drugom suđenju su kapetan Nikolić i časnik Balabušić oslobođeni optužbi jer je zaključeno da nisu upleteni u krijumčarenje 208 tona baruta. Za inkriminacije za koje su se oni teretili na kraju je i zastupila zastara, pa je na kraju kao optuženik ostao jedino Balić. Stjecajem okolnosti i protokom vremena, dio optužbi s početka postupka pao je u zastaru, no protiv Balića i dalje je stajala optužba da je organizirao grupu za krijumčarenje velike količine baruta, mada grupe više nije bilo.
Radi zavaravanja američkih kontrola u tegalj uzeo drugi brod
Marka Balića USKOK je teretio da je u drugoj polovici 2002. godine u Crnoj Gori nabavio 208 tona baruta, što je skriven u 1.804 metalne bačve i 1.431 drvenom sanduku, zatvorenima u 14 kontejnera, a na lažnoj dokumentaciji pisalo je da je to aktivni ugljen i filteri za vodu. Opasni teret je krajem rujna 2002. godine u luci Bar ukrcan na Boka Star, a kao odredište naznačena Aleksandrija (Egipat). Nakon toga je, radi prikrivanja luke izlaza tereta i izbjegavanja kontrole američke mornarice, koja se nalazila u međunarodnim vodama, brod držan na sidrištu u zaljevu Trašte u Crnoj Gori sve do sredine listopada. Radi zavaravanja američkih kontrola, uzeo je u tegalj brod Lovćen i krenuo prema Rijeci, vjerujući da će tako proći neotkriven. U otkrivanje krijumčarenja bile su, navodno, uključene velike svjetske obavještajne agencije supersila koje su kontrolirale puteve oružja i dale znak hrvatskim vlastima i istražiteljima da pregledaju brod.
Zaplijenjeni eksploziv čuvan na Grobniku
Vijest o arestiranju broda Boka Stars teretom za Saddama Husseina u riječkoj luci obišla je svijet, a informacija o okolnostima slučaja otpočetka je bilo mnogo, iako je pitanje koliko je sve bilo istinito. Upućeni u slučaj su tvrdili kako je američka obavještajna služba saznala da se u crnogorskoj vojnoj luci Trašte četiri dana ukrcavao vojni teret u civilni brod Boka Star, a odredište mu je bila Sirija. To zapravo i nije bila tajna jer je vojni teret, barut, tako i došao deklariran u Crnu Goru od izvoznika iz Srbije, a bilo je i navedeno i odredište. Kako su, navodno, američki ratni brod Nassau i vojni satelit pratili teret, vlasnik broda Balić promijenio je dokumente o vrsti tereta i luci odredišta, a uzeo je i u tegalj drugi brod.
Vjeruje se da je plan bio zbuniti američke obavještajce tako da se teret prekrca u nekoj luci sjevernog Jadrana na drugi brod pa tako dopremi na Bliski istok. No, neki su smatrali kako je plan od početka bio osuđen na neuspjeh, jer se znalo o kojem se teretu radi, ni pokušaj s tegljenjem drugog broda i s lažnom deklaracijom tereta nije uspio, pa je barut vrijedan milijun dolara zaplijenjen u Rijeci.
Poznavatelji prilika navode da je barut nakon zapljene premješten na lokaciju na Grobničkom polju, relativno blizu automotodroma, gdje se nalazio neko vrijeme čuvan uz iznimne mjere osiguranja.
Riječki sud pribavio od grčke dokumentaciju o izručenju
U posljednjem, četvrtom suđenju riječki sud je pribavio od Grčke dokumentaciju o izručenju i ispostavilo se da je oko legalnosti suđenja u pravu optuženi Marko Balić koji je bio izručen Hrvatskoj nakon što je 2009. godine po Interpolovoj tjeralici uhićen na grčkom aerodromu.
Vijeće riječkog suda je, po svemu sudeći, ocijenilo potpuno osnovanim njegovo stajalište da u ovom kaznenom postupku nije mogao biti suđen za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora, jer je Grčka, koja ga je izručila Hrvatskoj, za to kazneno djelo odbila zahtjev za njegovo izručenje. Grčki Vrhovni sud je pak potvrdio odluku o izručenju Balića za kaznena djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksploziva te za krivotvorenje javnih isprava.
Vjerojatno će tražiti naknadu štete od Republike Hrvatske
Da će na kraju proces završiti ovako dalo se naslutiti po rješenju sudaca Vrhovnog suda koji su prihvatili žalbu Marka Balića i ukinuli raniju, treću presudu zbog “nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja”, a u suštini se radilo o tome da su prihvaćena njegova stajališta da mu se u Hrvatskoj više nije moglo suditi. Balić je u svojoj vrlo obimnoj žalbi na treću presudu citirao odluku Vrhovnog suda Republike Grčke u kojoj se decidirano navodi da nije dozvoljeno izručenje za djelo izbjegavanja carinske kontrole (krijumčarenje, po grčkom zakonu), jer između Grčke i Hrvatske nije zaključen sporazum o izručenjima povodom poreznih prekršaja (carina, carinskih poreza) i zbog toga što Hrvatska nije ratificirala propise koji obavezuju države potpisnice na izručenje počinitelja carinskih propisa.
Grčki Vrhovni sud je pak potvrdio odluku o izručenju Balića za kaznena djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksploziva te za krivotvorenje javnih isprava. U odluci, koju je Balić citirao u svojoj žalbi, navedeno je da izručeni “ne može biti krivično gonjen, suđen ili pritvoren u državi kojoj se izručuje radi izvršenja kazne ili druge kaznene mjere za kaznena djela koja su učinjena prije njegovog izručenja, osim za ona za koja se naređuje njegovo izručenje”.
Nakon ovakvog epiloga slučaja, vrlo je izgledno da će Marko Balić tražiti novčanu satisfakciju od Republike Hrvatske, naknadu štete zbog svih posljedica koje je pretrpio u dva desetljeća kao okrivljeni za veliko krijumčarenje eksploziva, a na kraju je oslobođen optužbi.
Za nekoliko dana, točnije 4. listopada 2023. godine, legendarni brod Tijat Jadrolinija predaje u vlasništvo Županije Šibensko Kninske, doznaje Morski od zaslužnih Šibenčana koji već devet godina rade na ovoj inicijativi.
– U tijeku su pravne formalnosti oko preuzimanja broda oko čega je najviše angažirana Sanja Slavica Matešić, pročelnica odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove županije Šibensko kninske. Uz to radi na oformljenju posade koja će preuzeti brod Tijat – kazao je za Morski član grupe Tijat u srcu i tajnik udruge pomorskih kapetana i časnika Šibenik, Saša Jurat.
Brod koji je u aktivnoj plovidbi 68 godina čeka kompletna obnova
Ovim potezom te preuzimanjem Tijata, isti će krenuti u obnovu za koji se pripremaju sredstva iz više izvora o čemu je za sada rano govoriti, kaže Jurat i otkriva da će se svakako ići i na apliciranje EU fondova.
– Zasad je to, pored Galeba u Rijeci, drugi takav projekt gdje će se raditi na očuvanju jednog povijesno važnog broda koji još uvijek ima svoju upotrebljivost. Za razliku od Galeba, Tijat je djelo naših inžinjera i graditelja te je 1955. godine izgrađen u Brodogradilištu Split pod imenom Ohrid i bio u aktivnoj plovidbi bez prekida 68 godina.
Taj svojevrsni rekord će za dvije godine dostići brod Premuda koji je također naše djelo, ali pulskog Uljanika i dvije godine kasnije 1957. je ušao u aktivnu plovidbu. Isti bi trebao zamijeniti brod Tijat na liniji 505.
Svi ovi brodovi su dokaz da smo gradili dobre i pouzdane brodove. Uz ova dva klasika spomenimo i brod Postiru koji je ove godine, prvi put nakon 1991. plovio van linije za Elafite gdje je zamijenila od srbočetničke vojske stradali Perast.
Svoju zadaću u šibenskom akvatoriju Postira je odradila besprijekorno prevezući tisuće putnika dnevno. Sve je to donedavno obavljao Tijat.
Premda manji, bio je brod po mjeri šibenskih otoka i mnogi bi ga voljeli vidjeti na liniji 505 naravno obnovljenog. Možda u budućnosti i zaplovi kao zamjena iako je do sada uvijek bio problem zamijeniti Tijata koji je svoju karijeru uz neke sitne havarije odradio besprijekorno – priča Jurat.
Tijekom 68 godina plovidbe Tijat je obišao sve jadranske luke, prevezao stotine tisuća putnika i tona tereta, a ti je i još jedna zanimljivost; nikad nije odustajao zbog vremenskih (ne)prilika, što dokazuje koliko je to kvalitetan brod.
– Odluka Šibensko-kninske županije da brod preuzme i sačuva, odličan je potez i time će se sačuvati važan dio naše pomorske povijesti i pomorske baštine – zaključuje Jurat.
Sindikati pomoraca i poslodavci potpisali su četverogodišnji sporazum koji će omogućiti povećanje plaća za više od 250.000 pomoraca koji plove na više od 10.000 brodova, kao i desetke izmjena i poboljšanja pravila zaštite na radu.
Međunarodni pregovarački forum (IBF), forum koji je oformljen u svrhu pregovora o najvećem globalnom kolektivnom ugovoru za pomorce na svijetu, prošlog je tjedna u Berlinu dogovorio uvjete za Okvirni sporazum IBF-a za razdoblje 2024.-2027.
Pomorcima koje obuhvaća ovaj sporazum tijekom sljedeće dvije godine osigurat će se povećanje plaća od 6% – i to od 1. siječnja 2024., kada će dobiti povećanje plaća i naknada od 4%, te za 2% od 1. siječnja 2025. godine. Povećanja za period od 2026. do 2027. će biti predmet pregovora u 2025. godini.
ITF nije objavio iznos u dolarima za ugovor o plaći, ali osnovni iznos koji je preporučen na posljednjem sastanaku zajedničke radne skupine sindikata i poslodavca bio je u rasponu od 670 USD mjesečno (22 USD po danu) za poziciju AB-a.
Osim toga, sporazum uključuje referencu na ILO Konvenciju 190 o nasilju i uznemiravanju, kako bi se omogućilo zajedničko osiguravanje sigurnih radnih okruženja za sve pomorce, bez nasilja, diskriminacije i uznemiravanja. Također je istaknuto prepoznavanje važnosti sigurnih praksi pri operacijama vezivanja tereta, kako bi se borilo protiv nesavjesnog postupanja.
Osnovana je i nova radna skupina koja će se usredotočiti na budućnost pomorstva i glavne izazove s kojima se industrija suočava, uključujući utjecaj nove tehnologije, uvođenje alternativnih goriva i osiguravanje sigurne tranzicije dekarbonizacije industrije. Ova radna skupina također će se brinuti za propise o radnom vremenu pomoraca, broju članova posade, umoru i trajanju zaposlenja.
Prema sporazumu, predstavnici poslodavaca također su se obvezali podsjetiti svoje članove na važnost poštivanja nacionalnih odredbi o kabotaži, kao i da će surađivati s ITF-om na strategiji osiguravanju besplatnog pristupa internetu za pomorce.
“Sporazum o plaćama koji je uključen u ovaj dogovor omogućuje konkretno priznanje u novčanom obliku za ključni doprinos koji pomorci daju globalnom gospodarstvu, a također prepoznaje žrtvovanje koju su pomorci pokazali u proteklih nekoliko godina i tijekom pandemije. Odnos između ITF-a i predstavnika poslodavaca je i dalje dobar, unatoč izazovima koje su donijeli ovi pregovori”, rekao je predsjednik ITF-a Paddy Crumlin.
