Dana 15. kolovoza 1944. otpočela je saveznička invazija na južnu Francusku u Drugom svjetskom ratu. Radilo se o zajedničkoj operaciji američkih, britanskih, kanadskih i francuskih (de Gaulleovih) snaga, u kojoj je angažirano više stotina tisuća ljudi, piše Povijest.hr.
Unatoč takvoj veličini, ta je operacija ostala u sjeni mnogo masovnije operacije savezničkog iskrcavanja u Normandiji, koja je otpočela 6. lipnja iste godine, tj. otprilike dva mjeseca i tjedan dana ranije.
Iskrcavanje na obale južne Francuske započelo je u rano jutro spomenutog 15. kolovoza na području širokom oko 70 kilometara. Radilo se o jednom od nekoć turistički najatraktivnijih dijelova Azurne obale. Plaže za iskrcavanje bile su položene na sektoru koji se na istoku protezao gotovo do Cannesa, a na zapadu otprilike do Cap Bénata. Unutar zone iskrcavanja nalazili su se znameniti turistički gradići Saint-Tropez, Saint-Raphaël, Sainte-Maxime, Cavalaire-sur-Mer i Fréjus.
Njemačke snage koje su branile južnu Francusku predvodio je general pukovnik Johannes Blaskowitz, zapovjednik njemačke Grupe armija G. Njegove trupe bile su razmjerno slabo opremljene jer južna Francuska za Wehrmacht nikada nije predstavljala strateški osobito važno područje. Budući da je savezničko iskrcavanje na Azurnoj obali bilo uspješno, Vrhovno zapovjedništvo Wehrmachta (njem. Oberkommando der Wehrmacht – OKW) ubrzo je naredilo Grupi armija G generala Blaskowitza povlačenje prema sjeveru.
Nijemci su na kraju uspjeli izvući veći dio svojih snaga prema njemačkoj granici, što ih je sačuvalo za kasniju obranu. Upotreba savezničkih snaga u južnoj Francuskoj bila je strateški vrlo upitna, jer je oslabila savezničko napredovanje u Italiji. Osim toga, umjesto u južnoj Francuskoj iste su trupe teoretski mogle biti iskorištene za savezničko iskrcavanje na Balkanu, koje je moglo donijeti mnogo veće strateške dobitke.
Vrsi godinama slove kao mjesto s velikim brojem aktivnih ali i umirovljenih pomoraca koji su prošli sva svjetska mora. Borba za egzistenciju natjerala je Vršane u prošlom stoljeću da već nakon osnovne škole, često i bez osnovnih stvari krenu u potragu za boljim životom; piše Zadarski.hr
U potragu za egzistencijom koja mu je kasnije obilježila cijeli život krenuo je i Neven Predovan, predsjednik Udruge pomoraca sveti Nikola Vrsi. Predovan je četrdeset i pet godina proveo na moru, a u mirovinu je “zaplovio” iz Jadrolinije. Od 2014. godine vodi udrugu pomoraca, koja jedina u Hrvatskoj okuplja sve pomorce, bez obzira na njihov radni položaj. Danas broje oko 150 članova, a kako kaže, uključivanjem mladih pomoraca broj iz godine u godinu raste.
– Udruga pomoraca sveti Nikola Vrsi osnovana je 2003. godine na inicijativu umirovljenih pomoraca Josipa Perinića (Daninog), Josipa Perinića (Cjole), Stojana Milutina i Nenada Maraša. Na početku je u rad bilo uključeno tek petnaestak članova do 2010. godine, kad je Josip-Cjole odlučio uzeti stvari u svoje ruke i krenuti od kuće do kuće te uključivati pomorce u udrugu, koja je tad narasla na sto članova, govori predsjednik Neven Predovan koji je član od 2014. godine i navodi kako je cilj njihovog djelovanja očuvanje bogate pomorske tradicije Vrsi, a trenutno najveću pažnju usmjeravaju prema pomorskim knjižicama koje su svjedoci bogate, pomorske prošlosti.
– Matrikule (op.a. pomorske knjižice) godinama pažljivo skuplja i arhivira umirovljeni pomorac Stojan Milutin koji ih je do danas prikupio oko 270. Napravio je i registar pomoraca u kojem se nalazi matrikula iz 1870. godine, što predstavlja veliko bogatstvo za naše mjesto i sve vrške pomorce. Od te godine pa do danas, Vrsi broje preko 700 pomoraca, što je stvarno značajna brojka. Naravno, nisu svi dostavili svoje pomorske knjižice i pozivam ih i ovim putem da ih dostave kako bi jednog dana napravili monografiju u čast svih ljudi koji su “živjeli od mora i za more”, ističe Predovan i dodaje kako je prema njihovim procjenama najviše pomoraca u Vrsima bilo sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
– Prema našim internim procjenama početak sedamdesetih godina najplodonosnije je razdoblje za pomorstvo u Vrsima. U to vrijeme nije bilo školovanog kadra, išlo se “trbuhom za kruhom” bez ikakvih očekivanja. Najpopularnija zanimanja bila su noštromo, kuhar, a danas je to druga priča. Više od 90 posto mladih, vrških pomoraca je školovano, na što smo mi kao umirovljeni članovi udruge ponosni.
Udruga je do sad uz pomoć Općine Vrsi izgradila park Vrških pomoraca, spomenik pomorcu i iseljeniku na Kolištu te postavila sidro na ulazu u mjesto. Također, povodom blagdana svetog Nikole, zaštitnika pomoraca daruju djecu prigodnim poklonima.
– U našem djelovanju i radu najveću potporu pruža nam Općina Vrsi. Samo u prošle dvije godine, koje su bile posebno plodonosne za našu udrugu postavili smo kip Vrškog pomorca i iseljenika na Kolištu, sidro na ulazu u mjesto i organizirali smo tribinu na temu pomorstva u Vrsima, konstatira predsjednik.
Predstavnici udruge nedavno su održali radni sastanak sa županijskim pročelnikom za pomorsko dobro, more i promet, Krešimirom Laštrom koji je obećao kako će se ovogodišnja centralna proslava svetog Nikole i Dana pomoraca održati u Vrsima.
Foto: Neven Predovan, predsjednik udruge pomoraca Sveti Nikola iz Vrsi
– Gospodin Krešimir Laštro iskazao je punu podršku radu i djelovanju naše udruge te nam je obećao kako će se ovogodišnji program obilježavanja Dana pomoraca održati u Vrsima. To bi zasigurno bio veliki događaj i priznanje svim našim pomorcima iako kao udruga smatramo da vrški pomorci zaslužuju veće i trajnije priznanje, tvrdi Neven Predovan i napominje:
– Kao što sam ranije spomenuo, Vrsi su iznjedrile preko sedamsto pomoraca, a puno njih je nažalost i skončalo na moru. Uputili smo prijedlog brodarima još davnije kako bi za Vrške pomorce bila velika čast da se jedan domaći brod, trajekt i slično nazove po našem mjestu – Vrsi. Vjerujem kako će takav prijedlog naići na plodno tlo, kao trajni pečat kojeg su naši pomorci ostavili u cjelokupnom hrvatskom pomorstvu, zaključuje predsjednik udruge, Neven Predovan.
U 21. stoljeću, kada svijet svjedoči brzoj digitalizaciji i upotrebi tehnologije čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta, ne može se negirati potreba za digitalizacijom i korištenjem najnovije tehnologije i automatizacije na brodovima kako bi se osigurala relevantnost pomorskog sektora u narednih nekoliko godina. Zanimljiv video na tu temu donosi The Maritime Post.
Budući da se veliki dio svjetske trgovine (više od 90%) odvija morskim putem, pomorski sektor brzo prilagođava nove tehnologije. Pomorska industrija dugi niz godina svjedočila je uvođenju novih tehnologija, poput promjene s drva na čelik, jedra na paru, pare na dizel i mnogih drugih.
Prije nekoliko godina bilo je gotovo nezamislivo da će ruta broda biti postavljena na ekranu računala (ECDIS, kakvog danas poznajemo) umjesto na standardnim papirnatim kartama. Dakle, očito se brodovi i pomorska industrija tehnički kontinuirano razvijaju.
Sljedeća velika tehnološka promjena je uvođenje “autonomnih brodova”. Iako se o autonomnim brodovima već duže vrijeme priča, postoje mnoga pitanja u vezi s tim tipovima brodova. Većina tvrtki i brodovlasnika čekaju da drugi prvi istraže mogućnosti koje pruža ova tehnologija, dok neke velike tvrtke poput NYK-a i Maerska ulažu u istraživanje i razvoj autonomnih brodova.
Autonomni brodovi imaju svoje prednosti i mane, a više možete pogledati u videu niže.
NORWEGIAN PRIMA, prvi od 6 brodova nove klase u floti Norwegian Cruise Line, porinut je u brodogradilištu Fincantieri u Margheri pored Venecije, javlja MarineLog.
Dugačak gotovo 300 metara i težak oko 142 500 tona, ovaj kruzer može primiti čak 3215 putnika. Iz NCL-a su izjavili da se radi o dosad najprostranijem kruzeru s pregršt prostora na vanjskim dijelovima paluba i u kabinama.
Na brodu se nalaze dva ‘infinity’ bazena s pogledom na more, takozvani ‘Ocean Boulevard’ koji se proteže na čak više od 4 tisuće kvadratnih metara oko cijelog broda te dva staklena mosta koja omogućuju gostima da se osjećaju kao da hodaju zrakom iznad oceana.
Porinuće označava kraj vanjskih radova na brodu, uključujući i zanimljivo obojen trup broda, kojeg je dizajnirao talijanski majstor grafita Manuel Di Rita. Radovi na interijeru broda još su u tijeku te bi PRIMA trebala započeti s plovidbom na ljeto 2022. godine.
Dana 16. kolovoza 1650. rođen je Vincenzo Coronelli, znameniti kartograf iz vremena francuskog kralja Luja XIV., vjerojatno u Veneciji. Coronelli, inače franjevački svećenik, poznat je po izradi vrhunskih atlasa i globusa; piše Povijest.hr
Coronelli se proslavio izradom serije globusa velikog promjera od oko 175 centimetara za parmskog vojvodu Ranuccia II. Farnesea. Zatim je pozvan u Pariz da izradi globuse za francuskog kralja Luja XIV., tadašnjeg najmoćnijeg vladara u Europi.
Coronelli je za njega izradio dva golema globusa, promjera od čak 384 centimetra i težine od oko dvije tone. Površina tih globusa bila je iscrtana rukom, a bili su tako kvalitetni da su dodatno potaknuli modu izrade globusa u Europi.
Do smrti je Coronelli napravio niz velikih globusa, uglavnom za vladarske i državne naručitelje. Neki od njih sačuvali su se do danas, uključujući spomenuta dva izrađena za francuskog kralja. Coronelli je umro u Veneciji 1718. godine, u dobi od 68 godina.
Zapovjednik Nazario Sauro odlučio je napustiti podmornicu gumenjakom, jer je znao da će, ako ga austrougarski vojnici uhvate, biti proglašen izdajnikom, jer je rođen u Kopru. Sroga je sakrio svoj identitet: bio je Nicolo Sambo, časnik ukrcan kako bi stekao praksu prije preuzimanja zapovjedništva podmornice; piše Novi List
Posljednjeg dana srpnja 1916. godine talijanska podmornica »Giacinto Pullino«, kao i mnogo puta dotad, plovila je prema Kvarneru, kako bi torpedirala austrougarske brodove koji su dolazili ili odlazili iz Rijeke. No, te noći nešto je pošlo po zlu.
Prvi dio plovidbe, a isplovili su iz Venecije, prošao je bez problema: odlučeno je da u Kvarner uđe između Galiole i Unija. Prema proračunu, u tom prostoru trebali su se naći oko pola noći. Poznato je da su u tom dijelu jake i nepravilne morske struje. Sumaglica je te noći skrivala Galiolu, zbog ratnog stanja, svjetionik je bio ugašen. Svjetionik nije bio bijele boje kao danas… Iako su na kupoli podmornice bili zapovjednik, kapetan korvete Ubaldo degli Uberti, drugi časnik, poručnik Carlo Alberto Coraggio, pilot Nazario Sauro i kormilar – podmornica se nasukala u ponoć i 25 minuta. Pilot, Nazario Sauro, vodio je plovidbu pomoću – kompasa, tek oko Porozine trebali su zaroniti.
Zapovjednik je pustio dva goluba-pismonoše, radiopostajom su odaslani dogovoreni signali. No, jako nagnuće podmornice i antena utjecali su na emitiranje. Časnici su smatrali da je Galiola nenastanjena. Tri sata su motori radili punom snagom, ali se podmornica nije pomaknula. Ujutro je šest, sedam članova posade zaplivalo prema otočiću. Odmah su ustanovili da svjetionik ima posadu – četiri obitelji: Nicolich, Poserma, Manzini i Viduli – i vidjeli brodicu kako plovi prema Unijama na kojoj su bili članovi obitelji Manzini i Viduli. Svjetionik nije imao ni radiopostaju, niti telefon.
Nazario Sauro je odlučio napustiti podmornicu gumenjakom, jer je znao da će, ako ga austrougarski vojnici uhvate, biti proglašen izdajnikom, jer je rođen u Kopru. Dogovorio je da sakrije svoj identitet: bio je Nicolo Sambo, časnik ukrcan kako bi stekao praksu prije preuzimanja zapovjedništva podmornice. Veća brodica na Galioli bila je rasušena i neupotrebljiva.
Zapovjednik je naredio da se ispale torpeda kako bi se onesposobile električne instalacije, razbio kompas, te je osobno topovskom granatom probio trup. Posada je napustila podmornicu. S Unija su svjetioničari obavijestili komandu u Lošinju. Uskoro su dva zrakoplova nadletila podmornicu, ali su se ubrzo udaljili prema smjeru plovidbe gumenjaka Saura. Golubovima je poslana vijest da je podmornica otkrivena. Pola sata kasnije, na mjesto je stigla torpiljarka »4TB«. Puštena su zadnja dva goluba, a prva dva puštena stigla su u Veneciju. Torpiljarka »Satellit« je iz Lošinja krenula u lov na Saura i on je ubrzo uhvaćen. Odvezen je u zatvor u Pulu, na saslušanju je morao potpisati zapisnik u kojem je bilo i ono što on nije rekao, odnosno da postoji još jedan izdajnik. Uskoro su zarobljeni i drugi članovi posade podmornice.
Ostalo je zabilježeno da je podmornica »Pullino« 4. srpnja u riječkim vodama ispalila dva torpeda prema parobrodima »San Marco« i »Nasazza«. Prvi je pogođen u list kormila, ali torpedo nije eksplodiralo, a drugi je torpedo prošao ispod »Nasazze«.
Cijelu priču o podmornici Galioli pročitajte >>ovdje<<
Splitski Jadroplov gradit će tri nova broda u Kini, piše Otvoreno more.
U priopćenju sinoć poslanom Zagrebačkoj burzi i Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga navodi se kako je potpisan ugovor o gradnji dva broda za rasuti teret nosivosti 63 tisuće tona.
Ukoliko sve bude u redu isto kinesko brodogradilište Hrvatima će sagraditi i treći brod istog formata. Ova vijest stiže u trenutku kada Jadroplov prolazi kroz proces dokapitalizacije i sigurno će utjecati na kretanje cijene dionica, pa će se detalji ovoga posla svakako pažljivo pratiti.
Kina je počela s izgradnjom kruzera koji će u potpunosti biti pogonjen na električnu energiju, piše The Maritime Executive.
Ovaj kruzer bit će najveći brod te vrste na svijetu te će se koristiti za putovanja na rijeci Yangtze. Izgradnja ovog broda dio je pilot projekta unaprjeđenja električnih plovila, kojeg je sufinancirala kineska vlada.
U kineskom brodogradilištu Yichang Shipbuilding Industrial Park u gradu Yichang nedavno je dovršena izgradnja trupa broda Yangtze Three Gorges 1 dužine gotovo 100 metara. Izgradnja broda zajednički je projekt kompanija China Yangtze Power Company i Hubei Three Gorges Tourism Company. Brod može zaprimiti do 1300 putnika, a dizajniran je u svrhu promicanja ‘zelene plovidbe’ na rijeci Yangtze.
Prema izvješću turističke kompanije, za pogon broda koristit će se baterija od 7500kWh, a moći će prijeći nešto manje od 100km na jednom punjenju. Uz to, koristit će se najnoviji kontrolni sustav koji će omogućiti ravnomjernu raspodjelu električne energije duž cijelog broda, kao i sustav praćenja na daljinu i ‘pametnu’ rasvjetu.
Ključan dio projekta je razvoj visokonaponskih i niskonaponskih sustava napajanja, što će omogućiti veću efikasnost u plovidbi i riješiti problem visokonaponskog napajanja električnih plovila. Ovaj brod će ujedno biti i prvo plovilo koje upotrebljava sustav visokonaponskog napajanja.
Izgradnjom ovog broda realiziran je dio plana uvođenja ‘zelene plovidbe’ kojeg je kinesko Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija predložilo 2018. godine.
Očekuje se da će brod zaploviti do kraja ove godine te će nakon toga ploviti po turističkim rutama na rijeci Yangtze.
U Virsko more su u četvrtak poslijepodne istovremeno uplovile i usidrile se čak tri luksuzne mega jahte, sve tri u vlasništvu američkog milijardera Jana Kouma, jednog od osnivača globalno popularne mobilne aplikacije WhatsApp, piše Morski.hr.
Najveća među njima duga je 99 metara, nosi ime Moonsrise, a Koum je njezin vlasnik postao prošle godine. Jahta ima osam kabina i vrijedna je čak 220 milijuna dolara. Druga po veličini je 73-metarski Mogombo sa šest luksuznih kabina na kojoj Koum plovi već nekoliko godina. Njezina je vrijednost oko 75 milijuna dolara.
Treća jahta naziva Power Play nedavno je obogatila Koumovu flotu. Riječ je 55-metarskom brodu približne vrijednosti 20 milijuna dolara s instaliranim hangarom za helikopter koji klizi naprijed po tračnici oslobađajući područje slijetanja.
Jan Koum američki je biznismen ukrajinskog podrijetla čije se bogatstvo procjenjuje na čak 10 milijardi dolara koje je stekao prodajom WhatsAppa Facebooku 2014. godine za nevjerojatnih 19,3 milijarde dolara. Osim mega jahti s kojima je danas došao na Vir, poznat je i kao veliki ljubitelj luksuznih automobila s jednom od najvećih kolekcija Porschea na svijetu s čak stotinu automobila.
Dana 20. kolovoza 1962. godine obavljena je prva plovidba znamenitog nuklearnog broda NS Savannah. Radilo se o povijesno važnom događaju jer je NS Savannah bio prvi nuklearni putničko-teretni brod u povijesti, piše Povijest.hr.
Izgradnja je koštala čak 46 900 000 američkih dolara, a smisao tog broda bila je demonstracija mogućnosti upotrebe nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Dakako, cilj je bio i držati korak sa SSSR-om, koji je već nekoliko godina ranije (1957.) posjedovao prvi civilni brod na nuklearni pogon, ledolomac Lenjin. Gradnju broda inicirao je američki predsjednik Eisenhower.
NS Savannah bila je dužine 181,66 metara, a posjedovala je jedan nuklearni reaktor snage 74 MW. Njen pogonski sustav mogao je dati maksimalno do 20.300 konjskih snaga. Za razliku od običnih brodova pokretanih fosilnim gorivima, NS Savannah se isticala time što je mogla preploviti čak 560,000 kilometara s jednim punjenjem goriva. Zanimljivo je da se reaktor na NS Savannah nalazio u srednjem dijelu broda, zbog čega je nadgrađeni dio pomaknut unatrag.
Budući da je NS Savannah bila ujedno i putnički i teretni brod, posjedovala je i putničke kabine i teretne prostore. Trideset putničkih kabina moglo je ugostiti do 60 putnika. Na brodu je postojao i plesni podij, bazen i bar. U dizajnu unutrašnjosti korišteni su simboli koji su asocirali na atome (npr. periodni sustav elemenata) i nuklearnu tehnologiju. Zapravo, NS Savanah dizajnirana je toliko futuristički da je na neki način više sličila luksuznoj jahti nego putničko-teretnom brodu.
