O nama  |  Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 316

Kraj agonije: Svi pomorci s “Mirjane K” vratili su se kući

By
redakcija
-
0
Foto: MarineTraffic

S broda su iskrcana još i dvojica Albanaca i jedan Crnogorac. Zajedno s još dvojicom Hrvata, koji su pušteni prije desetak dana, bili su pet mjeseci zadržani na brodu koji je u Pireju zaustavljen zbog dugova, a brodar, riječka tvrtka Alveus Capital, ostavila ih je bez plaća i zaliha hrane i vode

RIJEKA – Nakon gotovo pet mjeseci neizvjesnosti i iščekivanja petorica preostalih članova posade broda »Mirjana K«, među kojima su i dvojica hrvatskih državljana, iskrcana su s broda i u subotu su iz Grčke krenuli kućama. U subotu nešto prije 19 sati naši su pomorci sletjeli u Zračnu luku »Franjo Tuđman« u Zagrebu, piše Novi list.

Uz dvojicu Hrvata na brodu su bila još i dvojica Albanaca i jedan Crnogorac, a da je konačno došao kraj agoniji potvrdio je Luka Simić, inspektor Međunarodne federacije transportnih radnika(ITF) koji već više od četiri mjeseca radi na rješavanju ovog mučnog slučaja koji je još jednom potvrdio zbog čega pomorački kruh ima sedam kora.

Iscrpljujući pregovori

– S velikim zadovoljstvom mogu potvrditi da i ostalih pet članova posade kreće svojim obiteljima nakon što su prije desetak dana iskrcana dvojica pomoraca iz Hrvatske. Nakon gotovo pet mjeseci agoniji pomoraca s broda »Mirjana K« napokon je došao kraj. Nakon dugotrajnih i iscrpljujućih pregovora s lučkim vlastima napokon su se smilovali i dozvolili repatrijaciju ostatku posade. Ovi pregovori u samoj završnici nisu bili nimalo lagani te bih se ovim putem htio zahvaliti prvenstveno pomorcima s »Mirjane K« na strpljenju i ukazanom povjerenju, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ateni i Paris MoU Secretariatu (Organizacija koja okuplja pomorske administarcije europskih priobalnih država) na pomoći u pregovorima s lučkim vlastima, djelatnicima Kvarner Crewing Servicesa i svima koji su pomogli u rješavanju slučaja, rekao je Simić koji nije krio emocije i olakšanje konačnim rješavanjem pitanja repatrijacije nesretnih pomoraca koji su na sidrištu ispred grčke luke Pirej proveli gotovo pet mjeseci.

Nekadašnji pomorac, osebujni 64-godišnjak iz Gospića godinama izrađuje predmete od šiblja. Njegove pletene torbice su i na sajmu mode u Milanu

By
redakcija
-
0
Foto: Novi list

GOSPIĆ – Na 24. tradicijskoj izložbi Jesen u Lici mali je broj izlagača pred očima mnoštva posjetitelja svojim rukama radio ono čime je želio zadiviti javnost. Jedan od njih je Mladen Bušljeta iz Gospića. Za neke čudak, za druge osobenjak, a za treće umjetnik.

Mladen već godinama živi od pletenja košara, torbi i drugih uporabnih predmeta od vrbovog šiblja. Pod njegovim snažnim prstima šiblje zauzima oblik i formu kakvu on želi. Na naš upit kako ćemo ga apostrofirati u tekstu, ovaj 64-godišnjak iz okolice Gospića spremno odgovara, piše Novi list.

– Napišite da sam samostalni umjetnik. To ustvari i jesam.

Mladen je na svojem štandu izložio mnoštvo proizvoda od vrbovog šiblja, kao i jedan novi detalj: ženske torbice. Doznajemo kako će se ovi neobični uporabni predmeti sljedećeg tjedna preko posredovanja zagrebačkih dizajnera pojaviti na Tjednu mode u Milanu. Ukrašene tradicijskim mini elementima vezanim uz Liku, torbice na sebi imaju neizostavnu ličku kapu i druge elemente koji nedvosmisleno govore odakle torbice potječu.

Dok ga snimamo, Mladen nema previše vremena za razgovor. Već je umoran od zapitkivanja mnogih znatiželjnika koji ga susreću i žele doznati koju informaciju više. Ovaj je uporni čovjek dugo vremena bio pomorac i tako je »preorao« sva svjetska mora.

Otkako se skrasio u zavičaju, krenula je njegova priča o vrbama i košarama. Priča koja traje…

U jeku najkritičnijih događaja Hladnog rata na Kubi je bilo više jugoslavenskih brodova. Ovo je priča o njima

By
redakcija
-
0
Foto: Novi list

U dokumentu nazvanom »Investigation and study of the Administration, operation and Enforcement of the Export control Act of 1949.« objavljen je popis brodova iz komunističkih zemalja koji su bili uključeni u trgovinu s Kubom.

Kubanska raketna kriza imala je svoj vrhunac u listopadu 1962. godine, s obzirom na to da je u 38 dana, koliko je trajala, prvi put ljudska civilizacija bila pred realnom mogućnošću potpunog uništenja. Prema američkim podacima, tih dana je više brodova pod jugoslavenskom zastavom bilo na Kubi, piše Danilo Prestint za Novi list.

Na 87. sjednici američkog Kongresa u dokumentu nazvanom »Investigation and study of the Administration, operation and Enforcement of the Export control Act of 1949.« objavljen je popis brodova iz komunističkih zemalja koji su bili uključeni u trgovinu s Kubom.

Kraj u rezalištima

Od siječnja do kraja kolovoza 1962. kubanske luke ticao je tanker »Iž« (Jugotanker, Zadar), koji je 22. ožujka 1962. bio u luci Cienfuegos u koju je doplovio iz sovjetske luke Tuapse 26. lipnja te 7. studenog s dolaskom iz New Orleansa. »Iž« je izgrađen 1960. godine u Brodosplitu za Jugotanker, a u splitsko rezalište je doplovio u siječnju 1982. godine.

Tanker »Jajce« (Jugotanker) je u tom razdoblju dvaput bio u kubanskim lukama: 26. srpnja u Santiagu u koji je doplovio iz Rostocka, i u kolovozu iz Kingstona. »Jajce« je izgrađen 1930. godine kao »Kim« u brodogradilištu Armstrong, Whitworth & Co. Shipbuilders Ltd. u Low Walkeru (Newcastle) za Sturlungs Rederi A/S (menadžer Sverre Sturlung) iz Bergena. Godine 1935. mijenja ime u »James Hawson« (A/S Tank/Olsen & Ugelstad, Oslo), a 1947. kupuje ga jugoslavenska vlada i dodjeljuje Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi (Sušak) te mijenja ime u – »Jajce«. Bio je to prvi brod u floti Jugolinije (od 1950.) na motorni pogon (Sulzer 2 SCSA sa šest cilindara) koji je plovio brzinom od 11 čvorova. Početkom 1959. prelazi u novoutemeljenu kompaniju Jugotanker (Zadar). Njegovo rezanje započelo je 3. ožujka 1959. godine.

Tanker »Lendava« (Jugotanker) bio je 28. veljače u Santiagu s teretom iz Ventspilsa (SSSR). Tanker »Lendava« izgrađen je 1934. godine kao »Brajara« u brodogradilištu Goraverken u Gothenburgu za Rederi A/S Freikoll (menadžer L. G. Braaten) iz Osla. Postaje »Lendava« 1951. godine u floti zadarskog Jugotankera, a početkom listopada 1963. odlazi u splitsko rezalište.

»Kordun« (Jugooceanija, Kotor) bio je u Havani 15. siječnja s teretom ukrcanim u Trstu. Zanimljiva je sudbina ovog parobroda: izgrađen je 1918. godine kao »War Hind« (The Shipping Controller, manager R. Ropner & Co., London) u brodogradilištu Short Bros. u Pallionu (Sunderland); 1919. postaje »Grecian prince« (Prince Line, Newclastle), 1924. »Savannah« (Warren Line, Liverpool); 1926. »Nevesinje« (Dubrovačka plovidba Ivo Račić, Dubrovnik); 1930. »Coquinbo« (Braun & Blanchard, Valparaiso); 1932. »Valparaiso« (Cia Chilena Interoceanica, Valparaiso); 1935. »Princ Pavle« (Ante Babarović, Milna); 1942. mijenja ime u »Franka« (plovi za račun Ministry of War Transport, London od svibnja 1941. do travnja 1946.). Nacionaliziran je 1946. i dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi (Sušak) i postaje – »Kordun«, tri godine kasnije je u floti Jugolinije, a 1956. prelazi u flotu Jugoceanije iz Kotora. Izrezan je u listopadu 1959. u Hong Kongu.

Izravno iz Rijeke

»Kraljevica« (Kvarnerska plovidba, Rijeka) 23. siječnja u Havanu je doplovila izravno iz Rijeke. »Kraljevica« je izgrađena 1943. godine kao »Empire Nerissa« za Ministry of War transport (London) u poznatom brodogradilištu Harland & Wolff (Govan, Glasgow) te je bio naoružan i namijenjen plovidbi u konvojima. Prodan je 1949. i postaje »Daydown« (Claymore Shipping Co. Ltd., Cardiff). Pet godina kasnije postaje »Loch Don« (MacLay & MacIntyre Ltd., Glasgow). U floti Kvarnerske plovidbe je od 1959. kad postaje »Kraljevica«, a od 1963. je u floti Jugolinije. U rezalište u Splitu je brod otišao u lipnju 1966. godine.

»Kumrovec« (Kvarnerska plovidba) je u lipnju bio u luci Cardenas s teretom iz Trsta. »Kumrovec« je izgrađen 1928. godine kao »Nolisement« u brodogradilištu Northcumberland Shipbuilding Co. Ltd. u Howdon-on-Tyne za Nolisement S.S. Co. Ltd. (menadžer Morel Ltd.) iz Cardiffa. Devet godina kasnije postaje »Gluckauf« (Brenntag Brenstorff-Chemicalien Und Transport Gmbh; menadžer Hugo Stinnes) iz Hamburga, 1953. godine je produljen te mu je ugrađen motorni pogon, 1959. ulazi u flotu Kvarnerske plovidbe, a 1963. je u floti Jugolinije. Izrezan je u veljači 1966. u Splitu.

»Kvarner« (Kvarnerska plovidba) 18. ožujka je bio u Havani s teretom ukrcanim u Veneciji. »Kvarner« je izgrađen 1946. godine u brodogradilištu Kockums M.V. A/B u švedskom Malmou kao »Alida Gorthon«. U flotu Kvarnerske ulazi 1961. godine, 1963. preuzima ga Jugolinija, a 1977. Lošinjska plovidba. Nakon nasukavanja 1985. pred lukom Drač, odlazi u raspremu te je 1985. izezan u Splitu.

»Luka Botić« (Jadroplov, Split) je bio 14. veljače u Havani, a krenuo je iz Splita. »Luka Botić« je izgrađen 1960. godine u Brodosplitu i cijeli je vijek proveo u floti Jadroplova do kraja 1985. kada je otišao u pakistansko rezalište Gadani Beach.

»Marjan« (Kvarnerska plovidba) je bio početkom siječnja u Havani s teretom iz Trsta. Brod »Marjan« izgrađen je 1957. godine u Brodosplitu za Jugoliniju kao prvi brod na turbinski pogon u floti riječkog brodara, već sljedeće godine je u floti Kvarnerske plovidbe, a 1963. ponovno je u floti Jugolinije. Četiri godine kasnije postaje »Splendid Sun« u floti panamske kompanije Marine Transocean Ltd., a deset godina kasnije postaje »Endi« u floti panamske kompanije Shipping & Financial S.A. Iste godine mijenja ime u »Azim«. U veljači 1979. je izrezan u španjolskoj Sevilli.

»Matija Gubec« (Maritenia Shipping Co.,Schaan/Jadroplov, Split) ticao je Havanu 12. veljače s teretom iz Khersona (SSSR). »Matija Gubec« izgrađen je 1944. godine kao »Willowdale Park« u West Coast S.B. Ltd., u Vancouveru kao tanker za Steamship Co. Ltd. iz Vancouvera, da bi dvije godine kasnije vijao norvešku zastavu kao »Georgia« (Skibs A/S Songdal, Kristiansand). Tek 1955. godine pretvoren je u brod za prijevoz suhih tereta, a 1957. postaje »San Polo« (Lloyd Veneziano S.p.A., Venezia). U flotu Jadroplova ulazi 1959. godine, a 1967. prodan je kompaniji Mitsui & Co iz Osake koja ga šalje odmah u svoje rezalište u Sakai.

Riječki potpis

»Moslavina« (Jugooceanija) je 23. kolovoza bila u Havani s teretom iz Khersona. Brod je izgrađen 1961. godine u riječkom brodogradilištu »3. maj« i cijeli je svoj vijek proveo u floti crnogorskog brodara, dok u listopadu 1986. nije izrezan u Bangkoku.

»Šibenik« (Kvarnerska plovidba) je bio 18. svibnja u Havani s teretom iz Marseja. Turbinaš »Šibenik« izgrađen je 1957. godine u riječkom brodogradilištu »3. maj« za Jugoliniju, 1958. odlazi put Kvarnerske plovidbe, a 1963. ponovo je u floti Jugolinije administrativnom odlukom savezne vlade. Zadržao se u flotama riječkih brodara samo deset godina – 1967. prodan je grčkoj kompaniji Autolykos Cia de Vapores S.A. (Ithaca) i postao »Mastro Stelios«. U studenom 1971. žureći upomoć grčkom brodu »Crysovalandou« koji je na rijeci Pussur naletio na minu, u Bengalskom zaljevu, nalijeće na tri mine kod sidrišta luke Chalna. Posada je evakuirana, a brod je legao na dno na plićini tako da mu je lijevi bok bio na površini. Tijekom godina je izrezan.

»Zeta« (Jugooceanija) doplovio je u Havanu 26. siječnja iz Trsta i 18. kolovoza iz Khersona. Brod je izgrađen 1958. godine u brodogradilištu »3. maj« u Rijeci i cijeli je svoj plovidbeni vijek odradio pod istim imenom i vlasnikom. Izrezan je u lipnju 1989. u rezalištu Sachana.

Nešto kasnije, 1963. godine, prema Kubi su plovili i brodovi »Promina« i »Trebišnjica« Slobodne plovidbe iz Šibenika, a zanimljivo je da se upravo »Trebišnjica« nasukala 17. srpnja 1963. na Hogsty Reef (sjeverno od Cabo Maysi) na Kubi i tamo zauvijek ostala.

Zanimljivo je da se na popisu nalaze i neki brodovi koji su kasnije vijali jugozastavu: »Atlantic Air« (panamska zastava, Atlantic Freighters Ltd., Monrovia/Stavros Livanos, Chios) kasnije prodan i postao – »Matija Ivanić« (Jadroplov, Split) koji je doplovio 22. siječnja 1962. u Havanu iz Liverpoola. »Otto Banck« koji je postao »Muo« (Lovćen brodarsko poduzeće, odnosno Jugooceanija), »Trevose«, kasnije »Olga Topić« (Slobodna plovidba Topić d.d., Sušak) odnosno »Kosmaj« (Jugoslavenska slobodna plovidba, Sušak/Jugolinija); »Durham Trader«, kasnije »Miho Pracat« (Atlantska plovidba, Dubrovnik) te jedan brod, »Lorenzo Marcello«, koji je 1937. godine bio u floti Societa Fiumana di Navigazione, Fiume.

Članovi udruge Korčulanska drvena brodogradnja na čelu s predsjednikom Dinkom Foretićem obnovili gajetu od pet metara

By
redakcija
-
0
Foto: Dinko Foretić

Korčulanska tradicionalna brodogradnja davno se ugasila, a posljednju iskru ljubavi prema drvenim brodovima čuvaju članovi udruge Korčulanska drvena brodogradnja na čelu s predsjednikom Dinkom Foretićem. Njihova je obnovljena Korčulanka, nakon što je oduševila otočane, prošlog tjedna zasjala i na Hvaru.

U Starom Gradu na Hvaru održani su četvrti Međunarodni Dani u vali, festival brodova mora i mornara kojeg organiziraju Udruga za promicanje hrvatske maritimne baštine Cronaves iz Splita, Grad Stari Grad i Turistička zajednica Staroga Grada. Bila je to idealna prilika za gajetu Korčulanku, koja je ovog ljeta bila izložena u centru grada kao nezaobilazna atrakcija, da se predstavi široj publici ponosno noseći zastavu Korčule, piše Otvoreno more.

Korčulanin i Betinac Dinko Foretić svoju ljubav prema drvenim brodovima je proširio otokom gdje je prije dvije godine, s nekoliko prijatelja, osnovao udrugu Korčulanska drvena brodogradnja, skraćeno Korčulanka. Članovi udruge dugo su tražili brod koji bi zadovoljio potrebe udruge, obišli su cijelu Korčulu, na kraju su na Hvaru pronašli gajetu od pet metara, tzv. Korčulanku.

Preko noći, Hvaranka je postala Korčulanka, detaljno i pomno obnovljena i ušminkana prošlog se tjedna zapravo – vratila doma! Njena posebna vrijednost je jedro o kojem svi pričaju, a kojeg je oslikao jedinstveni korčulanski slikar Hrvoje Kapelina, i sam član udruge, a sve kako bi promocija slavne korčulanske pomorske i kulturne baštine što dalje odjeknula. Baš zato, Dinko i njegova ekipa nisu dvojili kad su dobili poziv u Stari Grad.

”U isto vrijeme dobili smo pozivnicu za jednu prestižnu regatu u Italiji, a onda i u Tunisu, sve na isti datum. Kako nismo mogli biti istodobno na tri mjesta, odlučili smo se na naš starigradski festival, bit će vremena za druge države”, uvjeren je Dinko.

Na starigradskoj rivi prošlog su se tjedna susreli zaljubljenici u more i brodove, tradiciju i pomorsku baštinu, brodova i mornara bilo je od Istre do juga Hrvatske, ukupno čak 60. U četvrtak je održano tradicijsko veslanje, a službenim otvorenjem festivala u petak započeo je bogati program s vrhuncem u subotu kad se na moru održao noćni Ples jedara i svjetla.

Foto: Dinko Foretić

PRAVI HIT NA REGATI

Kako doznajemo, Korčulanka je bila pravi hit, svojim jedinstvenim umjetničkim jedrom izazvala je ovacije. Iako je Dinkova posada koju su činili Tomo Visković i Mojmir Jovanović Korčulanku planirali do Hvara dotegliti drugim brodom, zbog lošeg vremena i juga odlučili su se na kopneni put.

Gajeta je pomno pričvršćena na prikolicu prvo trajektom iz Vele Luke došla do Splita, a onda drugim trajektom do Starog Grada što se pokazala kao dobra odluka, ozbiljno će Dinko, budući da se neki mornari koji su došli morskim putem nisu mogli vratiti u nedjelju. Iako su se brinuli kako će Korčulanku iz prikolice porinuti u more, Komunalno Stari Grad čekalo ih je na rivi, barka je porinuta, a Dinko je istaknuo vrhunsku organizaciju. Uslijedio je nastup na regati tradicijskog veslanja gdje su ipak popularno šareno jedro zamijenili bijelim, latinskim.

Neretvanske lađarice atrakcija ‘Dana u Vali’

By
redakcija
-
0
Foto: Milojko Glasović

U organizaciji Udruge za promicanje hrvatske maritimne baštine Cronaves iz Splita, Grada Staroga Grada i Turističke zajednice Staroga Grada održan je 4. Međunarodni festival brodova, mora i mornara ‘Dani u Vali’ – Stari Grad 2022.

Na trodnevni festival u Starome Gradu stiglo je 80-ak brodova iz Hrvatske – iz Rovinja, Pule, Mošćeničke Drage, Opatije, Selca, Malinske, Krka, Malog Lošinja, Pašmana, Drvenika, Prvića Šepurina, Betine, Murtera, Jezera, Korčule, Vele Luke, Lovrana, Opuzena, Komiže, Splita, Vrboske i Hvara, a većina ih je iz udruga koje se bave očuvanjem hrvatske pomorske baštine, piše Dubrovački vjesnik.

LJUBITELJI STARIH BARKI

Neretvansku lađu i trupu promovirala je Udruga za očuvanje baštine Neretve iz Opuzena.

Posada neretvanske lađe na ovom festivalu bile je sastavljene od lađarica Opuzena, Metkovića, Rogotina i Šarić Struge i bile su najatraktivnija posada koja je predstavila Maraton lađa s prezentacijom, izložbom i fotografijama lađa i trupa. Ovo je bilo četvrto sudjelovanje neretvanskih lađarica na ovom jedinstvenom festivalu.

Tradicionalno lađarice su plijenile veliku pažnju više tisuća gostiju u Starom Gradu. Posebno ih je obradovao posjet gradonačelnika Opuzena Ivana Mataga i direktorice Turističke zajednice Magdalene Krvavac.

Zemlja partner i počasni gost je bila Republika Slovenija, a u organizaciji nautičke revije i portala E Morje, Republiku Sloveniju predstavljale su posade pet tradicijskih brodova uz potporu Pomorskog muzeja Sergej Mašera i Fakulteta za pomorstvo i promet te Društvo ljubitelja starih barki iz Pirana, Društvo starih barki iz Izole i turističke zajednice Izole i Portoroža.

Foto: Milojko Glasović

ŠIRENJE TRADICIJE

Osim svakodnevnih promotivnih plovidbi svih sudionika, održala se i veslačka regata komiških gundula u kojoj su se u veslanju okušati najmlađi Starograđani, a jedna od atrakcija na moru bilo je i promotivno tradicijsko veslanje u kojemu su sudjelovale ženske posade neretvanske lađe i slovenskog topa “Folega” uz bok muškoj posadi kutera Hrvatske ratne mornarice.

”Na atrakciju naših lađarica nitko nije mogao ostati ravnodušan. Na najbolji način smo prezentirali neretvansku tradiciju i uz to se dobro zabavili. Zahvaljujem curama i svim sudionicima ove jedinstvene manifestacije. I dalje ćemo posebnosti naše Neretve širiti i promovirati”, rekao je Miljenko Milojko Glasović, predsjednik Udruge za očuvanje neretvanske baštine.

Gracije s veslima

Lađarice koje su nastupile: Sanda Dodig, Lara Mataga, Marija Salacan, Anđela Jerković, Gabriela Glavinić, Ivana Žderić, Mirna Bartulović, Lea Radonić, Magalena Krvavac, Bruna Dragobratović, Leonarda Drljepan, Tea Bjeliš. Parićar: Slavko Musulin (Neretvanska trupa), Joško Jerković. Vođa puta: Miljenko Glasović. “Katica za sve”: Teo Čupić.

Foto: Milojko Glasović

Stani na otoku: Daleka Palagruža

By
redakcija
-
0
Foto: Stani na otoku / dokumentarna serija

U ponedjeljak, 17. listopada na HRT Prvom programu u 20:15 prikazuje se peta epizoda dokumentarne serije Stani na otoku: Daleka Palagruža.

Ima nešto misteriozno u toj udaljenosti, vrijedno jedrenja u falkuši otvorenim morem. Kad su gradili svjetionike, Palagruža je morala biti najveća, morska vrata moćnog Austrijskog Carstva trebala su impresionirati svakog putnika, piše HRT.

Foto: Stani na otoku / dokumentarna serija

 I zaista je impresivna! More oko Palagruže bogato ribom, komiškim ribarima značio je opstanak, signal u noći moreplovcima, pustolovima apsolutna sloboda i vječna čežnja. Svatko bi barem jednom trebao doploviti na Palagružu.

Autorica i redateljica Andrea Buča. Snimateljii Milan Latković i Marjan Živić, montaža Ana Štulina, Lea Mileta i Ivor Ivezić.

Foto: Stani na otoku / dokumentarna serija

Papa Franjo: Više dostojanstva radu pomoraca

By
redakcija
-
0
Foto: Unsplash

Povodom 25. svjetskog kongresa Apostolata mora – Stella Maris, koji se od 2. do 5. listopada održava u Glasgowu u Škotskoj, papa Franjo uputio je poruku sudionicima, piše Vatican News a prenosi IKA.

Sveti Otac u poruci je zahvalio za svjedočanstvo vjere i bezbrojna djela plemenitosti i milosrđa koja su brojni kapelani i volonteri iskazali tijekom proteklih stotinu godina prema onima koji rade na morima i plovnim putovima, za dobrobit sviju.

Primijetio je da se organizacija Stella Maris razvila te postala vrlo raširena pružajući duhovnu, psihološku i materijalnu pomoć, na brodovima i na kopnu, bezbrojnim pomorcima i pomorskom osoblju različitih nacionalnosti i vjerskih tradicija. Podsjetio je, osim toga, da se oko 90 % robe u svijetu prevozi brodovima, što omogućuje svakodnevni rad više od milijun i pol ljudi. Njihovo je stanje pogoršano pandemijom, a ono je na srcu pape Franje zbog čega im je ponovno izrazio blizinu.

Unatoč napretku tehnologije brojni su pomorski radnici izloženi ne samo izazovima zbog odvojenosti od njihovih zemalja podrijetla, nego i dalje trpe zbog niza nepravednih radnih uvjeta i drugih uskraćivanja – poručio je Papa. Dodao je da je sve to još pogoršano posljedicama klimatskih promjena.

Osim toga, šteta na morskom okolišu, kao i na drugima, nerazmjerno pogađa našu najsiromašniju i najranjiviju braću i sestre, čijim sredstvima za život čak prijeti istrjebljenje. Pouzdajem se, stoga, da Stella Maris neće nikada oklijevati u privlačenju pozornosti na probleme koji mnoge u pomorskoj zajednici lišavaju njihova ljudskog dostojanstva koje im je Bog udijelio – istaknuo je Papa.

Na kraju je blagoslovio rad Apostolata mora Stella Maris, izrazivši nadu da će na te, često zaboravljene, teme i životne uvjete, uvijek biti usmjerena velika pozornost, objavio je Vatican News.

Nenadjedrive priče 4. dio: Prve rječnike hrvatskog pomorskog nazivlja napisali su pomorci

By
redakcija
-
0
Foto: Regate.com.hr

Donosimo četvrti nastavak priča iz knjige “Nenadjedrive priče o pomorskom nazivlju”, autora Dr. sc. Željka Stepanića.

Prva dva odvojena pokušaja usustavljivanja naših pomorskih naziva zabilježeni su tek u drugoj polovini 19. stoljeća i to u djelima naša dva pomorca i pomorska leksikografa: Jakova Antuna Mikoča 1852. godine i Bože Babića 1970. godine.
Obojica su se pojavili, iako vremenski i prostorno odvojeno, u vrijeme snažnih preporodnih i nacionalnih gibanja polovinom 19. stoljeća. Po obrazovanju i zvanju bili su pomorci te nastavnici stručnih predmeta, a ne školovani leksikografi. Ništa neobično za ono vrijeme jer tada nije bilo ni jednog jezikoslovca koji bi se ozbiljnije razumio u pomorstvo.

Na krilima hrvatskoga narodnog preporoda Jakov Antun Mikoč napravio je u riječkoj nautičkoj školi velik pothvat koji nikada prije toga u nas nije zabilježen: odvažio se na prikupljanje i stvaranje hrvatske pomorske nomenklature, punih 70 godina prije nego što je hrvatski postao službenim jezikom u pomorstvu. Mikoč je, u preporodnom zanosu, pokušavao ondašnju službenu pomorsku terminologiju zamijeniti hrvatskom iako to tada nije bilo nikako moguće. I da ne bi bilo zabune, on je stručne predmete i dalje poučavao na talijanskom jeziku.

U tako nepovoljnom okruženju Mikoč je 1852. godine završio svoj rukopisni rječnik (slika 3). To je bio prvi hrvatski pomorski rječnik, ali koji nije odigrao gotovo nikakvu ulogu u usustavljivanju naših pomorskih naziva jer je dugo ostao u rukopisu. Prvi ga je obradio i objavio tek Blaž Jurišić i to više od jednog stoljeća kasnije (usp. Jurišić 1958).

„Pothvat na koji se odvažio Mikoč“, piše Jurišić, bio je neizmjerno težak jer nije imao „ni uzorka ni prethodnika“, a bio je „najpozvaniji po svojoj golemoj stručnoj spremi i po svojemu patriotskom oduševljenju“. Rječnik je ispisan u jednoj običnoj bilježnici, na 78 stranica s ukupno 773 izraza. Ima tu njegovih kovanica, riječi iz njegova kraja, ali i onih koje „narod ondje nije nikada govorio“, npr. ćuskija i deregija te korman i lojtre. „Za presađivanje ovakvih riječi na zemljište koje im ne prija nema opravdanja“ (usp. Jurišić 1962).

Tako Jurišić kaže za Mikoča da je bio „izvanredni pomorski stručnjak, ali za jezičnu ispravnost trebala mu je ipak pomoć jezičnih stručnjaka“ (Jurišić 1962: 459), ali koju nije imao. Zato su neke njegove kovanice, nastavlja Jurišić, „bile bolje, a neke lošije“.

Ni Božo Babić također nije imao previše pomoći od jezikoslovaca. Dovoljno je pogledati njegov naslov: Morski riečnik hrvacko-srbski usporedjen sa italijanskijem jezikom od jednog pomorca (slika 4). Odabrao je tako pridjev morski, a ne pomorski. Tek je svoj posljednji rječnik, tridesetak godina poslije, nazvao pomorskim. Neobičan je i naziv jezika koji se nalazi samo u naslovu njegova prvog rječnika. Nije jasno zašto ga je nazvao hrvacko-srbskim kad ga dalje, na ostalim mjestima u rječniku naziva isključivo hrvatskim, uostalom kao i svim svojim poslije napisanim rječnicima (usp. Stolac 1998: 52).

A kako je stvaranje tehničkoga pomorskog nazivlja zahtjevan posao koji traži i stručna i lingvistička znanja, Babić je, piše Stolac, pokazao zavidnu razinu oba (usp. Stolac 1998: 64) iako pomalo iznenađuje odakle Babiću tolika zavidna razina lingvističkog znanja kad se zna da je po obrazovanju i struci bio pomorski časnik i pomorac. A da je Božo Babić bio vrsni pomorski znalac vidljivo je i iz predgovora prve hrvatske „Engleske čitanke… za mlade pomorce i za školu s obilnim hrvatskim tumačem“ A. Lochmera,  njegova suvremenika, sa samoga kraja devetnaestoga stoljeća: 
„Mnoge poteškoće imao sam s nazivljem (…). Koli veće poteškoće pružalo mi je pomorsko nazivlje. Bivši ravnatelj bakarske nautičke škole Božo Babić stekao je sebi neprolaznih zasluga, što je poput marljive pčelice pobrao i iz naroda i iz knjiga riječi o brodu i moru, te se dao na trudan posao da obradi pomorsko nazivlje. Njegova upravo zlatna knjižica Mladi mornar mogla bi se i danas preporučiti mladeži (…). I ja nijesam mogao odoljeti, a da svuda gdje je bilo prilike, ne upotrebim Babićevo nazivlje, dodavši ujedno i talijanske riječi, a ne mogu da ovom prilikom ne izrazim želje da trudan i požrtvovan rad B. Babića uskrsne iz nezaslužene zaboravi“ (Lochmer 1899: VII-VIII).

To je bilo doba, nastavlja Jurišić, „kad su se u nas kovale nove riječi za zamjenu tuđica na svim područjima, ponajprije iz domoljubnih razloga“. Ovdje je dovoljno spomenuti samo Bogoslava Šuleka kojega mnogi smatraju ocem hrvatskoga znanstvenog nazivlja te njegov Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja iz 1874. god.

Ako je Šulek otac hrvatskoga znanstvenog nazivlja, onda je Božo Babić, piše Diana Stolac, svojim radovima nedvojbeno „zaslužio epitet oca hrvatskoga pomorskog nazivlja“ (Stolac 1998a: 112).

Hrvatski se jezik, ali samo u općoj nastavi, tada mogao uvesti jedino u bakarskoj nautici, i to zahvaljujući činjenici što je u doba Austro-Ugarske Monarhije samo ta pomorska škola bila pod neposrednom nadležnošću Odjela za bogoštovlje i nastavu pri Zemaljskoj vladi u Zagrebu. Tako je godine 1881. hrvatski jezik uveden u opću nastavu, ali ne i za stručne predmete iz jednostavnog razloga: još nije bilo hrvatskoga pomorskog nazivlja.

Tada je hrvatska pomorska nomenklatura bila još u povojima i nije nikako mogla zamijeniti talijansku, ako ništa drugo, a ono zato što se u praksi uopće nije koristila.

Doduše, Diana Stolac spominje da se kao razlog neuvođenja hrvatskoga jezika u stručne predmete „navodi nepostojanje stručnoga pomorskog nazivlja, premda je osnovno zasigurno postojalo i bilo u uporabi, jer su nastavni programi i stručnih predmeta pisani hrvatskim jezikom“ (Stolac 1998: 29).

Istini za volju, to je nazivlje bilo u uporabi samo u administraciji u bakarskoj nautici, ali ne i na brodu. Vjerojatno ga se ponešto spomenulo i u stručnoj nastavi, ali poznavanje hrvatskoga pomorskog nazivlja đacima tada nije ništa značilo jer ga nije bilo u uporabi ni na jednom našem brodu. Jedini izuzetak bio je školski brod bakarske pomorske škole nabavljen tek krajem 19. stoljeća, ali jedna lasta ne čini proljeće.

To je bila samo dobra priprema za uvođenje hrvatskoga pomorskog nazivlja u stručne predmete, ali to se moglo dogoditi tek nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije. Nikako prije.

5 Aleksandar Lochmer bio je učitelj povijesti i zemljopisa te engleskoga jezika od1882. do 1897. godine u bakarskoj nautici koja je ujedno bila prva škola u Hrvatskoj s engleskim jezikom. Lochmer je postavio temelje hrvatske anglistike. Napisao je prvi englesko-hrvatski rječnik, prvu englesku gramatiku na hrvatskom jeziku, a bio je i osnivačem lektorata za engleski jezik na Zagrebačkom sveučilištu gdje je bio i prvim lektorom (usp. Marinović 2009: 41-42). Zanimljivo je da Lochmer po formalnom obrazovanju nije bio anglist, već povjesničar i geograf, ali engleski jezik svladao je boraveći u Engleskoj i Americi.

iz knjige “Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju”

Dr. sc. Željko Stepanić

mail: stepaniczeljko@gmail.com

mob: +385 99 660 0709

*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije pomorac.hr

FOTO: Jeste li znali da se najstarija maketa zavjetnog broda čuva u Sutivanu? Evo što se o njoj zna

By
redakcija
-
0
Foto: Dalmatinski portal

Na Braču je popisano 12 zavjetnih maketa, a jedini su put zajedno izložene na izložbi u sklopu Stivanskog lita 2013. godine

Turistička zajednica Općine Sutivan već duže vrijeme radi na očuvanju i promociji sutivanske ribarske, ali i pomorske baštine, sve kako bi svojim sve brojnijim posjetiteljima ponudila visokokvalitetan i vrijedan sadržaj, istovremeno čuvajući ga od zaborava, piše Dalmatinski porta.

Zavjetni brodovi su izrazito zanimljiv dio povijesti Sutivana, no o njima šira javnost često ne zna previše.

Što su zapravo zavjetni brodovi?

‘Zavjetni su brodovi jedan od oblika zavjetnih darova koje vjernici daruju svecima kojima se utječu za zdravlje ili sigurnost svojih najdražih, najčešće pomoraca, vojnika ili bolesnih članova obitelji. Također su ih darivali i sami pomorci nakon preživjelih pogibeljnih događaja na moru, nakon kojih su osjećali potrebu zahvaliti se svome svecu zaštitniku. Zavjetni brodovi zauzimaju posebno mjesto među zavjetnim darovima koji su obično tipa metalnih pločica, slika, darova od plemenitih metala (nakit, lančići, medaljoni) ili darova svetištima u materijalnim potporama ili popravcima. 

Maketa broda kao zavjetnog dara u uskoj je vezi s morem i čovjekom koji na njemu plovi, tako da je doživljavamo kao specifičan dio naše hrvatske pomorske baštine. One se u našim svetištima pojavljuju početkom 19. stoljeća’, kaže nam Franjo Mlinac, ravnatelj Hrvatske narodne knjižnice Antonio Rendić Ivanović u Sutivanu.

Većinom su zavjetni darovi pohranjeni u svetištima iskaz vjere u zaštitu najmilijih, na zavjet roditelja ili supruga pomoraca. Međutim, kod zavjetnih slika ili maketa brodova pretežno se radi o zavjetnim darovima koje daruju sami pomorci, tako da su na njima prikazani stvarni brodovi na kojima su ti ljudi plovili i ponekad proživljavali teška iskušenja u nevremenu ili drugoj vrsti pogibelji nakon koje su osjetili potrebu da se zahvale svecu u kojeg su osobno ili tradicionalno polagali najviše vjere što im je sačuvao život.

Foto: Dalmatinski portal

Najstarija maketa u Hrvatskoj

Iza sutivanskih brodova kriju se različiti zavjeti. Dok su u starijim vjerovanjima zavjeti definirani kao oblik sporazuma čovjeka s božanstvom, neke vrste pogodbe tipa ‘ja tebi, ti meni..’, u katoličkoj vjeri zavjet se definira kao spontano obećanje učinjeno Bogu koje stvara svetu obvezu. 

U slučajevima nesreće na moru pomorci su se utjecali za spasenje Bogu ili pojedinim svecima zavjetujući se da će im se po sretnom povratku odužiti prilaganjem dara crkvi ili svetištu u nekom od spomenutih oblika, a u slučaju obitelji koja je darivala zavjetni dar unaprijed za zaštitu svojih najmilijih uglavnom se radilo o usrdnom štovanju i molitvama ili ponekad i specifičnim pokorama i odricanjima.

U većem broju slučajeva zavjetni su darovi rukotvorine iako su imućniji pučani povjeravali izradu zavjetnih darova majstorima obrtnicima ili u slučaju zavjetnih brodova i slika maketarima i slikarima.

‘Istraživanjem koje su proveli i objavili u izdanju ‘Zavjetni darovi pomoraca – makete brodova’ djelatnici Hrvatskoga pomorskog muzeja u Splitu Ljubomir Radić i Stjepan Lozo, utvrđeno je da se među šest zavjetnih maketa brodova koje se čuvaju u crkvi sv. Roka u Sutivanu nalazi najstarija zavjetna maketa broda u Hrvatskoj, izgrađena 1819. godine. S još dvije makete u istoj crkvi datirane u 19. stoljeće ona čini vrijedan baštinski fundus istočne jadranske obale. Na Braču je popisano 12 zavjetnih maketa, dvije u Supetru, tri u Pučišćima, jedna u Milni i šest u Sutivanu, a jedini su put zajedno izložene na izložbi u sklopu Stivanskog lita 2013. godine kada je u Sutivanu bilo promovirano spomenuto knjižno izdanje. Maketa je iste godine bila izložena i u Narodnoj knjižnici Sutivan za vrijeme trajanja Mjeseca knjige’, dodaje Mlinac.

TZO Sutivan u dogovoru sa sutivanskom Župom Uznesenja Marijina povremeno organizira vođene obilaske za zainteresirane grupe, a crkva sv. Roka otvorena je 16. kolovoza ujutro prije procesije u sklopu velike tradicionalne svetkovine sutivanskog nebeskog zaštitnika sv. Roka.

Foto: Dalmatinski portal

Hrvatski pomorac tuži Facebook zbog krađe intelektualnog vlasništva: Ukrali mu ideju vrijednu milijarde dolara

By
redakcija
-
0
Foto: Ljubomir Cukrov

Hrvatski pomorac i inovator Ljubomir Cukrov (34) razvio je filantropsku ideju i ponudio je Facebooku. Ubrzo je ostao nasamaren i zadovoljštinu zbog krađe intelektualnog vlasništva odlučio je potražiti pravnim putem.

Prije deset godina, hrvatski pomorac Ljubomir Cukrov je počeo razvijati koncept nove mogućnosti “donacija” na već postojećoj platformi Facebook. Projekt je dovršio 2015. godine i odmah se obratio konglomeratu Facebook, Inc., koji se od prošle godine preimenovao u Meta Platforms. U prijedlogu za suradnju dostavio im je svoj koncept u cijelosti spreman za uporabu – s temeljnom idejom, dizajnom i tehničkom podrškom. Taj je prijedlog uputio poštom Meti te putem Facebooka u porukama osnivaču i generalnom direktoru Mete Marku Zuckerbergu.

Nakon određenog vremena, Cukrov je od Mete zaprimio Odgovor na Prijedlog za suradnju putem pošte, a u kojem je bilo navedeno da Meta nije zainteresirana za suradnju te da vraća sve dostavljene materijale u odnosu na Cukrovov koncept. Međutim, prilikom povrata materijala, kako je Cukrov primijetio, Meta nije vratila cijeli materijal, već samo određeni dio. Jedan je dio zadržala. Šest mjeseci nakon odbijanja suradnje s Cukrovom, Meta je 2016. objavila novu ideju te uvela mogućnost donacija putem Facebooka.

Nakon više neuspješnih pokušaja osobnog rješavanja spora, Ljubomir Cukrov angažirao je ugledni zagrebački odvjetnički ured Mateković & partneri kako bi dokazao da mu je povrijeđeno intelektualno vlasništvo. Njegovi pravni zastupnici otada su pristupili mirnom rješavanju spora. Uputili su dopis s povratnicom Metinim uredima Facebooka u Irskoj i Kaliforniji, no oba su se vratila. Ponovili su dopis, a ujedno kontaktirali i predstavnika pravnih poslova Mete, no zasad su se iz konglomerata Marka Zuckerberga na sve oglušili. Cukrov se čak obratio i stranim i domaćim medijima u nadi da će medijski pritisak učiniti svoje.

– Imao sam najplemenitiju ideju i želju da učinim nešto korisno za sveopću zajednicu. Uspio sam stvoriti, ja – jedan mali čovjek iz Solina, nešto što su poslije milijuni ljudi koristili i što je pomoglo u prikupljanju milijarda dolara za školovanja, liječenja, pomoć nakon uragana, spas brazilskih šuma, borbu protiv pandemije. Već sedam godina se borim, ići ću do kraja da dokažem da mi je ukradena ideja, moje intelektualno vlasništvo koje su oteli i iskoristili, kaže Ljubomir Cukrov.

– Facebook je zaradio ogromnu količinu novca koristeći moju ideju, kaže Cukrov, koji je godinama radio na kruzerima, a nedavno i u offshoreu na platformama.

Pravni problemi u Zuckerbergovim kompanijama

Pravni problemi nisu novost u Zuckerbergovu konglomeratu, jedna od posljednjih u nizu na njihovu stolu tužba je zbog krađe imena Meta od kompanije koja taj naziv koristi već 12 godina.

U tijeku je i grupna tužba za iznos od 2,3 milijarde funti u grupnoj tužbi u kojoj se tvrdi da su podaci 44 milijuna korisnika Facebooka u Velikoj Britaniji iskorištavani u svrhu prihoda. U tužbi pravne stručnjakinje Lize Lovdahl Gormsen stoji da je prava cijena prijave na Facebook, koji to svojim korisnicima ne naplaćuje, predaja osobnih podataka koji generiraju većinu prihoda tvrtke.

Prije nekoliko tjedana iz SAD-a stigla je vijest da se četverogodišnja sudska tužba protiv Facebooka zbog curenja podataka u skandalu poznatom kao Cambridge Analytica okončala, odnosno da su Meta/Facebook i tužitelji uspjeli dogovoriti da će međusobne probleme riješiti izvansudskom nagodbom. Ovaj je skandal 2018. značajno narušio ugled tvrtki jer su podaci o više od 87 milijuna korisnika korišteni za manipulaciju u političke svrhe.

Istodobno, Facebookov mlađi brat Instagram početkom rujna kažnjen je sa 405 milijuna eura zbog povrede privatnosti podataka malodobnih korisnika, posebice njihove telefonske brojeve i adrese e-pošte. Irski regulatori pokrenuli su postupak nakon iscrpne istrage o postavkama Instagrama. Meta je odgovorila da planira uložiti žalbu na odluku.

Mnogo je pravnih glavobolja pred Metom, a prema svemu sudeći pred sudom bi se uskoro mogli naći i s jednim Hrvatom.

1...315316317...513Page 316 of 513

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

©