Povodom obilježavanja blagdana svetog Nikole, zaštitnika pomoraca, putnika i djece, portal Pomorac.hr organizirao je susret šibenskih maturanata pomorskih smjerova i profesionalaca iz pomorske industrije. Iskusni govornici budućim naraštajima pomoraca pružili su informacije iz prve ruke te odgovorili na pitanja o tome što ih čeka u njihovoj budućnosti.
Događaj pod nazivom »O pomorstvu s profesionalcima: “43° na lijevo”« održao se u petak, 02. prosinca, u Tehničkoj Školi u Šibeniku. Susret profesionalaca i maturanata tri šibenske srednje škole koje u svojem programu imaju pomorske smjerove: Prometno-tehnička, Tehnička te Industrijsko-obrtnička škola Šibenik, organiziran je u suradnji s našim kolumnistom kapetanom Aronom Baretićem te predstavnicima agencije za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca Azara.
U sklopu događaja, naš kolumnist kapetan Aron Baretić predstavio je učenicima svoju najnoviju knjigu pod nazivom “43° na lijevo”. Riječ je o drugoj knjizi autobiografskih putopisnih priča i crtica, prepunih iskustava koja je kapetan doživio tijekom 33 godine plovidbe svjetskim morima. S učenicima je podijelio nekoliko anegdota, ali i ozbiljnih priča o tome kako zaista izgleda život na moru.
– Smatram da smo djeci uspjeli barem malo približiti problematiku i dati im kratak uvid u ono što bi ih moglo čekati u njihovoj karijeri, rekao je kapetan Aron Baretić.
Nakon predstavljanja knjige kapetana Arona Baretića, učenicima su se obratili predstavnici pomorske agencije Azara, suosnivač agencije Adrijan Šuša te HR Manager Nikolina Plazanjić. Dotaknuli su se tema kao što su nastavak školovanja, globalni nedostatak radne snage u pomorskoj industriji, ali i pružili učenicima vrijedne savjete za gradnju karijere.
– Kada smo mi, prije mnogo godina, krenuli u svijet i počeli graditi svoje pomorske karijere, nismo imali nikoga kome smo se mogli obratiti kako bi nas usmjerili na pravi put. Ovim društveno odgovornim događajem htjeli smo učenicima pružiti upravo to – uvid u svijet pomorske industrije i put kojim će lakše doći do svojih ciljeva, rekao je Adrijan Šuša, suosnivač agencije za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca Azara.
– Naš cilj je bio približiti učenicima rad u pomorskom sektoru te ih usmjeriti prilikom odabira i gradnje karijere. Jako smo zadovoljni odazivom, a pljesak na kraju je potvrdio kako je ovakav pristup vrlo koristan budućim naraštajima pomoraca ili bilo kojem srodnom zanimanju. Nadamo se da smo s ovim događajem probudili interes škola i učenika za buduću suradnju kako bismo ovakve susrete mogli organizirati na godišnjoj bazi, rekla je Nikolina Plazanjić, HR Manager u pomorskoj agenciji Azara.
Na kraju događaja, učenici su pohrlili po svoj primjerak potpisane knjige “43° na lijevo” koje, moramo istaknuti, kapetan Aron Baretić isključivo dijeli besplatno.
– Želim se zahvaliti školi na gostoprimstvu, ekipi portala Pomorac.hr i pomorske agencije Azara na organizaciji promocije moje knjige. Mišljenja sam da je ideja odlična te da bi svakako trebalo ubuduće raditi na sličnim projektima kako u Šibeniku, tako i dalje uz obalu gdje god postoje pomorske škole, zaključio je kapetan Aron Baretić.
Oduvijek je poznato da se ploviti mora. Ploviti zahtijeva znanje, odvažnost, vještinu, snalažljivost i volju, a najbolje to znaju oni koji od mora i za more žive. More predstavlja neizvjesnost i izazov. More je opasan, nepredvidiv i ćudljiv suputnik. Oduvijek se borilo s morem i vjetrovima koji caruju morskim prostranstvima. I taj posao netko mora raditi…
Zvanje pomoraca i ribara uvelike treba Božju providnost, pa tako često u njihovim mislima kolaju zavjeti i vapaji za milosti kod njihovog zaštitnika – svetog Nikole. O postojanom povjerenju pomoraca u moćni zagovor svetog Nikole najbolje svjedoče mnogobrojne kapelice i crkve diljem svijeta, koje su svetom Nikoli u čast pomorci podizali na morskoj obali i otocima, ali i toliki zavjetni darovi koji krase unutrašnjost tih drevnih zdanja. Oni su znak zahvalnosti pomoraca za milosti udijeljene po zagovoru sv. Nikole – najčešće za milost izbavljenja iz velikih životnih pogibelji na moru.
Biti sam na pučini mora nije lako, ali svjetlost nade i Božje prisutnosti, po zagovoru zaštitnika pomoraca i ribara, ugrije srce i daje nam nadu da smo bliže doma, bliže svojim najmilijima.
Tako vama, dragi naši pomorci, ribari i svi oni koji od mora i za more žive, želimo da vam današnji dan, ali i svaki drugi, srce ugrije Božja svjetlost. Neka vas zaogrne svojom toplinom i vodi do sigurne luke, kako biste što prije prešli prag svoga doma i osjetili toplinu i ljubav vaše obitelji koja s nestrpljenjem čeka vaš povratak.
Svečanom akademijom i prikazivanjem dokumentarnog filma “Linija života” u Zadru je, na brodu Marko Polo, proslavljena 75. godišnjica osnutka Jadrolinije, nacionalnog obalnog linijskog putničkog brodara. Slavlje na “Marku Polu” započelo je i prije same svečanosti, nakon zadnjeg zvižduka u pobjedi hrvatske nogometne reprezentacije nad Japanom, što su bivši i sadašnji zaposlenici, gosti i uzvanici ocijenili najboljim mogućim rođendanskim poklonom za Jadroliniju.
Jadrolinija, kako je istaknuto, od samih svojih početaka, od osnutka, 1947. godine, ima nezamjenjivu ulogu u životu stanovnika brojnih hrvatskih otoka kao i primorskih gradova, na što se u svom pozdravnom govoru osvrnuo i predsjednik Uprave David Sopta, naglasivši kako povijest Jadrolinije zapravo seže daleko dalje u prošlost, još u 19 stoljeće, kada su prvi parobrodi hrvatskih brodara počeli ploviti na linijama duž obale, a Jadrolinija je tu tradiciju nastavila i unaprijedila postavši brodarska kompanija kojoj već tri četvrtine stoljeća vjeruju putnici i otočani za koje ona nerijetko život znači, piše Zadarski list.
Foto: Mate Komina
– Naša je bijela flota plava magistrala koja svakodnevno otočane dovozi na posao, omogućava im pristup obrazovanju, liječničkoj skrbi, sportskim i kulturnim događajima i svemu onom što nedostaje na otocima. Ona je brza cesta i autocesta kojom gosti iz cijelog svijeta dolaze vidjeti i uživati u ljepotama, tradiciji i duhu naše Domovine.
Povratak na brojke iz rekordne 2019.
Ova godina nakon stresnih pandemijskih godina bilježi povratak na brojke iz rekordne 2019. godine, usprkos globalnoj energetskoj krizi i drastičnom rastu cijena energenata. To znači da ćemo kraj godine dočekati s više od 12 milijuna putnika i više od tri milijuna vozila. Sve navedeno s punim pravom Jadroliniju pozicionira u društvo najvećih svjetskih brodarskih kompanija u obalnom linijskom prijevozu.
Pri tom bih podsjetio na riječi legendarnog Ante Mrvice koji je kazao “Putnik je zakon. I amen”, kazao je Sopta, ističući kako se tijekom zadnjih nekoliko godina nacionalnoj bijeloj floti pridružilo pet brodova, dok se sljedeće godine se očekuje nabavka novih brodova.
Foto: Mate Komina
Sopta je kazao kako će misija Jadrolinije i dalje biti povezivanje hrvatske obale i otoka, kao dio strateške državne prometne mreže, uz ispunjavanje ove odgovorne zadaće kroz modernizaciju flote, digitalizaciju i uvođenje novih, održivih tehnologija, uz ljude, pomorce i ostale zaposlenike, bez kojih Jadrolinija ne bi mogla funkcionirati i kojima je posebno zahvalio.
Osvrnuo se i na ulogu Jadrolinije i njenih pomoraca u Domovinskom ratu, u kojemu su brodovi bili jedina poveznica između sjevernog i južnog Jadrana, pri čemu su trinaestorica pomoraca izgubila živote, a izgubljena su i četiri broda.
O Jadroliniji kao lideru hrvatskog pomorstva i brodarstva te važnosti tvrtke i njene djelatnosti za Republiku Hrvatsku govorio je i državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Josip Bilaver, zahvalivši svim zaposlenicima Jadrolinije koji su u njeno stvaranje, kako je kazao, utkali svoje živote.
Na brodovima Jadrolinije se živi
– Teško je brojkama i riječima objasniti što Jadrolinija sve znači za Hrvatsku, za naše otočane, za turizam i gospodarstvo. Ona znači prije svega sigurnost i život. Kad treba prevesti bolesnike ili unesrećene do bolnice, djecu u školu. Na brodovima Jadrolinije se uči, odmara, rađa, u svakodnevnom prijevozu putnika. Jednom rječju, živi.
Ona je stup putničkog linijskog prijevoza, koja održava više od trideset državnih i četiri međunarodne linije i na taj način povezuje hrvatske otoke s kopnom i doprinosi ukupnim rezultatima hrvatske turističke ponude, rekao je Bilaver, ističući kako će hrvatska vlada stajati iza svih dobrih odluka koje će osigurati održiv razvoj Jadrolinijine flote, što će u godinama što dolaze omogućiti nošenje s konkurencijom, domaćom i stranom.
Foto: Mate KominaFoto: Mate Komina
Upravo je s tim ciljem i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti predviđena nabava ukupno šest brodova – tri putnička broda i tri katamarana, ukupne procijenjene vrijednosti oko 300 milijuna kuna.
– Nabavkom ovih brodova doprinijet će se podizanju kvalitete usluge javnog pomorskog prijevoza, poboljšanju dostupnosti naseljenih otoka, jer, nemojmo zaboraviti, o prometnoj povezanosti ovisi i kvaliteta života na otocima, koja može biti i presudan čimbenik za zadržavanje života na otocima.
Potpredsjednik Vlade i ministar Butković više je puta rekao kako je Jadrolinija naš nacionalni ponos i predstavlja onu nit poveznicu bez koje mnogi naši ljudi koji žive na otocima ili im gravitiraju, ne bi mogli. Jadrolinija stoga ostaje naš ključni brodar za održavanje sustava javnog obalnog linijskog prometa, a njena primarna zadaća javni obalni putnički prijevoz i u tom smislu, podrška Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ostaje konstanta, rekao je Bilaver.
Dokumentarac “Linija života”
Velika 75 obljetnica bila je motivom za snimanje dokumentarnog filma “Linija života” o najvećem hrvatskom brodaru pod redateljskom palicom Dubravka Merlića. Trideset minuta filma donosi presje samo djelića toplih ljudskih priča koje potvrđuju Jadrolinijinu krilaticu – linija života, od obitelji čija su djeca rođena na Jadrolinijinim brodovima, preko priča onih kojima su život značili u Domovinskom ratu, do malih otočnih poduzetnika i građana kojima i danas znače isto.
– Bit Jadrolinije najbolje opisuje njen slogan – Linija života. Motivacija cijele ekipe bila je divna, uživali smo, svi volimo Jadrolinijine linije i brodove i ljude tako da se nadam da smo uspjeli prenijeti atmosferu ljudi iz Jadrolinije koji rade za ljude s otoka i izvan sezone. To je zapravo najvažnija funkcija Jadrolinije, rekao je Dubravko Merlić, autor filma.
Jadrolinija danas broji 1 800 zaposlenih, od čega gotovo 75 posto čine pomorci. Uz održavanje 34 koncesionirane linije u Hrvatskoj i četiri linije u međunarodnom prometu, Jadrolinija omogućuje povezivanje hrvatskih otoka s kopnom i aktivno sudjeluje u realizaciji hrvatske turističke ponude.
Brodovi tijekom ljetne sezone obavljaju preko 600 polazaka dnevno, a najfrekventnije linije održavaju se gotovo 24 sata na dan. Jadrolinijina flota trenutno broji 53 broda – 36 trajekata za lokalne linije, deset brzih putničkih brodova, tri trajekta za međunarodne linije i četiri klasična broda.
Nakon što se medijima proširila vijest da je Makaranin Goran Vranješ prošlog četvrtka odbio primiti priznanje za spašavanje na moru, što je do sada nezabilježen potez u preko 50 godina tradicije Plave vrpce Vjesnika, Sindikat pomoraca Hrvatske uputio je danas priopćenje za medije. Ne navodeći direktno spomenuti incident, iz središnjeg ureda Sindikata naglasili su da politika nema nikakav utjecaj na rad Odbora za dodjelu Plave vrpce, kao niti na SPH kao nositelja nagrade.
Dopis Sindikata pomoraca Hrvatske prenosimo u cijelosti:
„Svečana dodjela priznanja Plava vrpca Vjesnika održana je 1. prosinca u Dubrovniku. Dobitnik priznanja u pojedinačnoj konkurenciji je ronilac Branslav Danevski, dok je u momčadskoj konkurenciji priznanje Plave vrpce Vjesnika pripalo posadi grčkog LNG tankera Gaslong Glasgow pod zapovjedništvom zadarskog kapetana Alena Gospića.
Ove godine bilo je trinaest nominacija: dvije u pojedinačnoj i jedanaest u momčadskoj konkurenciji.
Upravo zato što se smatra da je, na neki način, svaki poduhvat vrijedan priznanja, svima nominiranima uručuju se plakete kao uspomena za nominaciju, dok pobjednik u momčadskoj konkurenciji dobiva srebrnu plaketu i plamenac, a u pojedinačnoj konkurenciji zlatni prsten i plamenac. Smatramo da su svi poduhvati spašavanja hvalevrijedni te da je riječ o osobama koje odlikuje visoka nesebičnost i skromnost.
Ove godine među nominacijama bio je i poduhvat spašavanja trojice Makarana – Marija Prnjka, Marina Puharića i Gorana Vranješa, koji su spasili, po olujnoj buri ispred Makarske s gliserom od 7,5 metara, dvije strane tinejdžerice u dobi od 14 i 15 godina, koje su 16. travnja ove godine isplovile na more na dasci za veslanje.
Gospodin Puharić i gospodin Prnjak bili su na svečanoj dodjeli Plave vrpce Vjesnika i preuzeli plaketu za nominaciju.
Plava vrpca Vjesnika je jedinstveno priznanje koje se dodjeljuje za poduhvat spašavanja ljudi i imovine na moru, a utemeljio ga je 1966. godine poznati novinar i pjesnik Ratko Zvrko (1929.-1998.), u to vrijeme urednik pomorstva u Vjesniku.
Sindikat pomoraca Hrvatske je preuzeo organizaciju dodjele Plave vrpce Vjesnika 2012. godine, nakon gašenja lista Vjesnik, u želji da se i dalje vrednuju najplemenitije ljudske vrline – hrabrost, požrtvovnost, solidarnost i čast, kako pomorca tako i drugih ljudi od mora.
O dobitnicima prestižnog priznanja odlučuje Odbor za dodjelu Plave vrpce na čelu s tajnikom i predsjednikom Odbora. Odbor je neovisno tijelo čiji članovi rade volonterski i koji svake godine imaju težak posao, odabrati dobitnike Priznanja. Politika nema nikakav utjecaj niti na rad Odbora, kao niti na SPH kao nositelja nagrade.
Sindikat pomoraca Hrvatske u potpunosti podržava odluke Odbora i ni u kojem smislu se ne miješa u izbor dobitnika“,stoji u dopisu središnjeg ureda Sindikata pomoraca Hrvatske.
U Dubrovniku je u četvrtak, 1. prosinca, održana svečana dodjela priznanja Plava vrpca Vjesnika, koja se od 1966. godine tradicionalno dodjeljuju za spašavanja na moru. Priznanja su dodijeljena u pojedinačnoj konkurenciji Puljaninu Branislavu Danevskom za spašavanje dvije nautičarke čija se jedrilica prevrnula nedaleko od Pule, dok je u momčadskoj konkurenciji nagradu osvojila posada grčkog LNG tankera Gaslong Glasgow pod zapovjedništvom kapetana Alena Gospića iz Zadra, koja je u studenom 2021. u blizini Kube spasila 17 kubanskih migranata.
Među nominiranima u momčadskoj konkurenciji bila su i trojica Makarana: Goran Vranješ, Marin Puharić i Marijo Prnjak. Oni su 16. travnja ove godine sa gliserom spasili dvije djevojčice na dasci u dobi 14 i 15 godina koje je bura otpuhala daleko od kopna. U tom trenutku, trojica Makarana nisu bila na moru već na obali, no kada su vidjeli što se događa i kakva opasnost prijeti djevojkama, brže-bolje su reagirali i po jakom nevremenu isplovili kako bi spasili dvije tinejdžerice iz Češke.
Podsjetimo, djevojčice je tada s obale primjetila Nina Dimkovska i obavijestila svog momka Gorana Vranješa da se radi o ozbiljnoj situaciji i da ih je bura već odnijela predaleko u Brački kanal. Makaranin je najprije konktakrirao Lučku kapetaniju i Makarsku obalu te u kratko vrijeme se s našao Marinom Puharićem i vlasnikom broda Mariom Prnjkom u makarskoj luci odakle su isplovili tražeći dvije maloljetne Čehinje. Spašene su oko kilometar i pol od obale i to nakon samo 6-7 minuta iako ih je zbog vjetra i visokih valova bilo izuzetno teško uočiti.
Herojski čin naših sugrađana nominirao ih je za Zlatnu vrpcu Vjesnika, zbog čega su sva trojica bili pozvani na dodjelu priznanja u dubrovačkom hotelu Palace. Ipak, na kraju je iza svega ostao pomalo gorak okus. Od trojice Makarana pojavila su se dvojica, dok je Vranješ odbio preuzeti zahvalnicu.
Makarska Danas popričala je s Makaraninom o razlozima ovog, kako doznajemo, do sada nezabilježenog poteza u preko 50 godina tradicije Plave vrpce Vjesnika. Vranješ je kazao da je više razloga zbog kojih je odlučio ignorirati dodjelu priznanja. S jedne strane, imena dobitnika su bila poznata i prije same dodjele, dok je puno veći problem, govori nam Vranješ, u samim kriterijima dodjele.
– Ne bih toliko nisko pao da radi jednog komada karte, domjenka i noćenja u hotelu prodam obraz – kratko je odgovorio Goran Vranješ, kazavši kako je razočaran što se “politika i nepoštenje miješaju u sve”.
– Za mene je ovo sramota sindikata pomoraca, pogotovo izjava Damira Hercega, koji je u razgovoru za televiziju naše riskiranje vlastitih života usporedio s time da je kapetan duge plovidbe riskirao karijeru ili eventualno jednu kapetansku plaću. Kapetanu je dužnost pomoći osobi u nevolji na moru. S druge strane mi smo obični civili koji su bili na kopnu, i sami smo dosta riskirali isplovivši u takvim uvjetima, ali da se nismo organizirali u samo nekoliko minuta, tko bi pomogao tim djevojčicama?
– Svima nama je moralna obaveza pomoći u spašavanju svakog ugroženog života, ali je van pameti da se u isti rang stavljaju zapovjednici kojima je to dužnost, s civilima koji su i sami mogli stradati ali su svejedno odlučili učiniti sve kako bi spasili nečiji život – rezignirano je kazao Vranješ.
– Smatram da je Sindikat pomoraca sa izjavom na kanal RI Damira Hercega dotako dno dna. Očekujem javnu ispriku, jer uspoređivanje ugroze karijere i plaće sa ugrozom života je toliko jadno i sramotno, kratko je rekao Goran Vranješ za Pomorac.hr.
Kad smo prije skoro godinu dana ‘otkrili‘ Marina Njirića, koji je lani u prosincu ispričao kako je stvorio ‘Skalu‘ od lego kockica, bilo je jasno da će se ova priča nastaviti jer je kreativnost koja izbija iz Marina – nezaustavljivo vrelo novih ideja.
Tako je 38-godišnjak, koji je diplomirao strojarstvo i brodogradnju, svoj hobi pomalo počeo pretvarati u posao kojim bi se rado bavio i od njega živio. Zasad to još nije slučaj, ali ide tim putem, piše Dubrovački vjesnik.
Lani se iz Zagreba, gdje je studirao, a onda i duže vrijeme radio na fakultetu kao vanjski suradnik, a uz to radio i u Rimca kao konstruktor u odjelu razvoja, vratio u rodni Dubrovnik i odlučio ostati tu.
Kao predan dundo svom neputu i nepući, sestrinoj djeci Lovru i Dori, primijetio je da tom uzrastu u Dubrovniku nedostaje edukativnog sadržaja i tu prepoznao priliku za ponuditi im zanimljivu vanškolsku aktivnost – edukacije slaganja kockica. To neće biti ono klasično slaganje, već kompjutersko, u 3D obliku. Radionice kreću početkom 2023. za djecu od 9 do 14 godina, o čemu će nas Marin detaljnije izvijestiti na svojoj web i fb stranici Kockus.
– Čekam da se riješi papirologija. Djeca vole slagati kockice. Lego je ove godine proslavio 90 godina postojanja kompanije, tako da to uopće nije upitno. No, Lego kockice su skupe i koliko god ih imamo, nije nam dosta. Smetaju po kući, posebno ako se živi u manjem stanu. A danas svi imaju računalo, za razliku od nas kad smo bili mali. Na računalu postoji program koji je fantastičan za slaganje 3D modela, znači kockica. Svaka industrija ga koristi, pa tako i Rimac. Prvi Rimčev auto je nastao na kompjuteru, pa je s kompjutera prešao u stvarnost. Tako i Lego, sve je prvo nastalo na računalu, pa kad prođe tisuće testova i proba, završi na polici. To je budućnost. Djeca ionako provode vrijeme ispred ekrana, a mogli bi ga provoditi kvalitetnije, usvajanjem vještina kroz igru koje im kasnije mogu postati i posao – kaže Marin i dodaje kako će cijeli program biti na engleskom, što je još jedan ‘plus‘ u usvajanju znanja.
IMA NEŠTO U TIM BRODOVIMA
No, vratimo se na brodove, od kojih je sve počelo. Nakon što je napravio ‘Skalu‘, koju smo lani predstavili, palo mu je napamet napraviti novi brod, ovaj put gusarski. A evo kako je nastao ‘Kosmeč‘:
– Gledali smo s djecom ‘Pirate s Kariba‘ jedne nedjelje popodne i nakon filma odlučili složiti brod. Nismo imali sve dijelove, ali je Lovro u jednom setu imao jednu malu gusarsku barčicu. Rekao sam mu da ćemo od nje probati složiti manji gusarski brod. Složili smo brod koji je ‘ličio na nešto‘ – smije se Marin. – Kasnije sam doma razmišljao o tom brodiću koji smo složili i probao napraviti ‘više s manje‘ – sa što manje kockica pokušao sam stvoriti brod. Napravio sam tri verzije i konačno ga uspio dobiti. Ta tri Kosmeča već imaju svoje nove vlasnike – jedan je za Lovra, drugi za Doru, a treći za Bornu.
– Taj mali gusarski brod, koji sam nazvao ‘Kosmeč‘, ima samo 198 kockica, za razliku od ‘Skale‘, koja ih ima 1300. ‘Kosmeč‘ ima sve što treba imati gusarski brod, komprimirano na mali set – opisuje.
Foto: Kockus / Marin Njirić
– Svo znanje koje sam stekao na fakultetu i u tvrtki Rimac svjesno i nesvjesno koristim dok gradim kreacije – ističe Marin. – Ima nešto u tim brodovima, pogotovo u starim jedrenjacima. Romantični su, a možda je to samo bijeg od ove sad stvarnosti. Fora su, ljudima se sviđaju, nisu bez razloga svi ti filmovi snimljeni o tom vremenu.
‘Kosmeč‘ je u međuvremenu postao i komercijalni proizvod koji se može kupiti.
– Kontaktirali su me Kinezi ovog ljeta. Napravio sam strip koji je baziran na temi ‘Kosmeča‘, radnja je gusarska. To je bila priča koja mi se vrtila po glavi dok sam ga slagao, pa sam napravio strip – kaže Marin, čiji su talenti, kako se pokazalo, raznoliki.
A SADA DOLAZI ‘TRITON‘
– Napisao sam ga i producirao na kompjuteru, te objavio na internetu. U svijetu se pokazao interes za ‘Kosmečom‘ kao dizajnom, pa sam završio na portalu koji se bavi lego kreacijama iz vremena jedrenjaka i gusara, za koji sad i pišem kao autor. Napisali su članak o ‘Kosmeču‘ i tako je to došlo do Kineza – opisuje kako su saznali za njegov gusarski brod. – Svidio im se dizajn. Prodavao sam samo upute u PDF-u kako se može složiti. Znači, čovjek može kupiti upute i od svojih kockica koje ima doma složiti brod. Kinezi su vidjeli da sam originalni dizajner i ponudili mi da prodaju moj dizajn. Prvo sam bio skeptičan jer nisam bio siguran u kvalitetu njihovih kockica. Poslali su mi na dar 2800 kockica na testiranje, u biti je to bio jedan veliki brod. Oduševio sam se kvalitetom kockica. Jedino što na njima ne piše Lego, ali to nije krivotvorina jer Lego više nema patent za proizvodnju kockica, tako da se tržište otvorilo za sve druge proizvođače. Tko ima kapital, može ući na to tržište i prodavati svoje kockice. Lego ima trademark na figurice, pa je samo njihova proizvodnja ilegalna.
Foto: Kockus / Marin Njirić
– Moj brod su Kinezi nazvali ‘Warty Crab‘, ‘Kosmeč‘ na engleskom. Može ga se kupiti za 190 kuna, a dostava je besplatna do Hrvatske – govori Marin. Dali su nam i promo kod za sve domaće ljude – Marin (18 posto), a isti popust vrijedi i za Skalu i za Kosmeča.
Htio je Marin, osim ‘Skale‘, napraviti i ‘Zrinskog‘, ali ga je, kaže, zasad izgurao drugi projekt:
– Radim na ‘Tritonu‘ koji je potonuo ispred Lokruma. Ljudi me pitaju koliko mi treba za napraviti jedan brod, ali takav projekt nema vremensko ograničenje. Napravim ga u segmentima. Dva tjedna radim, pa dva mjeseca to stoji i ‘kuha‘. Radim kad mi dođe. Nakon godinu dana, ‘Triton‘ je pri kraju. Čekam da mi dođu prave kockice, da ga sastavim i provjerim valja li sve jer na kompjuteru nikad ne znam je li to – to. Vidjet ćemo uskoro. Ako bude sve dobro, trebao bi izaći početkom 2023. Kinezi su već zainteresirani, pokazao sam im digitalne slike i oduševljeni su. S ‘Tritonom‘ mislim napraviti i nastavak stripa – najavljuje.
Marin zasigurno ni tu neće stati – već ima nove ideje za kreativne projekte. Želja mu je napraviti dubrovački galijun, a ima još dva projekta na kojima povremeno radi. Fokus mu je sada na edukaciji djece, ‘Tritonu‘ i što će biti sa suradnjom s Kinezima, a za njega će se zasigurno još daleko čuti!
Jedna osoba je poginula, a još četiri su ozlijeđene u kasnim večernjim satima u utorak kada je veliki (“rogue”) val zapljusnuo kruzer tijekom plovidbe južno od Cape Horna, najjužnije točke Južne Amerike, priopćili su u četvrtak iz norveške kompanije Viking Cruises.
Nesreća se dogodila u utorak, 29. studenog, u kasnim večernjim satima po lokalnom vremenu. Kruzer Viking Polaris pod zastavom Norveške bio je na povratku prema luci Ushuaia u Argentini nakon putovanja oko Antarktike kada je brod iznenada zapljusnuo ogroman val. Nekoliko brodskih okna je razbijeno, pri čemu je jedan putnik poginuo, a četiri su ozlijeđena, javlja FleetMon.
“S velikom tugom javljamo da je u nesreći na kruzeru Viking Polaris jedan putnik izgubio život. Obavijestili smo obitelj nesretnog putnika”, naveli su iz norveške kompanije. Iz Vikinga navode da ostali ozlijeđeni putnici nisu životno ugroženi, a pružena im je hitna medicinska pomoć na brodu, prenose norveški mediji.
Brod je pretrpio manja oštećenja. U srijedu poslijepodne pristao je u argentinsku luku Ushuaia. Norwegian Accident Investigation Board provest će istragu.
Viking Polaris najnoviji je kruzer u floti Viking Cruises, a zaplovio je u listopadu ove godine, nakon svečane ceremonije imenovanja koja se održala 30. rujna u Amsterdamu. Brod je dug 205 metara, a posebno je dizajniran za plovidbu polarnim područjima. Može primiti 378 putnika i 256 članova posade.
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik
Ivo Batričević je za jubilarni, 100. nastavak feljtona Priče o moru i brodovima donosi zanimljivosti vezane uz veličanstvenu Aquitaniju s kojom se nadmetao i tragični Titanic.
RMS Aguitania jedini je brod s četiri ciminjere koji nas je posjetio, i to u travnju 1928. godine. U svim dosadašnjim nastavcima feljtona prilagao sam fotografije brodova u Dubrovniku, a od AQUITANIE nemam nijednu stoga prilažem nekoliko kartolina koje će pokazati njenu veličinu, raskoš i ljepotu, piše Ivo Batričević za Dubrovački Dnevnik.
Svjetskim morima plovilo je toliko puno znamenitih brodova da ih je na jednome mjestu teško sve i nabrojiti. Među tim velikanima, značajno je mjesto uvijek pripadalo i transatlantiku koji je nosio ime nekadašnje rimske provincije na današnjem jugozapadu Francuske – AQUITANIA.
AMBICIOZNIJA OD TITANICA
U prestižnoj utrci za najbržim i najluksuznijim oceanskim putničkim lajnerima, početkom dvadesetog stoljeća britanski je brodar Cunard naručio seriju od tri broda koje je krstio imenima MAURETANIA, LUSITANIA i AQUITANIA i koji su kasnije sačinjavali dobro znani “Veliki trio”.
Odgovor na njihovu pojavu je brzo uslijedio od konkurentskog brodara White Star Line koji u isto vrijeme gradi blizance: OLYMPIC, BRITANNIC i tragični TITANIC, svaki od po 45000 bruto tona. Kako su ovi brodovi bili znatno veći od dva već izgrađena broda, MAURITANIE i LUSITANIE (31500 BT), Cunard je svoj treći brod preinačio i izgradio ga tako da po svim svojim mjerama i opremom bude superioran konkurenciji.
KUMA JOJ JE BILA GROFICA
Novogradnja broj 409, krštena imenom AQUITANIA, je u nazočnosti oko 100 tisuća znatiželjnika napustila navoze brodogradilišta John Brown u škotskom Clydebanku kod Glasgowa 21. travnja 1913. godine. Kuma broda je bila Alice Maud Olivia Stanley, grofica od Derbyja, rođena kao kći sedmog vojvode od Manchestera i njegove supruge, grofice Louise von Alten.
Na prvo je putovanje iz Liverpoola do New Yorka zaplovila u svibnju sljedeće godine, a nakon toga je preuzela liniju Southampton – Cherbourg (Francuska) – New York. Imala je 45647 bruto tona, a bila duga 275, široka 29,4 i gazom od 10,6 metara. Četiri moćne Parson parne turbine trostruke ekspanzije ukupne snage 59000 KS preko četiri propele pokretale su je brzinom od 23 čvora. Brod je na svojih devet putničkih paluba mogao prihvatiti 618 putnika u prvom razredu, 614 u drugom i čak 1998 putnika u trećem putničkom razredu, a njih su opsluživala 972 člana posade. Bio je među posljednjim izgrađenim putničkim brodovima na svijetu s četiri ciminjere i smatralo se da je među njima bio i najljepši. Zato je i nosio titulu ‘Ship Beautiful’.
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik
JEDINA PREŽIVJELA OBA RATA, NAJVEĆA OD SVIH…
AQUITANIA je po mnogočemu bila jedinstven brod. Izgrađena je kao tada najveći putnički brod na svijetu, preživjela je kao jedini veliki lajner oba svjetska rata i imala izuzetnu dugu i uspješnu karijeru. Bila je najduži i najuspješniji brod u impozantnoj Cunardovoj floti dvadesetog stoljeća, a bila je prvi brod koji je nakon potonuća TITANICA imao dovoljno čamaca za spašavanje za prihvat svih putnika i članova posade.
Nakon samo tri obavljene plovidbe preko Atlantskog oceana, AQUITANIA je rekvirirana u vojnu službu. Za potrebe savezničkog ratnoga stroja plovi naizmjenično kao oklopljeni transporter ili brod-bolnica. Na svojim prostranim palubama ponekad je znala prihvatiti i do osam tisuća vojnika.
Brod je krajem 1919. vraćen Cunardu za kojeg, nakon preinake u brodogradilištu Armstrong Whitworth Newcastle, opet plovi na pruzi za New York. Tom prigodom je izvršena rekonstrukcija glavnih brodskih pogonskih parnih strojeva i od tada AQUITANIA prelazi s upotrebe krutih goriva (garbun) na tekuće (dizel). Da ne bih zbunio čitatelje, moram pojasniti kako su i dalje ostale parne turbine kao glavni pogon, ali im je samo promijenjeno ložište.
U DUBROVNIKU NA USKRŠNJEM PUTOVANJU
Godine 1926. je potpuno preuređena za smještaj 610 putnika u prvom, 950 u drugom i 640 putnika u turističkom razredu. Nažalost, velika ekonomska kriza negativno utječe na prekooceanska putovanja pa Cunard sa svojim doista popularnim brodom organizira i prva jeftinija kružna putovanja.
U sklopu uskršnjeg putovanja koje je organizirano s polaskom iz New Yorka 21. ožujka 1928., AQUITANIA je početkom travnja doplovila i do Dubrovnika. To joj je ostala i jedina zabilježena posjeta našemu gradu.
Iako je ranije bilo planirano da AQUITANIA, nakon izgradnje broda QUEEN ELIZABETH, bude raspremljena, novi svjetski ratni sukob ju je 1939. ponovo vratio u ratnu službu. Sljedećih je osam godina služila za transporte vojnih potencijala, većinom u Tihom i Indijskom oceanu. Računa se kako je u tim plovidbama prevalila preko 500 tisuća milja i u njima prevezla oko 400 tisuća vojnika.
NIJE IZBJEGLA SUDBINU STARIH BRODOVA
Nakon završetka rata AQUITANIA se nije vratila svojim ranijim prugama nego je neko vrijeme za račun kanadske Vlade prevozila izbjeglice i emigrante iz Europe prema luci Halifax. Raspremljena je 1949., da bi već sljedeće godine, kao posljednji od putničkih brodova s četiri ciminjere, bila izrezana u staro željezo pored škotske luke Faslane.
Tako je, poslije punih 36 godina te nakon ukupno isplovljenih tri milijuna milja i prevezenih 1,2 milijuna putnika, sa svjetske scene nestao jedan od najpoznatijih putničkih brodova, koji u svojim plovidbama nije zaboravio posjetiti i Dubrovnik. A ovdje je bio i ostao zabilježen kao jedini kruzer s četiri ciminjere koji ga je ikada posjetio.
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik
PEGASUS je u Dubrovniku imao ukupno 79, a HERMES 76 uplovljavanja, pa su tako u povijesti kružnih putovanja u Dubrovniku ostali doista dobro zapamćeni.
Kada je grčki brodar Epirotiki Line iz Pireja početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučio uvesti trajektno putničku liniju između talijanskih, grčkih, ciparskih i izraelskih luka, kupljena su u Kanadi 1961. godine dva polovna broda PRINCESS ELIZABETH i PRINCESS JOAN, svaki po 5251 bruto tona. Izgrađeni su 1930. godine u brodogradilištu Fairfield Shipbuilding & Engineering Co Ltd. u Glasgowu za kompaniju Canadian Pacific Railway Company-West Coast za koju su plovili na liniji između luka Seattle, Victoria i Vancouver. Brodovi su bili dugi 114, a široki 16 metara. Dvije parne turbine osam cilindarskih motora Harald & Wolff četverostruke ekspanzije ukupne snage 3600 KS su mu preko dvije propele davale plovidbenu brzinu 16 čvorova. Imali su tri ciminjere, prevozili su ukupno sa sjedećim mjestima 1000 putnika; od toga 180 u prvoj klasi, 140 u kabinskoj i 150 u turističkoj klasi. Za ukrcaj i iskrcaj vozila su imali bočne rampe, piše Ivo Batričević za Dubrovački Dnevnik.
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik
Godine 1961. ih kupuje Epirotiki Line te ih preko Tihog oceana, Panamskog kanala, Atlantskog oceana i Sredozemnog mora dovode do matične luke Pirej. Djelomično ih preuređuju i otada imaju po jednu ciminjeru. Pod novim imenima PEGASUS i HERMES zaplovili su na trajektnoj liniji između: Haife, Pireja, Brindisia i Venecije. Međutim, vrlo brzo zbog neisplativosti linije i konkurentnih brodova, mijenjaju namjenu. Ponovo se preuređuju i započinju ploviti na kružnim putovanjima po grčkim otocima i Sredozemlju i do ruskih luka Yalta i Odessa u Crnom moru.
KRUŽNA PUTOVANJA HERMESA I PEGASUSA
U Dubrovnik je HERMES prvi put uplovio 10. travnja 1965. u 6:00 sati, a PEGASUS 18. lipnja 1965. u 8:00 sati da bi već u podne otplovili prema Veneciji. Te je prve godine PEGASUS posjetio Dubrovnik ukupno devet puta. U sljedećih sedam godina u grušku luku uplovljava u prosjeku oko deset puta godišnje, sve do 3. studenog 1972. kada u 11:00 sati posljednji put odlazi prema Veneciji. HERMES je prve godine posjetio Dubrovnik ukupno 13 puta, a u sličnom intervalu kao i PEGASUS plovi godinu dana dulje, do 14. rujna 1973. godine. Tada se i on konačno oprostio od dobro mu poznate gruške luke.
U Španjolskoj se po cijeni od 10.000 pezeta u sezoni 1967. prodavalo 19-dnevno kružno putovanje brodom HERMES s polaskom iz Palme de Mallorce i završetkom u Veneciji, tičući luke: Tunis, La Valletta, Iraklion, Bejrut, Haifa, Rodos, Mikonos, Pirej, Istanbul i Dubrovnik.
Njemačke su putničke agencije u sezoni 1968. godine s polaskom iz Frankfurta organizirale dvotjedna kružna putovanja brodom PEGASUS po cijeni od 694 njemačke marke s itinererom: Venecija, Split, Pirej, Iraklion, Limassol, Haifa. Famagusta, Rodos, Pirej, Krf, Dubrovnik, Venecija.
PEGASUS je po cijeni između 1515 i 3150 američkih dolara po osobi s polaskom iz Venecije 13. lipnja, 11. srpnja, 8. kolovoza, 5. rujna i 3. listopada 1969. na dvotjednim kružnim putovanjima posjećivao luke: Dubrovnik, Krf, Katakolon, Pirej, Yalta, Odessa, Burgas, Istanbul, Delos, Mikonos, Pirej, Itea, Messina, Porto Cervo i Nica te istim lukama natrag iz Nice prema Veneciji.
PEGASUS je u Dubrovniku imao ukupno 79, a HERMES 76 uplovljavanja, pa su tako u povijesti kružnih putovanja u našem Gradu ostali doista dobro zapamćeni. Grušku luku su posjetili čak 155 puta!
OD 1973. SLUŽE KAO BRODOVI ZA SMJEŠTAJ RADNIKA
HERMES je od 1973. povučen s kružnih putovanja te ga Epirotiki daje u najam za smještaj radnika koji su radili na naftnim platformama u Sjevernom moru i vezuje ga u Niggs Bay u Škotskoj. Godine 1974. je završio u rezalištu brodova TW Ward Ltd. u Inverkeithingu-Škotska.
PEGASUS je imao istu sudbinu te ga je brodar Epirotiki Line 1973. također dao u najam. Mijenja ime u HIGHLAND QUEEN te i on služi za smještaj radnika u Škotskoj koji su radili na naftnim platformama u Sjevernom moru. Godine 1975. Epirotiki ga prodaje Highland Shipping Co., a brod ostaje i dalje na istoj dužnosti do ožujka 1976. kad odlazi u rezalište brodova Brugge Scheepssloperij NV pored Zeebruggea u Beligiji.
Ivo Batričević
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik
Art radionica Lazareti postala je prošli vikend lučica, dodouše na suhome, a zaposjele su je elegantne drvene brodice, koje je izgradila umjetnica i brodograditeljica Matea Šabić Sabljić. Jedna od njih izgrađena je od metli koje su umjetnici donirali Dubrovkinje i Dubrovčani, a nosit će ime svjetioničarke s Dakse Eudoksije Kustrić.
Okupili su se Dubrovčani u velikom broju, znatiželjni da vide Mateine brodice i svoje metle ugrađene u jednu od njih, piše Dubrovniknet.hr.
EUDOKSIJA KUSTRIĆ bila je svjetioničarka na dubrovačkom otočiću Daksa, svjetlila je svjetionikom 1901. godine. Nije bilo lako, a ni uobičajeno biti svjetioničarka i Eudoksija se zasigurno morala nositi s mnogim izazovima svoga vremena. Bila je iz svjetioničarske obitelji Kustrić koja je obilježila prvih 30 godina rada svjetionika. 150 godina od prvog svjetla, a 121 godinu nakon naše svjetioničarke, svjetionik je ove godine ponovno zasvjetlio. Bilo je uobičajeno da svjetioničar na svjetioniku živi s obitelji, a žena je bila sposobna upravljati svjetionikom kada je svjetioničar bio onemogućen te je svakodnevno sudjelovala u radu svjetionika. U određenom povijesnom trenutku žene svjetioničara uspjele su se izboriti da budu plaćene za svoj rad, u početku kao asistentice, a potom i kao samostalne svjetioničarke.
Flota BRODI/ONA je plovna, mobilna instalacija u stalnoj izgradnji, a nastaje u čast morskim i pomorskim heroinama, koje su, unatoč predrasudama i zabranama, plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet. Od gusarskih kraljica i gusarica, moreplovki i brodograditeljica, koje su se od vremena prije nove ere pa sve do 20. stoljeća najčešće prerušavale u muškarce zbog dobro nam znanog uvjerenja da je “žena nesreća na brodu”, sve do pionirki 20. stoljeća koje su samostalno oplovljavale planetu, sudjelovale u utrkama, elektrozavarivale brodove tijekom svjetskih ratova. Koje su se izborile za prava na školovanje i rad u tehničkim strukama te kao inženjerke i obrazovane pomorske arhitektice konstruirale i dizajnirale brodove. Koje su kao obrazovane pomorkinje, kapetanice i časnice upravljale brodovima i plovile morima. Koje su kao obrazovane znanstvenice sudjelovale u utemeljenju znanosti o moru, istraživanju i mapiranju oceana i morskog života, kao aktivistice se zauzimale za očuvanje i spašavanje morskog svijeta i istovremeno doprinosile pomicanju granica i ravnopravnosti. Sve do danas kada ravnopravno studiraju, plove morima i konstruiraju brodove, a ipak i dalje sudjeluju s manje od 2% zaposlenih u pomorskoj industriji svijeta. U galeriji donosimo dio atmosfere s ove jedinstvene izložbe, koju u Art radionici Lazareti možete pogledati do 16. prosinca. Osim izložbe 10. prosinca bit će u Posatu organizirano svečano porinuće i krštenje dubrovačke brodice, a Matea će intervenirati i u dubrovačkom Pomorskom muzeju gdje će se od 10. prosinca naći životne priče hrabrih žena koje su živjele s morem i od mora.
