Više od 1.682 pomoraca na ukupno 103 plovila napušteni su u 2022. godini, koja je postala najgora godina u povijesti prema broju prijavljenih slučajeva napuštanja pomoraca.
Slučajevi napuštanja u konstantnom su porastu već pet godina, a pandemija i napuštanje potaknuto svjetskim sukobima vodeći su pokretači povećanja broja ovih slučajeva, prenosi Splash247.
Ukupno 103 plovila i 1.682 pomorca napušteni su u 2022., čime se ukupni broj zabilježenih napuštanja posade u posljednjih 20 godina popeo na čak 9.925. Vodeće zemlje u kojima su zabilježeni slučajevi napuštanja u 2022. bile su Ujedinjeni Arapski Emirati, Španjolska i Turska. Ukupno se radi o 106 država te 85 država zastava.
Najnoviji podaci koje je prikupio RightShip pokazuju da brodovlasnici napuštenim pomorcima duguju čak 40 milijuna dolara. Najviše napuštenih pomoraca dolazi iz Indije, a zatim iz Ukrajine i Rusije.
Teretni brodovi čine 31,2 % slučajeva, brodovi za rasute terete 8,2 %, a chemical tankeri 7,2 % slučajeva. Ove vrste brodova najčešće su napustili brodovlasnici. Što se tiče starosti, plovila između 26 i 30 godina čine 16,7 % od ukupno 703 napuštena plovila u posljednjih 20 godina, prenosi The Maritime Executive.
RightShip u sklopu platforme RightShip Platform utvrđuje s kojim su kompanijama povezana napuštena plovila.
„Kako regulatori i RightShip budu stavljali pritisak na sve dionike opskrbnog lanca, neminovno će doći do katastrofalnih financijskih posljedica za one koji surađuju s upraviteljima brodova koji posežu za ovakvim praksama”, komentirao je Steen Lund, izvršni direktor RightShipa.
„Ne možemo i nećemo preporučiti ove kompanije našim klijentima te ih tijekom procesa provjere označavamo neprihvatljivima”, rekao je Lund, opisujući slučajeve napuštanja pomoraca kao „nemilosrdnu posljedicu kapitalizma”.
Foto: Splash247.com
Nove mjere za poboljšanje uvjeta za pomorce, uključujući one koji su napušteni, donesene su u prosincu na sastanku u kojem su sudjelovale vlade te predstavnici pomorske industrije. Tripartitna radna skupina Međunarodne organizacije rada (ILO) te Međunarodne pomorske organizacije (IMO) usvojila je smjernice za rješavanje slučajeva napuštanja pomoraca.
Smjernicama se nastoji riješiti znatan porast broja napuštanja članova posade prijavljenih ILO-u, koji je porastao s manje od 20 slučajeva godišnje u periodu od 2011. do 2016., na čak 40 u 2019., 85 slučajeva u 2020., 95 u 2021. te 114 slučajeva od sredine prosinca 2022. godine. Cilj smjernica je poboljšati koordinaciju među zemljama, uključujući države zastave, lučke države, države u kojima su pomorci državljani ili imaju boravište te države u kojima djeluju agencije za zapošljavanje i posredovanje pri zapošljavanju, kako bi se brže riješili slučajevi napuštanja, uključujući isplatu plaća pomorcima i repatrijaciju.
Nove smjernice temelje se na relevantnim međunarodnim standardima rada ILO-a, posebno na Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. (MLC, 2006.), uključujući njezine najnovije izmjene; raniju zajedničku rezoluciju ILO-IMO-a donesenu 2001.; relevantne međunarodne okvire i sporazume IMO-a; i relevantne trendove i promjene u regionalnom i nacionalnom pravu i praksi.
Prema MLC-u iz 2006., države zastave – države u kojima je brod registriran i/ili pod čijom zastavom plovi – moraju osigurati postojanje sustava financijske sigurnosti za brodove pod tim zastavama. Novim se smjernicama države zastave potiču da barem jednom godišnje provjeravaju valjanost tog financijskog jamstva. Države luke potiče se da obrate posebnu pozornost na tu financijsku sigurnost tijekom inspekcija stranih brodova koji posjećuju njihove luke. Države u kojima posluju agencije za zapošljavanje i posredovanje pri zapošljavanju također se pozivaju da redovito provjeravaju uključuju li te agencije sustave kojim se štite prava pomoraca.
Novim smjernicama utvrđeni su postupci koje države trebaju poduzeti ako brodovlasnik ne ispuni svoje obveze vezane uz pokrivanje troškova repatrijacije pomoraca, nepodmirenih plaća i drugih ugovorenih prava te pružanja osnovnih potreba, uključujući zdravstvenu skrb. U tim okolnostima pomorce se smatra napuštenima. Ti postupci uključuju razvijanje nacionalnih standardnih operativnih postupaka (SOP-ova) u suradnji s organizacijama pomoraca i brodovlasnika, kako bi se izričito definirale obveze i obveze nadležnog tijela i uloge različitih nacionalnih dionika. Ti dionici uključuju odgovarajuće nacionalne odbore i organizacije za socijalnu skrb pomoraca, pomorske agencije, organizacije pomoraca i brodovlasnika, i druge.
Na sastanku Međunarodne organizacije rada i IMO raspravljalo se i o važnosti zajedničke baze podataka ILO-a i IMO-a u kojoj će se bilježiti slučajevi napuštanja pomoraca te o potrebi njezina ažuriranja i poboljšanja.
The Abandoned Seafarer Log, kvartalno izvješće koje mapira slučajeve napuštanja pomoraca diljem svijeta, ističe žarišta diljem svijeta, pri čemu Ujedinjeni Arapski Emirati predvode. Karta u nastavku sastavljena je u studenome, a ažurirat će se kasnije ovog mjeseca.
Imena svih brodova napuštenih diljem svijeta možete pronaći ovdje: baza podataka.
Evergreenov gigant, kontejnerski brod Ever Acme kapaciteta 24,000 TEU, prošao je kroz Sueski kanal u petak, 3. veljače, na svom prvom putovanju od Malazije do Nizozemske.
Brod je najnoviji dodatak floti brodova Serije-A tajvanskog brodara Evergreen, a može prevoziti 24.000 kontejnera, prenosi Offshore Energy.
Čelnik Uprave Sueskog kanala Osama Rabie izjavio je kako uspješan tranzit ovog broda dokazuje spremnost Sueskog kanala za sadašnje i buduće generacije velikih brodova. Vlasti su priopćile kako razvojna strategija uključuje izravnu komunikaciju s brodarima i brodogradilištima kako bi se razmjenjivale informacije i osiguralo da budući brodovi mogu sigurno ploviti kanalom.
Ever Acme su isporučili brodograditelji Hudong-Zhonghua u prosincu 2022. godine, 4 mjeseca prije nego što je planirano. To je treći kontejnerski brod kapaciteta 24.000 TEU isporučen kompaniji Evergreen.
Prvi kontejnerski brod iz serije, nazvan Ever Alot, isporučen je tajvanskom brodovlasniku u lipnju 2022. godine, a slijedio ga je drugi – Ever Aria, u rujnu 2022. godine.
Tri broda su među najvećim kontejnerskim brodovima na svijetu na temelju kapaciteta. Trio je dio ukupno devet brodova koje je izgradilo brodogradilište Hudong-Zhonghua.
Brodovi Serije-A dugi su 400 metara i široki 61,5 metara, s gazom od 14,5 metara. Mogu ploviti brzinom do 23 čvora.
Foto: Evergreen
Seriju kontejnerskih brodova kapaciteta 24.000 TEU samostalno su projektirali brodograditelji Hudong Zhonghua, a opremljeni su nizom “zelenih” značajki, uključujući rješenja i nove tehnologije za visoku učinkovitost, uštedu energije i sigurnost u skladu sa IMO Tier III zahtjevima.
To uključuje posebno tzv. ‘twisted’ kormilo i BTF uređaje za uštedu energije kako bi se povećala pogonska učinkovitost propelera, postrojenja za obradu balastnih voda, kao i obloge protiv obrastanja koje smanjuju trenje. Kako je objavljeno, brodovi imaju poseban dizajn bulbastog pramca, propelere velikog promjera i kanale za uštedu energije kako bi se osigurala niska potrošnja energije. Opremljeni su i hibridnim scrubberima.
Ever Acme, kao i sestrinski brodovi iz serije, dizajniran je tako da bude spremna za alternativni pomorski energetski sustav (AMP), koji omogućuje brodu da isključi stroj i smanji emisije u lukama.
Kontejnerski brodovi kapaciteta 24.000 TEU dobili su Environmental Protection Notation od ABS-a te klasifikaciju Lloyd’s Register.
U jelšanskoj luci, gdje su privezana dva radna broda koji su već nešto više od mjesec dana angažirani na pripremanju i izgradnji podmorskih kanalizacijskih ispusta, jutros oko 7 sati u moru je pronađeno mrtvo tijelo muškarca za kojeg se kasnije ustanovilo da je jedan od kapetana tih brodova.
– Na mjestu događaja obavljen je očevid, na tijelu nema tragova koji upućuju na kazneno djelo. O događaju je izvješteno Državno odvjetništvo, a tijelo će biti prevezeno na Patologiju KBC-a Split radi utvrđivanja uzroka smrti – kazao je Jerko Kurevija iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske, javlja Slobodna Dalmacija.
Kako se neslužbeno doznaje, riječ je o 67-godišnjaku iz Malog Lošinja, koji je zaposlenik tvrtke “Jadranski ronilački servis” iz Šibenika. Navodno je imao problema sa srcem i ustao se nešto ranije nego što je to uobičavao.
Inače, središte Jelse je “pokriveno” kamerama pa će se njihovim pregledom vjerojatno moći utvrditi kako je čovjek dospio u more.
BP je u utorak izvijestio o rekordnoj godišnjoj dobiti, koja je više nego dvostruko veća od prošlogodišnje jer su cijene fosilnih goriva skočile nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Britanski energetski div objavio da je u posljednjem kvartalu prošle godine ostvario dobit 4,8 milijardi dolara, čime se ukupna dobit tvrtke u 2022. popela na čak 27,7 milijardi dolara – više nego dvostruko više u usporedbi s dobiti od 12,8 milijardi dolara koju je BP ostvario u 2021. godini.
BP je u 2022. oborio i prethodni rekord godišnje dobiti iz 2008. godine, koji je iznosio 26,3 milijarde dolara.
Izvršni direktor BP-a Bernard Looney opisao je zaradu kao “dobar niz rezultata”. Kompanija je također najavila da u narednih sedam godina planira povećati proizvodnju nafte i plina. Do 2030. planiraju proizvoditi 2 milijuna barela ekvivalenta nafte, što je za 25% manje nego 2019., ali je značajno povećanje u odnosu na prethodne planove tvrtke da u istom periodu smanji proizvodnju za 40%. BP će također povećati ulaganja u proizvodnju za milijardu dolara godišnje.
Sličnu rekordnu zaradu tijekom 2022. prijavile su i druge energetske kompanije poput Shella, Exxon Mobila i Chevrona. Podsjetimo, energetski divShell ostvario je rekordnu godišnju dobit od oko 40 milijardi dolara, nakon što su cijene nafte i plina porasle nakon ruske invazije na Ukrajinu prošle veljače. Zarada ove britanske tvrtke u 2022. bila je najveća u njezinoj 115-godišnjoj povijesti, što je prekretnica koja je razljutila mnoge Britance koji se bore s većim cijenama i režijama zbog inflacije i novih geopolitičkih okolnosti.
Odrasla je u kapetanskoj obitelji u Šipanskoj Luci. Brodovi su je fascinirali od djetinjstva. Krenula je u drugom smjeru, no onda se ipak predomislila. Danas sa 6 godina navigacije iza sebe i položenim kapetanskim ispitom 28-godišnja Andrea Brajović navegava na kruzeru Norwegian Prima kao prva časnica palube. Uhvatili smo je na Floridi, a trenutno plovi na ruti Meksiko – Karibi – Bahami.
Završila je srednju Turističku i ugostiteljsku školu u Dubrovniku s idejom da će jednog dana poći na brod i raditi na recepciji, ali… Priču o Andrei Brajović sa Šipana i njenoj ljubavi prema brodovima, pomorstvu te o podršci obitelji i prijatelja donosi Katarina Fiorović za Dubrovniknet.hr.
– U drugom srednje odlučila sam da to ipak nije ono što bi htjela. Kako su me brodovi i dalje fascinirali, nakon srednje upisala sam preddiplomski studij Nautike. Naravno, s 18 godina nisam znala da ću stvarno ovo raditi, tada sam samo sanjala o brodovima na kojima danas plovim. Odlučila sam završiti fakultet, poći na brod i vidjeti kako je to, sviđa li mi se to zaista ili ne. U lipnju 2016. godine diplomirala sam na Sveučilištu u Dubrovniku i stekla titulu diplomirani inženjer nautike. U rujnu te godine ukrcala sam se kao vježbenik palube (kadet) na NCL (Norwegian Cruise Line). Ugovor od 6 mjeseci mi je stvarno proletio. Sve mi je bilo novo, zanimljivo i tu sam vidjela da sam ipak sposobna biti na brodu i raditi ovaj posao.
Andrein otac bio je zapovjednik na teretnim brodovima, stric također. Njezin otac se kasnije prebacio na putničke brodove, od kojih je jedan plovio po Jadranu da bi bio bliže obitelji. Kroz djetinjstvo je često išla na brod u posjet ocu i s njim plovila. Uvjerena je da je tako zavoljela ovaj posao.
– Obitelj i prijatelji su mi bili velika podrška kroz cijelo obrazovanje i karijeru. Roditelji su zapravo bili zadnji koji su saznali da ću upisati nautiku. Nisu na prvu baš bili presretni, nisu se nadali da ću izabrati tu karijeru. Danas su jako sretni i ponosni. I dalje su mi velika podrška.
Braća i sestre su mi bili velika podrška. Imam dva brata i dvije sestre. Mislim da je njima teže nego meni kad sam na brodu. Dosta smo povezani, ali srećom današnja puno je bolja nego prije. Stariji brat plovi na putničkom brodu kao prvi časnik palube, a mlađi brat završava 3. razred srednje Pomorske škole, smjer Nautika. Sestre nisu izabrale pomorstvo. Starija sestra radi u turizmu, dok mlađa studira u Zadru na Učiteljskom fakultetu.
Prijatelji su uvijek bili uz mene. Ponosno pričaju drugim ljudima o prijateljici koja navegava. Dan danas kad upoznavam nove ljude ne moram ništa puno govoriti o sebi. Kažu mi samo: A ti si ta!
Kantautorica Katty Perry (kuma broda) s posadom Norwegian Prime Foto: Dubrovniknet.hr
Nakon završene kadeture, Andrea je položila poručnički ispit te se u lipnju 2018. ukrcala kao drugi časnik palube. Paralelno je nastavila diplomski studij Pomorstvo. Magistrirala je 2019. i stekla titulu magistre inženjerke pomorskog prometa.
– Iako mi za karijeru na moru dodatne dvije godine fakulteta ne znače previše, htjela sam to završiti zbog budućnosti, ako jednom poželim raditi nešto na kopnu da imam bolje preduvjete. Imam tu sreću da sam iz dana u dan sve više zaljubljena u ovaj posao. Ta dinamičnost u poslu je posebna. Svaki dan se nešto novo nauči, tako i dan danas, nakon 6 godina navigacije, kaže Andrea, koja je u prosincu 2019. položila i kapetanski ispit.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
– Trenutno radim u svojstvu prvog časnika palube što podrazumijeva da sam 8 sati dnevno odgovorna za sigurnu navigaciju broda, za sigurnost posade i putnika. Svaki dan je novi izazov i nikad ne možete znati što očekivati. Također ovisi koja sam gvardija. Ali generalno 8 sati provedem na mostu, a dva sata ili više, ako treba, radeći inspekcije, treninge, odgovarajući na mailove, održavanje…ima tu svega. Ali nikad nije dosadno, to sigurno!
Prošle sam godine dobila priliku biti dio početne posade najnovijeg broda u firmi i sudjelovati u završnoj gradnji istoga i isplovljenju. To je bilo neopisivo iskustvo gdje sam naučila puno novih stvari koje sam samo u teoriji znala, ali nisam ih dotad primijenila.
Koje ste sve gradove, mjesta do sada posjetili? Imate li neku omiljenu turu ili destinaciju?
– Uuuuuuh. Prošla sam Karibe, Bahame, Meksiko, Kanadu, Aljasku, Baltik, Aziju, Indiju… Jako sam sretna jer sam imala priliku proći Panamski kanal i Suez. To je za nas pomorce zanimljivo iskustvo. Samo još nisam bila s brodom u Mediteranu. To mi je velika želja i nadam se da će se skoro ostvariti. Svi moji prošli brodovi su promijenili itinerar te počeli dolaziti u Dubrovnik, a ja sam uvijek negdje daleko. Nadam se da ću uskoro ostvariti ovu veliku želju. Sve je ovo lijepo vidjeti, upoznati drugu kulturu i običaje, ali doma je ipak doma i to ništa ne može zamijeniti. Svaki put kad pođem na Stradun vidim nešto novo, ljudi me gledaju kao stranca jer se iznova divim ljepoti našeg grada.
Jeste li se kao žena pomorac susreli s predrasudama?
– Na brodovima gdje plovim radi 70 različitih nacija i kultura. Uvijek se nađe netko kome se ne sviđa vidjeti ženu na rukovodećoj poziciji. Nažalost, mislim da je tako i na kopnu, ne samo na brodu. Bitno je ne obazirati se na takve stvari i samo ih ignorirati. Nikome se ne moramo dokazivati, naše iskustvo i certifikati pokazuju da smo sposobne obavljati ovaj posao. Bitno je biti i ostati profesionalac.
Andrea u gvardiji Foto: Dubrovniknet.hr
Koje su prednosti, a koje mane Vašeg zanimanja?
– Slažem se da je težak posao i ne može ga svatko raditi. Istinski se mora voljeti i onda je sve lakše. Ima dosta odricanja, propuštanja važnih događaja. Prednost je kad ste doma, onda ste doma i možete što hoćete. Nema obaveza, brige i stresa.
Kako usklađujete privatni i poslovni život?
– Pa mislim uspješno. Sada radim ugovor 12 tjedana na brodu, 12 doma i sve je lakše. Mogu planirati unaprijed i voditi normalan život.
Kako provodite vrijeme kad niste na brodu?
– Nastojim što više vremena provesti s obitelji i prijateljima. Ako sam doma ljeti onda sam na Šipanu. Ako sam doma u zimskom periodu malo sam na otoku, malo u Gradu, a malo i putujem.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
– Definitivno planiram navegavati još neki vremenski period. Voljela bi jednom imati obitelj i svjesna sam da ću vjerojatno morati ostaviti ovaj posao, kad se to dogodi, ako se dogodi. Vjerujem da će mi biti jako teško, ali se nadam da ću na kopnu naći nešto zanimljivo i dinamično za zamjenu.
Imate li neku poruku za žene, djevojke koje žele krenuti Vašim stopama?
Svim budućim kolegama i kolegicama želim svu sreću. Sve je moguće ako imate želje i volje. Živimo u 21. stoljeću i nema više muških i ženskih poslova.
Među riječkim brodogradilištima posebno mjesto zauzima brodogradilište u kostrenskom zaljevu
Brodogradnja u Rijeci jedna je od najstarijih djelatnosti, koja se spominje još u srednjem vijeku. Prvi spomen na brodogradnju nalazimo u kancelarskoj knjizi »Liber civilium« za 1454. godinu, kad je bilo zabilježeno da se gradio jedan brod na morskoj obali ispred grada. Od tada, pa, možemo reći, do današnjih dana, kronika grada Rijeke stalno bilježi brodogradnju.
Najviše se spominje tijekom pretprošlog stoljeća, baš u jeku razvoja mornarice na jedra, kad je Rijeka od Podpinjola do Martinšćice imala ništa manje nego sedam brodogradilišta koja su u razdoblju od trideset godina (do 1885.) sagradila 378 brodova sa 164.795 tona.
Takav je razvoj brodogradilišnog obrta Rijeke razumljiv, jer je okolica Rijeke obilovala drvom prikladnim za brodogradnju, na raspolaganju je bila jeftina radna snaga, a tijekom stoljeća razvila se u Rijeci jaka brodograditeljska tradicija koja se prenosila generacijama – piše Danilo Prestint za Novi list.
Propadanje jedrenjaka
Iz Dalmacije došli su brodograditelji Anton Katalinić i Foretić, iz Venecije Jakov i Vinko Brazzoduro, braća Schiavon, Josip Spadon i Andrija Zanon, a iz Engleske braća Pritchard, dok je i bliža okolica Rijeke dala vrsne brodograditelje – Josip Bačić-Belac, Josip Bakarčić, Anton Vranić Rota (iz Kostrene, koji je sagradio od 1833. do 1869. godine 39 jedrenjaka, ali nijedan za kostrenske brodovlasnike) i Kazimir Jakovčić.
Prosječno veći dio tadašnje trgovačke mornarice na jedra monarhije bio je građen u ovakvim, za one prilike teškim i riskantnim putovanjima.
Djelatnost ovih brodogradilišta najbolje se vidi iz publikacije o Rijeci i njenom nautičkom položaju koju je 1879. godine izdao nautički inspektor Littrow.
U toj publikaciji autor navodi da su samo u razdoblju od 1833. do 1869. sagradili brodograditelji Josip Bačić-Belac 48 brodova s 20.365 tona nosivosti, Jakov Brazzoduro 50 brodova s 27.330 tona, Karlo Katalinić 52 broda s 18.455 t, Kazimir Jakovčić 33 broda s 11.098 t, braća Schiavon 70 brodova s 81.852 t, Josip Spadon 46 brodova s 10.896 t, Anton Vranić 39 brodova s 19.731 t i Andrija Zanon 60 brodova s 28.173 tone nosivosti.
Naglo propadanje jedrenjaka pospješuje i propadanje brodogradnje, tako da je ona polagano izumirala, 1883. na Pećinama je u brodogradililištu Bačića-Belca izgrađen posljednji jedrenjak duge plovidbe.
Katalinić- Jakovčić
Među riječkim brodogradilištima posebno mjesto zauzima brodogradilište u Martinšćici koje se stjecajem okolnosti održalo na istom mjestu do dolaska brodogradilišta »V. Lenac« iz Rijeke.
Još za francuske vladavine spominje se škver u Martinšćici, koji je pripadao brodograditeljima Katalinić- Jakovčić iz Rijeke i Josipu Randiću iz Kostrene (Sv. Barbara).
Zanimljivo je da je Jakovčić najviše sagradio brigantina i to 13 s 3.812 tona, te devet brika s 3.533 tone i osam brik-škunera s 2.267 t. Sagradio je i četiri barka s 1.626 t i dvije nave s 978 tona, dok je ostalih vrsta sagradio manji broj. Svi su ovi brodovi bili brodovi duge i velike obalne plovidbe.
Po domicilu brodovlasnika najviše je sagradio za Riječane (14 brodova s 5.522 t), zatim za Cresane (6 brodova s 1.494 t), Kostrenjane (3 broda s 1.257 t), Lošinjane (2 broda s 609 t), Bakrane (dva broda s 832 t) dok je po jedan brod sagradio za brodovlasnike iz Venecije, Dubrovnika, Koločepa, Trsta, Cavtata i Oprića.
Za deset brodova s 2.682 t nismo, uspoređujući registar brodova duge plovidbe i godišnjake Annuario Marittimo, mogli pronaći brodovlasnika, pa se pretpostavlja da su sagrađeni za inozemne brodovlasnike (Italija) ili su iste godine gradnje, iz bilo kojeg razloga, brisani iz upisnika.
Foto: Novi list
Gradnja navi
U Martinšćici je 1848. godine izgrađena nava »Padre Mimbelli« (vlasnik Ivan Antunov Mimbelli iz Orebića) koja je 1850. godine poduzela putovanje na Sumatru.
U svetištu Madonna di Montenero (Crna Gospa) kod Livorna nalazi se, pod brojem 93 kataloga, zavjetna slika/akvarel nepoznatog slikara koji predstavlja navu »Padre Mimbelli«, a ispod slike teče natpis koji opisuje spasenje broda od brodoloma pod zapovjedništvom kapetana Frana Šimova Štuka iz Orebića.
Za obitelj Mimbelli iz Orebića je 1840. u Martinšćici izgrađena i nava »Calmius« čija se posada uspjela spasiti nakon što su se nasukali u Azovskom moru.
U svetištu Madonna di Montenero (Livorno) pod rednim brojem 66 u katalogu se nalazi zavjet kapetana Joza Ivanova Šunja s Pelješca, koji prikazuje navu »Calmius« u vlasništvu obitelji Mimbelli iz Orebića. Riječ je o akvarelu autora Antoinea Rouxa iz 1853. godine koji se odnosi na događaj od 30. listopada 1852.
Jakovčićeva brodogradnja bila je najjača u prvom razdoblju njegova rada od 1850. do 1856., kad je prosječno godišnje gradio tri broda, a 1855. čak pet brodova.
Zanimljivo je da Jakovčić od 1856. do 1862. nije sagradio nijedan brod, a najveći izgrađeni jedrenjak bio je brik »Fanny« (1886.) od 508 tona čiji su vlasnici bili Dinizije F. Jakovčić, kap. Josip Randić (ujedno i zapovjednik), Margherita Randić, Anton Randić, Ignjac Tićac, Mate Tonković, svi iz Kostrene, te Andrej Randić (Pećine, Rijeka).
Nava »Cristina« (495 t) izgrađena je 1855. godine, a vlasnici su bili Josip M. Bartolić (Rijeka), Josip Justin (Sušak), kap. Leopold Kundih (Draga) ujedno i zapovjednik, Martin Sablić (Rijeka), Nikola Randić (Rijeka), Toma Matešić (Sv. Kuzam), Frane Poščić (Volosko), Anton Pajkurić (Kostrena), Kazimir Kozulić (Rijeka), Pompeo i Josip Accurti (Rijeka), Eustaia Domini (Rijeka), Mate i Toma Uršičić (Kostrena) i Nikola Tićac (Kostrena). Nava je 1875. u vlasništvu Josipa Justina (Sušak), a 20. listopada 1976. napuštena je kod španjolskog rta San Antonio.
Kazimir Jakovčić umro je na Sušaku 24. prosinca 1913. godine u 88. godini života.
Drveni brodovi
Spomenimo i neke drvene motorne brodove izgrađene u Martinšćici. Ribarski brod »Pobjednik« izgrađen je 1934. godine, 1998. godine je još plovio (vlasnik Bože Vitlov iz Kalija).
Po narudžbi riječkog brodara Motovela SA 1943. godine započela je gradnja broda bez imena. Do kraja Drugog svjetskog rata bio je dovršen tek 35 posto, a porinuće, pod imenom »Martinšćica«, obavljeno je tek 1948. godine.
Nakon toga je gradnja dovršena u Kraljevici tek 1950. godine i predana Jadranskoj slobodnoj plovidbi gdje ostaje do 1955. godine.
Nakon toga vlasnik je Zanatsko poduzeće Greben iz Vela Luke, 1956. mijenja ime u »Vela Luka«, a godinu dana kasnije vlasnik mijenja ime u »Obalna plovidba Vela Luka«.
Godine 1958. brod nalazimo u floti Lošinjplova, a 1966. je prodan u Bejrut gdje dobiva ime »Osmanaki«. Izrezan je 1982. u Libanonu 39 godina od početka gradnje.
Poslije Drugog svjetskog rata provodi se nacionalizacija, pa je utemeljeno Udruženje sjevernojadranskih malih brodogradilišta sa sjedištem u Rijeci. Članovi udruženja su brodogradilišta u Martinšćici, Žurkovu, Puntu, Krku, Malom Lošinju i Puli.
Nastavljena je i gradnja drvenih brodova u Martinšćici: 1947. godine izgrađen je brod opće namjene »Kvarner« koji kasnije postaje »Kvarnerić« u vlasništvu Hotelskog poduzeća Jadranka iz Malog Lošinja; 1948. godine izgrađen je brod »Krk«, kasnije nosi imena »Rab«, »Ranj«, »Jablanac« (Rapska plovidba), 2015. postaje turistički brod »Viktorija«.
Sljedeće, 1949. godine gradi se »Mala Martinšćica« za vlasnike iz Rijeke, od 1956. u floti Lošinjplova, od 1959. u vlasništvu OTP-a iz Rijeke, da bi 1972. postao »Slavko«.
Izbrisan je iz upisnika brodova 1996. godine. Iste, 1948. godine izgrađen je brod oznake PH-106 koji 1974. postaje ribarski brod »Mardešić« (vlasnik Mardešić iz Salija).
Godine 1952. izgrađen je ribarski brod »Zvijezda« koji je pedesetak godina kasnije bio u vlasništvu Zorana Marelića iz Splita. Godine 1953. izgrađen je ribarski brod oznake P-8 koji kasnije postaje »Snimak« (vlasnik je tvrtka Antonio d.o.o. iz Turnja).
Zadnje novogradnje izgrađene su u Martinšćici (na obali nasuprot starih navoza) i to trajekti »Sveti Marin« (1995.) i »Sveti Kristofor« (2003.) za Rapsku plovidbu d.d. iz Raba, s tim da je ovaj potonji 2021. dvaput promijenio ime: najprije u »Tkon«, a onda u »Otok Pašman« kada je prodan riječkoj Jadroliniji.
Zanimljivo je da je gradnja još jednog trajekta za Jadrolinju započela 2004. godine u Martinšćici, ali su radovi obustavljeni zbog stečaja tvrtke, a sekcije otpremljene u Split. Brodosplit-Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. od tih je sekcija izgradio trajekt »Cres«.
Foto: Novi list
Pet jedrenjaka
U brodogradilištu Kazimira Jakovčića u Martinšćici su za kostrenske brodovlasnike izgrađena samo tri jedrenjaka: »Cristina« (1855. godina, 495 tona, suvlasnik je bio kapetan Juraj Rožmanić, a među ostalim se spominju prezimena Bašić, Ružić i Šarinić), »Fanny« (1866. godina, 508 t, vlasnici Dionisio F. Giacovich, Giuseppe Randich, Margherita Randich, Antonio Randich, Ignazio Tichiacz, Matteo Tonkovich i Andrea Randich, svi iz Kostrene, 1875. postaje »Sušak«, kasnije prodan u Italiju) i »Cattina S.« (1873. godina, 313 t, stradao u brodolomu 12. kolovoza 1882. kod Civitavecchije).
Za ranijih vlasnika brodogradilišta u Martinšćici (prvi vlasnik Anton Katalinić, drugi Andrija Zanon, a od 1850. Kazimir Jakovčić) za Kostrenjane izgrađena su samo dva jedrenjaka: bark »Joso« (1844., 420 t), kasnije »Erminia« (vlasnici Andrea Scrobogna, Rijeka, Pietro Glavan, Kostrena i kap. Gaspare Baldassare Siroka, ujedno i zapovjednik), 1871. vlasnici iz Lošinja, 10. listopada 1876. prodan u Marseju grčkom brodaru i brigantin »Amazzone« (1848., 321 t, vlasnici iz Bakra, suvlasnik Mate Šoić Matin iz Kostrene, zapovjednik je bio Ignac Stipanović Antonov iz Kostrene), od 1865. »Ursula«, 1874. prodan u Trst i raspremljen.
Neki jedrenjaci izgrađeni u Martinšćici
Brik »Corvino«, 1857., 258 t (vlasnici iz Rijeke); brigantin »Urin«, 1865., 386 t (vlasnici iz Kostrene); brik »Erminia P.«, 1844., 328 t (vlasnici iz Rijeke i Kostrene); brigantin »Ursula«, 1848., 269 t (vlasnici iz Kostrene i Bakra); bark »Giuseppe Matteo«, 1855., 416 t (vlasnici iz Rijeke, Sušaka, Drage, Sv. Kuzma i Kostrene); bark »Ortensia«, 1856., 464 t (vlasnici iz Drage i Rijeke).
Foto: Novi list
Bark »Pietro«, 1865., 362 t (vlasnici iz Bakra, Rijeke, Senja, Opriža, Krasice, Mošćenica i Kostrene); brik »Fanny«, 1866., 398 t (vlasnici iz Kostrene i Rijeke); bark »Regina Dal Cin«, 1871., 356 t (vlasnici iz Kostrene, Rijeke, Poreča, Bakra i Voloska); brik »Maria Romana«, 1872/73., 313 t (vlasnici iz Kostrene, Rijeke i Novoga).
Brik »Iro« 1865. (vlasnici iz Bakra, 1874. nakon brodoloma u Dardanelima prepušten osiguravatelju, na dražbi prodan vlasnicima iz Senja i Ike, 1881. ponovo prodan na dražbi i postaje »Grobnik«, vlasnici iz Grobnika i Kraljevice, kasnije »Pietro«, vlasnik iz Ancone te »Huda Verdi«, vlasnik iz Skadra).
Brigantin »Antonio G.« 1853. (vlasnik iz Cresa, kasnije »Natale S«, 1875. prodan na dražbi u North Shieldsu); brigantin »Fortunato Osvald« 1849. (vlasnik iz Kostrene, kasnije iz Velog Lošinja, 1855. prodan u inozemstvo); brik »Georg« 1870. (vlasnici iz Drage i Lovrana, 1876. »John«, 1885. »Carolina G.« vlasnik iz Oprića, 1898. prodan u Tursku).
Hrvatski pomorski muzej u Splitu predstavio je javnosti izgled adaptirane muzejske prostorije za korištenje naočala za virtualnu i proširenu stvarnost, tzv. VR/AR showroom-a. Projekt se financira unutar Interreg IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora; piše Morski.hr
Prostor u kojem će se nalaziti novi VR/AR showroom nastao je pregrađivanjem dijela prve izložbene dvorane u istočnom krilu muzeja. Dosada je bio namijenjen izlaganju amfora i drugih antičkih artefakata, a u novom će ruhu izvrsno nadopuniti trenutačni postav ustanove te će doprinijeti suvremenoj interpretaciji arheološke baštine istočnog Jadrana.
Vrijednost građevinskih radova je 18.370,35 Eura, izvođač je splitska tvrtka ART AND CONSTRUCTION d.o.o., a za stručni nadzor bila je angažirana tvrtka Purić projekt d.o.o.
Nakon opremanja VR showrooma, koje je predviđeno u slijedećoj godini, posjetitelji će uz sofisticirane naočale za virtualnu stvarnost moći „zaroniti“ do izabranih lokacija s izvanrednom arheološkom baštinom u sve 3 zemlje sudionice projekta. Osim fotogrametrijskog snimanja lokaliteta te produkcija pripadajuće VR/AR softverske aplikacije, bit će promoviran i novi turistički proizvod: prekogranična tematska ronilačka ruta.
Sve ove aktivnosti povezane su s aktivnostima poboljšanja destinacijskog menadžmenta ronilačkih lokacija kao i obukama ronioca o podvodnoj arhološkoj baštini te fotogrametrijskom snimanju podvodne kulturne baštine.
Virtualno zaronite do olupina brodova i aviona!
Dan nakon Sv. Nikole, 7. prosinca 2022. godine, u Hrvatskom pomorskom muzeju Split otvorena je dvorana u kojoj posjetitelji virtualno mogu posjetiti nekoliko podvodnih lokaliteta. Dio je to projekta WRECKS4ALL,financiranog unutar Interreg IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora.
Dvorana je nastala pregrađivanjem dijela prve izložbene dvorane u istočnom krilu muzeja, prostora u kojem su se prije nalazile amfore i drugi antički artefakti. Na ugrađenom kaskadnom podestu dobilo se trideset sjedećih mjesta s pripadajućim VR 3D naočalama i po parom ručica za upravljanje kursorima. Ovako opremljen, svatko može virtualno zaroniti na neku od ponuđenih lokacija.
Foto: Hrvatski pomorski muzej SplitFoto: Hrvatski pomorski muzej SplitFoto: Hrvatski pomorski muzej Split
Bilo je ljeto 1990. godine i nevera koja se stvorila doslovno ni iz čega. Na pola puta između Ploča i Trpnja na poluotoku Pelješcu zatekla je putnika legendarnog Jadrolinijinog trajekta Pelješčanka koji i danas prometuje na toj relaciji. Prisebnošću posade na brodu, ali i mještana na pristaništu koji su pomogli žurnog iskrcavanju putnika, srećom nitko nije stradao. Oštećen je tek trajekt.
S portalom Morski.hr svoje sjećanje podijelila je Sonja Grubišić Grozdek iz Zagreba koja se tog 6. srpnja s majkom i bratom zatekla usred nevere na trajektu.
– Putovali smo iz Ploča za Trpanj. Perna, kraj Orebića nam je bila krajnja destinacija. Cijelu noć smo putovali vlakom da bi ujutro stigli do Orebića. Plan je bio provesti cijelo ljeto s rođacima u kampu. Mama nas je samo dopratila do Perne i nakon dva dana se vraćala za Zagreb.
Iz Ploča smo isplovili po vrlo mirnom vremenu. Pravi ljetni dan. Bez vjetra. Negdje na sredini kanala je počelo puhati i navukli su se oblaci. Brod je nastavio prema Pelješcu i kada je pokušao pristati, vjetar je već poprimio orkanske razmjere. Zapravo su valovi izbacili trajekt na obalu. Brod je odvalio dobar dio mola na koji je pokušavao pristati.
Ono što je najviše obilježilo sjećanje na taj događaj je trenutak kad smo shvatili da je krenula nevera i da nas jako valja. Pristanak u Trpanj mi je zapravo bio najstrašniji jer su mene i brata (koji je tada imao 12 godina) razdvojili od mame. Kada su nas napokon skinuli s broda, smjestili su nas u obližnji kafić. Oboje smo bili u velikom strahu jer nigdje nismo mogli pogledom pronaći mamu. Neopisiva je bila sreća kad se uspjela izvući iz broda i doći do nas. U cijeloj nastaloj situaciji je bilo dobro što mama nije digla paniku i zapravo smo sve to vrlo dobro podnjeli. Sjećam se da je mama razgovarala s nekim mještanima koji su bili sa mnom i bratom i nitko se ne sjeća sličnog događaja.I meni je to bila jedinstvena avantura.
Foto: Wikimedia/ Morski.hr
Ali evo, prošlog ljeta s obitelji sam putovala na Korčulu i plovili smo prema Trpnju istom rutom, pa su me pristigla ova sjećanja – posvjedočila nam je o jednoj davnoj neveri Sonja Grubišić Grozdek.
A kako je to izgledalo, pogledajte u videu kojeg je od zaborava spasio još jedan svjedok događaja s Trpnja, Dražan Lapić koji je video stavio na Youtube. Video je snimio Smail Grbo.
Svjetionici su postali turističke destinacije za one koji žele provesti godišnji odmor u tišini i izolaciji. Takvi najčešće biraju isturene rtove ili nenaseljene otočiće. Oni, pak, koji žele još osamljeniji i posebniji doživljaj mogli su boraviti na svjetioniku Frying Pan Tower. Fiksni svjetionik podignut šezdesetih godina prošlog stoljeća zamijenio je brod svjetionik koji je više od 100 godina bio usidren u pličinama tridesetak milja od Southporta u Sjevernoj Karolini, prenosi Otvoreno more.
Svjetionik je, inače, postavljen na metalnu konstrukciju koja je nekad nosila platformu za vađenje nafte. U početku ga je održavala i opsluživala posada Obalne straže SAD-a, dok je poslije potpuno automatiziran i nije bilo potrebe za stalnom ljudskom prisutnošću na njemu. Godine 1992. potpuno je ukinut kao svjetionik.
Šest godina poslije, po cijeni od 85.000 dolara, kupio ga je izvjesni Richard Neal i preuredio u turistički bed and breakfast objekt s osam soba. A da osama i tišina u suvremenom bučnom svijetu i te kako vrijede, govori podatak da cijena vikenda na ovom svjetioniku iznosi oko 1500 dolara po osobi.
Ovo dalmatinsko mjesto se zbog ljepote i bogate baštine te bliskog dodira s morem odavno naziva Mala Venecija, popularni talijanski grad ima poznate gondolijere, a Mala Venecija, kako od milja nazivaju Vranjic ima i mnogo više; dugu pomorsku povijest i vranjičke kapetane, kalafate i ribare. Njima u čast, spomen, Splićanka Branka Bezić Filipović, autorica brojnih knjiga i do 2020.godine poznata dugogodišnja voditeljica splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika, ukoričila je dio bogate pomorske prošlosti u monografiji ‘Mali Vranjic velikoga svita’ u izdanju ‘Naklade Bošković’ – prenosi Gorgonija.com.
Bio mi je veliki izazov i čast prihvatiti poziv Udruge ‘Ruža vjetrova’ i na jednom mjestu objediniti dio vranjičke prošlosti pogotovo stoga jer je Vranjic sačuvao identitet i danas je lijepo mjesto u kojem živi tisuću ljudi. Vranjic je uz to i svojevrsni fenomen, nisu ga ‘progutali’ urbani titani Salona i Split nego je ostao malo misto, pa da iskoristim i poznati citat iz Smojinog i Marušićevog ‘Našega malog mista’ ‘Moglo je i svršit gore…’ – govori autorica.
Foto: Ojdana Koharević
Da je Vranjic puno više od običnog mjesta uz obalu svjedoči i podatak kojega možda mnogi ne znaju, dio epizoda te legendarne serije koja uvijek izaziva emocije, snimljen je u – Vranjicu.
Vranjičani o precima i njihovoj borbi za život kroz stoljeća znaju mnogo, no članovi vranjičke Udruge Ruža vjetrova željeli su ta sjećanja sačuvati u monografiji. Zahvaljujući njihovom entuzijazmu prikupljene su stare fotografije, matrikule, koje svjedoče o slavnoj pomorskoj prošlosti Vranjica. Udruga je lani na sv Nikolu, zabilježila vrijedni minijubilej, 5.godišnjicu, a očuvanje pomorske tradicije i sjećanje na vrijedne ljude Vranjica bila je i ostala njihova misija.
Bartul Grgić, Leo Benzon, Ivica Grgić, Marin Jurić zvani Kapelanić, Tomislav Mandić Gobo, Maja Ercegović, Ivica Mikelić Pelišev…. Ovo je tek dio dugog popisa imena svih Vranjičana i Vranjičanki, pomoraca, kapetana, brodograditelja, ribara, kalafata, časnika stroja, svih onih koji su za more i s morem živjeli i žive još uvijek. Ljubav prema moru, poznato je, poput svih ljubavi na svijetu, ide prirodnim putem; prenosi se generacijama i bezuvjetna je. More je život, more se bira srcem i tako se kroz stoljeća živi od ‘kruha sa sedam kora’, ali i njeguje bogata pomorska baština ovoga maloga mista velikih ljudi.
Foto: Ojdana Koharević
Zato je i autorica, kako nam kaže, monografiju i nazvala ‘Mali Vranjic velikoga svita’ želeći i na ovaj način od zaborava sačuvati veliki svit maloga Vranjica, a time i dio bogate vranjičke povijesti. -U tom malom Vranjicu je od 1900. godine do danas bilo više od 130 pomoraca, a ono što posebno veseli je to što se pomorska tradicija nastavlja, mnogo je mladih ljudi koji biraju pomorska zvanja. –kaže autorica.
Ploveći kroz vranjičku povijest sve od antike do ovih, modernih vremena, saznat ćete da je Vranjic bio dio antičke Salone, pročitati o padu Dalmacije u 7.stoljeću pred naletima Avara i Slavena, ali i doznati kakva je veza Vranjica i antologijske pjesme ‘Leute moj’ legendarnog Tome Bebića, te doznati da su među pomorcima čak tri žene … Tu su i brojne fotografije ne tako davne prošlosti, vranjičkih obitelji, onih koji su s prvim zrakama sunca, ali i po neveri i buri dizali sidro, ostavljali familije pa se opet vraćali s navigavanja, s panulavanja, s punim i praznim mrežama i tako godinama, desetljećima, cijeli život i tu ljubav prema moru prenosili sinovima, kćerima, unucima ….
Foto: Ojdana Koharević
Njima u spomen i čast, a onima koji Vranjic gledaju u prolazu s mora ili na putu iz Splita, u Split, kao podsjetnik da posjete ovo malo misto velikoga svita, prođu kalama i kaletama, prošeću rivom i vrate se nakratko u bogatu pomorsku prošlost vrijednih Vranjičanki i Vranjičana. Oni to itekako zaslužuju! – piše Ojdana Koharević.
