O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 354

Posljedice lockdowna u Kini: Petina svih kontejnerskih brodova zapelo u gužvama

0
Foto: gCaptain

Broj kontejnerskih brodova koji čekaju ispred zakrčenih luka naglo je porastao tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Trenutno je u gužvama zapelo 20% svih kontejnerskih brodova na svijetu, pokazali su podaci koje je objavio Windward.

Potpuni lockdown u Kini uzrokovao je gužve ispred luka u toj zemlji, a broj brodova koji čekaju gotovo se udvostručio otkako su uvedeni prvi lockdowni. Naime, broj brodova koji čekaju ispred luka popeo se s 206 u veljači na 506 u travnju, prema podacima Windwarda. Riječ je o porastu od ukupno 195%, prenosi The Maritime Executive.

Foto: The Maritime Executive

Prema podacima Alphalinera, cjelokupna svjetska flota sastoji se od 6.358 kontejnerskih brodova aktivnih diljem svijeta, prenosi gCaptain.

Gledajući globalno, 12. i 13. travnja, kada su prikupljeni podaci, na ulazak u luke diljem svijeta čekalo je ukupno čak 1.826 kontejnerskih brodova – što predstavlja otprilike 20% globalne flote. Štoviše, s obzirom da se kod Kine nalazi 506 kontejnerskih brodova, to znači da se ispred kineskih luka nalazi gotovo 28% svih brodova koji čekaju na ulazak u luke. Riječ je o velikom porastu u odnosu na veljaču, kada je samo u Kini zapelo s gotovo 15% brodova koji čekaju.

Zagušenja u lukama tijekom pandemije pridonijela su dramatičnom porastu vozarina u protekle dvije godine. Posljednji kineski lockdown, potaknut ‘zero-covid’ politikom, stvara još više prepreka u globalnim lancima opskrbe te uzrokuje ogromne gužve u lukama. Neki stručnjaci vjeruju da bi moglo doći do povratka stanja kakvog smo vidjeli prošle godine, što prijeti napretku koji su neke luke, poput Los Angelesa i Long Beacha, ostvarile u smanjenju gužvi u posljednjih nekoliko mjeseci.

Foto: The Maritime Executive

Državni arhiv objavio imena Hrvata s Titanica, njihovu dob i zanimanje

0
Foto: Dalmatinski portal

Hrvatski državni arhiv se prije tri dana prisjetio 110. obljetnice potonuća najvećeg putničkog broda s početka 20. stoljeća, parobroda RMS Titanica, izgrađenog za prijevoz putnika i robe na relaciji Southampton-New York, a tim povodom su objavili imena Hrvata koji su bili na tom brodu, piše Dalmatinski portal.

– Kad je 10. travnja 1912. isplovio na svoju prvu plovidbu, bio je najveći brod ikada stavljen u službu, drugi od triju brodova tzv. olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. Od 2224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih europskih zemalja koji su svoju sreću i bolji život htjeli potražiti u Novom svijetu. Među njima je bilo i tridesetero Hrvata (muškaraca i žena), većinom zemljoradnika, u najboljoj životnoj dobi (od 17 do 38 godina) – objavio je Državni arhiv.

Spašena su samo dva muškarca i jedna žena, a nasljednicima stradalih isplaćena je odšteta od kompanije White Star Line te pomoć iz raznih fondova. Jedina preživjela putnica iz Hrvatske, Mara Osman-Banski, koja je u vrijeme tragedije imala 31 godinu, svoj je život nakon potonuća broda koji ju je trebao odvesti suprugu, nastavila u Americi gdje je i umrla 1930. godine.

Dvojica preživjelih muških putnika svoj san o boljoj budućnosti ipak nisu uspjela ostvariti u Americi. Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska tako se u domovinu vratio nakon samo četiri tjedna, dok se Nikola Lulić s Konjskog Brda (općina Perušić u Lici) na povratak odlučio nakon Prvog svjetskog rata. 

– U Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove, čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji stradalih putnika. Povodom stote obljetnice potonuća, 2012. godine, u Hrvatskom državnom arhivu priređena je izložba Hrvati na Titaniku na koju se ovom prigodom podsjećamo plakatom koji donosi imena svih tridesetero putnika, njihovu dob, zavičajnost, zanimanje i status (spašen/stradao) – objavili su iz Državnog arhiva uz popis imena i fotografiju Titanica.

Foto: Dalmatinski portal

Potopljeni brod Gagliana Grossa kod Biograda i danas je zanimljiva turistička priča našeg podmorja

0
Foto: Turističke priče

Priča kreće ovako…Kraj je mjeseca listopada daleke 1583. godine. Trgovački brod Gagliana grossa isplovljava iz Venecije prema Carigradu, današnjem Istanbulu, noseći skupocjenu robu i najbolju opremu za obnovu starog harema turskog sultana Murata III., inače omiljenog unuka Sulejmana Veličanstvenog. Međutim, Gagliana grossa nikad nije stigla do Carigrada jer je doživjela pomorsku katastrofu te se razbila o stijene i potonula negdje kod otočića Gnalića na jugozapadnom kraju Pašmanskoga kanala. Bio je to jedan od najpoznatijih brodoloma 16. stoljeća koji gotovo 440 godina izaziva pozornost povjesničara i arheologa, piše portal Turističke priče.

Foto: Biogradnamoru.hr

Šezdesetih godina 20. stoljeća otkriven je južno od Biograda na Moru, kod stjenovitog otočića Gnalića, potonuli brod s trgovačkim teretom. Dolasku stručnjaka na lokalitet prethodili su posjeti podmorskih pljačkaša. Naime ovaj lokalitet godinama je sustavno pljačkan. Prema podacima muzeja brod Gagliana grossa bio je dugačak gotovo 40 metara dok mu je njegova bila oko 750 tona. Teret ovog broda, koji je inače jedan najbolje sačuvanih renesansnih potopljenih brodova, odlično je očuvan unatoč činjenici kako je više od 400 godina proveo duboko pod moremi. Dosad je na lokalitetu Gnalić nađeno više od 20.000 predmeta s potonulog broda koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju Biograd.

Predmeti pronađeni na olupini pripadaju brodskoj opremi tu su topovi, sidra, užad, pomorski šestar i slično, ali i teretu koji se sastojao od gotovih proizvoda poput svijećnjaka, tekstila, staklenog posuđa, stakla za prozore i ogledala, pribadača, britva pa i naočala. Pronađen je i niz poluproizvoda i sirovina – mjedeni lim i žica, pocinčani lim, kositar, olovno bjelilo i cinober. Raznovrstan teret, koji je ukrcan u Veneciji za Carigrad Istanbul, potječe iz raznih krajeva Europe te s jedne strane prezentira europsku proizvodnju i trgovinu, a s druge potražnju za europskim proizvodima na drugim tržištima.

Izvor: YouTube / Turističke priče

Mangal s potpisom sultana

Posebno zanimljiv nalaz je pokretno orijentalno kuhalo ili peć „mangal“ s urezanim kaligrafskim natpisom na turskom – tugrom, a predstavlja potpis sultana Osmanskog carstva koji nalazimo na službenim dokumentima, na njegovom pečatu i novcu iskovanom za njegove vladavine. Svaki sultan je imao vlastitu tugru.

Mjedeni svijećnjaci

Svojim podrijetlom svijećnjaci se izdvajaju od ostale nađene trgovačke robe. Radi se o elegantnim i funkcionalnim svijećnjacima koji su se iz praktičnih razloga transportirali u dijelovima.

Pri vrhu stropnog svijećnjaka nalazi se dekorativni element s prikazom dvoglavog okrunjenog orla. Smatra se da je dvoglavi orao preuzet s habsburškog grba i da je njegovom prihvaćanju pridonijela popularnost cara Karla V. (1519. – 1556.) u flamanskim zemljama.

Foto: Hrvatski povijesni muzej / Turističke priče

Što se krije u Gnalićkoj škrinji?

Najzagonetniji predmet izvađen s potonulog broda bila je željezom okovana škrinja. Vijesti o blagu u njoj širile su se i punile novinske stupce. Nakon otvaranja škrinje u Narodnom muzeju u Zadru 1967. godine mnogi su ostali razočarani. U njoj nije bilo ni zlata ni dragog kamenja, međutim nađene su takove rijetkosti koje vrijednost gnalićkom nalazu podižu na svjetsku razinu!

U okovanoj škrinji pronađeno je umjesto blaga preko 50 metara damasta, koji je prema riječima istraživača bio poklon za sultaniju Nurbanu, majku Murata III. Nurbanu, pravog imena Cecilia Venier-Baffo. Za nju pak tvrde kako je bila izvanbračna kći mletačkog plemića i guvernera s grčkog otoka Faros, odakle su je 1537. godine u njenoj 12. godini oteli pirati. Cecilia je potom dovedena u harem princa Selima II., sina omiljene Sulejmanove žene poznate Hurem. U haremu je Cecilia, koja je postala najvažnija Selimova žena, dobila ime Nurbanu što zapravo znači “božanstvena kraljica kose što svijetli”. Zanimljivo upravo je ona sa svojim sinom Muratom III. ravnopravno vladala Osmanskim carstvom sve do svoje smrti.

Prema spoznajama Gagliana grossa prevozila je i drago kamenje. Neposredno nakon brodoloma 1584. grčki je spužvar i koraljar Manoli, zvan „Fregata“, izronio kovčežić i škrinjicu s biserima, dijamantima i smaragdima.

Još jedna zanimljivost veže se uz misterij blaga s potopljenog broda. U Biogradu na Moru 11. lipnja 1970. između 10 i 12 sati iz prizemlja muzejske zgrade ukradena je dragocjena gravirana vaza. O tome je četiri dana kasnije, 15. lipnja 1970., obaviještena tadašnja Skupština općine Biograd, nažalost nije poduzeto ništa da se ukradena vaza nađe.

Foto: Hrvatski povijesni muzej / Turističke priče

Gagliana prevozila teret sirovina za izradu boja

Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru u studenom prošle godine objavio je na svojim Facebook stranicama članak i galeriju fotografija na temu kako je brod prevozio i sirovine za izradu boja.

– Jeste li znali da je brod Gagliana Grossa, potonuo kod otočića Gnalića na izlazu iz Pašmanskog kanala, prevozio teret sirovina za izradu boja? Često na arheološkim lokalitetima pronalazimo minerale, no nismo svjesni njihove moguće uporabe kao pigmenta, kozmetičkog ili medicinskog preparata. Trenutačno stanje istraživanja: Katarina Batur koristi Ramanovu spektroskopiju i infracrvenu spektroskopiju s Fourierovom transformacijom kako bi odgonetnula sastav crvenih i žutih uzoraka – stoji između ostalog u objavi s kraja prošle godine.

Foto: Odjel za arheologiju, Sveučilište u Zadru / Turističke priče

Utjecaj arheoloških nalaza na morski okoliš

U sklopu međunarodnog projekta „Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansne Europe“, za stručnjake se posebno zanimljivim pokazalo proučavanje ekološkog učinka teških metala koji su u velikim količinama i danas prisutni u površinskom sloju nalazišta. Koliko je za sada poznato, u brodskom su teretu bili zastupljeni mjedeni lim i žica, pokositreni čelični lim, živa, kositar, živin sulfid (cinober), olovni karbonat (ceruzit), olovni oksid (minij) i sumpor u prahu. Za pretpostaviti je da su u vrijeme potapanjea broda, ali i kasnije, uzrokovali lokalnu ‘ekološku katastrofu’, a i danas utječu na živi svijet gnalićkog podmorja.

Predmeti s broda ogledalo su Europe u doba kasne renesanse. Brodska olupina je izrazito vrijedna, a u arhivu smo našli i ugovor o nabavi hrastove građe za izgradnju broda. Riječ je lokalitetu od vrhunskog svjetskog značenja- rekla je za još prije tri godine za Jutarnji list dr. Irena Radić Rossi, naša najpoznatija podvodna arheologinja te dodala kako je priča o Gnaliću toliko zanimljiva da bi se mogao utemeljiti muzej svjetskoga glasa. -Mislim da bi se ovaj projekt trebao iskoristiti za promidžbu hrvatske kulturne i pomorske baštine na najvišoj razini- zaključila je.

Priča o brodolomu kod Gnalića i dalje traje, a nepoznanica je još uvijek puno, ostaje nada kako će se znanstvenici izboriti za sredstva za dodatna istraživanja te kako će uspjeti u naumu poticanja na izgradnju posebnog muzeja koji bi bio zasigurno svjetska turistička atrakcija.

Najbolji čovjekov prijatelj: Spomenik danskoj dogi koja je postala službeni član britanske mornarice

0
Foto: Wikimedia Commons

U Simon’s Townu, u Južnoafričkoj Republici, nalazi se spomenik danskoj dogi, mornaru britanske Royal Navy. Iako su se na ratnim brodovima često mogli naći psi i mačke, od kojih su neki i pokopani s vojnim počastima, ovaj je pas jedina životinja koja je bila i službeno upisana kao britanski mornar, piše Otvoreno more.

Foto: Wikimedia Commons

Na svijet je došao 1937. u blizini britanske pomorske baze u koju je često odlazio i sprijateljio se s mornarima. Oni su ga obilato častili hranom i pivom, pa je izrastao u iznimno krupnog psa.

Razdvajao ih je kad bi se potukli penjući se na stražnje noge i stavljajući prednje šape na ramena mornara koji se tukao.

Najradije se odmarao na skalama za ulaz na HMS Neptune, pa su ga mornari morali preskakati i prozvali ga Nuissance (Smetnja).

Volio ih je pratiti kad bi odlazili u Cape Town vlakom, ali su ga kondukteri često izbacivali zbog veličine i straha putnika.

A onda je zapovjednik baze odlučio da Smetnju formalno unovači. Prošao je liječnički pregled, za prezime mu je upisano Nuissance, a za ime Just. Pristupnicu je potpisao otiskom šape i postao punopravni mornar Royal Navy, te time dobio pravo na besplatan prijevoz vlakom.

Nuissance nikad nije isplovio iz baze u Simon’s Townu u neku ratnu akiciju, tu je i uginuo u dobi od sedam godina.

Foto: Wikimedia Commons

Osim njega, brojni psi su kroz povijest pravili društvo ljudima na moru. Jedan od njih je i svjetioničar Sailor (Mornar).

Iako nije plovio na brodovima, to je ime itekako zaslužio. Obitavajući na otoku Wood Island sa svjetioničarom Thomasom Henryijem Orcuttom, bez ikakvog treninga i dresure, naučio je zvoniti na velikom zvonu za maglu.

Kada bi čuo sirenu nekog broda, bilo da su s njega pozdravljali svjetioničara ili se u magli i smanjenoj vidljivosti oglašavali, Sailor bi otrčao do velikog zvona i odgovarao svojom zvonjavom.

Foto: American Lighthouse Foundation

Pod morem: antički sarkofazi nađeni kod Sutivana na Braču

0
Foto: Wikimedia Commons

Podvodna avantura vodi nas u daleku prošlost, u doba Rimskog carstva i tadašnjeg živog pomorsko-trgovačkog prometa na Jadranu. Kako pripovijeda Danijel Frka, 2008. godine, kod Sutivana na otoku Braču nađeni su, na relativno ravnom morskom dnu, na dubini od 32 metra, ostaci brodoloma.

Na četrdesetak metara kvadratnih nađeno je sedam sarkofaga dugačkih dva metra, nekoliko poklopaca razbacanih okolo, nešto keramike i čak jedna kocka za igranje, piše HRT.

Sarkofazi su bili od vapnenca, koji nažalost teže odolijeva promjenama i naslagama poput školjki nego mramor, a i teže ga je locirati u prošlost. Ali – analizom keramičkih posuda utvrđeno je da potječu negdje od 200 do 300 godina poslije Krista. Treba napomenuti da su to bili luksuzni mrtvački sanduci i da su ih mogli priuštiti isključivo imućni ljudi, dakle, riječ je o veoma skupocjenom teretu. 

Ispod dna pronađeni su i drveni ostaci brodske konstrukcije, pa je i za drvo ustanovljeno da je posječeno prije dva stoljeća. Iz svega se može zaključiti da se brodolom dogodio negdje u drugoj polovici trećeg stoljeća. 

Na žalost, budući da je riječ o vapnenačkim, a ne mramornim sarkofazima, ne može se sa sigurnošću reći je li brod putovao prema Braču i je li kamen s naših otoka…

U svakom slučaju, u Sutivanu postoji ronilački klub pa je zaron do tamošnjeg pradavnog brodoloma moguć i uzbudljiv.

Više o tome poslušajte >>ovdje<<.

‘Saga Rose’ i ‘Saga Ruby’ najljepši su kruzeri koji su ikada posjetili Dubrovnik

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Dubrovačka Facebook grupa ‘Brodovi Dubrovnika nekad i danas’ okuplja brojne obožavatelje brodova koji su se složili kako ovi kruzeri imaju najljepšu liniju, koja se itekako razlikuje od današnjih linija megalomanskih kruzera, piše Dubrovački dnevnik.

Početkom Drugog svjetskog rata, u svibnju 1940. u borbama kod francuskog Dunkerquea u tamošnjem slomu britanskog ekspedicijskog korpusa, zarobljen je i mladi engleski bolničar Sidney de Haan koji je nakon što je prošao kalvariju njemačkih koncentracijskih logora bio razmijenjen 1943. Po povratku u domovinu smješten je u jednu bolnicu na jugu Engleske gdje je upoznao mladu bolničarku i svoju buduću suprugu Margery. Mladi se par uskoro preselio na obale Engleskog kanala u gradić Folkestone gdje su 1948. kupili svoj prvi hotel. Kako hotelijerski posao nakon rata i nije baš najbolje cvjetao, Sidney de Hann je osnovao 1951. SAGA Holidays, vlastitu putničku agenciju specijaliziranu za putovanja britanskih umirovljenika i osoba starijih od 60 godina.

U početku je organiziranim izvansezonskim jeftinim putovanjima u Folkestone preko nekoliko umirovljeničkih klubova uspio animirati respektabilan broj osoba starije životne dobi, kojima skromni kućni budžet nije do tada dozvoljavao ljetovanje u boljim hotelima. U ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, Sidney de Haan započinje s prvim putovanjima u inozemstvo. Prvi hoteli s kojima je 1970. započeo ovaj inozemni program bio je jedan hotel u Španjolskoj, jedan u Rumunjskoj i hotel Astarea u Mlinima. Od 1974. u programu je i drugi župski hotel Orlando u Srebrenom. 

Od vrhunca do prodaje

U posao se tada aktivno uključio i Sidneyev sin Roger, koji će nakon očevog umirovljenja 1984. preuzeti mjesto predsjednika kompanije. Sidney je i dalje aktivno sudjelovao u realizaciji ambicioznih kompanijskih programa, koji su iz godine u godinu imali streloviti uzlet, naročito od kada su odlučili dobnu granicu svojih potencijalnih klijenata spustiti sa 60 na minimalnih 50 godina starosti. Nažalost, Sidney umire 2002. godine, a njegov posao nastavlja sin Roger de Haan.

SAGA u to vrijeme nije više samo mala lokalna putnička agencija, nego jedan moćni investicijsko – osiguravateljsko – turistički koncern koji je zapošljavao oko 2000 ljudi u Britaniji i oko 3500 u inozemstvu. Ipak, Roger se 2004. neočekivano povlači iz posla, posvećuje se obitelji i svojoj djeci. Prodaje koncern SAGA za basnoslovnih 2,2 milijarde američkih dolara i upisuje se u ekskluzivnu listu najbogatijih živućih Britanaca.

 Kratki opis životnih puteva dvaju stvoritelja ovoga moćnoga poslovnog koncerna, dovodi nas do 1975. kada je obitelj de Haan odlučila započeti i s organizacijom brodskih kružnih putovanja. Ipak, za kupnju svog prvog vlastitog putničkog krstaša odlučili su se tek 1996. Za oko im je zapeo požarom oštećeni brod GRIPSHOLM, poznatiji pod prvim imenom SAGAFJORD, koji dobiva novo ime SAGA ROSE. Nakon toga je SAGA Holidays, potaknuta izuzetnim poslovnim uspjehom ovoga jedinstvenog putničkog broda 2004. kupila i njegovog blizanca, nekadašnji VISTAFJORD, kasnije CARONIA koja pod Saga Cruises dobiva novo ime SAGA RUBY.

Saga Rose – Saga Cruises

SAGAFJORD je izgrađen 1965. za 30 milijuna US dolara u francuskom brodogradilištu Société Nouvelle des Forges et Chantiers de la Méditerranée za poznatu norvešku brodarsku kompaniju Norwegian America Line (NLC) kao linijski transatlantik i povremeno kruzer. Imao je 24528 bruto tona, bio je dug 189, širok 24,4 metara s gazom od 8,2 metra. Dva dizel Sulzer pogonska motora ukupne snage 17650 kilovata su ga preko dvije propele pokretala brzinom od 20 čvorova, a mogao je ukrcati 670 putnika. Nakon krštenja broda u francuskoj luci Toulon, na prvo komercijalno putovanje je krenuo 2. listopada 1965. na liniji Oslo – New York. SAGAFJORD i brod blizanac VISTAFJORD su slovili za najljepše lajnere toga doba s visokim luksuzom za putnike. Zbog financijskih poteškoća Norwegian America Linea, 1983. prodava SAGAFJORD poznatoj britanskoj brodarskoj kompaniji Cunard Line. 

Pod Cunardom brod je slovio kao jedan od deset najljepših kruzera na svijetu te je u brošuri Berlitz Cruise Guide-u nosio pet plus zvjezdica. Cunard Line ga daje 1996./97. u najam Transocean Toursu iz Bremena na 6 mjeseci te za to vrijeme nosi ime GRIPSHOLM. Nakon kompletne rekonstrukcije u brodogradilištu Lloyd Werft u Bremerhavenu uzrokovane ranijim velikim požarom za vrijeme kratke službe u Transocean Toursu, GRIPSHOLM je prodan Saga Cruisesu te je ponovo zaplovio 20. svibnja 1997. iz Dovera s 587 putnika i 350 članova posade pod novim imenom SAGA ROSE. Brod je dobio još ljepši izgled jer su mu boje novog vlasnika dale još više elegancije te sada brod ima tamnoplavi trup, bijelo nadgrađe, žutu ciminjeru, tanku bijelu crtu i tamno plavi vrh. Bio je čest gost Dubrovnika s imenom SAGAFJORD i SAGA ROSE osim kada je nosio ime GRIPSHOLM. Nakon 45 godina plovidbe brod nije mogao udovoljiti uvjetima konvencije SOLAS 2010 ( Safety of Life at Sea) koja je kumovala da brod ode 2010. u rezalište brodova Jiangyin u Kini.

Foto: Dubrovački dnevnik

Saga Ruby – Saga Cruises

VISTAFJORD je za 35 milijuna US dolara izgrađen 1973. kao linijski transatlantik / kruzer u brodogradilištu Swan Hunter Shipbuilders u Velikoj Britaniji za poznatu norvešku brodarsku kompaniju Norwegian America Line. Imao je 24492 bruto tona, bio je dug 191, širok 24,4 metara s gazom od 8,2 metra. Dva dizel Sulzer pogonska motora ukupne snage 17650 kilovata su ga preko dvije propele pokretala brzinom od 20 čvorova, a mogao je ukrcati 670 putnika. Dana 22. svibnja 1973., VISTAFJORD je krenuo na svoje prvo transatlantsko putovanje iz Osla u New York gdje je punih 10 godina plovio na toj ruti, s tim da je povremeno plovio kao kruzer. Brodovi Norwegian America Line (NLC) u to doba su bili među najluksuznijim lajnerima s izvrsnom uslugom, ali kompanija je u listopadu 1983. zbog financijskih poteškoća prodala VISTAFJORD  poznatoj britanskoj brodarskoj kompaniji Cunard Line. Brod je nastavio ploviti u NLC sivom bojom trupa, ali je promijenio boju ciminjere u tradicionalnu Cunardovu crvenu s crnim rubom na vrhu. 

Godine 1999. VISTAFJORD mijenja ime u CARONIA te dobiva novu tradicionalnu Cunardovu crnu boju trupa. Godine 2004. brod kupuje Saga Cruises, mijenja ime u SAGA RUBY te dobiva i nove Sagine boje koje još više ističu njegovu eleganciju s tamnoplavim trupom, bijelim nadgrađem, žutom ciminjerom, jednom tankom bijelom crtom i tamno plavim vrhom. 

Brod je često dolazio u Dubrovnik pod imenom CARONIA I SAGA RUBY. U siječnju 2014. prodan je za 14 milijuna US dolara Millennium View Ltd. privatnoj tvrtki sa sjedištem u Singapuru. Novi vlasnici planirali su ga preurediti u plutajući hotel u Mianmaru. Sredinom veljače 2014. isplovio je iz Gibraltara kao OASIA pod zastavom Bahama i organizacijom putovanja preko kompanije FleetPro Oceana. U veljači 2017. objavljeno je da se OASIA prodaje za rezanje nakon bankrota vlasnika. Ovo je bilo prilično iznenađenje za mnoge, budući da je brod još uvijek bio usklađen sa SOLAS-om, nedavno prošao remont vrijedan 10 milijuna američkih dolara kao hotelski i muzejski brod, iako kao takav nije bio uposlen. Pronađen je u Tajlandu, čekajući tegalj za rezalište prema Alangu u Indiji gdje je na kraju ipak došao u travnju 2017.

Foto: Dubrovački dnevnik

Zaključak iz grupe

Grupa Brodovi Dubrovnika nekad i danas je izuzetno marljiva jer je u 19 mjeseci rada postavila preko 20 000 fotografija i kartolina svih vrsta plovila od 2,5 do 333 metara duljine. Pokrili smo razdoblje u zadnjih 140 godina te isključivo postavljamo objave iz naših osobnih kolekcija. Više članova grupe obožavatelja kruzera nije baš zadovoljno s novijim megalomansko velikim kašunastim brodovima. Često kritiziramo izgled novijih brodova koji su zbog ukrcaja što više putnika i težnjom za što većim profitom napravljeni neuglednog vanjskog izgleda, iako zasigurno imaju luksuzno uređenu unutrašnjost broda. Noviji mega kruzeri imaju ukupan kapacitet putnika i posade i preko 8000, a mi u grupi volimo starije kruzere koji imaju do 1000 putnika i članova posade ukupno. Najviše od svih kruzera nam se sviđaju SAGA ROSE i SAGA RUBY zbog lijepe linije broda. Imena brodova se ne prevode na hrvatski jezik, ali ipak njihova imena znače u prijevodu Sagina Ruža i Sagin Rubin što im uz njihovu izvanrednu liniju i kombinaciju boja od tamnoplave, bijele i žute savršeno pristaju. Također, kada su plovili kao transatlantici, a i kao kruzeri, u njihovom vremenu plovidbe su ih  smatrali među deset najljepših na svijetu. Tako danas SAGA ROSE krasi i profilnu sliku grupe na fejsu, a jedan član grupe je i nacrtao umjetničku sliku broda kako prolazi pored Gradskih mira.

Ivo Batričević

Pomorac i lučki kapetan naučio izrađivati srednjovjekovne knjige

0
Foto: Pixabay / Morski.hr

U povodu manifestacije Noć knjige, koja se diljem Hrvatske održava od 22. do 25. travnja, Gradska knjižnica i čitaonica Hvar priprema pravu poslasticu za ljubitelje pisane riječi s otoka, ali i šire, piše Morski.hr

Hvarska gradska knjižnica ušla je u Noć knjige već u četvrtak, 21. travnja s početkom u 20 sati, kada su, kažu, svi koji su ih posjetili imali prilike vratiti se na same početke europske pisane riječi.

U sklopu Noći knjige organiziraju izložbu iluminiranih rukopisa, Starograjanina Emila Faldića, koji je po zvanju i zanimanju pomorac te voditelj ispostave Lučke kapetanije, ali koji je, ističu, u zrelim godinama otvorio jedra za neočekivana umjetnička strujanja.

Uz ogromnu volju, trud i želju za učenjem usvojio je vještinu kaligrafije (lijepog pisanja) i iluminacije (oslikavanja), te je započeo izrađivati prave knjige kakve su bile potrebne, poznate i vrijedne u srednjem vijeku. Autor na suvremeni način oživljava fascinantan život srednjovjekovnih skriptorija, a izložbu njegovih radova moći ćete pogledati od ovog četvrtka u Gradskoj knjižnici i čitaonici Hvar.

Paradoks sjedinjenja

0
Foto: Unsplash

Kada sam slabiji od tebe, tražim od tebe slobodu jer je to u skladu s tvojim načelima. Kada sam jači od tebe, oduzimam ti slobodu jer je to u skladu s mojim načelima.“ – F. Herbert

Sjetila sam se ovih rečenica dok sam slušala poznanicu kako priča o životu sa svojim suprugom, pomorcem. On plovi 15 godina, ona je kućanica. Nemaju djece. Ništa u njenoj priči me nije iznenadilo, zgranulo ili oduševilo. Bila je to jedna sasvim obična obiteljska priča koja započinje ljubavnim iskrama, razvija se, raste, pada i diže se, traje.

Ono što mi je privuklo pažnju i ono što sam zapamtila bio je naglašen opis njihovog zajedništva. Izgubljen pojam „ja“ sasvim se transformirao u „mi“ – osvajajući sve ono što nije naše upravo kao naše, prisvajajući ne samo zajedničke događaje, uspjehe i neuspjehe, već i one sasvim individualne i neodvojive od jednine. Ona je stopila svoje „ja“ s njegovim, zadržavši sve svoje kao svoje, prisvojivši sve njegovo.

U jednom sam trenutku promislila da možda ona plovi skupa s njim, da sudjeluje u havarijama, valjanju, anksioznosti plavetnila kojem nema kraja, a ne da je na kopnu, na suhom, sa stopalima na zemlji, sigurna u svom prostoru, slobodna na svoje svakodnevne odluke. Uvukao mi se nemir pod kosu, ponavljala sam sebi kako nije zdravo. Jednostavno nije dobro.

Sva njegova napredovanja, sve njegove poslovne uspjehe vezane za plovidbu, čak i završetak njegovog školovanja, naslovila je kao njihov zajednički uspjeh. Kao nešto za što su oboje radili. Što su oboje odradili. Ne radimo li to svi pomalo?

Postavlja se pitanje koliko podrška partnera znači, do kojeg omjera je presudna da bismo se ostvarili profesionalno?

Da, podrška partnera neizmjerno znači, vitalna je za uspjeh zajedništva, ali i za naš vlastiti napredak. Idealno bi bilo kada bi partneri uvijek jedno drugome bili podrška, kada bi pomagali jedno drugome da ostvare snove, da uspiju u provedbi neke ideje, da podržavaju jedno drugoga. Bilo bi idealno.

No, možemo li i onda kada imamo stopostotnu podršku partnera reći da je naš ostvareni uspjeh naš zajednički ili je on ipak samo naš?

Mislim da je veoma važno zadržati granicu u kojoj ne prisvajamo, već samo slavimo uspjehe i razvoj tog našeg partnera. Važno je za oboje. I za nas same, da zadržimo ono nešto samo naše, da rastemo kako se mijenjamo; i za naše partnere, da zajedništvo ne dožive kao parazitski ujed, već kao paradoks kad dvoje postaju jedno, ali ipak ostaju dva.

Zrela ljubav je ona koja to dozvoljava. Sjedinjenje pod uvjetom očuvanja vlastitog integriteta. Tada je nepotrebno (suvišno) naglašavati da je pomorac „dogurao do xy“ jer smo mi kao partnerica bili podrška – on je ipak plovio „sam“. Ustajao se u tijesnoj kabini već otupio na brodski miris, jeo često nejestivo, radio u buci, trešnji, hladnoći ili vrućini, valjao se u lošim vremenima, bez mogućnosti da izađe na kopno dok mu traje ugovor (ponekad i duže, bez mogućnosti da ode kući). Odvojen, usudit ću se reći zarobljen u entitetu broda koji traži nemoguće, a nudi premalo.

Neupitno, lakše mu je ako ima nekoga tko ga voli, razumije, podržava. Nekoga tko mu je oslonac. Nekoga tko je snažan i kome vjeruje. No, nije li to svakome lakša opcija, bez obzira na zanimanje?! Imati u voljenom biću zdravu podršku, nekoga na koga se možemo uvijek osloniti.

Nije li tako i u roditeljstvu? Jesu li uspjesi (i neuspjesi) naše djece naši ili njihovi? Odnosno, u kolikoj mjeri i gdje je granica?

Poznajem mnogo odraslih osoba koji nisu imali idealne obitelji i koji su odrastali u neizvjesnosti i hladnoći. Odrasli su u uspješne ljude. U današnjem kapitalističkom društvu poimanje riječi jednakost podrazumijeva jednakost ljuštura, onih koji su izgubili svoju individualnost. Označava istovjetnost, a ne jedinstvenost. Ljubav ne smije biti kapitalistički nastrojena. Ona je daleko snažnija i moćnija od istovjetnosti, jer ako ona ne ponudi jedinstvenost, nije uopće ni potrebna.

Ja sam neizmjerno ponosna na mog Pomorca. Na količinu snage i odlučnosti (usmjerenosti k cilju) koju ima, a koja je potrebna da se odradi pomorački posao. Od jutra do večeri, od ponedjeljka do ponedjeljka, od ugovora do ugovora, preživjeti krajnje shematski ustanovljene radnje, strogo određene pravilima, bez oduška ili smiraja, stalno okružen opasnostima unutar i van broda.

Slavim njegove uspjehe kao njegove, jer oni to jesu. Mogla sam ja dati svu svoju snagu, strpljenje, riječi, bilo koji oblik podrške, ali da on to nije mogao odraditi, nikada ni ne bi.

Ono što slavim kao zajednički uspjeh, naš je odnos, naša obitelj. Tu je srce jedinstva kojeg su stvorili (svjesno) dvoje i umnožili. Taj uspjeh (ili neuspjeh) zajednički nam je. Nikako nije malo manje moj, više njegov ili obrnuto. Cijeli je i potpuno naš. I svaki put kada taj zajednički odnos povrijedimo; svaki put kada ga zacijelimo, samo smo mi sami u pitanju. Samo smo mi sami odgovorni.  

Slaveći drugoga u zajedničkom odnosu ne umanjujemo sebe, već pružamo priliku partneru da opuštenije slavi vlastite uspjehe.

Uz reciprocitet, oboje rastemo.


Enna Kovač

Promijenile se samo zastave: Uvedene sankcije, a teret iz Rusije i dalje stiže u Europu u ogromnim količinama

0
Foto: Splash247

Poteškoće u provedbi sankcija protiv Rusije postaju sve očitije. Mnogi strani brodari i dalje zarađuju pravo bogatstvo transportirajući robu iz Rusije, a sukob u Ukrajini proteže se već gotovo 60 dana.

Podaci s platforme Sea/ pokazuju da bi ukupno 474 broda u svim segmentima pomorske trgovine trebalo uploviti u ruske luke tijekom sljedeća tri tjedna, od kojih 256 ne plovi pod ruskom zastavom. Kako su u prvim tjednima nakon početka sukoba sankcije “pljuštale” sa svih strana, mnogi ruski brodovlasnici promijenili su zastave svojih plovila. Podaci Sea/ jasno pokazuju da postoje mnoga dobro poznata inozemna brodarska imena koja i dalje zarađuju od ruskog tereta. Samo jedan primjer su dnevne rate za aframaxe na Baltiku, koje su porasle na razine veće od 300.000 dolara na dan, prenosi Splash247.

Pokušaj izbjegavanja sankcija: Rekordan broj ruskih plovila promijenio zastavu

Europska unija prošle se nedjelje pridružila drugim zemljama, uključujući Veliku Britaniju, u zabrani ulaska u luke za ruske brodove. Međutim, ogromne količine sirove nafte i ugljena nastavljaju teći na zapad iz Baltičkog i Crnog mora.

Na webinaru u utorak, analitičari platforme za analizu kretanja tereta Vortexa iznijeli su podatke koji pokazuju da će u razdoblju od 1. do 26. travnja najmanje 47,6 milijuna barela sirove nafte i 2,7 milijuna tona ugljena biti dostavljeno u europske i američke luke. Russian Tanker Tracking Group, inicijativa koju predvodi ukrajinska vlada, pokazuje da će samo od 19. do 26. travnja, 32 tankera sa sirovom naftom, 19 product tankera, 26 bulk carriera s teretom ugljena i 7 brodova za prijevoz LNG-a istovariti rusku robu u lukama diljem Europske Unije i Ujedinjenog Kraljevstva.

Sasvim prirodno se nameće pitanje koja je zaista svrha sankcija ako Europa i dalje spremno prihvaća ruski teret?

Prezentacija Vortexa također je pokazala kako su pretovari ruskog tereta s broda na brod također u porastu. Ruski teret prebacuje se na različita plovila u europskim vodama, kako bi se dalje isporučivao u Aziju. Valja napomenuti da je Indija značajno povećala uvoz relativno jeftine ruske nafte.

Kad neće Europa: Indija povećala kupnju ruske nafte

Kako pokazuju novi podaci Sea/, sukob je dramatično promijenio prirodu brodarstva u Crnom moru.

Kroz Crno more u prosjeku svakog dana plovi oko 600 brodova. Otkako je počeo sukob u Ukrajini, taj je prosjek pao na oko 500 brodova dnevno zbog toga što brodovi ne plove kroz ukrajinske vode.

Oružani sukob koji je u tijeku između Ruske Federacije i Ukrajine i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju za brodove i pomorce koji plove u Crnom i Azovskom moru“, rekao je glavni tajnik Međunarodne pomorske organizacije (IMO) Kitack Lim.

Na početku sukoba, oko 2.000 pomoraca zapelo je u ukrajinskim lukama na 94 plovila. Prema jučerašnjim podacima, ondje su sada ostala 84 trgovačka broda s gotovo 500 pomoraca.

Mladi pomorci predstavili zanimljive radove načinjene od otpada koji je bačen i zaboravljen u prirodi

0
Foto: Goran Mratinović / Dubrovački dnevnik

U suradnji s Dubrovačkim knjižnicama, u utorak 19. travnja u prizemlju Narodne knjižnice Grad otvorena je izložba radova naziva “Planet nam je u sve gorem stanju!” učenika 3. i 4. razreda Pomorsko-tehničke škole, a povodom Dana planeta Zemlja koji se službeno obilježava 22. travnja, piše Dubrovački dnevnik.

Izložbu su otvorili slikar i restaurator Robert Kralj, Marina Serdarević, profesorica Pomorsko-tehničke škole i mentorica ERASMUS+ projekta i akademska slikarica Ivana Jovanović Trostmann, ujedno i mentorica digitalnih radionica.

Foto: Goran Mratinović / Dubrovački dnevnik

Osnovni cilj ove izložbe je podizanje svijesti o zaštiti našeg okoliša, pa je tako glavna tema uglavnom more i ribe, u smislu plastike koje te ribe konzumiraju i mijenjanja staništa, ali nije to jedini cilj izložbe. Još je jedan cilj, ustvari, predstaviti se lokalnoj zajednici, izaći iz škole, susresti se s drugim predstavnicima, ući u atelje. Isto tako, osvijestiti važnost timskog rada, kritičkog mišljenja, kolaboracije – izjavila je Serdarević. 

Ovaj je projekt nastao u sklopu STEM, odnosno STEAM nastave koja je u suvremenom rječniku dobila A(rt) kao “umjetnost koja se koristi kao ljepilo koje povezuje sve ostale predmete kao interdisciplinarni način suvremene nastave”, kazala je Serdarević. 

Foto: Goran Mratinović / Dubrovački dnevnik

Drago mi je da smo se malo poigrali s tim predmetima koji su i reciklažni i otpadni materijali, tako smo koristili i stirodur i stiropor, kartone, odbačene najlonske vrećice, čaše od jogurta, plastične boce da bi nekako ljudima osvijestili da moramo štititi okoliš, i da nam je to nekako cilj uopće prostor oko nas poštivati – zaključila je Jovanović Trostmann. 

Izložba je otvorena do 25. travnja radnim danima od 8 do 19 sati.