Renata Knežić Rak, direktorica pomorskog učilišta Adria Libar: “Izazov je stvoriti tim koji diše zajedno”

By

-

13.09.2023.

Tržišnu poziciju treba znati postići, ali i održati. Veliki izazov je stvoriti „čvrsti jezgru“ ili odgovoran stvaralački tim koji „diše“ zajedno. Volim istaknuti izreku: „Ostaju dugovječni oni koji rade poput mladih“.

Direktorica pomorskog učilišta Adria Libar Renata Knežić Rak nam daje jedinstven uvid u pozadinu rada učilišta, ali i kako se nose sa izazovima edukacije i promjena koje ne idu tempom koje tržište zahtijeva.

Za Čarter.hr kaže kako pomorska industrija, kao i ona nautička pruža velike mogućnosti za poslovni, ali i osobni razvoj. Osobito za mlade ljude. Uz to nam otvoreno govori o svom privatnom životu i o svojim vlastitim uspjesima, ali i hobijima koji je opuštaju.

Kad god susretnemo nekoga tko je u pomorstvu ili u nautičkom čarteru, čujemo izjave kako su se zaljubili u more plovidbu ili jednom kada su stupili nogom na brod ili jedrilicu “to je bilo to”. Je li tako bilo i vama?

Zapravo, kod mene je potpuno suprotno (smijeh)… Imam popriličan problem s boravkom na nestabilnim površinama brodovima, pontonima i slično i rekla bih da ljubav prema moru, pomorstvu i brodovima gajim s kopna.

Kako ste zapravo postali ravnateljica pomorskog učilišta? Je li bila neka posebna motivacija potrebna ili su se stvari odigrale igrom slučaja?

Kažu da se u životu ništa ne događa slučajno. Kad sam prije 30-ak godina s kapetanom Gordanom Barakom krenula u posao nisam mislila kako će to biti moj dugoročni odabir. No, ispalo je tako i ispalo je dobro. Uvijek ću biti zahvalna pok. kapetanu što me „gurnuo u more“.

Znamo kako na nekim od vodećih pozicija u Adria Libru stoje snažne i sposobne žene, vaše kolegice. Mislite li kako je ženama u pomorstvu i nautici teže ili lakše napredovati i uspjeti?

Prije nekoliko godina u Šibeniku naše kolegice i predavačice održale su zanimljivo predavanje na temu „Može li more biti ženskoga roda?“. Tada, 2015. u općem razmišljanju možda je to bila tema za raspravu. Danas, tvrdim da smo tu razinu nadišli.

Moje iskustvo i iskustvo kolegica u odnosu s kolegama je oduvijek bilo na razini poštovanja i uvažavanja. Nikada nismo osjetili spolnu diskriminaciju. U pomorstvu je bitno koliko ste stručni i kompetentni djelovati, a ne jeste li žena ili muškarac.

Kako se nosite s izazovima koje donosi pozicija direktorice pomorskog učilišta? Imate li neki hobi, ili kako si date oduška nakon napornog radnog dana? Kažu da voditeljska pozicija zahtijeva požrtvovnost i predanost. Mislite li kako ste negdje “zakinuli” neki dio svog života?

Uz osnivanje obitelji, rad u učilištu dao je smisao mom životu i neprocjenjivo životno iskustvo. Nikada nisam požalila u odabiru profesije. Kroz godine rada na upravljačkoj poziciji bilo je i teških situacija i pogrešnih odluka, ali sam i time gradila sebe. Mogu reći da je sve rezultiralo odličnim timom ljudi kojima sam danas okružena i vjerujem da smo na dobrom putu.

Posao direktora podrazumijeva dosta izbivanja, poslovnih putovanja, konstantno usavršavanje, istraživanje tržišta i usvajanje novih trendova kako bi bili ravnopravni na međunarodnom tržištu.

Nakon radnog (napornog) dana, presvučem se u sportsku odjeću i s grupom ljudi rekreiram u dvorani. Dobra ekipa na treningu motivira me kad ponestane energije i kad je prva pomisao kauč. Tu pobijedim samu sebe (smijeh). Volim večere i koncerte s prijateljima.

Šibenik, grad u kojem živim i radim, bogat je kulturnim događanjima i rado pratim sve što stignem.

Tempo rada za mnoge znači otuđenje od obitelji. Meni je užitak odvojiti vrijeme i pratiti dvoje djece u njihovim sportskim i stvaralačkim aktivnostima. Oni su dokaz da na obiteljskom planu nisam zakazala i da me posao nije „uzeo“. Za balans i razumijevanje kroz moju karijeru, bitnu ulogu odradio je i suprug, moram ga spomenuti (smijeh).

To je posao koji je sigurno izazovan – na kakve prepreke nailazite i kako ih prevladavate?

Tržišnu poziciju treba znati postići, ali i održati. Veliki izazov je stvoriti „čvrstu jezgru“ ili odgovoran stvaralački tim koji „diše“ zajedno. Volim istaknuti izreku: „Ostaju dugovječni oni koji rade poput mladih“.

Naš posao zahtjeva red i disciplinu, poštivanje pravila i funkcioniranje u timu koji čini više generacija. Zadovoljstvo je udružiti iskusne suradnike i mlade kolege i vidjeti kako jedni od drugih izvlače ono najbolje što rezultira originalnim idejama i poslovnim uspjehom.

Odgovornosti i izazovi pogotovo su se izrazili u vrijeme korone, u kriznoj situaciji. Trebalo je sabrati emocije i djelovati preko noći, tražiti rješenja, održati tvrtku. Nimalo lake odluke jer radilo se o poslovnoj obitelji i životnim situacijama. Ta situacija je utjecala je na naše zadovoljstvo, rad i život.

Unatoč prekidu rada pa ograničenjima, izdržali smo. Zahvalna sam baš svima na razumijevanju. Pogotovo u onim najtežim situacijama.

Adria Libar obučava pomorce, ali i provodi edukacije za ona osnovna zanimanja u nautičkom čarteru. Koje su neke od najvažnijih vještina koje se pri učilištu mogu svladati? Na koji način pomažete svojim polaznicima razviti ove vještine?

Velika je prednost kad u timu predavača i instruktora imate ljude koji su „up to date“ u poslu, kad vole posao, ali vole i znaju podijeliti znanje. Po uzorima na inozemne prakse, uveli smo više prakticiranje rada u realnom okruženju ili simuliranje istog.

Stalno radimo na unaprjeđenju svijesti o zaštiti pomorca, mora, broda i posade. Polaznici to prepoznaju i odabiru nas po preporuci što je najveći kompliment u poslovanju.

Učilište se razvijalo tijekom svojih 30 godina postojanja i kontinuirano radi na svom imenu te je poznato kao vodeće u struci. Što je najveća prepreka po pitanju edukacije?

Malo po malo smo rasli i svaka godina donijela nam je novi iskorak. Bitnije od toga da li smo vodeći je da smo kroz godine i izazove ostali dosljedni sebi. Poslovna etika, povjerenje pojedinaca, tvrtki i institucija s kojima surađujemo, koji nas uvažavaju u poslu je ono što je za nas uspješno.

U pomorstvu je sve strogo propisano i transparentno i pravila se moraju poštovati, inače nisi dio međunarodne pomorske zajednice. Nažalost, edukacijski programi u nautici ne mijenjaju se tempom koji diktira tržište.

Administracija je često spora, a u ovoj branši kada iza vas stoji državna administracija to ima svoju vrijednost i težinu na tržištu rada. Veliki se trud ulaže da budemo konkurentni i u nautici. Kao država i pojedinci to možemo i zaslužujemo.

Učilište je aktivno pokrenulo inicijativu motiviranja i educiranja mladih u nautici te redovito organizirate predavanja i panele na učilištima i sveučilištima. Je li teško mladima približiti nautičku struku? Koliko razumiju esencijalnu potrebu za kadrom u nautici?

Inicijativu smo pokrenuli s partnerima koji djeluju i razmišljaju kao i mi. Evidentno je da u nautici nedostaje kvalificirane radne snage i svi pričaju o tome netom prije sezone. No, djelovati treba stalno. Naša, ne bih rekla predavanja, već razgovori, otvoreni su za sve koje ova tematika zanima, koji žele postavljati pitanja, znati kako se posao odvija i razvija i kakve se mogućnosti rada nude. Trudimo se biti im bliski, ne formalni. Ne tako davno kada smo bili studenti dobro bi nam došla koja rečenica više iz realnog sektora rada. Snalažljivi prepoznaju šanse, ali imate odgovornost pomoći svima.

Pomorska i nautička industrija pruža velike mogućnosti osobnog i poslovnog razvoja za mlade ljude, ali i one koji razmišljaju o izazovima promjena karijere. Ako iz „postola poduzetnika“ približite priče, objasnite posao, očekivanja, trendove, strukturu današnjeg gosta, dali ste konkretnu informaciju. Ako pomorac ili skiper i hostesa opišu svoje iskustvo rada, edukacije, napredovanja, tada smo preskočili mnoge prepreke koje su često kočnica da se krene u posao.

Vrijedi odvojiti vrijeme i povratne reakcije su vrlo pozitivne. Ljudi su otvoreni za razgovor i razmjenu razmišljanja i često nas potaknu na neki brži korak u poslovanju. Rado ističemo kako se ovakvim prilikama stvara zajednička pozitivna slika o potencijalu, profesionalnosti i ljepoti hrvatske pomorske i nautičke industrije.

Velik je pothvat voditi učilište koje održava predavanja u 5 različitih gradova. Koje su prednosti i nedostaci takvog načina rada te kako organizirate funkcionalnost učilišta?

Opet ću naglasiti kako je dobar tim preduvjet dobrog rada. Naravno da kao direktor ne mogu biti prisutna na svim lokacijama, ali kolegice koje vode poslovnice odlučne su i proaktivne u poslu i imaju podršku i povjerenje uprave. Kažem kolegice jer su se na ovakvim pozicijama isprofilirale žene. Prednost poslovanja na više lokacija je umrežen i koordiniran sustav rada. Bez obzira na udaljenost informacije su objedinjene.

Kako se suočavate s inovacijama u industriji i kako se prilagođavate novim trendovima i tehnologijama?

Danas su informacije o tehnologijskom razvoju i inovacijama u pomorstvu dostupnije nego prije. Postoje specijalizirani sajmovi, kongresi, specijalizirana rješenja koje morate pratiti inače „ispadate iz igre“. Sve se jako brzo mijenja, a što brži razvoj, veće su i opasnosti i nesigurnosti.

Svatko tko dolazi u učilište primijeti napredne simulacijske sustave rada kojima možemo odraditi specifične zahtjeve treninga i pripreme polaznika za brod ili jahtu.

Koji su savjeti koje biste dali ljudima koji razmišljaju o karijeri u pomorskoj industriji, ali osobito u edukaciji?

Budite pozitivni i otvoreni prema učenju, slušanju i istovremeno gradite sebe. Iskoristite poticaje države za edukaciju i poslovanje, pronađite svoj put. No isto tako, stručna znanja su polovica onoga što je potrebno za uspjeh. Druga polovica je umijeće stvaranja i građenja odnosa. I zato, pažljivo birajte suradnike. Bez obzira na razvoj tehnologije i mnogih alata, ne zaboravite da čovjek gradi identitet i društvenu odgovornost.

Hibridno, reciklirano i održivo su riječi koje se sve više koriste vezano za plovidbu i nautički čarter, kao “pod normalno”. Kako Adria Libar vidi održivost u edukaciji, obučavate li svoje polaznike i o ovom gorućem pitanju i imate li edukacije koje su specifične primjerice baš za to?

Očuvati i održivo koristiti more i morske resurse je tema koja se provlači gotovo kroz svaki tečaj u učilištu. Tečaj D48 Sprječavanje onečišćenja morskog okoliša propisan je od Međunarodne STCW konvencije kako bi se pomorcima objasnili propisi i politika sprječavanja onečišćenja mora uljima, otpadnim vodama i smećem.

Kroz tečaj obrađujemo međunarodna pravila zaštite okoliša i trenutačne propise u različitim lukama, zakone oko brodskog otpada, ali i educiramo kako razumjeti i pravilno tretirati brodski otpad, prolazimo postupke u slučaju onečišćenja, opremu i dokumentaciju koja je povezana sa ovakvim postupcima.

Također, kod održavanja plovila od strane posade broda promoviramo GO GREEN pristup, izbjegavanje ili smanjenje upotrebe plastike i kemikalija i korištenje ECO FRIENDLY proizvoda za čišćenje. Kandidate se iznenade kad instruktori objašnjavaju kolika je ušteda u troškovima kod zamjene kemijskih sredstava s npr. korištenjem ekoloških soda bikarbone, limuna, octa, morske soli i sl., malim koracima možemo doprinijeti ekologiji.

Učilište i Vi kao njegova direktorica ste sigurno uvijek spremni za ono što nam donosi sutra? Imate li nekih konkretnih planova za budućnost, za daljnji razvoj učilišta, ali i svoj osobni i profesionalni razvoj?

Nakon svega što smo prošli, zaključila bih kako ljudima oko sebe želim prije svega zdravlje i optimizam. Naša misija je približiti edukaciju širokom krugu ljudi i sudjelovati u pozitivnim promjenama u pomorstvu i nautici, ali i gospodarstvu i društvu općenito. Na stvaralaštvu i stalnim poboljšanjima gradimo “kuću“.

Radujem se novim suradnjama koje upravo započinjemo i projektima razvoja unutar učilišta.

Čarter.hr

Pronađite posao uz agenciju MonteCrew: “Pomorci, želimo biti vaš vjetar u leđa!”

By

redakcija

-

12.09.2023.

0

MonteCrew Ltd, sa sjedištem na južnoj obali Jadrana – u Baru u Crnoj Gori – privatna je agencija za zapošljavanje pomoraca s više od 20 godina iskustva.

“Tijekom svih godina našeg prisustva na pomorskom tržištu, uspostavili smo pravi način te dobre osobne i profesionalne veze s mnogim brodovlasničkim kompanijama, vlasnicima kompanija, operaterima i menadžerima posade. S njima smo tijekom godina angažirali i zaposlili mnoge visokostručne i kvalificirane pomorce, na obostrano zadovoljstvo”, kažu iz MonteCrew.

Kako ističu iz agencije, glavni cilj i obaveza MonteCrew-a je tretirati svakog pomorca na isti način, pomoći im u pronalasku posla te osigurati da pomorci budu zadovoljni suradnjom s agencijom. S druge strane, cilj agencije je i da klijentima osigura kvalificiranu, obučenu i zdravstveno sposobnu posadu kako bi se osigurao siguran rad brodova.

“Pomažemo u organizaciji i cjelokupnoj pripremi pomoraca za ukrcaj, uključujući liječničke preglede, obuke, treninge, određene vize i ostalo. Prednost naše Agencije je to što imamo ogromno iskustvo iza sebe i uvijek smo u toku s aktualnom potražnjom na kompanijama s kojima surađujemo. Tijekom višegodišnjeg rada sklopili smo značajne suradnje i konekcije, a zahvaljujući tome trenutno imamo oko 1.300 brodova gdje se potencijalno mogu očekivati otvaranja”, navode iz agencije MonteCrew.

MonteCrew Ltd poziva zainteresirane pomorce da se prijave za radna mjesta na svim pozicijama. Ukrcaj se vrši na sljedećim tipovima brodova: Bulk Carriers, Containers, Tankers (Chemical, Oil, LNG, LPG), Cruisers, Offshore.

Aplicirati se može direktno na web stranici MonteCrew
ili klikom na sljedeći LINK.

Za sve dodatne informacije možete se obratiti na adresu crew@montecrew.me ili pozivom na telefonske brojeve:
Office: +382 30 201 551
Mobile: +382 68 835 780

“Želimo biti vaš vjetar u leđa”, poručuju iz agencije MonteCrew.

Atlantska plovidba prodala AP Libertas za 12,35 milijuna dolara

By

redakcija

-

11.09.2023.

0

Dubrovački brodar Atlantska plovidba izvijestio je u četvrtak o prodaji Panamaxa od 75.200 dwt, koji je od 2018. godine bio u floti ove kompanije.

“Atlantska plovidba d.d. obavještava kako je dana 7. rujna 2023. godine potpisan ugovor o prodaji m/b AP Libertas za cijenu od 12,35 milijuna USD”, naveli su iz Atlantske plovidbe u priopćenju poslanom putem Zagrebačke burze.

Iz Atlantske plovidbe nisu otkrili ime kupca.

Brod za rasuti teret tipa Panamax od 75.200 dwt izgrađen je 2008. godine u brodogradilištu Hudong Zhonghua u Kini. U studenom 2018. godine Atlantska plovidba kupila je bulker, tada imena Pelagos, za 11,95 milijuna USD i preimenovala ga u AP Libertas.

Najmlađi podvodni arheolog u Hrvatskoj: Tek mu je 16, a već otkriva antička blaga u Jadranu

By

redakcija

-

08.09.2023.

0

Šesnaestogodišnji Kristijan Gligora iz Mandra na otoku Pagu na prvi se pogled nimalo ne razlikuje od svojih vršnjaka, voli društvo i izlaske, računalne igrice i sve što je zanimljivo dječacima njegove dobi, no sve se to mijenja kad obuče ronilačko odijelo, masku i peraje i krene u podvodni ribolov i istraživanje podmorja.

Ovaj učenik zadarske Tehničke škole tada postaje podvodni istraživač s nevjerojatno oštrim okom za prepoznavanje arheoloških nalazišta na morskom dnu, i to na lokacijama na kojima je do sad bilo na stotine zarona, ali ih nitko osim njega nije prepoznao, piše Novi list.

Do sad je Kristijan pronašao već nekoliko nalazišta antičkih građevina i brodova u podmorju otoka Paga i obližnjih otoka, zbog čega je s pravom nazvan najmlađim podvodnim arheologom u Hrvatskoj. Njegove je dosadašnje nalaze potvrdila i arheološka struka, a nedavno je otkrio još jedan vjerojatni, zasad od arheološke struke nepotvrđeni nalaz, u neposrednoj blizini mjesta Šimuni na otoku Pagu.

Ronilački entuzijasti

U more i ronjenje zaljubljen je, kaže, još od malih nogu, ponajviše zahvaljujući mami Sandri i tati Željanu, ronilačkom entuzijastu koji je i sam počeo roniti u ranom djetinjstvu, prije gotovo četrdeset godina.

– Ronjenje je krenulo s tatom. A s njim sam, kad sam bio još manji, u pelenama, odlazio na barku kada je dizao vrše, lovio ribe udicom i slično. Tako da je ta ljubav prema moru kod mene prisutna oduvijek, a s vremenom sam počeo roniti i sad, kad sam stariji, baviti se i podvodnim ribolovom. Roneći, uvijek gledam sve oko sebe, sve detalje, a tako sam uočio i nalaze antičkih riva i naselja, kao i ostatke tereta amfora i keramike iz antičkog doba, kaže Kristijan.

Do sad je pronašao antičku rivu u uvali Girenica, pa ostatke antičkog brodoloma, na jugozapadnoj strani otoka Mauna, a zatim i oko tri i pol tisuće godina stare ostatke građevina, na dubini između četiri i dva metra, nedaleko otočića Mišnjak, smještenog uz obalu Paga, između Mandra i Gajca.

– To su kameni zidovi, cigle i velike betonske ploče. Zapravo ih je teško promašiti, jednom kad znate što treba gledati i kad imate istrenirano oko, kaže Kristijan, a mi ga pitamo kako to da onda nitko osim njega do sad nije prepoznao da je riječ o arheološkim nalazištima, s obzirom na to da je riječ o lokacijama na relativno malim dubinama, na kojima se praktički svakodnevno roni, bilo zbog podvodnog ribolova bilo rekreativno.

– Mislim da je to prvenstveno zbog toga što većina ljudi, pogotovo nas lokalnih, ako ide roniti, ide u podvodni ribolov i u potpunosti se koncentriraju na ribu te se ne obaziru gotovo ni na što drugo. Često se u moru nađe komadić lončarije ili nešto slično, ali većina se na to ne osvrće, jer može biti riječ o posudi, ili cigli ili crijepu iz današnjeg doba, ili ne tako davne prošlosti. A kad smo malo dalje od civilizacije, onda se takvi predmeti dosta jasno ističu na morskom dnu i lakše ih je uočiti. Nije to samo kamenjar među kamenjarom, nego odjednom vidite ono što se na prvi pogled čini kao kamenjar, ali na pješčanom dnu, što nema smisla. I kad se malo bolje pogleda, vidite da to nije prirodna struktura. Primjer su betonske ploče, od starog rimskog betona – vidite potpuno ravnu betonsku ploču, usred ničega. To je već malo i stvar, recimo, treninga, a valjda imam i oko za takve stvari, kaže mladi Pažanin.

Snimke svojih dosadašnjih nalazišta slao je Arheološkom odjelu i Restauratorskom odjelu u Zadru, gdje su ih potvrdili dr. Irena Rossi i drugi stručnjaci.

Podvodni ribolov

Kristijan je i pasionirani ljubitelj podvodnog ribolova pa kaže kako nije siguran koji mu je dio ronjenja draži, onaj kad istražuje arheološka nalazišta ili kad je u lovu na ribu podvodnom puškom.

– I jedno i drugo ima svoje draži, a najbolje je kad se kombinira. Zabavno je loviti ribu, uloviti nešto za ručak ili večeru, ali je barem jednako interesantno i nalaziti našu povijest pod morem, kaže Kristijan.

Najčešći su mu ulov podlanice, kako ih na Pagu zovu, odnosno orade, salpe i ušate. Ima svoje tajne »pošte« za ulov ribe, a već neko vrijeme posvetio se i ulovu velikog morskog crva, među ribolovcima vjerojatno najcjenjenije ješke za ribolov udicom.

– To me je isto naučio tata. I on ih je lovio u mladim danima, a lovi ih i danas. Još učim, nisam baš najbolji u tome, ali ide mi dobro, sve mi je lakše uočiti rupu od crva. Kad je vidim, stavim »trapulu«, a kad se crv ulovi, na nju se stavlja komad stiropora koji ide prema površini i crva malo-pomalo izvlači van, kaže mladi ronilac.

Prošao je i tečaj ronjenja s bocama, ali za sad se, kaže, više voli baviti ronjenjem na dah, iako je moguće da će se u budućnosti posvetiti i ronjenju s bocama na većim dubinama, a time i ozbiljnijem istraživanju podmorja, u potrazi za novim nalazištima.

– Nisam o tome još odlučivao, ali volio bih jednog dana biti i instruktor ronjenja, kaže Gligora.

Njegova postignuća zapazili su i u ACI-ju, pa je Kristijan Gligora proglašen ambasadorom ACI-ja, a nedavno je u ACI marini Šimuni sudjelovao i u obilježavanju četrdesete obljetnice tvrtke, kao i u Decathlonu koji mu je sponzor i opskrbljuje ga svom potrebnom ronilačkom opremom.

– Želim im ovom prilikom zahvaliti, kao i Željku Donadiću iz riječke tvrtke Enia koja mi je dala priliku da se usavršavam u svojoj struci, kaže Kristijan.

Pronađen potopljeni brod: Osobne stvari mornara stare 140 godina gotovo netaknute

By

redakcija

-

08.09.2023.

0

Screenshot-2023-09-03-121803 (1) — Foto: Screenshot / YouTube, Morski.hr

Havarija se dogodila davne 1881. godine u jezeru Michigan, a svih je devetoro mornara preživjelo i do obale naporno veslalo dugih osam sati.

Brod je pronađen na 82 m dubine u nevjerojatno očuvanom stanju koji je iznenadio i oduševio znanstvenike i javnost. Trinidad je tako postao pravi svjedok nekih zagubljenih i davnih vremena, svojevrsna razglednica iz surovog života mornara 19.stoljeća, prenosi Morski.

Čak je i kormilo pronađeno zabodeno u dno jezera bez i jednog dijela koje nedostaje. Struktura broda također je gotovo u potpunosti očuvana unatoč stoljećima koja su prošla, piše New York Post, a prenosi Morski.

Na svojem posljednjem putovanju Trinidad je prevozio ugljen u Milwaukee, gdje nikada nije stigao zbog rupe u trupu koja ga je i poslala na dno jezera. Brod je “skončao” 16 kilometara od grada Algome i pritom sa sobom odnio sve što su mornari posjedovali te kapetanovog psa.

“Canberra” je preživjela požar strojarnice, drastične šokove na tržištu, Falklandski rat, a posjetila je i Dubrovnik

By

redakcija

-

08.09.2023.

0

169340582107-Canberra — Foto: Dubrovački dnevnik

Rijetko je koji brod odigrao tako značajnu ulogu u razvoju novijeg pomorskog putničkog prometa kao što je to slučaj s britanskim brodom Canberra.

Drugi svjetski rat je prepolovio britansku trgovačku mornaricu i opustošio njena renomirana brodogradilišta kojima je nakon toga bilo veoma teško konkurirati na svjetskom tržištu da bi dobili neki značajniji posao. Prekooceanski prijevoz emigranata u Nove zemlje se u pedesetim godinama prošlog stoljeća odvijao bez brodova Ujedinjenog Kraljevstva, piše Dubrovački dnevnik.

Preokret je nastao pojavom izdašnog Marshallova plana čiji je rezultat bila i narudžba dvaju lajnera za brodara P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Company). Jedan od njih je, uz Orianu, izgrađen u brodogradilištu Harland & Wolf u Belfastu kao novogradnja broj 1621 pod imenom Canberra.

Osim imena glavnog grada Australije, prevedeno s lokalnog jezika australskih Aboridžina, to je značilo i “Sastajalište na vodi”, a imao je nadimak Veliki bijeli kit. Nakon pune dvije i po’ godine izgradnje, što samo po sebi govori u kojim su problemima u to vrijeme bila britanska brodogradilišta, brod je svečano porinut sa navoza. Dogodilo se to sredinom ožujka 1960. godine, u nazočnosti velikog broja uzvanika i radoznale mase od 11 tisuća posjetitelja.

TEHNIČKE POTEŠKOĆE, A ONDA I POŽAR

Za njegovo kompletiranje je bila potrebna još godina dana, pa je Canberra konačno u svom punom sjaju zaplovila u travnju 1961. godine iz Southamptona kroz Sueski kanal prema australskim lukama: Fremantle, Melbourne i Sydney. Povratak kući je tekao Tihim oceanom preko Havajskog otočja, Vancouvera, San Francisca i Los Angelesa te kroz Panamski kanal i preko Atlantika do Southamptona. Brod je tada imao 45700 bruto tona, bio je dug 250 metara, a brzinom od 27,5 čvorova mogao je prevoziti 2272 putnika. U svojim je prvim plovidbama imala dosta tehničkih problema pa je nakon prva četiri putovanja morala na kompletan servis strojeva. Plovidba je od tada bila sigurnija, ali ne zadugo, jer je požar u strojarnici početkom 1963. potpuno onesposobio glavne pogonske strojeve.

Nakon privremenog popravka na Malti, Canberra je otplovila u Belfast gdje je odlučeno o izvršenju kompletne zamjene. Posao je trajao više od godinu dana, što reputaciji broda očito nije ništa zasmetalo jer je na prvom putovanju koncem 1965. godine prema Australiji otputovao s rekordnih 2266 putnika.

AVIONI JOJ UMALO PRESUDILI, A ONDA SE DOGODIO PROCVAT

Zajedno s brodom Oriana, Canberra je uspješno održavala liniju prema Australiji, ali kada je postalo jasno da primat u prekooceanskim putovanjima preuzima zračni prijevoz, dotadašnja povremena zaposlenja na kružnim putovanjima postaju sve češća. Na koncu je odlučeno da iz New Yorka brod poduzima krstarenja prema Karibima, ali kako je taj posao doživio financijski fijasko, Canberra je raspremljena pa je odlučeno da se koncem 1973. godine pošalje u rezalište.

U međuvremenu je neočekivano porasla prodaja aranžmana svih P&O krstarenja pa je u zadnji moment brod spašen i poslan na kompletno preuređenje u brod za kružna putovanja sa smještajem za 1700 putnika. Tek od tada Canberra doživljava svoje najveće trenutke kao najpopularniji britanski kruzer koji je iz matične luke Southampton ljeti poduzimao krstarenja u Europi, a zimi odlazio na put oko svijeta.

BROD KAO RATNI HEROJ

U ratu koji je 1982. izbio na Malvinskim/Falklandskim otocima bilo je jasno da ga je Britanija na tako velikoj udaljenosti mogla dobiti samo masovnim pomorskim transportom svojih vojnih potencijala, pa su uz brodove Kraljevske ratne mornarice (Royal Navy) za taj posao rekvirirani kruzeri Canberra, Queen Elizabeth 2 i Uganda. Canberra je prekinula krstarenje Sredozemljem i povučena je u Southampton odakle je nakon dogradnje tri helikopterske platforme odmah upućena na ratište. Po dolasku na Malvine 21. svibnja 1982. naređeno je iskrcavanje njenih trupa u zaljevu San Carlos, a od stalnih argentinskih zračnih i topničkih napada branile su ga jake mornaričke snage. Na sreću, u ovoj nadasve riskantnoj operaciji, Canberra nijednom nije bila pogođena. Kako je moguće potapanje broda Queen Elizabeth 2 moglo imati dodatne negativne političke konotacije, odlučeno je da se ona ne prepusti ovako rizičnoj operaciji pa je na otvorenom oceanu vojska s nje prekrcana na Canberru.

Drugo je iskrcavanje bilo manje dramatično jer je odrađeno pod okriljem magle. Ubrzo je rat završio argentinskim porazom, pa je neko vrijeme brod služio za smještaj ratnih zarobljenika, a potom je vratio britanske vojnike u domovinu. U Southamptonu je svečano 11. srpnja dočekan kao heroj upravo završenog rata. Popravak je trajao svega tri mjeseca i sada već legendarni i izuzetno popularni brod od 11. rujna ponovo, ovaj put potpuno rasprodan, plovi diljem svijeta.

PRVI POSJET DUBROVNIKU U 70-IMA

Međutim, vrijeme je učinilo svoje. Nakon oproštajnog krstarenja Sredozemljem, Canberra odlazi u raspremu 30. rujna 1997. godine, a nedugo iza toga je prodana u staro željezo. Pogonom vlastitih strojeva zaplovila je prema Pakistanu i Karachiju gdje se punom brzinom nasukala na Gadani Beach, tamošnju pješčanu plažu rezališta brodova. Iako je bilo planirano da će posao rezanja broda biti gotov za tri mjeseca, čvrsti i kvalitetno građeni brod se nije tako lako predao. Tek je nakon godinu dana cijela operacija rezanja broda uspješno završena koncem 1998. godine.

Canberra je ukupno 15 puta posjetila Dubrovnik, prvi put u lipnju 1975. godine. Sljedeće dvije godine je ponovo ovdje, čini jednogodišnju stanku te dolazi 29. travnja 1979. godine. Nakon još jedne jednogodišnje stanke dolazi ponovo 30. svibnja 1981. Iako je i sljedeće, 1982. godine bilo planirano njeno uplovljavanje, ono je otkazano zbog ratnog angažmana u Malvinskom/Falklandskom ratu. Ponovo dolazi 8. lipnja 1983. (Gibraltar – Dubrovnik – Krf – Messina – Palma de Mallorca – Southampton) kao slavni ratni veteran, ali ne baš oduševljeno dočekana jer su u ratu za Malvinsko otočje simpatije službene Jugoslavije tada bile na strani Argentine. Godine 1984. je za američke turiste organizirano kružno putovanje po cijeni, s uključenim povratnim putovanjem zrakoplovom do Londona, u rasponu između 2483 i 3527 USD s polaskom 18. svibnja iz Southamptona prema: Gibraltaru, Dubrovniku, Krfu, Messini i Tarragoni. Vrlo brzo iste godine ponovo dolazi na krstarenju s polaskom iz Southamptona 11. kolovoza tičući luke: Malaga, Dubrovnik, Krf, Itea i Palma de Mallorca. Tijekom sljedećih godina Canberra dolazi, uglavnom na lokrumsko sidrište, jednom ili dva puta godišnje, a posljednji put 23. kolovoza 1990. Iako je i za sljedeću 1991. godinu bila planirana njena posjeta, otkazana je zbog Domovinskog rata. Kada su se mirnodopski uvjeti za njen dolazak ponovo stekli bilo je kasno jer je brod već završio u starom željezu. Tako je neočekivano ranije otplovila iz Dubrovnika u koji se nažalost više nikada nije vratila.

Održana treća ekološka akcija čišćenja virske plaže Jadro

By

redakcija

-

08.09.2023.

0

IMG_001-792x495 — Foto: Dario Duić, AdriatiCro Zagreb / Zadarski list

Brojne pivske i druge vrste limenki, automobilske gume, više desetina staklenih boca, dijelovi drvenog namještaja, plastični otpad i komadi zahrđalog željeza – pronađeni su pod morem na virskoj plaži Jadro, ali i dublje pod pješčanim dnom virskog podmorja.

Ronioci HVIDR-e iz Novog Zagreba i drugih braniteljskih udruga te instruktori ronilačkog centra u Viru, izvadili su ih na subotnjoj ekološkoj akciji čišćenja plaže Jadro pod nazivom Eko Vir 2023. Ova akcija bila je treća uzastopna koja se održala na otoku Viru, a ciljevi su bili uvijek isti: ukazivanje na važnost očuvanja prirodnog ambijenta i približavanja rekreacijskog ronjenja hrvatskim ratnim vojnim invalidima i braniteljima oboljelima od PTSP-a, piše Zadarski list.

– Bilo je nešto manje smeća u moru nego lani i dosta manje nego prije dvije godine, pa možemo zaključiti kako naša akcija postiže rezultat. Na dnu je bilo dosta mulja, pa smo otpad morali izvlačiti ispod pijeska i trave. Takve stvari stoje u moru duže vrijeme – kaže pukovnik Hrvatske vojke u mirovini Valentin Rajković, ujedno i predsjednik HVIDR-e Novi Zagreb – istok i Novi Zagreb – zapad (NZI-NZZ).

– Ciljeve smo ispunili. Vir će pomalo doći na svoje, jer ovim čišćenjem plaža pomažemo turizam na otoku. Puno je ljudi na otoku u sezoni i more bi trebalo biti čisto kako zbog turista, tako i zbog nas samih koji želimo živjeti u čistom okolišu. S druge strane, treću smo godinu na Viru, osjećamo se jako dobro u ovom ambijentu s ljudima koji nam bez zadrške pružaju ruku – dodaje pukovnik Rajković navodeći načelnika Općine Vir Marina Radovića i direktora virske Turističke zajednice Srđana Liverića kao ključne figure te suradnje. Treća ključna osoba s otoka je Dario Duić, profesionalni ronilački instruktor krovne organizacije CMAS i voditelj Ronilačkog centra Vir. Svi ostali, kojih je ove godine bilo najviše, dio su projekta Ronjenje 2023. pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, koji za cilj ima psihosocijalno osnaživanje i aktivnu resocijalizaciju stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida i oboljelih od PTSP-a. Tako je u ovom projektu i akciji na otoku Viru sudjelovalo više od pedeset članova HVIDR-e NZI-NZZ, Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Zagreb, IPA-e Sisačko-moslavačke županije te pripadnici Počasnog voda Bošnjaka Tigar Rakitje 90./91., UHDDR grada Zagreba i RK AdriatiCro Zagreb, kao i članovi njihovih obitelji.

Ekološki imperativ

– Imamo podršku Općine Vir i virske Turističke zajednice, pa se ponovno vidimo sljedeće godine krajem kolovoza ili početkom rujna. Javljaju nam se druge udruge koje bi također htjele sudjelovati u ovom projektu, tako da bi dogodine mogli doći u još većem broju – poručuje pukovnik Rajković. Tijekom trodnevnog boravka na otoku održane su stručne tribine i skupovi u organizaciji spomenutih udruga, čime je zaokružen projekt u kojemu su još sudjelovali Virani i turisti koji ljetuju na otoku. Tradicionalni pokrovitelj ove akcije čišćenja virskog podmorja bila je virska Turistička zajednica, pa je direktor Liverić uputio nedvosmislenu poruku.

– Od srca zahvaljujemo našim prijateljima iz novozagrebačke HVIDR-e i članovima svih braniteljskih udruga koji su sudjelovali u ovogodišnjoj akciji na našem otoku. Želimo ukazati na neprocjenjivu važnost Jadranskog mora kao prirodnog okoliša, izvora očuvanja našeg načina života i turističkog resursa. Čistoća mora i naša životna sredina kao ekološki imperativ, jednostavno nemaju alternativu – zaključio je direktor Liverić. Ovogodišnja treća uzastopna akcija Eko Vir 2023. predstavlja očuvanje i obnavljanje tradicije čišćenja podmorja na otoku Viru. Prva slična ekološka akcija održana je prije 11 godina, otad se povremeno održavala kroz suradnju s različitim ronilačkim centrima, a od 2021. u suradnji s Općinom Vir i virskom Turističkom zajednicom, vode je udruge proizašle iz Domovinskog rata.

National Geographic bi trebao u Sukošanu snimati dio serijala o potopljenim antičkim brodovima

By

redakcija

-

08.09.2023.

0

8235163-792x495 — Foto: MEĐUNARODNI CENTAR ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU / Zadarski list

Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA) u listopadu nastavlja s istraživanjem dvije tisuće godina starog broda koji je lani otkriven u antičkoj luci u Sukošanu.

Kada je rimski drveni brod iz prvog stoljeća otkriven na lokalitetu Barbir, privukao je veliku pozornost javnosti. Čak bi i čuveni National Geographic trebao ondje snimati dio serijala o potopljenim rimskim brodovima, otkriva ravnatelj MCPA, Mladen Pešić, piše Zadarski list.

– Prošle godine započeli smo s istraživanjem na tom antičkom brodu, na dubini od dva metra. Polovicu smo već otkrili, očistili i dokumentirali, a radi se o sedam metara dužine i tri širine. Sada u listopadu krećemo u daljnja istraživanja tog broda, nastojat ćemo ga otkriti i dokumentirati cijeloga ili barem dobar dio, kazuje ravnatelj Pešić.

Brod je u nevjerojatno dobrom stanju zahvaljujući činjenici da je pijesak sačuvao drvenu konstrukciju od utjecaja morskih struja i organizama. Najčešće se na dnu mora pronađu očuvani trgovački brodovi koji, zahvaljujući težini tereta, završe pod pijeskom koji ih onda tisućama godina štiti od propadanja. No to u Sukošanu nije prilika – brod je, naime, bez tereta, no pronađen je unutar zaštićene antičke luke Barbir.

Drvo otkrilo starost broda

– Starost broda utvrdili smo tako da smo uzeli uzorak i poslali ga na analizu koja nam je rekla kada je točno drvo posječeno. Osim toga, na temelju nalaza koji se nalaze unutar luke također se može zaključiti da brod potječe iz prvog stoljeća, objašnjava Pešić.

Na području Zadarske županije podvodna nalazišta datiraju još od prapovijesti.

– Prije 10-ak godina smo u Pakoštanima na Janicama istraživali jedno neolitičko naselje, a u Šimunima u luci je otkriveno naselje koje najvjerojatnije potječe iz brončanog doba. Uslijed dizanja razine mora ta su se naselja našla na dubini od pet do deset metara. S druge strane, rimska naselja najčešće nalazimo pod morem na dubini od jednog do dva metra, govori Pešić.

Na razini Hrvatske postoji 35 podvodnih nalazišta koja svatko željan razgledavanja amforišta ili potopljenih brodova može posjetiti uz pratnju ronilačkog centra koji ima koncesiju nad tim nalazištem.

Upravo hrvatski model zaštite i upravljanja kulturnom baštinom, koji su aplicirali MCPA i Ministarstvo kulture, u lipnju je dobio status UNESCO best practice, što znači da će UNESCO drugim državama ovaj model prezentirati kao praksu koju je poželjno slijediti.

– Na ovaj se način ljudima olakšava pristup i promovira se sve što imamo pod morem. Inače se na takva nalazišta ne smije ići bez dozvole Ministarstva kulture, odnosno Konzervatorskog odjela. U Parizu smo od 35 nalazišta koja se na ovaj način mogu posjećivati trebali izdvojiti njih nekoliko, pa je u konačnici izbor pao na brodolom zaštićen kavezom kod Cavtata, Baron Gautsch kod Rovinja i brodolom Letavica kod Šimuna, kaže Pešić.

Foto: MEĐUNARODNI CENTAR ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU / Zadarski list

Dodjela statusa najbolje prakse

Status najbolje prakse u podvodnoj kulturnoj baštini dodjeljuje se na razdoblje od četiri godine i moguće ga je obnoviti, a u posljednjih osam godina proglašeno je 13 najboljih praksi u vezi s podvodnom kulturnom baštinom.

Uz hrvatsku nominaciju, ove godine kao primjeri najbolje prakse u podvodnoj kulturnoj baštini prihvaćeni su i prijedlozi Italije i Meksika.

Jedno od nalazišta koje bi se uskoro moglo otvoriti za posjete nalazi se na jugu Istre, kod rta Franina. Ondje već tri godine ekipa podvodnih arheologa i tehničkih ronioca u organizaciji MCPA provodi podvodna istraživanja na dubini od preko dvadeset metara.

– Rt Franina zanimljivo je nalazište s drvenom brodskom konstrukcijom s kraja 16. stoljeća, čije istraživanje vodi Luka Bekić. Na tri željezna topa naša konzervatorica Zdenka Vrgoč radi eksperimentalnu in situ zaštitu metala. Ova jedinstvena tehnologija provodi se po prvi put u Hrvatskoj, a u svijetu postoji samo nekoliko takvih projekata. Jednako kao što se na brodovima koriste cink protektori, dakle nekakva vrsta metala koja se uslijed galvanskih struja troši prije metala koji želimo zaštititi, tako ćemo i topove zaštiti materijalom koji će se prije potrošiti, tako da kulturno dobro ostane sačuvano, tumači Pešić.

Naime, kako govori ravnatelj Pešić, metal u morskom okruženju korodira, a in situ zaštita predstavlja način da se taj proces uspori i da nakon čišćenja taj metal na dnu mora ostane vidljiv, bez novih okamina.

– Topovi su na dnu,obrastu sa školjkama i algama, pa je teško imati dojam što se nalazi ispod. Plan ih je očistiti i zaštititi, tako da ljudi mogu posjećivati nalazište. Zasad je uspješno očišćen i zaštićen prvi od tri topa, a ove godine započeli su radovi i na drugom, kazuje Pešić.

Osim važnog pionirskog projekta konzerviranja željeznih topova ispod mora, nalazište kod rta Franina značajno je i zbog velikog broja fragmenata truba iz 16. stoljeća.

– Mjedene trube poprilično su raritetan nalaz. Naime, u svijetu ih ima samo desetak cjelovitih, a ovdje smo već, u tri godine istraživanja, pronašli više desetaka raznih dijelova truba, iz kojih se može zaključiti da je brod prevozio preko petnaest cjelovitih truba. A siguran sam da ćemo ih pronaći još više, kazuje Pešić.

Veliki interes za trube

Pronađene trube izazvale su popriličan interes među ljudima koji se tom vrstom instrumenta iz srednjovjekovnog razdoblja.

– Svi nalazi se kontinuirano konzerviraju i restauriraju u specijaliziranom laboratoriju u Zadru. No javilo nam se i dosta ljudi koji bi željeli pomoći u pokušaju rekonstrukcije trube, pa bi se u budućnosti mogle raditi i replike koje bi možda mogle i svirati, kazuje Pešić.

Osim truba, brod je prevozio keramiku, raznobojne staklene perlice i crvene staklene zdjelice. S obzirom na to da teret, kao i oprema broda, potječu iz različitih krajeva, porijeklo broda i dalje je obavijeno velom tajne.

MCPA do kraja godine kraju planira privesti radove na obnovi kompleksa bivše crkve i samostana sv. Nikole u Zadru. Bit će to jedinstveno mjesto na kojem će se posjetitelji moći informirati o podvodnoj baštini putem različitih sadržaja i radionica, a mladi znanstvenici moći će steći dodatna znanja o podvodnoj arheologiji i konzervaciji podvodnih arheoloških nalaza.

– Radovi idu i dalje, plan je da se do kraja godine završe radovi i opremanje, tako da onda slijede dokumentacija, tehnički pregledi i tako dalje, kazao je ravnatelj Pešić.

Obnovljeni prostor otvorit će se za javnost tijekom sljedeće godine, kada bi se ondje trebale početi održavati različite kulturne i znanstvene manifestacije, poput znanstvenih konferencija, izložbi, ali i predstava i koncerata.

– Različite aktivnosti planiramo raditi kroz sljedeću godinu. U edukativno prezentacijskom centru bit će različitih izložaka koji su rezultat naših istraživanja, ljudi će se imati prilike upoznati ne samo sa stvarima koje mi radimo, nego i općenito s podvodnom arheologijom. Plan je da se tu odvijaju i razne gostujuće izložbe, konferencije, kao i eksperimentalna arheologija. Naime, naši restauratori i arheolozi pripremali bi aktivnosti gdje bi mogli doći pogledati, sudjelovati u izradi replika amfora i brodskih dijelova, zaključuje ravnatelj MCPa.

Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju za provedbu projekta odobreno je oko oko četiri milijuna eura (30 milijuna kuna) iz Europskog fonda za regionalni razvoj, proračuna Grada Zadra te Ministarstva kulture i medija, no uslijed poskupljenja narasla je i cijena projekta.

FOTO: Jahta na kojoj se Charles svađao s Dianom i ljubovao s Camillom, a posjetila je i Dubrovnik

By

redakcija

-

08.09.2023.

0

169401597901-Regina-Maris — Foto: Dubrovački dnevnik

U subotu 24. lipnja 2006. ujutro usidrila se ispred Dakse mega jahta Alexander pod zastavom Malte. Poslijepodne se preusidrila na lokrumsko sidrište, a sljedeći je dan ujutro iz luke Gruž nečujno otplovila dalje. Izgledalo je kao da je namjerno u ovako kratkom vremenu htjela obići sva moguća sidrišta i vezove dubrovačkog akvatorija.

Vijest inače ne bi pobudila veću pozornost, da se iza imena ove naoko nepoznate jahte ne krije jedan od legendarnih putničkih kruzera koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća bili sinonimom luksuznih kružnih putovanja Sredozemljem, piše Dubrovački dnevnik.

Regina Maris (Kraljica mora) brod je isporučen njemačkom Luebeck Lineu kao novogradnja broj 558 u siječnju 1966. u brodogradilištu Luebecker Flender – Werft AG. Imao je 5813 bruto tona, bio dug 118 metara, a dva su mu MAN diesel stroja ukupne snage 8050 KS preko dvije propele omogućavale brzinu od 20 čvorova. Mogao je prihvatiti 276 putnika o kojima je brigu vodilo 117 članova posade.

PRVI NJEMAČKI PUTNIČKI BROD IZGRAĐEN NAKON RATA

Zanimljivo, bio je to prvi njemački putnički brod izgrađen nakon Drugog svjetskog rata. Lloyd’s Register ga je klasificirao medu trajekte, jer je imao i smještaj za 40 automobila, iako doista nikada u toj službi nije plovio. Regina Maris nije bila redoviti gost grada. Prvi put je doplovila u Dubrovnik 11. travnja 1967. godine, a potom tek 3. svibnja 1968. godine. Ponovo dolazi 18. travnja 1975. na proputovanju s jonskih otoka prema Veneciji odakle se nakon dva dana još jednom vraća 20. travnja. Otplovila je natrag prema Grčkoj i tada doslovno nestala iz naših voda.

Kada smo je svi gotovo potpuno zaboravili, ovamo se nakon 31 godine neočekivano ponovo vratila kao jahta. U međuvremenu je imala doista zanimljive plovidbe. Nakon što je deset godina uspješno plovila, manje Sredozemljem, a više morima Sjeverne Europe, Regina Maris je 1977. prodana kanadskoj kompaniji Mercator Shipping iz Halifaxa za koju je i dalje neuspješno plovila istočnom obalom Kanade i Karibima pod imenom Mercator One. Kako posao nije dobro krenuo, brod je već u svibnju iste godine privezan na mrtvom vezu gdje je ostao sve do jeseni 1979. godine.

NA NJEMU PLOVIO I BUSH

Kupuje ga tada njemački Peter Deilmann i preimenuje u Frankfurt, a nakon kompletne rekonstrukcije 1980. u Frankfurt I te ga registrira u dalekom Singapuru. Iste godine ponovo mu je vraćeno staro ime Regina Maris, pod kojim sljedeće tri godine u najmu njemačke touroperatorske organizacije NUR plovi istočnoazijskim morima. Nakon ove dalekoistočne avanture, brod koncem 1982. godine odlazi na Bermude gdje je zbog požara imao dosta problema s američkom Obalnom stražom (Coast Guard) koja mu nije dozvoljavala isplovljenje. Peter Deilmann je tada prodao brod grčkom bogatašu Johanu Latsisu koji ga u njemačkom brodogradilištu Lloydwerft Bremerhaven potpuno preuređuje u luksuznu jahtu za samo 12 putnika.

U punom sjaju i pod novim imenom Alexander od 1984. poduzima brojna luksuzna putovanja, uglavnom za kraljevske obitelji Saudijske Arabije i Velike Britanije. Svoje bračne probleme, očito neuspješno, na njemu su rješavali tada britanski princ, a danas kralj Charles i princeza Diane, a jednom je na brodu boravio i američki predsjednik George Bush. Danas Alexander ponovo preuređen plovi s 80 putnika i 60 članova posade za koje se u lukama organiziraju posebni programi. Na njemu je ponovo, ali ovaj put s ljubavnicom (današnjom suprugom) Camillom Parker Bowles, boravio i kralj Charles. Nadamo se da će nas ova luksuzna brod-jahta ponovo posjetiti bez obzira na njenih 57 godina plovidbe.

Danski sud kaznio Maersk i TotalEnergies zbog utaje poreza

By

redakcija

-

07.09.2023.

0

Foto: ilustracija / Pixabay CC0 Creative Commons

Danski vrhovni sud u srijedu je donio presudu protiv A.P. Moller – Maerska i TotalEnergiesa u slučaju povezanom s prihodima ovih dviju tvrtki u naftnom i plinskom biznisu u Alžiru i Kataru.

Slučaj je pokrenula danska Porezna uprava, a riječ je o navodnoj zlouporabi transfernih cijena – cijena koje se formiraju u poslovanju između povezanih tvrtki. Prema tvrdnjama Porezne uprave, Maerskova naftna podružnica, koja je 2017. godine prodana TotalEnergiesu u sklopu ugovora vrijednog 7,45 milijardi dolara, utajila porez u Danskoj između 2006. i 2008. godine, navodi Splash247.

Prema optužnici, Maerskova naftna podružnica tijekom navedenog razdoblja besplatno je isporučivala robu i usluge dvjema drugim podružnicama, čime je Maersk izmijenio svoj oporezivi prihod u Danskoj.

Vrhovni sud presudio je da Maersk i TotalEnergies moraju platiti porez na 1,3 milijarde DKK (187 milijuna USD) prihoda ostvarenog od 2006. do 2008. godine. Time je poništena presuda visokog suda u ožujku 2022. godine, kojom su kompanije oslobođene svih optužbi, što je dovelo do žalbe Vrhovnom sudu. Dvije kompanije također moraju u roku od dva tjedna platiti 4 milijuna DKK (573.296 USD) za sudske troškove i 3 milijuna DKK (429.972 USD) kamata Poreznoj upravi.

“Iako smo iznenađeni presudom, ona neće imati nikakvih financijskih posljedica za A.P. Moller – Maersk “, rekao je Maersk u priopćenju.

Kako bi izbjegli moguća plaćanja kamata, Maersk ih je već uključio u prethodna plaćanja poreza prije prodaje svoje naftne i plinske podružnice TotalEnergiesu, navodi Maersk.

Atlantska plovidba prodala AP Libertas za 12,35 milijuna dolara