Pomorci su jedni od onih zanemarenih profesionalaca, koje često zanemaruju ne samo međunarodne organizacije, nego i vlastite zemlje.

Međunardna konferencija rada – imali su do sada vise od 100 zasjedanja o izmjenama Kodeksa Konvecije o radu pomoraca iz 2006. Ipak se i dalje ugovori za pomorce iz ‘egzotičnih’ zemalja ne mijenjaju, već su i dalje njihovi ugovori  predugi, a plaće preniske.

Dužina ugovora jedan je od problema s kojim se nose današnji pomorci, a problema imaju dosta. Isti se mogu riješiti da ima dobre volje.

Održavane konferencije učinile su korak prema boljim uvjetima rada i plaćama, ali cijela priča počinje i završava tu gdje smo sada. Nigdje!

Zaboravljeni od ITF/MLC/IMO, izmišljenih organizacija, koje su dobro osigurale svoja radna mjesta, sklapajući razne vrste ugovora sa brodovlasnicima, sve na štetu pomoraca.

Znaju i da za boravak pomoraca u karantenama nitko ne osigurava da isti pomorci prime plaću (jer plaća u karaneteni je luksuz). Osim što su prisljeni platiti jeftini hotel, kao i jeftinu hranu – slabu ishranu za one koji su bili pozitivni na COVID-19.

Pomorci – moderno roblje

Minimalni radni i životni uvjeti:

Konvencijom o radu pomoraca iz 2006. Međunardne organizacije rada (ILO) utvrđuju se Minimalni radni i životni uvjeti za sve pomorce na brodovima koji plove pod zastavama zemalja koje su ratificirale Konvenciju. Njihova je glavna zadaća da se ispune minimalni uvjeti za rad i život na brodu.

Ugovori:

Većina pomoraca na brodu ostaje šest ili devet mjeseci, a u ekstremnim slučajevima čak i 12 mjeseci. Kažu da su „to pomorci željeli, a mi kao brodovlasnici samo smo ispoštovali njihove želje“. I dalje se brodovlasnici ponašaju kao tzv. moderni robovlasnici – ili je feudalizam nama ipak bliži. Vezani za ugovore, rade 8-12 sati, sedam dana u tjednu i rade neprekidno za vrijeme ugovora, bez mirovine.

Internet:

I dalje u pojedinim kompanijama, pristup internetu se plaća, a skup je kao “suho zlato”. I na korištenju usluga Interneta, firma zarađuje na posadi. Kažu da će uskoro internet biti besplatan za cijelu posadu. Možda će i biti, ali ne danas, ne u skorije vrijeme, već za nekoliko godina. Kompanije čekaju last minute, dok ne budu prisljene usvojiti takve izmjene, koje njima ne idu u prilog.

Tako je bilo i s vodom za piće. Prošlo je dosta godina dok se nije mineralna voda počela piti iz plastičnih boca, a da se ne naplaćuje.

Hrana:

Ovdje nije riječ u kvantiteti, nego u kvaliteti. Nabavljači koji rade za istu kompaniju, guglaju u tražilicama gdje mogu nabaviti najjeftinije meso ili ribu, a kompaniji to dobro naplatiti. Naime, osoba u firmi isto ima koristi jer će dobiti proviziju na račun.

U vezi cijene, naplatite skupo, a dobijete (ne)kvalitetno. Isti opskrbe brod sa raznoraznim namirnicima. Ali, samo u pojednim lukama, opskrbljivači dolaze na brod sa certifikatom vezanim uz zdravstvenu ispravnost hrane. U konačnici, svi su sretni, a pomorci jedu nekvalitetnu hranu, koja je odavno izgubila na kvaliteti.

Ovdje se govori u većini, a ne o izuzetnim slučajevima, gdje je hrana dobre kvalitete.

Povećanje plaća od 4 %:

Dokaz da se i dalje potiče, to jest dopušta, barbarsko ponašanje, jer brodovlasnici znaju da možda ne postoji učinkovita sankcija koja bi ih spriječila u tome. Jednostavno se mogu izvući s plaćanjem minimalne plaće – i da se i dalje ponašaju onako kako su se do sad ponašali prema pomorcima.

Međuljudski odnosi

Smanjivanje broja članova posade iz dana u dan, i vrlo često, (ne)kompetentost nižih članova posade za obavljanje svojih zadaća, stvara dodatne napetosti i narušava međuljudske odnose.

Što je posada homogenija po nacionalnom, vjerskom podrijetlu, to će i zajedništvo biti veće. Također uključuje i volju da pružimo pomoć, da ne gledamo ljude u nevolji „s visoka“, već da budemo tu za njih kada smo im potrebni.

Ploviti se mora, živjeti nije neophodno

Na brodu je veoma važno vjerovati u mogućnost rješavanja problema.

Naročito u kriznim trenucima oluje i teškim kvarovima. Vremenske (ne)prilike, kao što su oluje i nevremena, još su jedna o teškoća, ali to ne plaši pomorca – oni su rođeni za takve uvjete. Ako mislite da je rad u takvim uvjetima lak ili zabavan, onda ste u velikoj zabludi. Ne može to svatko, a oni koji rade na kopnu nikada ne mogu shvatiti s kakvim se poteškoćama mora pomorac suočiti u takvom okruženju.

Rad koji iziskuje složenije psihološke funkcije dodijeljen je manjem broju ljudi. Razne situacije na brodu svakako su dovele i do pojave nekih specifičnih oblika ponašanja pomoraca, ali i do promjene nekih uobičajenih. Posebno je složen odnos pomoraca kao indivdua te u sklopu radne i socijalne sredine.

Uspjeh u radu na brodu, osim općeg i stručnog obrazovanja i sposobnosti, također ovisi o drugim faktorima, kao što su motivacija, umor i raspoloženje. Najteža brodska zadaća je stvoriti toplu i povjerljivu klimu među posadom.

Kapetan Ivica Slavica