Costa Cruises, talijanska podružnica Carnival Corporationa, 2. prosinca primila svoj najnoviji brod, drugi na LNG pogon. Novi kruzer COSTA TOSCANA od 185.000 bruto tona isporučen je nakon više od 20 mjeseci montaže i ukupno 30 mjeseci izgradnje, javlja The Maritime Executive.
Riječ je o trećem brodu za krstarenje na LNG pogon kojeg je izgradio Meyer Turku u Finskoj. Kruzer Costa Toscana izgrađen je na podištu koje su razvili Carnival i Meyer, a koje se koristi za izgradnju sličnih kruzera za brendove AIDA, P&O, Costa i Carnival Cruise Line. Brodovi imaju isto podište i dijele neke tehničke specifikacije, s određenim prilagodbama putničkih prostora za pojedine brendove.
Kako bi obilježio završetak izgradnje kruzera, Meyer Turku je objavio time-lapse video koji naglašava složenost izgradnje kruzera od 337 metara. Brod će moći primiti 6730 putnika i 1846 članova posade.
Radovi na Costa Toscani započeli su ceremonijalnim rezanjem čelika 30. srpnja 2019., iako se veliki dio ranih radova zapravo obavljao stotinama kilometara daleko u Meyer Neptuneu u Njemačkoj, gdje se grade blokovi strojarnice prije nego što se prebace u Finsku. Montaža broda započela je u Finskoj 11. veljače 2020., a porinut je 15. siječnja 2021. godine.
Poput ostalih brodova u klasi, Costa Toscana ima četiri glavna ‘dual-fuel’ motora koji proizvode 61.760 kW. Može postići radnu brzinu od 17 čvorova.
Foto: The Maritime Executive
Foto: The Maritime Executive
Foto: The Maritime Executive
Costa i Meyer nazvali su kruzere “pravim putujućim pametnim gradovima”. U dizajn je ugrađen niz vrhunskih tehnoloških inovacija osmišljenih za smanjenje utjecaja na okoliš. Na brodu se nalazi i postrojenje za desalinizaciju koje osigurava dovoljnu količinu pitke vode. Potrošnja energije je smanjena inteligentnim sustavom energetske učinkovitosti, a recikliranje otpada provodi se za materijale kao što su plastika, papir, staklo i aluminij.
Putnici će imati širok raspon pogodnosti s unutarnjim dizajnom broda koji je kreirao dizajner Adam Tihany. Namještaj, rasvjeta, tkanine i dodaci izrađeni su u Italiji i dizajnirani su posebno za Costa Toscanu. Kruzer ima 21 restoran, 19 barova, četiri bazena i preko 2660 kabina.
Costa Toscana trebala bi zaploviti u ožujku 2022., ploveći tjednim krstarenjima iz Savone u Italiji.
Poslovni dnevnik dopisom se obratio radnicima Brodosplita kako bi im objasnili realno stanje, ali i perspektivu i planove.
”Preuzeli smo Brodosplit u privatizacijskom procesu, promijenili poslovni model, uspostavili profitabilno poslovanje, održali proizvodnju, napravili iskorak prema brodovima veće dodane vrijednosti i imamo planove. Svjesni smo kako je Brodosplit veliko poduzeće koje ima velik značaj u Splitu i cijeloj županiji jer gotovo nema obitelji u tom gradu u kojoj bar jedan član ne radi u škveru. A to znači da je javnosti važno što se u njemu događa.
Pritom bih bio sretniji kada bi s jednakom strašću pratile pozitivne vijesti iz škvera, kao što se prate poteškoće i neprovjerene informacije. Iz tog razloga smo se svim radnicima Brodosplita obratili dopisom, kako bismo im objasnili realno stanje u kompaniji, ali i perspektivu i planove”.
Direktno i bez okolišanja vlasnik DIV Grupe i Brodosplita Tomislav Debeljak ovako objašnjava pozadinu aktualnog očitovanja radnicima u kojem su pri isplati plaće za listopad pružili uvid u poslovanje i perspektivu škvera, kao ‘krvnu sliku’ kompanije za radnike.
Debeljak odmah potom priznaje: “Istina je da trenutno imamo problem likvidnosti, i to zbog posljedica Covid pandemije koja je utjecala na brojne aspekte poslovanja: prolongiranje ugovaranja novih poslova, smanjenje obujma proizvodnje zbog usporavanje dinamike projekata u tijeku, a s tim i prihoda, kao i poremećaja u lancima opskrbe i povezanog nepovoljnog utjecaja na produktivnosti i učinkovitost te poskupljenja repromaterijala i energije. Istina je i da imamo ugovorenih dosta jako dobrih novih poslova i nove projekte u pripremi”, kaže Debeljak.
Bez obzira na izazove kroz koje su prošli i na one s kojima se trenutno, jasno je, susreću, a uzimajući u obzir nove, već ugovorene poslove i one koji su pred ugovaranjem, a koje ovdje ne spominju, tvrdi da je pred njima optimistična i obećavajuća budućnost koja im pruža priliku da se pozicioniraju kao “jedno od najboljih svjetskih brodogradilišta sposobnih projektirati i graditi najzahtjevnije brodove i izazovne projekte”.
Na koji način financirate projekte, tj. koji su to komercijalni izvori koji koristite, s obzirom na veliko vlastito učešće koje na razini cijele DIV Grupe, uključujući Brodosplit, prema dopisu radnicima iznosi oko 1,8 milijardi kuna?
Vlastiti angažirani kapital je dosta velik. Investiramo svu dobit od početka poslovanja moga oca i, od prije skoro 50 godina, ulažemo je u nova širenja. Zbog loše slike o brodogradnji u Hrvatskoj, stečaja Uljanika i slično, trenutno podliježemo određenom sektorskom riziku pa je naš udio kapitala u odnosu na financiranje od strane banaka manji nego u ostalim velikim kompanijama.
I to usprkos općepoznatoj činjenici da bi brodogradilišta trebala imati kontra omjer, kao svugdje u svijetu, jer se cjelokupno financiranje brodograđevnih projekata realizira kreditima. Naša nekadašnja propala brodogradilišta su čak imala i veća financiranja od same ugovorne cijene broda i organizirala su financiranje s vlastitim negativnim kapitalom.
Dakle, totalno drukčije od našeg modela. Kako brodogradnja na globalnom tržištu izlazi iz krize, a mi smo ugovorili najbolje projekte dosad, sigurni smo da će profitabilnost i nova stabilnost našeg sektora opet postati priznata kao jedan od najvećih, možda i najveći, generator pozitivnog izvoza sa velikim multiplikacijskim faktorom.
Što se može reći za isplate plaće – prosječno je to 8,5 tisuća kn za oko 2000 radnika, ali i za upadanje u blokade pojedinih članica Brodosplita čime se aktivira predstečajni mehanizam?
Od početka su nam najvažniji kvalitetni, vrijedni i pošteni radnici. Na početku je bilo svega, no s vremenom smo izgradili Brodosplit obitelj gdje više gotovo da i nemamo nekvalitetnih radnika, te su neto prosječna primanja od 8,5 tisuća kuna i premala za naše planove.
Cilj nam je povećanje plaća, da svi skupa budemo na razini kao i prvih 10 posto trenutnih radnika. Tako na primjer najbolji zavarivači sa oko 200 sati rada mjesečno imaju neto preko 11.000 kuna za rad u škveru, a ako je rad terenski, onda ta primanja mogu doseći i 25.000 kuna.
Prilikom preuzimanja brodogradilišta smo iz socijalnih razloga prihvatili obvezu da ćemo 5 godina nakon preuzimanja (do ožujka 2018.) imati minimalno 2000 zaposlenih, unatoč mišljenju EK da je ta obveza nepotrebna i da nije u skladu s direktivom o tržišnom natjecanju, odnosno taj uvjet nam ne osigurava iste uvjete poslovanja kao i ostalim brodogradilištima u svijetu.
Također, gotovo sva brodogradilišta u svijetu imaju isključivo samo svoju infrastrukturu, mendžment, inženjering, tehnologiju, kvalitetu, a sva kooperacija – radnici proizvodnje koji grade brod i prateće uslug, je vanjska.
Mi smo zadržali svoju kooperaciju, svojih 2000 radnika. Jedan od razloga što Brodosplit ima toliko poduzeća u svom vlasništvu je i taj što nam je namjera bila da ta poduzeća samostalno pružaju usluge i van brodograđevne djelatnosti i izvan škvera, da budu na tržištu i tako postaju održivija.
Danas, kad je prošlo gotovo devet godina od preuzimanja, kada više nemamo potrebe zadržati radnike na tom broju i kada su se prihodi zbog pandemije smanjili, i dalje smo odlučili zadržati zaposlenike uz pomoć Vladine mjere skraćenog radnog vremena.
Izvor: Poslovni dnevnik
Zašto niste uspjeli naplatiti iznos od 20 mil kuna temeljem COVID mjera?
Dio potpora smo uredno dobili, dio čekamo i ne znamo zašto kasne, a dio nam nije isplaćen jer su neka od društava u blokadi, a blokadama je doprinijelo i kašnjenje potpora po mjeri skraćenog radnog vremena. Naši zaposlenici su u kontaktu s djelatnicima HZZ-a i Porezne uprave i radimo na rješavanju problema.
Nadamo se da ćemo sve riješiti i da će nam biti uplaćena potpora za skraćeno radno vrijeme. Moram napomenuti kako smo veliko poduzeće s velikim prometom, i samo da steknete sliku, u ovih 20-ak mjeseci COVID vremena smo samo zaposlenicima u Hrvatskoj isplatili oko 600 mil. kuna plaća, tako da je tih 20 mil. kuna potpora svega 3,3% od ukupnog troška plaća. Ako na to dodamo multiplikacijski faktor, to je onda još značajno manji postotak.
Istovremeno, naš ukupni dug blokiranih društava po pitanju poreza i doprinosa iznosi otprilike isto 20 mil kn, no prebijanje tih stavki nije dozvoljeno. Osim toga, imamo i potraživanje od države za krivo ovršene koncesijske naknade, koje su se nama naplatile, a nisu dio našeg restrukturiranja i nastale su u godinama prije samog restrukturiranja, iako je izjavom države, svih ministarstava i uprava potvrđeno da sukladno odobrenom planu restrukturiranja nema dugova prema državi.
To se isto rješava već 8 godina, pa smo ponudili da ćemo s tim našim potraživanjem prebiti navedeni dug, a mi odustati od naših prava za naknadom krivo ovršenih sredstava, kao i ostalih prava iz programa i ugovora o restrukturiranju u vrijednosti sa kamatama od oko 200 mil kn.
Naime, naglašavam kako je Brodosplit od države za proces restrukturiranja dobio potporu za restrukturiranje samo u iznosu starih gubitaka prije preuzimanja, i da je uspoređujući s 3. Majem dobio oko 2 milijarde kuna lošiju poziciju, samo što je kasnije Uljanik uništio 3. Maj.
Na kojim sve projektima u tijeku očekujete dodatnu nadoknadu ukupno više od 400 milijuna kuna po osnovu povećanja cijena materijala i proizvoda?
DIV grupa ima cijeli niz aktivnih projekata, brodograđevnih i građevinskih, kao na primjer projekti izgradnje prilaznih cesta i mostova Pelješkom mostu (čeličnog dijela gornjeg ustroja vijadukta Prapratno, čelične konstrukcije mosta Ston), izgradnje pruge Dugo Selo – Križevci, rekonstrukcije križanja Širina u Solinu, gradnja obalnih ophodnih brodova za MORH, te isporuke kolosiječnog pribora i vijaka po javnim natječajima i okvirnim sporazumima. Ukupno ugovorenih poslova imamo oko 2 milijarde kuna vrijednosti.
Pozdravljamo nedavno donesen Zaključak Vlade RH objavljen u NN-a prema kojem se, s ciljem ublažavanja posljedica globalnog poremećaja na tržištima građevinskih materijala i proizvoda, pozivaju naručitelji koji imaju ugovore sklopljene u postupcima javne nabave da zajedno s ugovarateljima pristupe analizi ugovorenih cijena građevinskog materijala i proizvoda za neizvršene ugovore o javnoj nabavi, kako bi utvrdili stavke na koje je promjena cijene utjecala za više od 10%. Zaključkom se naručitelji pozivaju, ukoliko se pokaže opravdanost, da izmjene ugovore i okvirne sporazume sklopljene u postupcima javne nabave.
Kako se bavimo prvenstveno metalskom industrijom, to su naši ugovori vrlo visoke vrijednosti, a cijene čelika i čeličnih proizvoda su prosječno više od dvostruko poskupjele, cijena električne energija čak za više od 3 puta, cijene kontejnerskog transporta za 6 puta, cijene naftnih prerađevina, ambalaže također.
Sve to predstavlja znatan udar na likvidnost i poslovni rezultat. Stoga se nadamo da ćemo s naručiteljima, sukladno Zaključku Vlade RH, zbog iznimnog porasta troškova materijala, energije i logistike na aktivnim projektima, dogovoriti povećanje cijene za stavke za koje je to opravdano.
To je na naših 2 milijarde kuna vrijednosti ugovorenih poslova veliki iznos. Trenutno, ako se navedeno ne odradi na vrijeme i svima isto, tj. pošteno, nije pitanje radi li neka tvrtka dobro ili ne, rezultati mogu biti poražavajući.
Kako su vrlo vrijedni poslovi u najavi, znači li to da su potpisani predugovori, i što se očekuje? Kad će početi realizacija novih ugovora i jesu li za to potrebna državna jamstva te hoće li ih Brodosplit tražiti?
Potpisano je više ugovora i nekoliko predugovora, s čim nismo izlazili u javnost jer su ugovori zasad tajni i u javnost možemo izaći zajedno s našim kupcima, što je pravilo kod velikih projekata. Evo vezano za Brodosplit, nakon svih ovih godina restrukturiranja, možemo reći da smo dosta postigli – od običnih brodova za rasuti teret i tankera došli smo na nivo gdje gradimo visoko sofisticirane kruzere polarne klase i u tome budemo vodeći u svijetu!
Takvi projekti su danas u Brodosplitovoj knjizi narudžbi, a oni nam osiguravaju stabilnu budućnost u narednom periodu. Za realizaciju ugovora potrebna su nam državna jamstva i garancije za izvozne poslove. Potrebno je naglasiti da se tu ne radi o državnim potporama i jamstva se izdaju sukladno relevantnim Europskim direktivama i prema OECD pravilima.
Svako brodogradilište u svijetu, sukladno međunarodnim pravilima, dobije državna jamstva za gradnju brodova. Radi se o velikim iznosima i to je opća praksa bez koje se, kako i ranije tako i danas, ne može ugovoriti gradnju nekog broda.
No, moramo znati da država i HBOR imaju strog poslovni model. Pri svakom našem dobro odrađenom ugovoru, osim izvoza, te poreza, doprinosa, plaća i multiplikacijskog faktora, država zarađuje na samoj garanciji i financiranju. Samo kao primjer, isporukom našeg zadnjeg polarnog kruzera Ministarstvo financija i HBOR su uprihodili direktno ukupno otprilike 55 milijuna kuna.
Imate li posla za iduću godinu?
Imamo. Završavamo polarni kruzer i jedan tanker, te gradimo obalne ophodne brodove za MORH. Potpisali smo ugovore za tri nova projekta ukupne vrijednosti preko 300 mil. eura, te tri opcijska ugovora.
Aktivni su i EU istraživačko razvojni projekti: zero emission jedrenjak, bezposadni brod za specijalne zadatke spašavanja, gašenja požara i sličnih opasnih zadataka na moru i sa mora, te projekt razvoja podmornice za 48 ljudi i 60 metara dubine sa prozirnim trupom.
Također, u Kninu i Brodosplitu gradimo najveću solarnu elektranu u nekom proizvodnom kompleksu u RH ukupne snage 15 MW, a za što dobivamo i sufinanciranje iz fondova EU. Taj projekt savršeno se uklapa u aktivnosti koje već neko vrijeme provodimo sa ciljem da ‘zelene projekte’ gradimo sa što manjim utjecajem na okoliš. Uglavnom, nakon globalne krize i stagnacije zbog pandemije, izvjesno je kako za brodogradnju pristižu bolja vremena, narudžbe se intenziviraju u cijelom svijetu i očekujemo da bi trebali dostići predpandemijski nivo već tijekom 2022.
Također, moram istaknuti najznačajniji događaj ove godine u segmentu vijčane robe – core businessa DIV Grupe d.o.o., a odnosi se na prošlotjednu odluku EK o uvođenju zaštitne carine za uvoz kineske vijčane robe na razini od 89,9%.
DIV Grupa, kao jedna od najaktivnijih članica Europskog udruženja proizvođača vijaka EIFI, svojim angažmanom uvelike je doprinijela donošenju ove odluke koja će imati dugoročne pozitivne posljedice na poslovanje DIV Grupe.
Konkretno govoreći, zaštitna carina osigurava da cjelokupni godišnji kapacitet proizvodnje možemo plasirati na europsko tržište, koje nam je povijesno najznačajnije, po cijeni značajno višoj nego ranije. To znači da kineskim proizvođačima više nećemo konkurirati samo bržom isporukom, nego i cijenom.
Omišalj, 9. prosinca 2021. godine – Danas je u jutarnjim satima na Terminal za UPP pristao brod za prijevoz UPP-a ‘Methane Nile Eagle’; objavljeno je na službenim stranicama LNG Hrvatska
Nakon provedenih sigurnosnih provjera i testiranja započeo je postupak prekrcaja UPP-a s tankera na FSRU brod ‘LNG Croatia’. Očekuje se da će postupak trajati do poslijepodnevnih sati 10. prosinca 2021. godine nakon čega će brod ‘Methane Nile Eagle’ napustiti područje Terminala i Luke posebne namjene Omišalj – Njivice.
Maersk je jučer predstavio svoj potpuno novi dizajn za sljedeću generaciju “zelenih brodova”, javlja Splash247.
Redizajniranog izgleda, kapaciteta 16.000 TEU te dužine 350 metara, plovila Maerskove revolucionarne nove serije od osam brodova bit će pogonjena “zelenim” metanolom. Isporuka prvog broda iz brodogradilišta Hyundai Heavy Industries očekuje se 2024. godine.
Dizajn će omogućiti poboljšanje energetske učinkovitosti za 20% po transportiranom kontejneru u usporedbi s prosjekom za plovila ove veličine, objavio je Maersk jučer. Uz to, očekuje se da će cijela serija smanjiti godišnje emisije CO2 za oko 1 milijun tona te omogućiti ugljično neutralan transport robe.
Smještaj za posadu i most bit će smješteni na pramčanom dijelu broda kako bi se omogućio veći kapacitet za prijevoz kontejnera. Razvijeni su novi sustavi za čamce za spašavanje i navigacijska svjetla, a brod će biti opremljen kamerama koje će omogućiti bolju preglednost tijekom navigacije.
Kako piše Offshore energy, brodski dimnjak nalazit će se na krmi, i to samo s jedne strane plovila, čime će se također osigurati dodatni prostor za teret. Ovo razdvajanje smještaja i dimnjaka poboljšat će učinkovitost u luci, rekli su iz Maerska.
Serija plovila, klasificirana prema ABS-u (American Bureau of Shipping), plovit će pod danskom zastavom. Bit će opremljeni tzv. dual fuel motorima koji će moći raditi koristeći metanol, kao i konvencionalna goriva s niskim udjelom sumpora.
Osim osam brodova od 16.000 TEU, Maersk u izgradnji ima i feeder od 2.000 TEU, koji će također biti pogonjen metanolom. Feeder bi trebao zaploviti 2023. godine, čak sedam godina prije planiranog datuma 2030. godine.
Maersk je poznat po uvođenju revolucionarnih dizajna brodova, a dobar primjer je EEE klasa brodova od prije desetak godina koja je započela novu eru u prijevozu kontejnera brodovima od 18.000+ TEU.
Kapetan Davor Perušina iz Slanog i upravitelj stroja Damir Mršić iz Malog Lošinja ovogodišnji su dobitnici Plave vrpce Vjesnika 2021. u momčadskoj konkurenciji.
Oni su u veljači ove godine, ploveći na brodu ”Glory Tellus”, kod obale Brazila spasili trojicu ribara, čija je brodica potonula osam sati prije nego što ih je u valovitom moru ugledala posada hrvatskog kapetana. Unesrećene i potpuno iznemogle Brazilce, od kojih jedan nije imao snage ni za podići ruke, a kamoli se uspeti brodskim ljestvama, u uvjetima dvometarskih valova i jakih struja, doslovno je svojim rukama, stojeći na pilotskim ljestvama, oteo moru upravitelj stroja Damir Mršić. Oni nisu mogli biti na svečanosti dodjele jer su obojica na brodu, no javili su se videoporukom iz Portugala za dubrovački vjesnik
Kapetana Perušinu iz Slanoga zatekli su na doku u Portugalu, odakle se javio putem društvenih mreža.
– Kad se tako nešto dogodi ne razmišljate o ničemu sutra, nego ste sretni jer ste spasili živote nesretnih ljudi. Kad gotovo godinu dana kasnije dobijete visoko priznanje, prvo vam se vrati sjećanje na taj dan kad je cijela posada broda kojim sam zapovijedao kao jedan odradila taj humani čin, onda je u meni sigurno jako puno emocija, ponosa i sreće. Hvala mojoj obitelji, supruzi i kćeri što su me zamijenile na dodjeli Plave vrpce Vjesnika, jer ja sam opet na brodu. Hvala svima koji su birali i odlučivali o dodjeli priznanja, koje ću sigurno čuvati na vidljivom mjestu u mom domu, a znam sigurno da bih opet ponovio isto kao što znam da bi i drugi pomorci pomogli meni ako bi trebalo – kazao je u telefonskom razgovoru kapetan Perušina.
Dobitnik Plave vrpce prisjetio se još jednom dana spašavanja 21. veljače kad je na putu od ukrcajne luke Barra Dos Coqueiros u Manaosu u Amazoni, na sjevernoj obali blizu luke Natal posada palube opazila ploveće objekte razbacane po moru te tri osobe u moru među valovima.
– Odmah je dan znak za uzbunu, da je čovjek u moru. Hitno smo krenuli u akciju spašavanja. Hitro smo prvog unesrećenika prihvatili na palubu, a za njih i drugog i trećeg. Trebalo je snage podignuti osobu iz mora, zahvaljujuci Damiru Mršiću, Opasna situacije je prevladana prilicno lako. Unesrećenima je na brodu pružena prva pomoć, a brod se vratio na zadani kurs prema luci Manaus – prisjetio se Perušina koji je putem brodskih sustava za komunikaciju unatoč jezičnoj barijeri doznao da su unesrećeni s broda “Barbosa Filho”Natal RN koji se potopio oko 4 ujutro. Oni su bili jedina posada.
– Bili su u moru oko 7 sati te iako je temperature mora u tom dijelu oceana oko 27 stupnjeva, ipak su bili pothlađeni i dosta iscrpljeni. Osim površinskih rana, ogrebotina i modrica nisu pokazivali druge vidljive zdravstvene probleme. Smjestili smo ih u brodsku bolnicu te im ukazali pomoć, izmjerili tjelesnu temperature dali im vodu, hranu i suhu odjeću. Iduci dan Centar za spasavanje u Rio De Janeiru poslao nam je obavijest da, budući da su ribari brazilski državljani, skrenemo na sidrište luke Fortaleza kako bi ih predali lučkim vlastima. Kad smo to ispoštovali, ribare je dočekala Hitna pomoć i odvezla ih u bolnicu na detaljni pregled. Otegotna okolnost su bili valovi do dva metra visine i jake morske struje. Pravo je čudo da smo rtibare uopće primijetili s nakrcanogbroda na valovitoj površini. Cijela akcija spašavanja pokazala je potpunu spremnost posade koja redovito prolazi vježbe sigurnosti – zaključio je kapetan Perušina.
Svečana dodjela nagrade Plava vrpca Vjesnika održala se u Opatiji, dodjeljuje se pomorcima za spašavanje na moru. Ovogodišnji dobitnik Plave vrpce u pojedinačnoj konkurenciji je pomorac Marko Rakuljić iz Krila Jesenice. U travnju ove godine spasio je od utapanja mladića iz hladne rijeke u gradu Arnhemu u Nizozemskoj; javlja HRT
Tog oblačnog nizozemskog dana Marko je uskočio u četiri stupnja Celzijevih hladnu, mutnu rijeku. Iskusni pomorac iz mjesta slavnih brodara dobro je znao što mora napraviti.
– U tom momentu je bilo – poduzmi nešto. Reakcija. Skoči, izvadi čovjeka van. Poslije, tek kada je adrenalin u meni odradio, i dan danas koliko je prošlo od toga, 6-7 mjeseca – ne znam što sam napravio. Možda još nisam svjestan, ne znam, prisjeća se Marko Rakuljić, dobitnik Plave vrpce Vjesnika.
Napravio je veliko djelo. Policajci i vatrogasci ništa nisu mogli, ili nisu znali.
– To je zaista podvig, što je napravio. Skočiti u hladnu rijeku, struje, niska temperatura, treba imati petlje za to, rekao je Zvonimir Grubiša, Krilo Jesenice.
– To ne može svatko napraviti, to mora biti osoba koja zna, koja je jaka, i koja ima volju i želju da pomogne, nabraja Arsen Ercegović, Krilo Jesenice.
Kao svi Kriljani, Marko dobro poznaje i blago i okrutno lice nepredvidiva mora. Iz rijeke spasiti nekoga – još je teže.
– Napravio je velik podvig i hvala mu lijepo, proslavio nas je sve u mjestu Krilo Jesenice, kaže Ivica Marasović Jerkić, Krilo Jesenice.
– Marko je odličan momak iz poštene familije, mornar cijeli život. Njegova djela pokazuju tko je i što je, rekao je Frane Ercegović, Krilo Jesenice.
Plava vrpca Vjesnika Marku puno znači.
– Donio sam je u centar svijeta, kako mi kažemo za naše malo mjesto. Za oca koji je četiri puta spašavao ljude u Jadranu. Ja se nadam da je na ponos cijelom mjestu, rekao je Marko Rakuljić, dobitnik Plave vrpce Vjesnika.
Zaslužio je Marko nagradu. Zbog njegove hrabrosti, jedan čovjek danas – živi.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i ove će godine provesti postupak brisanja jahti i brodica po službenoj dužnosti, i to 15. prosinca 2021. godine. Naime, postupak brisanja jahti i brodica od strane lučkih kapetanija i ispostava lučkih kapetanija po službenoj dužnosti, u slučajevima ne plaćanja naknada za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja, dvije godine uzastopno, omogućen je izmjenama Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 17/19); objavljeno je na službenim stranicama MMPI
Na internetskoj stranici Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, na Elektroničkoj oglasnoj ploči upisnika brodova, objavljen je popis imena i/ili oznaka svih jahti i brodica upisanih u postojeći upisnik za koje ovo Ministarstvo nema evidentiranu uplatu za 2019. i 2020. godinu.
Početni popis objavljen je u kolovozu ove godine i uredno ažuriran na tjednoj bazi prema zaprimanju uplata. S obzirom na određeni broj uplata, a koje nisu plaćene prema zadanim podacima za plaćanje naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja, postoji mogućnost da će se i za takve jahte i brodice provesti postupak brisanja po službenoj dužnosti. U takvoj situaciji potrebno je dostaviti dokaz o plaćanju kako bismo utvrdili i proveli uplatu te poništili rješenje o brisanju po službenoj dužnosti. Ukoliko vlasnik podnese zahtjev za upis tako brisane jahte ili brodice mora proći proceduru prvog upisa koji uključuje i obavljanje tehničkog pregleda.
Jahte i brodice koje imaju evidentirane hipoteke i založna prava brisat će se protekom tri mjeseca od dostavljene obavijesti prema vjerovnicima koje su im već i upućene.
Broj brodica i jahti koje će se ovim postupkom obrisati iz Upisnika brodova je 8551.
Podsjetimo, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uspostavilo je Upisnik brodova Republike Hrvatske, kao jedinstveno mjesto upisa svih pomorskih objekata hrvatske državne pripadnosti, čime se napustio dosadašnji sustav višestrukih upisnika i očevidnika koji su vođeni na razini lučkih kapetanija i ispostava lučkih kapetanija te pojedinih vrsta pomorskih objekata. Nastavno na to, krajem 2020. godine započet je postupak sređivanja podataka u Upisniku brodova. Također, kako bi se u potpunosti uredili podaci o pomorskim objektima i vlasnicima pomorskih objekata, Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika propisao se čitav niz novih odredbi koje se odnose na upis pomorskih objekata te sređivanje podataka o pomorskim objektima i vlasnicima pomorskih objekata.
Kako žive oni koji rade tisućama milja od obale na platformama usred oceana? Suočeni s velikim izazovima i ograničenjima, kako ovi muškarci i žene preživljavaju u često grubom morskom okruženju?
Odgovore pogledajte u videu kojeg donosimo u nastavku:
Foto: Brodsko zvono s parobroda SVETI VLAHO Dubrovačke parobrodarske plovidbe su Dubrovački muzeji, Pomorski muzej (DUM PM 3467);fotograf:Božidar Gjukić/dubrovačkidnevnik.hr
Zvono s dubrovačkog parobroda “SVETI VLAHO“ i danas se nalazi u Pomorskom muzeju Dubrovnik, piše Ivo Batričević u novom izdanju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’; javlja dubrovački dnevnik.hr
Fotografija zvona je odobrena za javno postavljanje u nevedenom članku. Izvor fotografije Brodsko zvono s parobroda SVETI VLAHO Dubrovačke parobrodarske plovidbe su Dubrovački muzeji, Pomorski muzej (DUM PM 3467), a fotograf Božidar Gjukić.
O parobrodu BANIJA, koji se prvotno zvao SVETI VLAHO jedan tadašnji član posade ispričao je interesantnu priču.
“Godina je 1966., brod BANIJA ex. SVETI VLAHO pred odlazak u rezalište u staro željezo svraća u Gruž kako bi smanjio broj posade na minimum za stići u Japan i iskrcati sve nepotrebno, a što bi moglo još koristiti. Zapovjednik je bio kap. Želislav (Žele) Šoša. Bilo je i dosta posjetitelja koji su se došli oprostiti s brodom nekadašnjeg imena SVETI VLAHO. Među njima je bio i već umirovljeni kapetan O. Fineti. Sa svojom ekipom demontirao je s pramca zvono na kojemu je pisalo ime broda SVETI VLAHO i odnio ga. Pred samu partencu kapetan Šoša je doznao što se dogodilo i nije htio isploviti bez zvona na pramcu. “Oni” iz Atlantske su se raštrkali i u “Sakupljača“ našli nekakvo zamjensko zvono.
Kapetan Šoša je pristao, ali ljut jer je slutio da će mu se nešto dogoditi. Konačno su partili, ukrcali negdje teret, sretno stigli u Japan, iskrcali teret i predali brod u rezalište. Ipak, slutnje kapetana Šoše su se ispunile: doživjeli su putem tri havarije, problem s kotlovima glavnog pogona, ne baš drastično nasukanje, i još nešto treće, ali ne sjećam se što. A zvono? Eno ga u Pomorskom Muzeju, dano je pod meni nepoznatim uvjetima.“
Dubrovačka parobrodarska plovidba
Parobrod SVETI VLAHO izgrađen je za dubrovačku parobrodarsku plovidbu A.D.
U škotskom brodogradilištu Lithgows Ltd, Port Glasgow 31. listopada 1927. brod je porinut u more kao novogradnja broj 764 za Dubrovačku parobrodarsku plovidbu A.D. iz Dubrovnika pod imenom SVETI VLAHO. Isporučen je u siječnju 1928. godine, imao je 6001 bruto registarskih tona, nosivost 9832 tona, duljine 133,96 i širine 17,07 metara. Parni stapni stroj trostruke ekspanzije s pogonom na ugljen snage 2354 KW izgradila je firma Ranking & Blackmore Ltd. Glasgow s kojim je plovio brzinom od 11 čvorova.
Svečano krštenje broda bilo je u Dubrovniku 16. svibnja 1928. u nazočnosti kapetana Vicka Miloša, Federika i Boža Glavića, dr. Meka Čingrije, dr. Stijepa Kneževića, Marije Knežević (kuma boda), admirala Dragutina Price (kum broda), prvog časnika palube Vlaha Baletina (kasnije stradao kao zapovjednik parobroda Daksa) te brojnih drugih uzvanika. Bio je to jedan od najljepših brodova koji je plovio svim svjetskim morima, a nosio je ime našega parca, zaštitnika grada Dubrovnika.
Velika Britanija trebala je teretne brodove neutralnih zemalja pa su nakon okupacije Jugoslavije 1941. brodovlasnici tražili da jugoslavenska emigrantska vlada rekvirira sve naše brodove, kako bi ih Ministarstvo ratnog transporta moglo unajmiti, a ne sekvestirati. Na temelju toga ugovora su SVETI VLAHO, a i većina ostalih teretnih brodova Dubrovačke plovidbe plovili u najmu.
Nakon rata 1946. godine SVETI VLAHO je vraćen Jugoslaviji, iste godine Dubrovačka plovidba A.D. je nacionalizirana. SVETI VLAHO mijenja ime u BANIJA te je dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi iz Rijeke, a 1949. Jugoslavenskoj linijskoj plovidbi iz Rijeke (Jugolinija).
Osnivanje Atlantske plovidbe
Nakon decentralizacije Jugoslavenske trgovačke flote, a odlukom gradskoga Narodnoga odbora od 27. svibnja 1955. godine utemeljena je Atlantska plovidba, po rješenju 9536/55, nazvana Pomorsko – saobraćajno poduzeće prekomorske plovidbe. Za prvog direktora brodara bez ijednoga broda tada je izabran kap. Špiro Savin. Grad je poduzeću dodijelio prostorije u Širokoj ulici, a za nužne troškove iz proračuna Narodnoga odbora izdvojeno je tadašnjih milijun dinara.
Pri odabiru imena poduzeća poštivana je tradicija, pa se ponovno rodila Atlantska plovidba koju je 1922. godine utemeljio poznati dubrovački brodovlasnik lvo Račić, a koja je prestala postojati 1929., nakon što se udružila sa splitskom Jugoslavensko – amerikanskom plovidbom u novo društvo – Jugoslavenski Lloyd. Premda je parobrod BANIJA uvršten u brodovlje Atlantske plovidbe već 14. prosinca 1955. godine, stvarnim početkom rada društva mogao bi se označiti 18. siječnja 1956. godine kada je u prostorijama Kluba pomoraca “Miho Pracat”, održana prva sjednica Radničkoga savjeta, čime su po tadašnjim zakonima bili ispunjeni svi uvjeti za poslovanje poduzeća.
Primopredaja ostalih brodova koji su na osnovu preporuke Saveznog izvršnog vijeća izdvojeni iz plovnog parka Jugolinije, dodijeljeni su Atlantskoj plovidbi prvih dana siječnja 1956. godine.
BANIJA kao prvi brod Atlantske plovidbe je preuzet u Rijeci, a pored Dubrovnika prošao je 19. prosinca 1955. pod zapovjedništvom kap. Vinka Račića. U listopadu 1964. preinačili su mu pogon s ugljena na naftu te je uspješno plovio do 1966. kad je prodan za rezanje tvrtki Matsukura Maritime Co. Ltd. Iz Tokija i u ožujku je predan rezalištu Hirao – Japan.
Zapisi dubrovačkog novinara Bora Kamića
“Dubrovnik, 19.VII.1955. – Poduzeće za prekomorsku plovidbu u Dubrovniku, Atlantska plovidba, dobilo je prvi parobrod: to je “BANIJA” od 9.832 tone nosivosti, čija je primopredaja izvršena prošlih dana na Rijeci. Primopredaja ostalih brodova, koji su na osnovu preporuke Saveznog izvršnog vijeća izdvojeni iz plovnog parka Jugolinije i dodijeljeni Atlantskoj plovidbi, tj. brodovi: Livno, Korenica, Korčula, Kragujevac i Plitvice, uslijedit će prvih dana mjeseca siječnja iduće godine. Tako će početak nove, 1956. godine obilježiti početak rada Atlantske plovidbe, a zajedno s tim ponovno postojanje pomorske privrede u Dubrovniku, što će biti od značaja za njegovu daljnju privrednu orijentaciju i prosperitet. Nakon primopredaje, BANIJA je pod zapovjedništvom svog dosadašnjeg komandanta, kap. Vinka Račića, proslijedila za Rašu, odakle je, nakon što je izvršila bunker ugljena, otputovala za Grčku – Elensis po teret boksita za Sjevernu Europu “.
Vijest s požutjelih stranica Slobodne Dalmacije, što ju je prije pola stoljeća iz Dubrovnika odaslao dugogodišnji dopisnik i prvi kroničar Atlantske plovidbe Boro Kamić, ma koliko bila skromna, ni danas nije izgubila svoju povijesnu vrijednost. Bio je to prvi glas o uskrsnuću dubrovačkog brodarstva, o kraju desetogodišnjeg križnog puta tijekom kojega je Dubrovnik nestao sa svjetskih zemljovida velikih i slavnih pomorskih gradova. Nikada prije, a to znači od IX. stoljeća i prvih zapisa o njegovoj pomorskoj snazi, nije se dogodilo da Grad cijelo desetljeće bude bez brodova.
U Novalji na otoku Pagu u ponedjeljak su, na sam dan proslave Sv. Nikole, održani Dani hrvatskog pomorstva i unutarnje plovidbe. Proslava dana zaštitnika svih pomoraca i brodaraca, koju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture tradicionalno organizira svake godine, započela je polaganjem vijenaca u more u čast svim preminulim pomorcima i brodarcima; piše Šibenski.hr
U okviru Svečane akademije, koja je uslijedila odmah nakon Konferencije, dodijeljene su nagrade i priznanja osobama i institucijama koje su dale poseban doprinos razvoju pomorstva i unutarnje plovidbe u Hrvatskoj. Ministarstvo se, kao i svake godine, prigodno zahvalilo i svojim djelatnicima koji su tijekom 2021. završili svoj radni odnos.
Tom prilikom, priznanje za traganje i spašavanje na moru dobila je posada broda Lučke kapetanije Šibenik – posadu broda „Šibenik“ čine zapovjednik broda Saša Jurat, upravitelj stroja Mladen Radovčić te mornar Edi Brkić. Oni su u listopadu ove godine spasili sedam poljskih državljanina, koji su se našli u olujnom nevremenu u blizini Kornata na iznajmljenoj brodici.
