Foto: foto ilustracija Danijel Frka/HRT Radio Rijeka
Danijel Frka roni do rta Stončica na Visu u čijoj blizini, na dubini od tridesetak metara leže ostaci talijanskog tegljača Ursus; jedne od najbolje očuvanih olupina na Jadranu izgrađene 1918.u Veneciji; piše HRTRadio Rijeka
Ursus je mobiliziran početkom 2. svjetskog rata nakon što je Italija objavila rat Velikoj Britaniji.
Kobnog 31. siječnja 1941. teglio je ponton s naoružanjem za gađanje kopnenih ciljeva iz Zadra prema Lastovu, a odrednica mu je bila Albanija, dakle sve tadašnji talijanski teritoriji. No, negdje između Visa i Lastova primijetila ga je britanska podmornica, koja je zaključivši da je za tako manji cilj šteta trošiti torpedo, zapucala iz pramčanog topa i pogodila ga. Na tegljaču je zavladala panika, dva člana posade su na mjestu poginula, a ostali se ukrcali u čamac za spašavanje. Posada pontona, njih četrdeset devet također je u strahu, vidjevši da Ursus tone, sjekirom presjekla tegalj i počela se ukrcavati u čamce, još uvijek pod paljbom podmornice. Tada je naišao jugoslavenski hidroavion, za kojeg su Englezi pomislili da je talijanski pa su se dali u bijeg. Nakon svega dogodila se i snažna oluja koja je ponton odvukla sve do Hvara gdje su brodolomci uspjeli baciti sidro kraj neke uvale. Primijetivši jugoslavenski putnički parobrod u daljini, ispalili su nekoliko raketa i tu je njihovim mukama bio kraj.
Pronađena su kasnije i tijela stradalih iz čamaca za spašavanje pa je ukupna bilanca bila 12 poginulih od 67 članova posade.
Ursus danas predstavlja posebnu atrakciju za ronioce jer je cijelim bokom prekriven oblogom crvenih koralja. Cijelu audio priču možete poslušati >>ovdje<<
Iznimna lokacija već je šest godina predmet zaštitnog istraživanja Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Kobna »zamka za brodove«, pličina Pupak, nedaleko otočića Galijula, najjužnije točke hrvatskog teritorija, jedno je od navigacijski najopasnijih mjesta na Jadranu i poprište dosad još sasvim neutvrđenog, ali nesumnjivo velikog broja pomorskih nesreća, od antike do modernog doba; piše Novi List
U podmorju pličine Pupak dosad su otkriveni ostaci najmanje sedam potonulih brodova, četiri antička, od kojih bi najstariji mogao biti čak iz 3. stoljeća prije nove ere te još tri novovjeka, od kojih je najmlađi neidentificirani parobrod s početka dvadesetog stoljeća. Arheološki nalazi ukazuju na to da bi među pronađenim predmetima mogli biti i ostaci s još većeg broja brodova koji su na smrtonosnoj pličini završili svoje plovidbe.
Ova iznimna lokacija već je šest godina predmet zaštitnog istraživanja Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, u kojem je i ove sezone sudjelovao poznati kraljevički ronilac Danijel Frka, neumorni istraživač koji već desetljećima pronalazi i dokumentira olupine brodova i aviona u jadranskom podmorju, a njegovi su nebrojeni zaroni rezultirali i izdavanjem nekoliko knjiga kojima je autor ili koautor, od kojih je najpoznatija »Blago Jadrana«, u koautorstvu s Jasenom Mesićem.
– Ove mi se godine ponovo osmjehnula sreća da sam sudjelovao u seriji za mene najuzbudljivijih podmorskih arheoloških istraživanja i to na čarobnom i najusamljenijem mjestu na Jadranu – otoku Palagruži i okolnom akvatoriju. Doduše, to za mene nije bio prvi susret s Palagružom, jer sam s pokojnim Tončijem Gavranićem, Larom Denona i Dejanom Terzićem još 2001. godine na njoj boravio tjedan dana u sklopu projekta Hrvatskog ronilačkog saveza »Palagruža-ronilački park«. Nažalost, tada je naš naivni prijedlog da se barem mali dio podmorja Palagruže proglasi podmorskim parkom, pod pritiskom ribarskog lobija, završio u nekoj ladici Ministarstva mora, gdje vjerojatno leži zaboravljen do danas. No, snovi i želje nas zaljubljenika u more i ovisnika plavih dubina, da se Palagruža i njezina podvodna kulturna baština zaštiti, nije nestala. Naprotiv, rezultati posljednjih istraživanja bude nadu da će se to jednog dana i ostvariti, kaže Frka.
Podvodna bajka
Palagruža je za ronioce, dodaje, poput čudesne bajke.
– Kao neki kameniti spomenik okružen s nekoliko manjih otoka i hridi, izdiže se strmo iz mora nasred Jadrana. Njezin stjenoviti hrbat doseže nadmorsku visinu od 92 metra, a na njegovu najvišem vrhu nalazi se jedan od najstarijih svjetionika na Jadranu, koji je izgradila Austro-Ugarska još davne 1875. godine u sklopu velikog zahvata modernizacije plovnih putova Jadranom. Palagruža je malen otok, s otokom Mala Palagruža dugačak je nekih 1600 metara i samo 280 metara širok. S otočićima Kamik od Oštra i Kamik od Tramuntone, hridima Volići, Baba i Gaće te otočićem Galijula, tvori jedinstveni arhipelag koji je stoljećima bio ribarski »Eldorado« južnog Jadrana. Od Komiže na Visu udaljena je 42 nautičke milje, a od grada Vieste na talijanskoj obali samo 25 milja, kaže Frka.
No dok su ribari u velikom broju na Palagružu dolazili zbog obilja ribe, manje dobronamjerni posjetitelji u velikom su broju dolazili zbog bogatstva arheoloških nalaza na tom području.
– Budući da je poznato kako je podmorje Palagruže oduvijek bilo cilj ribolovaca, ali i podvodnih pljačkaša, nerijetko i onih koji su se do nje zalijetali brzim brodicama, s obližnje talijanske obale, osnovni cilj našeg istraživanja bio je zaštita ugroženih arheoloških nalaza, nastavak sustavnog prikupljanja dokaza potrebnih za znanstvenu interpretaciju poznatih brodoloma i sistematskog pretraživanja pličine Pupak radi pronalaska novih arheoloških nalazišta, ističe ronilac.
U akvatoriju Palagruže i Galijule ovogodišnja je ekspedicija zbog loših vremenskih uvjeta trajala nešto kraće od prethodnih, no kako Frka ističe, obavljene su sve postavljene zadaće, nakon kojih slijede znanstvene analize prikupljenih podataka i predmeta, s ovog jedinstvenog arheološkog lokaliteta. Iskusni ronilac ističe kako je već pri prvom zaronu na pličini Pupak ostao zatečen bogatstvom arheoloških nalaza, ali i kako mu je odmah bilo jasno zbog čega je ovo mjesto toliko opasno.
– Kada smo po prvi puta zaronili u predivno bistro more pokraj pličine Pupak, našli smo se usred posve nestvarnog i očaravajućeg podmorskog pejzaža koji nas je sve ostavio bez daha. Roneći sa strahopoštovanjem oko prijetećih nazubljenih stijena koje se, iz dubine od nekih četrdesetak metara, strmo uzdižu do samo pola metra ispod površine mora, shvatio sam zbog čega je ova pličina uzela danak tolikom broju brodova. Sam vrh grebena dug je oko osamdeset, a širok pedesetak metara, a nekoliko vrlo oštrih stijena nalazi se tik ispod površine. Na njemu nema nikakve vanjske oznake, što ne čudi, jer su ovdje zabilježeni najveći valovi na Jadranu, koji su dosegnuli visinu od gotovo devet metara. Njima ne bi mogla odoljeti nikakva umjetna građevina niti oznaka pličine, kaže Frka.
Podmorski greben
Kobna »zamka za brodove« nedaleko otočića Galijule, objašnjava, djelovala je tisućama godina na jednostavan, ali smrtonosan način.
– Iskusni pomorci, ugledavši za vrijeme plovidbe pred sobom otočić Galijulu, zaobilazili bi ga u širokom luku od nekoliko stotina metara, kako bi ostali na sigurnoj udaljenosti te izbjegli opasnost od nasukavanja. No to naprosto nije bilo dovoljno, jer bi zapravo naletjeli ravno na gotovo 700 metara dugačak podmorski greben na čijem je kraju, poput smrtonosnog pauka vrebala svoje žrtve podmorska hrid Pupak koju je moguće primijetiti samo iz neposredne blizine, kada je već prekasno za bilo kakav manevar. Zajahavši na nazubljen vrh podmorskog grebena, osjetljivi brodski trup bio bi u kratko vrijeme naprosto prepiljen oštrim vrhovima stijena i brodovi bi potonuli, kliznuvši niz strme litice u dubinu u podnožje grebena. Druge bi nevrijeme i valovi naprosto smrvili u tisuće komada, a njihov bi se teret rasuo po dubokim pukotinama kojima je izbrazdan uzduž i poprijeko cijeli greben, kaže Frka.
Foto: Novi List
Upravo zbog toga od nekih su brodova pronađeni samo ostaci tereta, među kojima su amfore različitih tipova, olovni ingoti i drugi teret, a zbog smještaja olupina i dijelova tereta, ronioci pretpostavljaju da su neke, starije olupine iz antičkih vremena ispod novijih olupina brodova koji su potonuli na istom mjestu. Svaki zaron na lokaciji, objašnjava, organiziran je u parovima, s točno određenim zadacima, a svaki pojedinačni značajniji nalaz ronioci moraju označiti plutačom, kako bi se njihova lokacija mogla snimiti dronom, što uvelike pomaže u točnom određivanju relativnog položaja, u odnosu na ostale nalaze, kao i na evidentiranju svih nalaza.
– Tijekom prvih ronjenja nastavili smo sa zaštitnim istraživanjem nalazišta gdje su pronađeni ostaci antičkog broda iz 1. stoljeća prije nove ere. koji je prevozio teret hispanskog porijekla. Već prvih godina istraživanja među ostacima tereta pronađena su i dva ingota olova koji su vrlo rijedak tip nalaza u našem podmorju. Antički ingoti olova, koji su oblikom slični današnjim polugama srebra ili zlata, bili su sastavni dio opreme onodobnih brodova te su služili za popravke oplate, kaljužne pumpe i sidara tijekom plovidbe, kaže Frka.
Olovo je, objašnjava, osim toga bilo i vrlo vrijedna i tražena trgovačka roba u doba antike koja se prevozila brodovima na čitavom prostoru Sredozemlja. Za arheologe je značajno što su ingoti bili označavani žigovima – natpisima s kraticama imena proizvođača ili vlasnika rudnika pomoću kojih ih se točno može datirati, ali također i otkriti položaj rudnika iz kojih je olovo eksploatirano.
– Iako je postojala mala vjerojatnost da ćemo pronaći još koji ingot, mi smo detaljnim pretraživanjem stjenovitih predjela pličine, u dubokim usjecima, uspjeli pronaći nove ingote i olovne dijelove kaljužne pumpe antičkog broda. Do kraja treće godine istraživanja, tijekom dekompresije na plitkom dijelu grebena, pronašli smo ih u kamenitim pukotinama čak dvanaest, a narednih godina još nekoliko. Njihov broj znanstveni je dokaz da oni nisu bili dio opreme broda, već dio trgovačkog tereta, odnosno da smo uspjeli otkriti ostatke prvog antičkog broda s teretom ingota olova u hrvatskom podmorju, što je prvorazredan arheološki nalaz, ističe.
O jezovitoj predaji i zaštićenim nalazima olupina možete pročitati >>ovdje<<
Malena Šibenčanka Kiara Goršić, sa svojih tek navršenih sedam godina, bori se sa zloćudnim tumorom na mozgu. Hrvatski liječnici napravili su sve što je u njihovoj moći, a mala Kiara sada mora na eksperimentalno liječenje u SAD-u. Potrebna joj je naša pomoć.
Ove godine trebala je krenuti u prvi razred osnovne škole, no opaka i okrutna bolest okrenula joj je život naopako. Krajem sedmog mjeseca dijagnosticiran joj je difuzni gliom središnje linije, visokog gradusa (gradus IV).
Izvan Hrvatske postoje različite kliničke studije, ali budući da se radi o eksperimentalnom obliku liječenja troškovi nisu pokriveni HZZO-om. Za liječenje u SAD-u potrebno je sakupiti 32.500.000,00 kuna.
Dragi pomorci, pomozimo zajedno ovoj malenoj djevojčici da pobijedi zloćudnu bolest.
Kapetan Joško Skoblar iz Zadra, zajedno sa svojom posadom, herojskim je činom sudjelovao u svetoj dužnosti svih pomoraca.
Naime, početkom studenog ove godine, tijekom plovidbe Meksičkim zaljevom, kapetan Skoblar i njegova posada spasili su dvojicu unesrećenih Kubanaca koji su danima plutali na moru, držeći se samo za plastične kanistre i komade drveta. Pravo je čudo da su uspjeli preživjeti.
Nevjerojatnu priču o spašavanju i preživljavanju nesretnih Kubanaca iz prve ruke nam je ispričao sam kapetan Skoblar.
Akcija spašavanja u Meksičkom zaljevu
“Trenutno plovim na brodu Dakota Strength, [dužine 249 metara]. Radi se o tankeru za prijevoz sirove nafte nosivosti 115.000 MT, [koji je izgrađen 2007. godine].
Brod je bio na putu iz Philadelphije za Meksiko, gdje smo ukrcali trenutni teret.
Dana 01. studenog, na poziciji od 100 Nm sjevernoistočno od poluotoka Yucatan, u 09:30 sati po lokalnom vremenu, u moru su opažene osobe koje plutaju. U trenutku kad su ugledani, već su bili bočno od nas samo nekoliko stotina metara.
Takav objekt u moru iznimno je teško opaziti. Osobe su se držale samo za dva plastična kanistra i komade drveta, koje nije moguće detektirati radarom već samo vizualno. Mogu reći da je samo puka slučajnost da smo ih opazili.
Video: Kapetan Joško Skoblar
Časnik straže me obavijestio i odmah sam sam se uputio na zapovjedni most, ali u trenutku dolaska meta bila izgubljena iz vidokruga. Posada je odmah alarmirana, označena je pozicija opažanja na elektronskoj karti te sam inicirao operaciju spašavanja. Počeo sam okretati brod, pripremljen je čamac za spašavanje i postavljena je dodatna straža na mostu. Tim za prvu pomoć bio je u pripravnosti.
Nakon nekih petnaest do dvadeset minuta, meta je napokon ponovno uočena i proslijedio sam prema unesrećenima. Iako je tim na brodici za spašavanje bio u pripravnosti, na koncu sam se uspio manevrom približiti unesrećenima na nekoliko desetaka metara. Dobacili smo im kolutove i privukli ih do brodske skale preko koje smo ih ukrcali na brod. Od trenutka kada su uočeni, za sat vremena bili su na našem brodu.
Unesrećeni su bili dvojica Kubanaca u prilično lošem stanju. Odmah smo ih prebacili u brodsku bolnicu, dali im tekućine, suhu odjeću i sve ostalo kako bi se osjećali bolje.
Prema njihovim izjavama, unesrećeni Kubanci krenuli su iz Kube za Cancun u Meksiku kada je njihov brod potopilo nevrijeme. Kasnije smo saznali da je na brodu u trenutku nesreće bilo osam osoba, no ostala šestorica nisu preživjeli.
Foto: kapetan Joško Skoblar
Foto: kapetan Joško Skoblar
Preživjela dva Kubanca u moru su proveli čak šest dana, nošeni Golfskom strujom koja je dosta topla u tom području. More je bilo na temperaturi od oko 28 stupnjeva Celzijevih te su unesrećeni Kubanci uspjeli preživjeti.
Kasnije sam uspostavio kontakt sa MRCC Meksiko (Maritime Rescue Coordination Centre) te sam dogovorio prihvat unesrećenih na patrolni brod meksičke Obalne straže Oceanica Vera Cruz. Unesrećeni su prebačeni na patrolni brod u 22:00 sata po lokalnom vremenu istog dana, nakon čega smo mi nastavili putovanje prema ukrcajnoj luci…
U trenutku kad su se iskrcali s našeg broda već su se dobro oporavili te su mogli samostalno hodati.
Kapetan Joško Skoblar
Završio sam Pomorsku školu u Zadru. Nakon završetka obrazovanja, počeo sam ploviti na Tankerskoj plovidbi iz Zadra, a zatim sam se prebacio na Vships. Zadnji dugi niz godina radim za grčkog brodovlasnika preko agencije Vships. Posljednjih 14 godina u svojstvu sam zapovjednika.
Trenutno se nalazim u New Orleansu, plovidba Mississippi rijekom. Ovo je bila prva akcija spašavanja u kojoj sam sudjelovao.”
Na ovogodišnjem Bar Conventu u Brooklynu, jednoj od najutjecajnijih svjetskih konferencija za barsku industriju i industriju pića, izlagao je i Badel. Američki dnevnik USA Today njihov je Antique Pelinkovac uvrstio na listu najboljih i najzanimljivijih likera na svijetu, koju je sastavio na temelju prezentacija više od 130 sudionika Bar Conventa; piše Kult plave kamenice
“Iako je za razliku od amara ili whiskyja još uvijek nedovoljno poznat u Americi, pelinkovac je posebno zanimljiv liker koji svakako vrijedi probati”, napisao je USA Today na web stranici. Antique je odličan sastojak koktela, ali u njemu se najčešće uživa uz kocku leda i s malo narančine korice.
Uz Badelov Antique Pelinkovac na listi destilata koje obvezno treba probati su Novo Fogo cachaça, teksaški Yellow Rose whiskey, Coconut Cartel rum iz Miamija, venecuelanski Diplomatico i Plantation rum, meksički Nixta Licor de Elote, Siponey i Social Hour kokteli u limenkama, Scapegrace Black, Fords i Bimini ginovi, Tanteo tekila, mezcal Sentir i talijanski Italicus.
Dok se druge tvrtke ustručavaju poskupljenja i vrlo oprezno pristupaju korekciji cijena za postojeće, istovjetne modele, u Tesli nemaju s tim problema; piše NoviList
Rijetko što kod Tesle nije kontroverzno, od nevjerojatne burzovne vrijednosti tvrtke (vrijedi više nego 9 velikih proizvođača automobila zajedno, iako nije ni blizu prvih 20 po broju prodanih automobila), do načina na koji njen vlasnik Elon Musk donosi poslovne odluke. Zašto bi onda politika cijena bila konvencionalna.
Dok se druge tvrtke toga ustručavaju i vrlo oprezno pristupaju korekciji cijena za postojeće, istovjetne modele, u Tesli nemaju s tim problema.
Naime, ovaj vikend njihov SUV srednje veličine Model Y poskupio je čak osmi put ove godine, ovaj put za nemalih tisuću dolara i na američkom tržištu preskočio cijenu od nemalih 60 tisuća dolara.
Iz naše perspektive, kada na stranici Tesle kliknete online narudžbu za Model Y, najmanja cijena koju stranica izbaci je 499.990 kuna. Pola milijuna kuna po trenutnom tečaju dolara je nešto preko 76 000 dolara.
Kako je izračunao Cnet, cijena Tesle Model Y u Americi je od početka godine tehnički narasla za čak 17 000 dolara, s obzirom da je jeftinija varijanta sa slabijom opremom jednostavno izbačena iz ponude.
Pa ipak, broj narudžbi se ne smanjuje nego upravo suprotno, dobra prodaja Modela Y doprinijela je naglom skoku novih registracija električnih vozila širom SAD-a.
Cijeloj priči pomogla je i politika nove administracije predsjednika Joea Bidena i zakoni koji nagrađuju kupce vozila koji ne zagađuju atmosfere. Ako zakoni u okviru Build Back Better agende prođu, za kupnju električnog vozila mogli bi dobiti poreznu olakšicu u visini od zamašnih 12.500 dolara.
Dana 19. studenog 1805. rođen je Ferdinand de Lesseps, francuski diplomat i poduzetnik najzaslužniji za nastanak Sueskog kanala. Potjecao je iz ugledne obitelji čiji su pripadnici vršili diplomatske i političke funkcije. Otac mu je nosio titulu grofa, a bio je francuski generalni konzul u SAD-u, Siriji i Tunisu. Djed mu je također bio generalni konzul, i to u Sankt-Peterburgu, prijestolnici Ruskog Carstva. Osobito je zanimljivo da je Ferdinand po majci bio u rodu s francuskom caricom Eugenijom, suprugom Napoleona III. Bonapartea. Naime, Ferdinandova majka bila je sestra caričine bake; piše Povijest.hr
Ferdinand de Lesseps rodio se u Versaillesu u vrijeme kad je Francuskom vladao Napoleon Bonaparte kao car Francuza. Po svojoj je godini rođenja (1805.) Lesseps bio sličan hrvatskom banu Josipu Jelačiću i Ljudevitu Gaju (od prvog je bio nekoliko godina mlađi, a od drugog nekoliko godina stariji). Od spomenutog francuskog cara Napoleona III. bio je Lesseps stariji samo dvije i pol godine. Upravo je u razdoblju vladavine tog cara (tzv. Drugo carstvo) uspio Lesseps sagraditi Sueski kanal.
Zanimljivo je da je kasnije Lesseps pokušao izgraditi i Panamski kanal bez ustava (poput Sueskog). Taj pothvat, međutim, nije uspio, a Panamski kanal sagrađen je tek kasnije, i to s ustavama. Od rođenja je za Lesseps korištena aristokratska titula vikonta, a umro je kao grof.
Za sve one koji vole priče o moru, divovskim brodovima i pomorskom inženjerstvu, donosimo video o brodu Queen Elizabeth– jednom od najvećih britanskih brodova i ponosu Cunard Linea.
Za pomorski promet kaže se da ima najbrže rastuću emisiju stakleničkih plinova, otprilike jednako kao i zračni promet. Ne čudi stoga što dizajneri jahti diljem svijeta nastoje kreirati plovila koja će odgovarati suvremenim izazovima kao što su klimatske promjene; piše Morski.hr
Jedno od njih je njemačko brodogradilište Lürssen, iz čijih laboratorija stižu futuristički koncepti budućih jahti koje će se, kao i obično, moći priuštiti samo najbogatiji stanovnici planeta.
Glavni zadatak konstruktora jahti jest pronaći alternativni pogon za privatna luksuzna plovila, potpuno ih maknuti od motora s unutrašnjim izgaranjem i omogućiti takvim plovilima da budu potpuno klimatski neutralna.
Neobični dizajn jedne takve jahte predstavljen je prije pola godine na Monaco Yacht Show-u. Klimatski neutralna jahta zvana ALICE trebala bi biti pogonjena pomoću gorivih ćelija (gorivi članak), a riječ je o visoko djelotvornim pretvaračima energije, koji funkcioniraju bez pokretnih dijelova i bez buke. Primjena gorivih članaka zasad je ograničena na svemirske letjelice i u vojne svrhe.
Osim što će biti klimatski neutralna, jahta ALICE će umjesto zatvorene središnje palube imati otvoreni prostor, na kojem će se nalaziti teniski teren, otvoreni bar, šetnica i vrt iznad kojeg se nalazi bazen s prozirnim dnom. Kao i svaka luksuzna jahta i ova će imati sletno/uzletnu platformu za helikopter te spremište za pomoćna plovila.
Koja će joj cijena biti zasad se ne zna, no sigurno će pronaći svog kupca.
U redakciju nam se javio pomorac Vanja Biondić, koji nam je ukazao na važne izmjene u plaćanju doprinosa za pomorce. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Kolege pomorci,
Doprinose za 2020. godinu je trebalo platiti do 1.11.2021. godine, tako da od tada idu kamate. Meni su već poslali opomenu iz porezne i zaračunali zakonske zatezne kamate 5,61% za ovih 15 dana. Zvao sam poreznu i oni kamate računaju po danu. Tako da što prije platite to manji dug.
Zanimljivo je kako 1.11.2021 na PKK nema nikakvih obaveza, a već 2.11.2021. je obaveza i dug!? To je valjda ta digitalizacija.
Bilo kako bilo, u prilogu je snip kako generirati bar kodove za uplatnice preko e-porezne.
Foto: Vanja Biondić
Foto: Vanja Biondić
Foto: Vanja Biondić
Foto: Vanja Biondić
Foto: Vanja Biondić
Brojni pomorci iznenađeni su ovim promjenama, s obzirom da je još prošle godine rok za uplatu bio do kraja godine, točnije do 31. prosinca.
Proteklih 5 godina plaćam po rješenju koje dobijem okvirno oko 11. mjeseca i rok plaćanja 31.12. Ove godine me iznenadilo rješenje u 9. mjesecu i to sa rokom plaćanja od pravomoćnosti rješenja. Već kad sam poštom dobio rješenje polovinom 9. mjeseca, već sam bio dužan 15 dana. Sve mi je bilo jasno sto se događa, ali pobogu zašto prave debile od nas, napisao je jedan pomorac u odgovoru na objavu.
U rješenju su samo osnovice i koliko trebaš platiti za jedan mjesec. Pa ti sam računaj koliko si bio na brodu. I uvijek ćeš malo falit i opet dug ili preplata. Meni nema smisla da dobiješ rješenje polovicom 9. mjeseca, ali na e-poreznoj nije ništa vidljivo do 2.11. ali tad si već u dugu?, ukazao je na nelogičnosti gospodin Biondić.
Na sljedećem linku možete pristupiti Adresaru Porezne uprave. Pomoću adresara možete dobiti informacije o Središnjem uredu, Uredu za velike porezne obveznike, Područnim uredima i njima pripadajućim Ispostavama.
