– Propeler je iskopan iz zemlje, gdje je očigledno namjerno skriven, ali kako se u njoj našao, zagonetka je, jednako kao što je zagonetka tko je to učinio, kad i s kojim razlogom – govori Velid Đekić.
Grad burne, turbulentne i sadržajne povijesti, vrijedne industrijske, kulturne i druge baštine, od danas je postao bogatiji za novu povijesnu atrakciju – brodski propeler izrađen u nekadašnjoj Tvornici motora »Rikard Benčić«, piše Novi list.
Brodski propeler iz Tvornice »Rikard Benčić« koji je u organizaciji Muzeja grada Rijeke postavljen u dvorišni prostor iza Palače šećera, u trenutku je privukao znatiželjne poglede mnogih Riječanki i Riječana te, sasvim sigurno, dodatno oplemenio prostor koji se nalazi neposredno uz uređeni vodotok potoka Brajda.
Mnoštvo pitanja
Nova riječka povijesna atrakcija privremeno je postavljena na spomenutu lokaciju, no kako navodi Velid Đekić, poznati riječki publicist i voditelj odnosa s javnošću pri Muzeju grada Rijeke, mjesto je privremeno, ali nipošto nije slučajno.
– Porijeklo propelera priča je s mnogo pitanja, a malo odgovora, zbog čega podsjeća na krimić. O njemu znamo kako se pojavio na danjem svjetlu, i to doslovno, tijekom uređenja dvorišnog prostora sa stražnje strane Palače. Ondje je iskopan iz zemlje, gdje je očigledno namjerno skriven, ali kako se u njoj našao, zagonetka je, jednako kao što je zagonetka tko je to učinio, kad i s kojim razlogom – govori Đekić.
Napominje kako je najvjerojatnije da je rodno mjesto propelera njezina ljevaonica, s obzirom na to da je pronađen u krugu bivše Tvornice motora »Rikard Benčić«.
Foto: Muzej grada Rijeke / Novi list
– Moguće je da je riječ o jednom od prvih ondje izlivenih predmeta, nekovrsnom ispitnom primjerku, na kojemu se prvih godina nakon Drugog svjetskog rata učio postupak izrade. Propeler je od željeza, a ne od mjedi, te je na rubovima imao oštećenja. Da ne bi u ljevaonici smetao, jednostavno ga se zakopalo u tlo, dok se ne pronađe neko pametnije rješenje – kaže Đekić.
Nalik krimiću
Đekić se istovremeno pita kako je moguće da se problematičan proizvod nije u Benčićevoj ljevaonici pretopio u nešto drugo.
– Kako god bilo, u svakom krimiću isprva je više zagonetki nego rješenja. Priča o propeleru postavljenom u dvorište bivšeg kompleksa »Benčić« za nas je danas u takvom, prvom poglavlju, pa valja vjerovati kako će uslijediti i ona kasnija, gdje ćemo saznati informacije koje kompletiraju sliku. Dotad, dobro je znati kako je propeler očišćen od hrđe, restauriran i konzerviran, a Tehnička zbirka Muzeja ima novo svjedočanstvo vrijedne riječke industrijske baštine – zaključuje Velid Đekić.
Nakon napisa o stradavanjima brodova izgrađenih u Rijeci i Kraljevici, ali i u lošinjskim škverovima, te brodogradilištima u Puli i Trogiru, Danilo Prestint za Novi list nastavlja sa serijom tekstova o nesretnim sudbinama brodova izgrađenih u Splitu.
Brod »Abasin« (novogradnja 187) izgrađen za pakistanskog naručitelja, porinut je u more kao Peshawar. Završio je svoje plovidbe 24. srpnja 1972. godine kada je udario u nepoznati podmorski objekt nakon čega je nasukan 3,2 nautičke milje od svjetionika Manora Point.
Taj svjetionik se nalazi na lokalitetu Manora kod Karačija i visok je 38 metara i drugo je najstarije svijetlo u bivšem britanskom indijskom carstvu.
Rakete i požari
Brod za prijevoz rudače, rasutog tereta i nafte (OBO) izgrađen 1972. za grčkog naručitelja, »Annitsa Carras« (novogradnja 257), 1979. godine promijenio je ime u »Norman Atlantic« i plovio je pod zastavom Singapura.
Foto: Norman Atlantic u plamenu / Novi list
Pod tim imenom je 6. prosinca 1987. godine, na blagdan sv. Nikole, pogođen iranskom raketom u plovidbi iz Kuvajta za europske luke s teretom nafte kada su ga napali iranski naoružani čamci u južnom dijelu Arapskog (Perzijskog) zaljeva. Potonuo je četiri dana kasnije, nakon što je otegljen u Omanski zaljev, kako ne bi ometao plovidbu Hormuškim tjesnacem. Posada je sigurno napustila brod.
Još jedan OBO izgrađen 1976. – »Vallathol« (novogradnja 270), izgrađen za indijskog naručitelja, oštećen je u nevremenu koje je trajalo od 22. do 30. studenog u luci Port Hedland. Izrezan je u indijskom rezalištu Alang 4. lipnja 1992.
Bulker »Nestor«, izgrađen 1968. godine kao »Archontas« (novogradnja 232) izgorio je 3. veljače 1985. godine u brazilskoj luci Santos dok je iskrcavao teret sumpora. Pet mjeseci kasnije, 27. srpnja, izrezan je u Paranagui.
I tanker »Zakir Hussain« (novogradnja 269) stradao je u požaru u indijskoj luci Bombay (Mumbai) 14. studenog 1991. da bi bio poslan u rezalište Alang gdje je stigao 6. svibnja 1993 godine.
Tanker »Bow Mariner«, izgrađen 1982. kao »Atlas Mariner« (novogradnja 306) potonuo je nakon eksplozije 29. veljače 2004. godine. Stradao je 21 član posade.
Foto: Čamac za spašavanje tankera Bow Mariner / Novi list
Tanker »Maasgusar«, izgrađen je 1984. kao »Iver Split« (novogradnja 313) za kompaniju Iverchem Inc. iz Monrovije, a menadžer je bio Iver Bugge iz Larvika, po cijeni od 32,75 milijuna dolara.
Slijedeće godine prodan je za 30 milijuna dolara kompaniji Pulzar Maritime Corp. Iz Monrovije i postao »Gusar«. Godine 1986. uzela ga je u najam kompanija Nedlloyd Bulk B.V. iz Rotterdama i promijenila mu ime u »Maasgusar«.
Dvije godine kasnije prodan je kompaniji Stolt Gusar Inc iz Monrovije te je postao »Stolt Gusar«. Nakon toga je u bareboat najmu Slobodne plovidbe iz Šibenika pod imenom »Maasgusar«. U plovidbi ga je 14. ožujka 1989. zadesila eksplozija u strojarnici, nakon čega se razvio požar, oko 50 milja južno od Tokyo Baya u plovidbi iz Houstona za Yokohamu.
Brod je ostao bez pogona, plutao je, puknuo na dva dijela i potonuo. Spasitelji su pronašli četiri izgorjela čamca za spašavanje, ali nijedan od 23 člana posade nije preživio – 19 Filipinaca, tri Britanca te zapovjednik, kapetan James Rickard iz Irske.
Brodovi blizanci
Bulk »Damodar Tanabe« izgrađen je 1969. godine (novogradnja 235), a 18. siječnja 1985. doživio je požar nakon čega je poslan na mrtvi vez. Čak jedanaest godina kasnije, 15. prosinca 1996. godine otegljen je u indijsko rezalište Sachana u Ahmedabadu u državi Gujarat.
Brod »Demetrios«, izgrađen 1974. godine kao »Long Lin« za kineskog naručitelja (novogradnja 268) doživio je 4. ožujka 1992. godine sudar, nakon čega je uzet u tegalj, ali tegalj je puknuo te se brod 18. prosinca nasukao zapadno od Prawle Point u južnom Devonu u Velikoj Britaniji.
Zanimljiv je i slučaj broda »Makarska« (Jadroplov,Split) izgrađen 1968. godine (novogradnja 216). On se 29. srpnja 1979. godine sudario s kontejnerskim brodom »Sydney Express« u vlasništvu njemačkog brodara Hapag Lloyd A.G. oko sedam milja sjeverozapadno od Cabo de Gata, kod luke Almerije, na jugozapadnoj španjolskoj obali.
Stradala su tri člana posade: prvi časnik palube Antonije Planinšek, drugi časnik palube Ivan Cerina i RTG Ilija Čačija. Brod se prevrnuo i potonuo 31. srpnja 12 milja jugoistočno od Cabo de Gata nakon pokušaja tegljača »Tempest« i »Biscay Star« da ga spase.
Pramac kontejnerskog broda napravio je sedam metara dugu porezotinu na desnoj strani nadgrađa. Brod je plovio iz Tangera za Valenciju u redovitoj liniji iz Velikih Jezera za Rijeku i Split.
Stradala su i dva broda-blizanca: »River Gurada« (novogradnja 294) i »River Majidun« (novogradnja 293), oba građena za nigerijskog naručitelja. »River Gurada« je 25. veljače 1989. potonuo oko milju od Cape Espichel u portugalskom distriktu Setubal.
Stradalo je 18 članova posade. »River Majidun« se 3. travnja 1994. nasukao kod Las Palmasa da bi bio odsukan, otegljen na otvoreno more i 22. srpnja namjerno potopljen.
Brod »Sunrise« izgrađen je 1959. godine (novogradnja 147) da bi 1963. promijenio ime u »Modena«, a dvije godine kasnije postao »R.B.Angus«. Pod tim imenom je 17. prosinca 1967. godine potonuo u plovidbi Chemainus-Tokyo.
Brod (novogradnja 200) čudna imena »Treis Ierarchai« (prevedeno s grčkog na engleski: Three Hierarchs – Tri hijerarha) izgrađen 1965. nasukao se 7. prosinca 1969. na Ferrer Point na Vancouver Islandu, na putovanju iz Japana za Crofton.
Bulker »Nestos« izgrađen 1964. (novogradnja 181) se nasukao, ali nakon što je 1979. godine pretvoren u brod za prijevoz cementa imena »Bonny Carrier«. Nasukao se 2. siječnja 1986. godine na putovanju Bonny-Santander.
Brod »Monterrey«, izgrađen 1971. godine (novogradnja 242) izgubljen je pod imenom »Tula« u siječnju 1987. godine. Tek je 19. listopada te iste godine počelo njegovo rezanje u Kaohsiungu.
Izbrisani
Brod »Moniuszko«, izgrađen 1960. godine (novogradnja 159) za poljskog naručitelja postao je 1982. godine »Hua Xing« da bi, kao i mnogi kineski brodovi, bio izbrisan zbog upitnog postojanja 2000. godine. Njegov blizanac »Chopin«, izgrađen 1959. godine (novogradnja 152), 1978. postaje »Wu Xing«, 1981. »Xue Cheng«, a 1983. »Cheng Shan«. Izbrisan je 23. kolovoza 2010. godine.
Foto: Chopin kao Cheng Shan / Novi list
Tanker »Marshal Biryuzov« izgrađen je 1966. godine (novogradnja 207), a 1990. mijenja ime u »Novotsak 2«. Iz upisnika brodova je izbrisan 2003. godine, a posljednji put je viđen 24. siječnja 1993. godine u crnogorskoj luci Bar.
Brod »Yang Lin« izgrađen je 1973. godine (novogradnja 255) za kineskog naručitelja da bi bio izbrisan zbog upitnog postojanja 6. lipnja 2011. godine. Njegov blizanac »Chun Lin«, izgrađen 1973. (novogradnja 264) izbrisan je 30. svibnja 2011. godine.
Još jedan brod izgrađen 1980. za kineskog naručitelja – »Hong Qi« (novogradnja 301) izbrisan je u veljači 2012. godine iz upisnika zbog upitnog postojanja.
Izbrisan je i brod »Cruzero do Sul« izgrađen 1958. (novogradnja 144) nakon nekoliko izmjena imena: »Castasegna« (1965), »MindanaoSea« (1973), »Mag Lin« (1976.) Izbrisan je 1993. godine, a posljednja plovidba je zabilježena 1982. godine.
Poljski brod »Zamenhof« izgrađen je 1959. godine (novogradnja 154) da bi 1982. promijenio ime u »Yu Cheng«, a 1983. postaje »Lu Shan«. Izbrisan je 30. svibnja 2011. godine. Tanker »Batumi«, izgrađen 1971. godine (novogradnja 231) postao je 1974. »Arzew«, 1987. »Saetta«, a 1997. »Abakan«. Izbrisan je prvog dana 2008. godine, piše Novi list.
Antarktika, ledom okovani kontinent što okružuje južni pol Zemlje, u mnogome je planet za sebe. Nitko je ne posjeduje – jedini je kontinent na kojem ne važi suverenitet kao klasični politički koncept. Ujedno je jedini ljudima nenaseljeni kontinent – ako ne računamo onih nekoliko tisuća ljudi koji svake godine borave u istraživačkim stanicama. Srž je Gondvane, prvog kopna koje se prije milijune i milijune godina formiralo na Zemlji. S pravom bismo je mogli nazvati kolijevkom života, jer pod svojom ledenom korom krije dosjee o početku života na našem planetu. Šibana snažnim vjetrovima, s temperaturama koje padaju do minus devedeset Celzijevih stupnjeva, domovina je neobičnih i zastrašujućih organizama koji su se prilagodili životu u ekstremnim uvjetima. Upravo iz ove ledene pustoši stiže nam vijest o jednom od najvećih arheoloških otkrića novijeg doba, javlja Povijest.hr.
Ispod antarktičkog leda, na dubini većoj od tri tisuće metara, znanstvenici su pronašli olupinu “Endurancea”, jednog od najpoznatijih brodova svih vremena. Jedrenjak s tri jarbola, na kojem je plovio glasoviti polarni isrtraživač Ernest Henry Shackleton (1874. – 1922.), potonuo je u studenome 1915. godine, tijekom Shackletonova neuspjelog pokušaja da ostvari prvi kopneni prijelaz preko Antarktike.
Plan je propao kad je brod potonuo i ostavio istraživača i članove njegove posade nasukane na antarktičkom ledu. Nesretni ljudi pješačili su preko morskog leda, da bi potom, u čamcima za spašavanje, stigli do nenaseljenog otoka Elephanta, stotinama kilometara udaljenog od najbližeg naselja. Nakon što je povratio snagu, hrabri Shackleton je, s četiri člana posade, u malenom čamcu veslao gotovo tisuću i pol kilometara. Konačno, stigli su do otoka South Georgia, gdje im je pružena pomoć. Ostatak posade s Elephanta Shackleton je pokupio u kolovozu 1916., dvije godine nakon što je njegova ekspedicija isplovila iz Londona. Unatoč stravičnim peripetijama, svi članovi posade “Endurancea” uspjeli su se vratiti svojim domovima. Sada, pronađen je i brod na kojem su otplovili u avanturu nad avanturama.
Članovi znanstvene ekspedicije “Endurance22”, koja je pronašla drvenu olupinu, s ponosom ističu da su svi prethodni pokušaju njenog lociranja, zbog pogibeljnih uvjeta koji vladaju u Weddellovom moru, bili fijasko. Trijumfalnu misiju organizirala je “Zaklada Falklands Maritime Heritage”, koristeći podvodna vozila “Sabertooths”, opremljena kamerama i skenerima visoke razlučivosti. Mensun Bound, jedan od voditelja istraživačke ekspedicije, teško je skrivao oduševljenje zbog ovog postignuća. “Ovo je daleko najbolje očuvana olupina drvenog broda koju sam ikad vidio”, izjavio je, dodajući kako ista stoji uspravno, ukopana u morsko dno.
Pomorska trgovina s Rusijom pala je za 58% otkako je prije 22 dana započela invazija na Ukrajinu, otkrivaju novi financijski podaci tvrtke Refinitiv. Dok se zapadnim medijima istovremeno šire fotografije praznih polica trgovina u brojnim gradovima najveće zemlje na svijetu, mnogi već likuju da sankcije djeluju.
Opasnosti približavanja ratnoj zoni – do sada je napadnuto već pet trgovačkih brodova – osigurale su da Rusija posljednjih tjedana postane gotovo odsječena od globalne pomorske trgovine, piše Splash 247.
Pad pristajanja brodova osjeti se i daleko od samog mjesta sukoba. Prema izračunima investicijske banke UBS, kroz luke poput Sankt Peterburga u Baltičkom moru prolazi trećina ruske pomorske trgovine, a broj brodova koji pristaju u te luke pao je za 65% u posljednjih nekoliko tjedana. U lukama na Pacifiku, kao što je Vladivostok, broj brodova je od 24. veljače pao za 52%.
Podaci s izraelske platforme Windward jasno ukazuju na smanjenje broja tankera za prijevoz sirove nafte koji pristižu u luku u Rusiji, a prema podacima iste platforme, tankeri koji polaze iz Rusije više ne pristaju u luke u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Raste jedino broj tankera s naznakom “nepoznatog” odredišta, koja predstavljaju plovila koja još nisu stigla na svoje odredište (prikazano u grafikonu u nastavku). To ukazuje na to da je oko 46 milijuna ruskih barela nafte na putu iz Rusije do svojih odredišta, navodi Windward.
Novo izvješće britanske konzultantske kuće Drewry predviđa da će ruska invazija na Ukrajinu utjecati na dostupnost pomoraca, posebno na časnike kojih ionako fali, što dovodi do povećanja plaća, ali i inflacije i viših operativnih troškova plovila. Ruski i ukrajinski pomorci predstavljaju oko 13% ukupnog broja časnika prema Drewryju, dok je za tzv. ‘ratings’ ta brojka na 8%.
Vjerojatni pad raspoloživosti ruskih i ukrajinskih pomoraca najviše će utjecati na trgovinu energentima poput nafte i plina, što će zajedno s rastućim premijama osiguranja povećati operativne troškove plovila, upozorava Drewry.
Brodovi sa šećerom pohrlili u Rusiju
Kako prenosi gCaptain, najmanje pet brodova na putu je za Rusiju s gotovo 200.000 tona šećera iz Brazila, što je otprilike dvostruko više od uobičajenog godišnjeg uvoza, prema podacima koje donosi Reuters.
Sankcije nakon ruske invazije na Ukrajinu povećale su potražnju za šećerom i drugim osnovnim namirnicama, a police trgovina prazne se zbog gomilanja zaliha hrane. Količina šećera koji se uvozi je neuobičajeno velika, kažu analitičari, napominjući da Rusija obično uvozi otprilike 100.000 tona šećera godišnje.
Dok prodaja šećera nije obuhvaćena sankcijama, financijske transakcije jesu, što bi moglo otežati ili potpuno onemogućiti plaćanje. Uz to, analitičari napominju da bi opasnosti u Crnom moru mogle otežati uvoz.
Pomorski muzej Orebić redovno objavljuje zanimljivosti na svojoj Facebook stranici, pa tako nisu propustili prigodnom pričom obilježiti ni Međunarodni dan žena.
Predstavili su tako na svojoj stranici prvu kapetanicu na potpuno novom kruzeru, gospođu Serenu Melani, koja kad ne plovi, uživa sa svojim suprugom, dubrovačkim brodskim inženjerom Renatom Bulatom u njihovoj kući u Veloj Luci, piše Dubrovački vjesnik.
– Ova kapetanica talijanskog podrijekla postala je kadetkinja sa 16 godina te diplomirala nautičku školu 1993. godine, nakon čega njena karijera ide uzlaznom putanjom. Naime, nakon obnašanja važnih funkcija na tankerima i teretnim plovilima, postaje prva kapetanica tek porinutog, jednog od najluksuznijih svjetskih kruzera ‘Sever Seas Splendor’ kompanije ‘Regent Seven Seas Cruises’ – ističu na stranici Pomorskog muzeja Orebić.
Upornost i stručnost
Dogodilo se to upravo na Dan žena prije tri godine, 2019., a o čemu je opširno pisala Gloria. Talijanka porijeklom i hrvatska snaha tako je ušla u povijest kao prva žena koja je od nultog dana zapovijedala potpuno novim, tek izgrađenim kruzerom. – Kako je zacrtala svoj put u profesiji kojom dominiraju muškarci, predrasude o tome da žena ne može zapovijedati brodom pratile su je skoro pa cijeli radni vijek. Interesantan je podatak da žene čine 18 do 20 % radne snage u industriji kruzera, a procjenjuje se da su od 5 do 20 % službenika na kruzerima također žene. Ipak, kapetanica Serena Melani svojom upornošću, stručnošću i ljubavi prema moru dokazala je da se snovi i drugih mladih žena mogu ostvariti – pišu na stranici Muzeja.
Niz komplikacija izazvala je najava vodeće brodske kompanije u Velikoj Britaniji – P&O Ferries, da će otpustiti 800 radnika kako bi očuvala likvidnost tvrtke. Za danas su otkazali plovidbu na svim svojim linijama, među kojima je najvažnija ona od Dovera do francuskog Calaisa. Istovremeno, dio radnika je u znak protesta zauzeo jedan od brodova usidrenih u Sjevernoj Irskoj, prenosi Morski.hr.
Uprava kompanije pravda se da su otkazi za 800 radnika nužni kako bi se osigurala budućnost poslovanja te da je opstanak tvrtke moguć jedino uz “brze i značajne promjene”. Žale se da godišnje imaju oko 100 milijuna funti gubitaka u poslovanju te da bez restrukturiranja P&O Ferries nema budućnosti.
Extraordinary scenes at some UK ports – after P&O halted ferries to fire all crew and replace with a third party contractor… images circulating of what we are told are handcuff trained security with some wearing balaclavas taking British crew off, after they were fired on zoom…
Britanski mediji javljaju kako je dio radnika, nakon ove bombastične objave, zauzeo jedan od brodova u luci Larne u Sjevernoj Irskoj te da ga ne želi napustiti. Radnici su o otkazu obaviješteni putem unaprijed snimljene poruke na Zoom-u.
Kompanija je za danas otkazala sve linije – njih 14 između Dovera i Calaisa, tri između Liverpoola i Dublina i sedam između Larnea u okrugu Antrim i Cairnryana u Dumfriesu i Gallowayu.
#PODover#POCalais Our services are unable to run for the next few days. Please arrive as booked, we will get you away on an alternative carrier as quickly as possible. Once at the port, please make your way to the DFDS check-in booths. We apologise for the inconvenience.
Nacionalni sindikat radnika u željeznici, pomorstvu i prometu (RMT) savjetovao je radnicima koji su zauzeli brod u luci Larne da ga ne napuštaju unatoč tome što je kompanija na lokaciju poslala zaštitare s ciljem da izbace posadu s broda. U priopćenju navode kako kompanija traži izliku kako bi zaposlili jeftiniju, stranu radnu snagu.
– Duboko smo uznemireni rastućim nagađanjima da tvrtka danas planira otpustiti stotine pomorce iz Ujedinjenog Kraljevstva i zamijeniti ih stranom radnom snagom. Naložili smo našim članovima da ostanu na brodu, zahtijevamo da naši članovi u operacijama P&O-a u Ujedinjenom Kraljevstvu budu zaštićeni te da državna tajnica intervenira kako bi spasila britanske pomorce – izjavio je glavni tajnik RMT-a Mick Lynch.
P&O je jedna od vodećih brodskih kompanija u Velikoj Britaniji, koja je prije pandemije godišnje prevozila više od 10 milijuna putnika te oko 15% cjelokupnog tereta u i izvan Velike Britanije. Sudeći prema podacima s njihove web stranice, zapošljavaju gotovo 4 tisuće djelatnika.
No pandemija im je donijela drastičan pad prometa, a kako kompanija nije uspjela osigurati pomoć u iznosu od 150 milijuna funti od britanske vlade, bili su primorani otpustiti 1110 radnika.
Evo novosti: susjedi Talijani izgradit će Hrvatskoj dva obalna ophodna broda, odnosno Ministarstvu unutarnjih poslova, kad ih već nismo u stanju izgraditi sami, javlja Otvoreno more.
Plovila bi trebala sudjelovati i u FRONTEX-ovim (Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu) akcijama nadzora vanjskih granica Europske unije u Egejskome moru, između Grčke i Turske, kuda vode brojne “modre” rute migranata s Bliskog istoka na putu prema Zapadu. Naša zemlja već je slala brodove i ljude kako bi sudjelovali u akciji “Posejdon”.
Za operacije FRONTEX-a
Vijest su, kako i priliči, prvi objavili zadovoljni talijanski brodograditelji iz mjesta Rovigio, odnosno iz škvera “Vittoria”, a onda je sklapanje posla potvrdio i hrvatski MUP. Odgovarajući na naša pitanja.
Uglavnom, ugovor o gradnji potpisan je prije mjesec dana, još 16. veljače, i njegova je vrijednost 62 milijuna kuna s PDV-om, od čega je 49,6 milijuna cijena, a 12,4 milijuna kuna je porez na dodanu vrijednost (25 posto). Rok izgradnje je do 15 mjeseci, javljaju iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Jedan brod ide u dubrovačku policijsku upravu, a drugi u splitsku.
”Plovila se nabavljaju putem Fonda za unutarnju sigurnost – instrumenta za granice i vize (ISF BORDER), sukladno predviđenom financiranju u iznosu od 90 posto od strane Europske komisije, dok je predviđeni iznos od 10 posto vrijednosti posla sufinanciran od strane Republike Hrvatske. Naziv projekta je: policijsko plovilo za potrebe sudjelovanja u zajedničkim operacijama nadzora vanjske granice Europske unije, nadzor državne granice na moru, teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske te sudjelovanja u operacijama traganja i spašavanja.”
Kako odgovara MUP, ophodni policijski brodovi koristit će se “za potrebe sudjelovanja u zajedničkim operacijama FRONTEX-a, u smislu nadzora vanjske granice Europske unije i presretanja plovila, za pružanja potpore u višenamjenskim operativnim aktivnostima, za provođenje zakona te nadzora državne granice na moru, teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske, s naglaskom na suradnju u poslovima iz nadležnosti granične i obalne straže, kao i sudjelovanja u operacijama traganja i spašavanja. Bit će izgrađeni prema pravilima Hrvatskog registra brodova ili druge priznate međunarodne klasifikacijske organizacije.”
Pitajući resorno ministarstvo – a i sami sebe – je li se posla moglo domoći ijedno hrvatsko brodogradilište i na temelju čega je izabrana talijanska “Vittoria”, iz Zagreba su nam rado objasnili:
”Što se tiče javnog natječaja, proveden je drugi otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti, evidencijski broj nabave ISF 100/17, na koji su se javila dva gospodarska subjekta: ‘Iskra brodogradilište’ i ‘Cantieri Navale Vittoria’. Ugovor je dobilo talijansko brodogradilište.
Zadovoljni suradnjom
Na prvi natječaj bila su se javila tri hrvatska brodogradilišta: ‘Global grupa’, ‘Brodotrogir’ i ‘Kvarner plastika’, te talijansko brodogradilište ‘Cantiere Navale Vittoria’, a natječaj je poništen zbog nedostatka financijskih sredstava. Iz navedenog je razvidno da se splitsko brodogradilište nije javilo ni na jedno nadmetanje.”
A ovako su to opisali zadovoljni Talijani. Garnirajući sve i slikom budućih hrvatskih ophodnih policijskih brodova. Usput, gradit će se od aluminija, a dugi su po 21,5 metara. Posjedovat će i konstrukciju te nosače za puškostrojnice na krmenom dijelu nadgrađa:
”Tvrtka sa sjedištem u Venetu – specijalizirana za izgradnju vojnih, paravojnih, radnih, trgovačkih i transportnih plovila do 100 metara dužine – potpisala je ugovor s Ministarstvom unutarnjih poslova RH vrijedan 6,5 milijuna eura. Uzbudljivi novi projekt uključuje projektiranje i izgradnju dvaju plovila dugih po 21,5 metara (CPB ili obalni patrolni brod) koja će policija ove balkanske zemlje koristiti za potrebe svojih pomorskih snaga, kao i za spašavanja na moru.”
Brzina veća od 31 čvora
Brodovi su dugi po 21,5 i široki 6,5 metara. Materijal izgradnje je aluminijska legura. Bit će opremljeni vijčanim propelerom, a dva MAN-ova stroja od 1213 kilovata omogućavat će im brzinu veću od 31 čvora. Osim prostorija namijenjenih posadi, brodovi će imati i “bolnički prostor” za pružanje medicinske pomoći, te prostorije koje mogu poslužiti za smještaj spašenih u akcijama traganja. Hrvatski registar brodova obavljat će provjere i baviti se certificiranjem.
’Zahvaljujemo na iskazanom povjerenju’
”Zahvaljujemo hrvatskom MUP-u što je odabrao naš projekt, u znak priznanja njegove visoke kvalitete. Ova narudžba jača našu suradnju s Hrvatskom. Od 2004. godine toj balkanskoj državi predali smo jedanaest plovila različitih tipova i funkcija. Uvjereni smo i da ćemo Hrvatskoj moći osigurati dva nova plovila, sposobna unaprijediti i ojačati operativne sposobnosti hrvatske policije oko Egejskog mora, u skladu s ciljevima programa Europske unije”, kazao je Paolo Duò, predsjednik brodogradilišta “Vittoria”.
Kako se operacija odsukavanja Evergreenovog kontejneraša Ever Forwarda od 127.000 dwt proteže već gotovo pet dana, sve se više čini da bi odsukavanje moglo potrajati duže nego što se očekivalo.
“Što se tiče uzroka nesreće, ‘Ever Forward’ od 12.000 TEU, dug 334 metra, skrenuo je s uskog plovnog puta u zaljevu Chesapeake tijekom isplovljavanja iz Baltimorea u nedjelju navečer i nasukao se na pretežno muljevito dno. Gaz plovila je u trenutku isplovljavanja iz Baltimorea iznosio 13 metara, dok je prosječna dubina zaljeva samo 6,4 metra, stoga će vjerojatno biti potrebni značajni napori da bi se plovilo odsukalo. Moguće je i oštećenje ili kvarenje osjetljivog tereta”, navode konzultanti WK Webster.
Foto: Screenshot Twitter
Američka obalna straža zajedno s vlasnicima plovila i spasilačkim timovima razvija plan akcije odsukavanja. Obalna straža zahtijeva od posade plovila da svaka četiri sata provode temeljitu inspekciju broda kako bi se kontinuirano pratila mogućnost onečišćenja i prijavila svaka zamjetna promjena u stabilnosti, gazu, položaju plovila ili bilo koji znak curenja goriva.
U krugu od oko 500 metara od plovila ustanovljena je sigurnosna zona. Ipak, Ever Forward ne remeti promet kanalom s obzirom da se nalazi van glavnog plovnog puta, piše gCaptain.
Iz Evergreena naglašavaju da incident nije uzrokovao curenje goriva, a unajmili su spasilački tim s 16 stručnjaka za upravljanje operacijom odsukavanja, piše Splash247. Ronioci provode inspekcije pod vodom kako bi identificirali eventualna oštećenja na plovilu i pomogli u razvijanju plana odsukavanja.
Foto: Screenshot Twitter
Today, Captain David O’Connell, the Sector Commander of @USCG Maryland-NCR got underway with Station Curtis Bay to observe the grounded vessel, #Everforward, in the Chesapeake Bay. pic.twitter.com/Bo2XTvz757
2/She missed her southbound turn (unknown why) and went out of Craighill Channel – dredged from 38 to 50 feet to accommodate neo-Panamax ships like #EverForward.
She departed the channel between red buoys 16 & 14 and plowed into the spoil area from the dredging; about 24 ft. pic.twitter.com/pfE0bOf9iu
— Sal Mercogliano ????⚓????????????????☠️ (@mercoglianos) March 15, 2022
Foto: YouTube (A day in life of an Aircraft Carrier Hangar in Middle of the Ocean)
Ako ste se zapitali kakav je život na američkom nosaču zrakoplova, ovo je tekst za vas! Nosači aviona su poput plutajućih gradova, oni su sami po sebi ogromni, no prostori ispod palube su maleni. Paluba je velika 4 do 5 hektara i može primiti oko 100 zrakoplova, a sam brod otprilike 5.000 do 6.000 ljudi, piše Povijest.hr.
Visoke temperature
Nosač zrakoplova je topliji nego što se čini na prvu. Temperature u strojarnicama mogu dosegnuti i oko 60 stupnjeva. Ako tome dodamo učinak vlage i topline jasno je da osjećaj temperature može biti i veći od stvarne topline. U situacijama kada su temperature visoke pojačavaju se rotacije kako bi se smanjilo vrijeme koje mornari provode u vrućim prostorijama ili pak piloti u kabinama. Osiguran je i led na brodu 24 sata dnevno. Medicinsko osoblje je pripremljeno za liječenje toplinskih šokova.
Paluba za letenje jedno je od najopasnijih mjesta za rad
Ovo mjesto zovu i “kontroliranim kaosom”. Na palubi je uvijek živo, tereti eksplozivne prirode se prenose s jednog mjesta na drugo, zrakoplovi slijeću i uzlijeću. Mala greška može rezultirati teškim posljedicama, pa netko može stradati u djeliću sekunde, bilo da bude odnesen u more ili da ga usisaju motori aviona. Upravo zbog toga ljudi koji tamo rade moraju biti u odličnom fizičkom i psihičkom stanju, pa im treba osigurati pravilnu izmjenu odmora i rada.
Kako spriječiti posadu da se izgubi?
Na ovom mjestu s 3.000 prostorija se lako izgubiti. Na brodu postoje brojni uski hodnici, strme stube, a svi ti prostori mogu izgledati manje više isto, pa se je prilično teško ovdje za snaći. Mornarica je zbog toga počela upotrebljavati šifrirane koordinate u obilježavanju prostorija, što je od velike pomoći pri kretanju brodom.
U prostorijama ispod palube mogu se čuti “urlici” motora aviona
Razina buke može biti viša od 150 dB, a svaka buka iznad 85 dB oštećuje sluh. Nosač radi 24 sata, tako da u kombinaciji s ostalim šumovima broda rijetko postoji koji tih trenutak. Danas se nastoji prikupiti što više podataka o prijenosu zvuka s palube na ostale dijelove broda kako bi se ona što je više moguće zatomila.
Prostori na brodu
Prostori u ratnom brodu su vrlo raznoliki to su kabine, garderobe, kuhinje, pekare, ostave, blagovaonice, kupaonice, praonice, kina, kapele, učionice, knjižnice, kantine, knjižare, brijačnice, sladoled barovi, prostorije za rekreaciju, stomatološke ambulante, zatvori i brojne druge.
Soba sa sto ljudi
Ako vam je teško dijeliti sobu s još jednom osobom, tješite se da oni uglavnom ovdje dijele sobe s čak sto drugih ljudi. Teško je zadovoljiti sve te potrebe, a da se ne naruši sigurnost broda i njegova funkcija, koja je primarno vojna. Na nosaču zrakoplova nema privatnosti. Kreveti su uski, ako se uopće mogu zvati krevetima, nekada su jedva dovoljni za okretanje. Nakon dugog dana dovoljno ste iscrpljeni i svejedno vam je gdje spavate. U sklopu kreveta postoje prostori za odlaganje i ormarići s osobnim stvarima koje su svedene na minimum.
A pošta?
Danas s obzirom na raširenost interneta, gotovo i nema standardne pošte, i najčešće se vrše dostave paketa, koje obično stižu s Amazona. Internet na brodu je najlakši način komunikacije sa svijetom. S tim da je on super spor, poput puža. Brzina interneta je znatno bolja kada je brod usidren.
Kuhanje na dnevnoj bazi za 45.000 do 65.000 dolara
Dnevno se spremaju 4 obroka za 5.000 članova posade. Hrana se kuha na veliko. U brodskim kuhinjama je zaposleno oko 100 kuhara. Hrana se služi od doručka do ponoći. Kuhari imaju jelovnik za 15 dana, koji se onda ponovno vrti. No, kuhari nastoje obilježavati pojedine datume i napraviti dane koji prve razliku. Naime, kulinarske inovacije dobro djeluju na posadu pa se kuhari trude u tom smsilu napraviti s vremena na vrijeme pokoje iznenađenje. Na hranu se troši dnevno između 45.000 i 65.000 dolara dnevno, a mjesečno oko 1,8 milijuna dolara. Ako posadu pitate kakva je hrana, reći će vam da može biti i bolja, ali i gora.
Koliko se dugo ostaje?
Dobar dio posade ostaje na brodu i do devet mjeseci. Neki dođu na dvije do tri godine pa se izmjenjuju otprilike svakih devet mjeseci na brodu, a neki dođu samo jednokratno, ovisno o ciljevima zašto je netko raspoređen na nosač. Posada radi 10 do 15 sati dnevno, neki pak rade 24 sata dnevno, nakon čega su opet slobodni jedan dan.
Svuda su gužve, pa se oboružajte strpljenjem
Čeka se hrana, šišanje, toalet, tuširanje, stomatolog… Časnici imaju privilegije. Ako je kraj vas netko višeg ranga morate mu dati prednost. Ukoliko vam se taj princip ne sviđa, izbjegavajte vojsku u širokom luku.
Rekreacija i drugo
Postoje organizirane tjelovježbe u teretanama. U osnovi se koristi svaki slobodan dio broda za postavljanje ovih sprava. Većina brodova ima i svoj vlastiti sustav televizije i kina.
Razne boje na palubi
Američka je mornarica razvila čak sedam boja koje se mogu primjetiti na palubi, na taj način se radi podijela rada. Ljubičasto je osoblje odgovorno za punjenje zrakoplova gorivom. Upravljači aviona su plavi. Osoblje za održavanje u i rukovanje teretima nosi zeleno. Žuti su časnici, a crveni su pak nešto kao SOS na brodu. Kapetani nose smeđu, a mnoga zanimanja imaju bijelu odjeću.
Želite li saznati nešto više o životu na nosaču zrakoplova pogledajte video koji donosimo:
Dok se pomorska industrija suočava s poteškoćama povezanima s obustavom poslovanja s najvećom zemljom na svijetu, izašli su najnoviji podaci prema kojima se na direktnom udaru sankcija nalazi više od 1.500 plovila povezanih s Rusijom, piše Splash247.
Kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu, zemlje Zapada uvele su teške ekonomske sankcije za Rusiju. Na udaru sankcija našle su se financijske institucije, ali i najveća ruska državna brodarska kompanija Sovcomflot, te Ruski pomorski registar brodova. Uz to, SAD i Velika Britanija najavili su zabrane uvoza ruske nafte, plina i energenata općenito. No, sankcije ne utječu samo na plovila, tvrtke i pojedince, već i na sve druge subjekte koji su povezani složenim vlasničkim vezama, a potencijalno i na sam teret.
Izraelski Windward identificirao je ukupno 1.505 brodova koji su direktno povezani s Rusijom, što je oko 2,7% svjetske trgovačke flote. Sva ta plovila suočavaju se s nekim oblikom ograničenja, dok je samo njih 18 službeno sankcionirano.
Prema Sea/ platformi koju je razvio Clarksons, u ruske luke u sljedećih nekoliko tjedana trebalo bi uploviti 179 tankera i bulkera. Njih 40 plovi unutar Rusije, a oko 139 brodova dolazi iz drugih zemalja, uključujući Tursku, Nizozemsku, Kinu, Južnu Koreju, Španjolsku, Egipat, Italiju, Japan, Njemačku, SAD i Dansku.
Ranije ovog mjeseca, i Greenpeace je pokrenuo Russian Tanker Tracker na Twitteru. Riječ je o botu koji prati tankere koji napuštaju ruske luke koristeći javne AIS/satelitske podatke iz MarineTraffica.
Maersk, druga najveća kompanija za prijevoz kontejnera na svijetu, jučer je objavila da će brodovi kompanije i dalje pristajati u ruske luke kako bi isporučili robu rezerviranu prije početka invazije, ali i kako bi pokupili oko 50.000 praznih kontejnera koji se nalaze u Rusiji.
“Možda se nećemo moći vratiti poslovanju u Rusiji još dugi niz godina. To je cijena koju smo u mogućnosti i spremni platiti”, rekao je Soren Skou, izvršni direktor Maerska za Reuters.
Podaci platforme Sea/ pokazuju da se u ukrajinskim vodama još uvijek nalazi 96 plovila. Oko 90% tih plovila ondje se nalaze dva i pol tjedna ili više. Mnogi su zapeli kod Odesse, najveće ukrajinske luke. Malo je vjerojatno da će napustiti te vode koje su, kako je upozorio NATO, minirane. Mnogi brodari posljednjih su dana odlučili evakuirati posade i napustiti brodove.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) pregovara s Ukrajinom i Rusijom o stvaranju sigurnih koridora za brodove, no izgleda da pregovori nisu urodili plodom. S obzirom da su Ukrajinci postavili podvodne mine u blizini Odesse kako bi zaštitili grad, u slučaju stvaranja koridora morali bi objaviti lokacije mina, što bi “moglo pomoći Rusima u potencijalnom napadu”.
Isplata plaća ruskim pomorcima, koji čine 10,5% svih pomoraca na svijetu, postaje gotovo nemoguća. Prema nekima, isplate u američkim dolarima koji se zatim konvertiraju u ruske rublje moglo bi se okarakterizirati kao kršenje sankcija, a zabranjene su i isplate u gotovini. Brojni ruski pomorci, ali i agencije, prisiljeni su zadržati plaće dok se ne nađe rješenje.
Brodarska zajednica aktivirala se kako bi pomogla obiteljima ukrajinskih pomoraca, surađujući s aviokompanijama kako bi pomogla izbjeglicama da dođu do sigurnih odredišta. Oko 55 do 60% od ukupno 80.000 ukrajinskih pomoraca trenutno je na brodovima, a njih oko 20% želi se vratiti kući kako bi branili domovinu, piše gCaptain. Velika većina pomoraca izrazila je zabrinutost i strah od pristajanja u ruske luke.
“Ako se većina ukrajinskih pomoraca iskrca, jednostavno nema dovoljno pomoraca koji bi ih mogli zamijeniti”, rekao je predsjednik Sindikata pomoraca Ukrajine u intervjuu za FT. “To će biti katastrofalno za svjetsku pomorsku industriju.”
Neki ukrajinski pomorci kažu da ne žele više čekati, već se žele odmah vratiti u Ukrajinu. “Ako to ne učinimo, nećemo se imati gdje vratiti kući. Ploviti neće više imati smisla”, rekao je ukrajinski pomorac u intervjuu za FT.
