O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 376

Parobrod Lina – Tragičan kraj željeznog parobroda

0
parobrod Lina
Foto: Danijel Frka/Gorgonija.com

LINA je bio željezni parobrod izgrađen daleke 1879. godine u brodogradilištu Newcastle on Tyne u Velikoj Britaniji. Naručitelj je bila kompanija Vinuesa & Co, i pod njenom je zastavom i imenom NUEVO ESTREMANDURA plovio sve do 1903. godine. Parobrod NUEVO ESTREMANDURA izgrađen je u vrijeme kada su željezni parobrodi već odnijeli konačnu pobjedu nad jedrenjacima, preuzevši tako glavnu ulogu u prijevozu roba morem.

Doduše, i tada se još događalo da bi poneki kliper (brzi trgovački jedrenjak) čeličnog trupa odnio pobjedu nad sporim parobrodom na dugim prekooceanskim plovidbama, no bilo je posve jasno da je vrijeme jedrenjaka prošlo i da budućnost pripada crnim, zadimljenim čeličnim grdosijama bez jedara, za Gorgoniju.com piše Danijel Frka.

Trup je bio čelične konstrukcije koji je svojom vitkošću jako podsjećao na jedrenjake. Imao je drvenu glavnu palubu koja se je neprekinuto protezala od pramca do krme i nadgrađe koje se je nalazilo u sredini broda. ispod nadgrađa, koje je bilo djelomično čelične, a dijelom drvene konstrukcije bio je smješten parni stroj. Teretni prostori nalazili su se na prednjem i krmenom dijelu broda, sa po jednim jarbolom i dizalicama za ukrcaj i iskrcaj tereta.

Visoki dimnjak bio je smješten iznad parnog kotla, neposredno iza zapovjedničkog mosta. Pramac je bio visok i ravan, sa dva sidra koja su se na palubu izvlačila posebnom dizalicom kao na jedrenjacima (nisu se uvlačila u “oka” sa obje strane pramca). Krma je bila “kliperskog” tipa (opet po uzoru na brze jedrenjake), elegantno izvijena prema palubi sa jednim kormilom i vijkom.

Foto: Danijel Frka/Gorgonija.com

Kompanija Franco-Tunisienne da Navigation kupuje 1903. brod NUEVO ESTREMANDURA i preimenuje ga u VILLE DE NEMOURS. Ova francuska kompanija osnovana je 1896. i u razdoblju do 1904. kupuje pet rabljenih brodova kojima nadijeva imena gradova u Tunisu (SS Ville-de-Bizerte, Ville-de-Sfax, Ville-de-Sousse, Ville-de-Nemours,Ville-de-Gabès). Kompanija je držala putničko-teretnu liniju Francuska-Tunis, a najčešći teret prema Francuskoj bile su ovce. No kompanija nije mogla izdržati konkurentsku borbu sa sličnom Compagnie Generale Transatlantique i napokon je rasprodana 1907 godine.

Stari parobrod LINA plovio je svjetskim morima već dvadeset i dvije godine pod imenom VILLE DE NEMOURS odnosno NUEVO ESTREMANDURA, kada ga je 1907. godine kupio Vincenzo Granata, vlasnik kompanije “Adriatica” iz Barija. I u rukama novog vlasnika LINA je vjerno služila sve do uoči Svjetskog rata. Tada je jedne zimske noći, 14. siječnja 1914. godine pod zapovjedništvom kapetana Giuseppe-a Cicconardi-ja zbog guste magle posada izgubila orijentaciju prilikom plovidbe kroz Vela vrata (kanal između otoka Cresa i obale Istre, da bi je potom jako nevrijeme bacilo na obalu nedaleko rta Pečen na Cresu. Brod je brzo potonuo.

U podacima kompanije nije navedeno da li je bilo nastradalih u ovom brodolomu. Lina je kao bezimena olupina bila poznata odavno. Ribari su pazili da na njoj ne pokidaju mreže, ali su o potopljenom brodu pričali roniocima. Na Lini se ronilo krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Brod leži na pješčanom dnu, pramcem okrenut prema obali. Pramac se nalazi u sredini male uvale oko 50m južno od rta Pečen. Dno pada vrlo strmo pa je vrh pramca broda na 20 metara dubine, a krma je već na 55 metara dubine.

Na pramcu se odmah uočavaju dva starinska admiralitetna sidra. Drvena glavna paluba je istrunula pa se s gornje strane može vidjeti čitava unutrašnjost broda. Od zapovjedničkog mosta nije ostalo skoro ništa jer su stranice bile drvene. No, dio nadgrađa iza mosta je od metala i dobro je očuvan.

Kroz vrata se može ući u unutrašnjost strojarnice i doprijeti do samog kotla i parnog stroja. U utrobi broda mogu se sresti tabinje i ugori. Na ovom mjestu treba biti oprezan jer je tu dubina oko 40 metara, što je granica rekreativnog ronjenja.

Iza nadgrađa je krmeno skladište za teret i krmeni jarbol na kojemu su ostaci ribarskih mreža. Roneći sve dublje niz palubu dolazimo i do same krme.

Krma je gotovo uvijek obavijena mutnim slojem morske vode, pa se preporuča oprez. Na kraju ronjenja preporučujemo posjetiti i malu podvodnu špilju koja se nalazi u dnu uvale, s ulazom ispod same morske površine.

U Dubrovnik je dolazio i jedan od najljepših kruzera na svijetu: TSS ‘LEONARDO DA VINCI’

0
tss leonardo da vinci
Foto: arhiva Ivo Batričević/dubrovački dnevnik.hr

Misteriozan požar na brodu bio je i njegov kraj, a izgradnja je krenula nakon što je u sudaru potonuo brod ANDREA DORIA, prethodni miljenik talijanske nacije, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Parni turbinaš ANDREA DORIA (TSS – turbine steam ship)  od 29191 BRT-a i duljine 217 metara bio je ikona talijanskog nacionalnog ponosa. Bio je najveći, najbrži i najsigurniji od svih tadašnjih talijanskih brodova. Porinut 16. lipnja 1951. godine u brodogradilištu Ansaldo u Genovi, mogao je prevesti 1055 putnika brzinom od 23 čvora. Nakon tri godine i pet mjeseci svojih linijskih prekooceanskih plovidbi nije bio dobre sreće jer je potonuo 26. srpnja 1956. nakon sudara s linijskim brodom STOCKHOLM na prilazima prema New Yorku. Gubitak ANDREA DORIE Talijani su doista teško primili, ali zato nisu dugo sjedili skrštenih ruku. 

Odustali od pogona na nuklearno gorivo

Kao zamjenu su odmah u istom brodogradilištu naručili izgradnju sličnog, nešto većeg, još atraktivnijeg broda, koji je dobio ime LEONARDO DA VINCI. Građen kao treći iz ove serije brodova, LEONARDO je bio zamišljen i kao prvi na svijetu koji bi za pogon koristio nuklearno gorivo. Ipak se zbog brojnih tehnoloških komplikacija tijekom gradnje odustalo od ove zamisli, što je prouzročilo kašnjenje u isporuci, pa je brod zaplovio prema New Yorku tek u srpnju 1960. 

Kuma broda na samom porinuću broda 7. prosinca 1958 je bila Carla Gronchi supruga Giovannia Gronchi, predsjednika Republike Italije. LEONARDO DA VINCI je bio nešto dulji i veći od svojih prethodnika. Imao je 33340 bruto tona, bio dug 233 metara, a u svojim je klimatiziranim komfornim kabinama mogao prihvatiti 1326 putnika. Četiri parne turbine Ansaldo ukupne snage 38792 kilovata preko dvije propele su mu omogućavale putnu brzinu od 23 čvora. Preko Atlantika je na istim rutama plovio s brodom iste brodarske kompanije CRISTOFORO COLOMBO

Poput ANDREA DORIE i LEONARDO DA VINCI je imao dosta problema sa stabilitetom te mu je dodatno ugrađeno oko 3 tisuće tona čelika. Zato je, unatoč ponosu svojih graditelja i cijele nacije, bio neekonomičan u eksploataciji jer je povećana težina broda iziskivala i daleko veću potrošnju goriva.        

Foto: arhiva Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

                                                                        2                      

Dolasci u Dubrovnik

LEONARDO DA VINCI je 15. veljače 1963. po cijeni od 1495 USD po osobi poduzeo 51 dnevno kružno putovanje s itinererom: New York, Lisabon, Palma, Palermo, Iraklion, Aleksandria, Larnaca, Beirut, Haifa, Istanbul, Yalta, Varna, Pirej, Dubrovnik, Messina, Napulj, Genova, Cannes, Barcelona, Casablanca, Tenerife, New York. U prospektu njegove brodarske kompanije Italian Line tiskane koncem 1963. objavljen je red plovidbe za sljedeću 1964. godinu s itinererom: New York, Boston, Halifax, Azorski otoci, Casablanca, Lisabon, Gibraltar, Palma de Mallorca, Barcelona, Napulj, Cannes, Genova, Palermo, Messina, Patras, Dubrovnik, Venecija i Trst.      

LEONARDO DA VINCI i brod iste brodarske kompanije CRISTOFORO COLOMBO plovili su preko Atlantika kao linijski brodovi do 1965. i povremeno kao kruzeri, kada su ih zamijenili još veći i bolji MICHELANGELO i RAFFAELLO. Međutim, svi oni su početkom 1970-tih godina zbog primata avio prijevoza putnika preko Atlantika povučeni iz prekooceanske linijske plovidbe. 

Četiri dana gorjelo

LEONARDO DA VINCI mijenja boju trupa iz crne u bijelu te plovi na kružnim putovanjima uglavnom po Zapadnom Sredozemlju i povremeno po Karibima, Sjevernoj i Južnoj Americi. Brodarska kompanija Italian Line ga stavlja u raspremu 1976. godine. Sljedeću godinu plovi za ogranak matične kompanije Italian Line Cruises u najmu poznate brodarske kompanije Linea C (kasnije Costa Cruises), odlazi na Bahame na veoma kratkim putovanjima. Ivo Batričević tekstu prilaže i unikatnu brodsku razglednicu na kojoj je u najmu brodarske kompanije Linea C iz osobne kolekcije. Bio je to neuspješan pokušaj da se revitalizira stari neekonomični brod pa je iste godine vraćen u Italiju na mrtvi vez u luci La Spezia. 

Foto: arhiva Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Misteriozni požar 4. srpnja 1980. koji je trajao puna četiri dana potpuno je uništio brod koji je ostao plutati vidno nagnut. Biva ispravljen i otegljen u obližnje rezalište brodova te je prodan za milijun dolara. I tako je jedan od najelegantnijih i najljepših svjetskih lajnera/ kruzera 1982. godine završio u hrpi starog željeza.

Pod morem: Tragedija potopljene podmornice Meduse

0
podmorje
Foto: Danijel Frka / Radio Rijeka

Danijel Frka ovoga puta bio je u podmorju kraj Pule, u potrazi za ondje potopljenom podmornicom iz Drugog svjetskog rata. Podmornica je talijanska iz klase ARGONAUTA, a ime joj je bilo Medusa; javlja HRT Radio Rijeka

Sagrađena tridesetih prošlog stoljeća u Monfalconeu, poput ostalih iz svoje klase bila je namijenjena obalnoj plovidbi, dakle spada u red dimenzijama manjih podmornica. Od proljeća 1941. obavljala je plovidbe u sklopu flotile Podmorničke škole u Puli, pa je tako 30. sječnja 1942. ujutro isplovila na još jednu školsku plovidbu prema Kvarnerskom zaljevu. Na njoj je uz redovnu posadu bilo mnoštvo pitomaca koji su se obučavali, sve skupa šezdesetak ljudi, dakle vladala je poprilična gužva.

Na povratku, kod rta Kamenjak, ploveći na površini, nisu primijetili periskop britanske podmornice Thorp, koja je već neko vrijeme krstarila Jadranom, ali su Britanci primijetili nju i ispalili četiri torpeda od kojih je jedan prepolovio Medusu. Na tornju se tada nalazilo osam ljudi od kojih su samo dvojica preživjela. Posada je potonula, a preživjeli su lupanjem o metalne dijelove Morseovim znakovima javljali spasiocima poziciju.

Da tragdija bude potpuna, uslijedilo je nevrijeme koje je onemogućilo spašavanje, pa su tek nakon pet dana Talijani mogli izvući tijela svojih kolega. Iduće, 1943. godine, podmornica je izvučena, ali je pri tome krmeni dio ispao natrag u more na nekih 38 metara dubine gdje i danas leži. Ronjenje je otežano zbog slabe vidljivosti tijekom većeg dijela godine a Danijel napominje da nije posve sigurno kako se radi baš o olupini Meduze, budući da je na tom dijelu bilo još potopljenih podmornica.

Cijelu audio priču možete poslušati >>ovdje<<

Pobuna hrvatskih mornara u Boki kotorskoj – 1918.

0
Foto: Wikimedia Commons

Hrvati su se tijekom Prvog svjetskog rata borili kao dio austro-ugarske vojske, a posebno velik udio imali su u mornarici, gdje su sačinjavali oko trećine ukupnog ljudstva. Bili su, međutim, znatno slabije zastupljeni među časnicima, gdje su dominirale osobe austro-njemačke narodnosti.

Iako su u početku bili prilično motivirani boriti se za habsburšku krunu, pogotovo nakon ulaska Italije u rat, nestašice osnovnih namirnica, veliki gubitci hrvatskih vojnika na kopnenim bojištima, nedopuštanje uzimanja dopusta i socijalne razlike rezultirale su rastućom ogorčenošću mornara i željom za okončanjem sukoba. Širenje komunističkih ideja preko hrvatskih vojnika koji su se vraćali iz zarobljeništva u Rusiji, koja je nakon Oktobarske revolucije istupila iz rata, također je imalo odjek među mornarima, piše Povijest.hr.

Prvog veljače 1918. mornari u Boki kotorskoj (tada u sastavu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) otkazali su poslušnost zapovjedništvu. Boka Kotorska u to vrijeme bila je važna pomorska baza Dvojne Monarhije zbog svog strateškog položaja, stare pomorske tradicije, i razvedenosti obale te je pružala sigurno utočište brodovima. Usto je bila i najjužnija točka Austro-Ugarske Monarhije.

Navedenog dana točno u podne, na brodovima Sankt Georg i Gea, mornari su preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke te izvjesili crvene zastave kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti, a ubrzo im se pridružilo još 40 brodova stacioniranih u zaljevu. Na čelu pobune bili su Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš.

Nedostatak kontrole nad komunikacijom, neorganiziranost ustanika i odlučnost Vrhovnog vojnog zapovjedništva (njem. Armee Ober Kommando,  AOK-a) da oružanom silom spriječi mornare u ostvarenju plana o isplovljavanju prema Italiji, makar i po cijenu potapanja većine brodova, potkopali su pobunu. Jedna struja ustanika zastupala je ideju da zaposjednuti brodovi isplove i pridruže se silama Antante, dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki.

Zapovjedništvo je 2. veljače uputilo ultimatum pobunjenim mornarima o predaji, zapovjedilo evakuaciju civilnog pučanstva, a njemačkim podmornicama naložilo potapanje brodova Gea i Sankt Georg. Također, određeno je da se nepovjerljive postrojbe, koje su uglavnom činili Hrvati, zamijene mađarskim i njemačkim kadrom.

Već sljedećeg dana u zaljev pristižu ratni brodovi iz Pule, a pobunjenici se predaju bez borbe. Četvorica kolovođa osuđeni su na smrt strijeljanjem, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni sa službe na brodovima. Uhićeno je ukupno 500-tinjak mornara, u zatvoru je umrlo njih desetak, dok su tijekom same pobune smrtno stradala dvojica.

Ovaj događaj je u to vrijeme izazvao velik interes Europe i bio je udarna vijest novina u doba kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata te poraz Centralnih sila.

Boris Blažina, Dražen Krajcar

Foto: Wikimedia Commons

Isporučen prvi brod s mogućnosti pogona na amonijak

0
Foto: VesselFinder

Grčki brodovlasnik Avin International preuzeo je isporuku broda Kriti Future, prvog plovila na svijetu s mogućnosti pogona na amonijak.

Ceremonija isporuke 274 metra dugog tankera održana je u New Times Shipbuildingu u Kini 10. siječnja 2022. godine, javlja Offshore energy.

Suezmax od 156.700 dwt, kojeg je klasificirao ABS, ekološki je prihvatljivo plovilo naručeno u jesen 2020. godine. Iako će isprva koristiti konvencionalno gorivo, plovilo je u skladu sa ABS Ammonia Ready Level 1 zahtjevima. Drugim riječima, brod je dizajnirana da se u budućnosti prenamijeni na pogon na amonijak.

Tanker kapaciteta od 170.811 kubičnih metara također ispunjava ABS LNG Fuel Ready Level 1 zahtjeve.

“Ovo plovilo je prekretnica u razvoju u pomorskoj industriji te korak naprijed prema uvođenju alternativnih brodskih goriva”, istaknuo je Filippos Nikolatsopoulos, ABS Manager iz Greece Business Developmenta.

Kako kažu iz ABS-a, Ammonia Ready Level 1 znači da je plovilo u skladu sa zahtjevima navedenima u ABS Vodiču, koji je dio industrijskih smjernica o alternativnim gorivima koje je razvio ABS.

Foto: Offshore energy

VIDEO: Rotterdamsko brodogradilište morat će rastaviti povijesni most kako bi isplovila nova megajahta Jeffa Bezosa

0
Foto: Novi list

Nizozemski grad Rotterdam pristao je utrošiti tjedne kako bi srušili povijesni most, a sve kako bi nova gigantska superjahta vlasnika Amazona Jeffa Bezosa ovog ljeta mogla stići na otvoreno more, prenosi Novi list.

U Nizozemskoj je u izgradnji 127 metara dugačak brod Y721 s tri jarbola osnivača Amazona koji košta oko 500 milijuna dolara. No, ova jahta bit će previsoka da bi prošla ispod znamenitog Rotterdamskog mosta Koningshaven, koji može propustiti brodove visine 40 metara, prenosi NL Times, citirajući nizozemsko glasilo Rijnmond.

Kao rješenje, milijarder i brodograditelji iz tvrtke Oceanco zatražili su od od gradske uprave Rotterdama da privremeno demontiraju kultni most, uz obećanje da će gradu nadoknaditi troškove. Očekuje se da će rastavljanje i ponovno sastavljanje srednjeg dijela mosta poznatog kao “De Hef” trajati više od dva tjedna, navodi list.

Rotterdamske vlasti uvjerene su da je Bezosov projekt generator prihoda za grad.

“Iz ekonomske perspektive i imajući na umu održavanje zaposlenosti Grad ovo smatra vrlo važnim projektom”, rekao je Marcel Walravens iz Gradske uprave Rotterdama. Ističe da je Rotterdam proglašen pomorskom prijestolnicom Europe te da brodogradnja i povezane djelatnosti čine važan stup zajednice.

Međutim, nisu svi u Rotterdamu ovu vijest dočekali blagonaklono. Neki upozoravaju da se grad obvezao da više neće rastavljati De Hef, čelični most izgrađen 1878. godine, nakon zadnje obnove, izvršene 2017. godine.

“Zapošljavanje je važno,a li postoje ograničenja u onome što možete i smijete učiniti kad je posrijedi naša baština”, ističe Ton Wesselink iz Povijesnog društva Rotterdama.

Drugi lokalni političar smatra da se u “klanjanju” Bezosu otišlo predaleku, skrečići pozornost na Amazonove poslovne prakse i iskorištavanje radne snage.

“Ovaj čovjek zaradio je svoj novac otpuštanjem osoblja, izbjegavanjem plaćanja poreza i poštivanja propisa, a mi sada zbog njega moramo rušiti naš prekrasan povijesni spomenik?”, pita lokalni političar Stephan Leewis.

Most De Hef jedna je od prvih znamenitosti Rotterdama obnovljena nakon što je grad bombardiran u Drugom svjetskom ratu. Nakon što je 1993. godine izgrađen željeznički tunel više nije važan za promet ove goleme luke. No, stanovnici su se pobunili protiv rušenja mosta i pretvoren je u nacionalni spomenik.

Bezosova superjahta Y721 bit će jedna od najvećih jedrilica ikada napravljenih u Nizozemskoj, koja je svjetsko središte za izgradnju brodova za vrlo bogate, navodi Bloomberg. Visina jahte predstavljala je i druge probleme za drugog najbogatijeg čovjeka na svijetu. Visoki jarboli predstavljali bi opasnost za helikoptere, pa je bivši izvršni direktor Amazona naručio pomoćnu jahtu s heliodromom koja će ploviti iza nje.

Kapetan Teo Grbić ovogodišnji festanjul iz reda pomoraca jubilarne 1050. Feste sv. Vlaha

0
Foto: Branka Mumalo / Dubrovački vjesnik

U ljeto 2019. gostovao je u svim lokalnim medijima kad je prvi put uplovio u rodni grad kao zapovjednik broda, kruzera Norwegian Star. Nepune tri godine kasnije, kapetan duge plovidbe Teo Grbić ponovno je pod svjetlima reflektora, sad u ulozi festanjula jubilarne 1050. Feste svetoga Vlaha. Ovaj freško umirovljeni pomorac obišao je cijeli globus osim Antarktike, a na pučini ga je uvijek štitio parac. Sveti Vlaho je Teu i na kopnu uvijek bio nekako predodređen, piše Dubrovački vjesnik.

Rodio se 1959. u Vlahovu gradu, a oženio suprugu Anu 1988. u njezinu rodnom Stonu, u Crkvi svetoga Vlaha. Nebeski zaštitnik Grada još jednom mu je obilježio život kad je ove godine na prijedlog bratima izvučen iz bubnja za festanjula u konkurenciji četvorice kapetana i trojice obrtnika. Nekoliko tjedana kasnije, s kolegom zanatlijom Tončijem Cvjetkovićem pod budnim okom rektora Crkve sv. Vlaha don Hrvoja Katušića odrađuje brojne obveze koje nosi dužnost svjetovnih domaćina Feste. I nijedna mu nije teška.

Familija Grbić dijeli s Teom sve izazove i počasti. Sin Ivan, 32-godišnjak koji se kao i pape otisnuo na more, te dvije godine mlađa kći Tea, zaposlena u Županiji, presretni su što im je otac ušao među odabrane. Unučica Mihaela i unučić Nikola tek će kad porastu u potpunosti shvatiti što za nona znači biti festanjul.

Dubrovački kapetan na ‘Norveškoj zvijezdi’

Koliko je zahtjevno bilo zapovijedati putničkim brodom s 5 tisuća ljudi iz najmanje dvadesetak različitih nacija, kapetan Grbić otkrio je kroz par ‘epizoda’ na debelom moru:

Za Norwegian Cruise Line navegavao sam 20 godina, zadnjih sedam ili osam kao zapovjednik. Svuda smo putovali, a dosta oko Južne Amerike, sve do Patagonije. U koroni sam prelomio, nisam više vidio smisla u svemu, posebno otkako su nastupile restrikcije u pomorskom putničkom prometu.

Početkom siječnja 2020. iskrcao sam se u Buenos Airesu i to je bilo to. Sezonu te godine nisam odradio, uskoro sam se prijavio za u penziju. Dotad sam u karijeri preživio svašta. Oko Cape Horna bila su strašna nevremena, a na brodu svakakvih problema i s posadom i s gostima. Prvo moraš znati da zapovijedaš ljudima raznih nacionalnosti i običaja koje i nehotice možeš uvrijediti ako se krivo nasmiješ ili rečeš nešto bezazleno što je za njih nepoželjno.

A bilo je i neugodnosti poput suicida…jedan Nijemac se bacio u more i ostavio nam oproštajnu poruku. Događala su se i silovanja, gosti su par puta pokušali prokrijumčariti drogu, otkrio bi se kod njih heroin i kokain pa bi nam na brod došao FBI i lokalne vlasti u istragu. No, sve to sad je iza mene, ali je ostala veza s morem. Pođem zaribat’ i ujutro se družim s mojim pomorcima koji još navegavaju, da vidim što je nova u struci – priča kapetan Teo Grbić koji je Festu redovito slavio tijekom dugih vijađa. U Grad bi se poslalo brzojav s čestitkama, a na brodskoj trpezi našle bi se birane delicije na blagdanskom objedu za posadu koja je od njega doznala za sveca koji štiti Grad.

A baš će njemu u čast, kapetan Teo početkom veljače, u svečanoj monturi i bijelim rukavicama ponosno na komandnom mostu predvoditi jubilarnu Festu, okruglu i prvu u nizu s novim biskupom.

VIDEO: FPSO eksplodirao i potonuo kod obale Nigerije

0
Foto: FleetMon

FPSO TRINITY SPIRIT eksplodirao je i potonuo na terminalu Ukpokiti kod Escravosa u Nigeriji, javlja FleetMon.

Eksplozija se dogodila u ranim satima 2. veljače, a uzrok nesreće se utvrđuje.

Incident je potvrdio i vlasnik SEPCOL: “Uprava Shebah Exploration & Production Company Ltd (SEPCOL) u stečaju ovim putem potvrđuje da je na FPSO Trinity Spirit smještenom na Ukpokiti terminalu nakon eksplozije u ranim jutarnjim satima u srijedu, 2. veljače 2022., izbio požar.”

Prema prvim informacijama, na FPSO-u se u vrijeme nesreće nalazilo deset radnika. Iz kompanije su objavili da trenutno nema potvrđenih žrtava, dok drugi izvori navode neslužbene informacije prema kojima je nekoliko radnika smrtno stradalo. Iz SEPCOL-a su upozorili da se područje osigurava te da je pristup mjestu nesreće zabranjen.

FPSO Trinity Spirit, kapaciteta skladištenja 2 milijuna barela nafte, izgrađen je 1976. godine. Može obraditi do 22.000 barela nafte dnevno.

Iz mora izvučen torpedo napravljen u Rijeci između dva rata

0
Foto: Screenshot HRT

Iznimna zbirka torpeda u muzeju u Rijeci od danas je bogatija za još jedan vrijedan izložak. Ovaj je pronađen u istarskom akvatoriju, u uvali nedaleko od Vrsara, i to vrlo blizu obale.

Torpedo je vjerojatno napravljen u Rijeci između Prvog i Drugog svjetskog rata, a bio je na dubini od 5 do 6 metara, javlja HRT.

Nakon dojave građana, pod budnim okom policije, iz mora u uvali Funtana pokraj Vrsara izvučen je torpedo.

Vjerojatno su ljudi i prije ga primjećivali, ali tome nisu prodavali važnost, jer nisu znali da se radi o eksplozivnom sredstvu, rekao je voditelj protueksplozivnog odjela PU istarske Anto Mijatović.

Na sreću, ovaj nema eksploziva. Akcija izvlačenja trajala je oko sat i pol. Pitanja je mnogo, a odgovori će se znati nakon restauracije.

Nama je to dobitak, jer stječemo nova saznanja o torpedu, naime niti jedan nije isti, ima razlika u motorima, žiroskopima i mi smo sretni svaki put kada nađemo novi torpedo, naglasio je ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović.

Osmišljen je sredinom 19. stoljeća. Iza njega stoje Giovanni Lupis i Robert Whitehead. Ovo čudo tehnologije dugo se proizvodilo upravo u riječkoj tvornici torpeda, zbog čega je taj grad nekad prednjačio u tehnološkim trendovima.

Mi smo njime ponosni, ne zato što je riječ o oružju, nitko razuman se ne ponosi oružjem, ali ta sposobnost tehničke realizacije genijalna je i to je ono što nas čini ponosnim, istaknuo je Velid Đekić, Muzej grada Rijeke.

Jer ono što je osmišljeno prije više od 150 godina koristi se i danas.

Možda je najfascinantniji element torpeda njegov žiroskop – uređaj koji je omogućio da torpedo drži određeni smjer, ali on danas omogućuje i letove u svemir i kretanje pod vodom, dodao je Đekić.

Koliko još torpeda krije jadransko podmorje, ne zna se, ali kada se pronađu, čuvat će ih Muzej grada Rijeke.

Kapetan i prvi časnik Juliette D uhićeni zbog ‘preuranjenog napuštanja plovila’

0
Foto: gCaptain

U nevjerojatnom obratu nakon dramatičnog spašavanja posade s bulk carriera tijekom velike oluje, nizozemske vlasti odlučile su pritvoriti kapetana i prvog časnika Juliette D zbog napuštanja plovila.

Nizozemska obalna straža izvijestila je da je reagirala na poziv u pomoć s bulk carriera od 37.200 dwt, a prema riječima glasnogovornika obalna straža u tim situacijama ne dovodi u pitanje procjenu kapetana o postojanju hitnog slučaja, prenosi The Maritime Executive.

Pogledajte i: VIDEO: Bulk carrier usred velike oluje udario u tanker, a zatim i u platformu

Posada Juliette D pod malteškom zastavom javila je obalnoj straži da su izgubili sidro, nakon čega se brod sudario s usidrenim tankerom za kemikalije. Pri sudaru je na trupu nastala rupa, a brod je zatim počeo nekontrolirano plutati u oluji s udarima vjetra do 120km/h i valovima od 5 do 6 metara visine. Bulk carrier je otplutao do obližnje offshore vjetroelektrane i udario u temelj platforme vjetroagregata.

Na teren su se uputila dva nizozemska helikoptera i čamci za spašavanje Kraljevskog nizozemskog spasilačkog društva (KNRM), a također su zatražili pomoć belgijske obalne straže. Brod je lociran između 15 i 20 milja od obale, a zatim je svih 18 članova posade, uključujući kapetana i prvog časnika, evakuirano pomoću helikoptera.

Nizozemski mediji izvijestili su da je policija sinoć u sklopu istrage privela kapetana i prvog časnika zbog sumnje da su prerano napustili plovilo za koje je postojala opasnost od nasukavanja. Vlasti tvrde da su kapetan i prvi časnik trebali ostati na brodu što je dulje moguće i otići samo ako je prijetila opasnost.

Istragom će također utvrditi šteta nastala u sudaru bulk carriera i temelja platforme na području offshore vjetroelektrane Hollandse Kust Zuid u izgradnji.

Julietta D još je neko vrijeme plutala zbog čega je i jedna naftna platforma evakuirana prije nego je na mjesto događaja stigao Sovereign, veliki Boskalisov tegljač, otprilike četiri sata nakon što je brod napušten. Drugi tegljač također se pokušao privezati, no zbog nevremena se morao odvezati. Obalna straža izvijestila je da su dvije osobe zadobile lakše ozljede tijekom pokušaja osiguravanja tegljača. Tegljači Boskalisa uspjeli su otegliti Juliettu D u Rotterdam kada se nevrijeme smirilo.

Tanker Pechora Star u koji je Julietta D udarila u utorak ujutro uplovio je u luku Amsterdam.

Njemačka brodarska kompanija u čijem je vlasništvu Julietta D zahvalila je svima na trudu te naglasila da će u potpunosti surađivati ​​u istrazi.