Ekipa HRT-a u emisiji More zaronila je u morske dubine u još jednu avanturu – s mini skuterom podmornicom, piše HRT.
Podvodni skuter se sastoji od ručice za gas kojom dajemo gas, i kormila za okretanje lijevo desno. Tako se može kretati pod vodom, mijenjati smjer i gledati pratnju koja ide iza nas, da budemo sigurniji, zato što tamo gdje idemo ispod vode, orijentacija nije najbolja.
Sve je sigurno. Mini podmornica pokreće se elektromotorom, brzina joj je oko 4 kilometara na sat, a zrak se u kapsulu upuhuje iz ronilačke boce. Šetnja podvodnim svijetom namijenjena je onima od 7 pa do 77 godina i traje pola sata.
More čuva svijet posebne ljepote za sve one koji su dovoljno hrabri da je odluče istražiti.
Zbog otmice posade ribarskog broda Hailufeng 11 prošle godine, sud u nigerijskom Lagosu osudio je 10 pirata na zatvorsku kaznu u trajanju od 12 godina, piše The Maritime Executive.
Dana 14. svibnja 2020. godine, pirati su zarobili kinesku koćaricu Hailufeng 11 na kojoj je bilo 18 članova posade, uključujući osam državljana Kine, sedam Gane i 3 državljanina Obale Bjelokosti.
Dva dana nakon otmice, nigerijska mornarica je na položaju oko 140 nautičkih milja južno od Lagosa presrela brod. U trenutku približavanja, pirati su odbili zaustaviti se, ali je spašavanje bilo uspješno i svih 18 talaca je spašeno. Uhićeno je 10 pirata, a brod je otpraćen u Lagos.
Uhićenja pirata u zapadnoj Africi rijetki su, ali zatvorska kazna od 12 godina šalje novu poruku nigerijskim piratima koji već duže vrijeme nekažnjeno otimaju brodove i posadu.
Uz zatvorsku kaznu, osuđenici moraju platiti novčanu kaznu od 600 dolara. Očekuje se da će uložiti žalbu na presudu.
Dana 25. srpnja 1959. godine prešao je La Manche prvi praktični hovercraft (hrv. lebdeće vozilo), model SR.N1 (kratica za Saunders-Roe Nautical 1). Dizajnirao ga je Christopher Cockerell, a proizvela britanska kompanija Saunders-Roe. Kompanija je naziv Hovercraft svojedobno posjedovala kao zaštićeni trademark, a danas se taj pojam koristi kao opća imenica, piše Povijest.hr
Hovercraft je plovilo sposobno za putovanje preko zemlje, vode, blata, leda i drugih površina.
Navedeni dan odabran je za prijelaz preko La Manchea jer je na taj dan padala 50. obljetnica Blériotovog slavnog prvog prelijetanja istog kanala zrakoplovom. Za prijelaz puta od Calaisa do Dovera trebalo je hovercraftu SR.N1 oko dva sata. U hovercraftu je prilikom tog prijelaza, osim pilota i navigatora, bio i spomenuti izumitelj Christopher Cockerell.
Inače, danas su najveći na svijetu hovercrafti ruske klase Zubr. Mogu imati masu do 555 tona tj. kao desetak tenkova, a imaju pet motora ukupne snage od gotovo 60.000 KS
Dana 25. srpnja 1946. godine izveden je možda najspektakularniji test nuklearne bombe ikada. Naime, detonirana je bomba snage oko 23 kilotona na području poznatog atola Bikini, piše Povijest.hr.
Vatrena kugla nastala je pod vodom, tako da bljesak nije zaklanjao pogled, a u spektakularnom prizoru izdigao se iznad površine mora stup od oko 2,000,000 tona vodenih kapljica i pare. Stup je imao širinu od oko 600 metara.
Osobito je zanimljivo da je navedena bomba testirana na čitavoj floti ratnih brodova, jer se željelo vidjeti kako bi nuklearni udar djelovao na pomorske snage. Dakako, nisu upotrijebljeni novi brodovi, nego oni na kraju karijere, koji bi inače većinom otišli u staro željezo.
Ipak, radilo se o brodovima impresivne veličine. Ukupno ih je za testiranje postavljeno čak 95, od čega su bila dva nosača zrakoplova (USS Saratoga i USS Independence), četiri bojna broda (japanski Nagato, te američki Nevada, Arkansas i New York), 2 krstarice, 11 razarača, 8 podmornica itd.
Daleko najveći brod u floti na koju je izvršen nuklearni udar bio je nosač zrakoplova USS Saratoga. Radilo se o nosaču klase Lexington, istisnine oko 43.000 tona i dužine čak 270 metara. Eksplozija je potopila taj nosač, a njegova olupina još i danas leži u laguni atola Bikini.
U poplavi moderno dizajniranih putničkih kruzera kakve u Dubrovniku svakodnevno susrećemo, veću su pozornost uvijek privlačili stari, dobri transatlantici izgrađeni do 60-tih godina prošloga stoljeća. To je bilo vrijeme kada je tadašnji SSSR pokušavao preuzeti monopol na tržištu kružnih putovanja Sredozemljem te je dampinškim cijenama skoro uspio uništiti većinu mediteranskih putničkih brodara koji se od toga udarca gotovo nikada više nisu uspjeli oporaviti, piše Dubrovački dnevnik.
Tako su i u Dubrovniku tih godina sovjetski brodovi za kružna putovanja bili najčešći posjetitelji, ali isključivo s putnicima iz zapadnoeuropskih zemalja. Dubrovnik je nekima od tih brodova bio čak i home port, početna luka ukrcaja i iskrcaja putnika. Mnogi će se Dubrovčani tako prisjetiti druge polovice sedamdesetih godina i broda ARMENIJA, kojim su iz Gruža kao home porta koncem ljetne sezone po doista povoljnoj cijeni mogli otputovati za domaće putnike na posebno organizirana sedmodnevna kružna putovanja Egejskim morem do Istanbula.
Prvi brod IVAN FRANKO, po kojem je i nazvana ova serija brodova zaplovio je na prvo putovanje 14. studenog 1964. za brodarsku kompaniju Black Sea Shipping Co. iz Odesse, zastava SSSR. U knjigama dolazaka brodova je zabilježeno da nas je posjetio devet puta. Od 1992. godine je plovio pod zastavom Ukrajine, nakon 33 godine plovidbe stavljen je u raspremu 1997. godine, a izrezan je iste godine u Alangu u Indiji pod imenom FRANK.
Drugi brod ALEXANDAR PUSHKIN izgrađen je 1965. godine u tadašnjem istočnonjemačkom brodogradilištu VEB Mathias Thesen Wismar. Brod je imao 19860 BRT-a, a nakon preuređenja 1993. imao je 22100 BRT-a, duljine 176 metara i mogao je prevoziti 820 putnika, a koje je opsluživala posada od 356 članova. Brzinom od 20 čvorova pokretala su ga dva Sulzer – Cegielski diesel stroja ukupne snage 15447 KW. na dvije osovine s pitch propelama (podatci o ovom brodu i ostalima iz ove klase su isti ili slični ).
U Dubrovniku je s izvornim imenom bio samo jednom, ali je godinama dolazio pod drugim vlasnicima i operatorima: Transocean Tours, CTC Cruises, Orient Lines, CMV- Cruise i Cruise & Maritime Voyages. Situacija oko Covid 19 je ipak rezultirala prodajom broda na javnoj dražbi za 2.770.000 američkih dolara 22. listopada 2020. s namjerom da se brod pretvori u plutajući hotel u Dubaiju. Dva mjeseca kasnije brod je preprodan indijskoj tvrtki za 4 milijuna dolara i 13. siječnja 2021. MARCO POLO svoje je plovidbe završio u rezalištu brodova Alang u Indiji.
Treći brod, TARAS SHEVCHENKO, izgrađen je 1966. godine, u turbulentnim vremenima nakon pada SSSR-a, privremeno je plovio pod liberijskom zastavom za ukrajinsku brodarsku kompanijau BLASCO UK, a potom ga je uspjela preuzeti Ukrajina. Pod njenom zastavom je plovio kao ostatak nekada najmoćnije putničke flote na svijetu okupljene oko Black Sea Shipping iz Odesse. Očito s velikim poteškoćama jer je ovaj veteran u posljednji trenutak otkazao svoj posljednji i već najavljeni posjet Dubrovniku početkom rujna 2004. godine, ali nas je ipak posjetio ukupno deset puta. Nedugo potom, pod imenom TARA, 29. siječnja 2005. uplovio je u svoju posljednju luku, rezalište brodova Alang u Indiji gdje je uskoro izrezan u hrpu staroga željeza.
Četvrti brod, SHOTA RHUSTAVELI izgrađen je 1967.godine, a nakon pada SSSR-a je prešao pod zastavu Ukrajine. Godine 2000. je prodan brodarskoj kompaniji Kaalbye Shipping Internacional iz Ukrajine koji su mu promijenili ime u ASSEDO (obrnuti redoslijed riječi od ODESSA). Pod izvornim imenom nas je posjetio 15 puta, a kao ASSEDO nekoliko puta. Nakon tri godine je prodan za 3,5 milijuna eura rezalištu Alang u Indiji te je tako i on do sredine 2004. potpuno izrezan.
Najmlađi (peti) iz ove serije, MIKHAIL LERMONTOV plovio je od porinuća 1972. godine na kružnim putovanjima, ali i na redovnoj liniji Lenjingrad-New York. Ovaj se zlosretni brod 16.veljače 1986. kod obala Novog Zelanda nasukao da bi uz jednu ljudsku žrtvu ubrzo i potonuo.
U jedinim sačuvanim i u ratu oštećenim knjigama gruških armižadora ostalo je zabilježeno da su od 1979. do Domovinskog rata u Gruž ovi brodovi zajedno uplovili ukupno 35 puta: IVAN FRANKO 9 puta, TARAS SHEVCHENKO 10 puta, SHOTA RUSTAVELI 15 puta, a MIKHAIL LERMONTOV jednom, i to 7. svibnja 1984.godine.
Posljednji od njih, TARAS SHEVCHENKO je napustio luku Gruž 10. svibnja 1991.
Zanimljivo je da jedini iz ove klase brodova pod SSSR zastavom ALEKSANDAR PUSKIN nikad nije posjetio Dubrovnik, što je kasnije pod novim imenom MARCO POLO višestruko nadoknadio.
Na kraju smo se ipak prisjetili ovih pet veoma elegantnih brodova koji su dobili imena po ruskim pjesnicima, a brodovi ove klase su plovili od 1964. te posljednji, MARCO POLO, upravo nestaje u rezalištu brodova u Alangu u Indiji.
Kapetan teretnog broda MV Ali Bey koji je plovio pod panamskom zastavom objavio je svjedočanstvo o ljudskim pravima na moru objašnjavajući ne ljudske uvjete u kojima živi s još tri sirijska člana posade od Studenog 2020. Njihov brod ”uhićen” je i napušten u luci Constanza u Rumunjskoj, piše Safety4sea
Ostavljeni su bez novca, hrane i pitke vode. Do sada su ovisili samo o velikodušnosti i dobročinstvu lokalnog stanovništva.
Uz navedeno, prijavljeno je i da je vlasnik prijetio zapovjedniku, posadi i lokalnom ITF inspektoru pravnom akcijom kako bi spriječio isplatu plaća prema ugovorenim uvjetima.
Neki članovi posade koji su se odjavili s broda uspjeli su osigurati četveromjesečne plaće od američkog P&I kluba prema uvjetima MLC-a 2006. Prema izvješću panamske vlasti posada koja se trenutno nalazi na brodu bit će vraćena u domovinu ali isplatu plaće će morati još pričekati.
Za sve ljubitelje vrhunske hrane i dobrog druženja na gastro sceni otvoren je novi riblji street food restoran Fish Delish. Svoja vrata otvorio je prošlog ljeta u Murteru, a njegova prva franšizna poslovnica otvorena je ovog ljeta u Vodicama.
Za sve je zaslužan gospodin Stefano Petrović koji živi i radi na Murteru, a već se niz godina bavi ribom i ribljim proizvodima. ”Budući da na našem području nema ničeg sličnog, s vremenom sam došao na ideju ribljeg street food restorana. S obzirom da živim i radim na Murteru, logično je bilo započeti ovu priču upravo tu”, govori Stefano naglašavajući da su polazna točka ovog projekta bila inovativna jela napravljena od kvalitetnih namirnica, pristupačna i jednostavna za pripremu, ali i za konzumaciju.
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Modernim, zdravim i ukusnim jelima, Fish Delish je u kratkom vremenu osvojio brojne (murterske) posjetitelje, a ponudu u Vodicama upotpunio je inovativnim, zanimljivim i privlačnim doručcima. Svako jelo je pomno osmišljeno i pripremljeno drugačije od klasičnih ribljih jela u tradicionalnim restoranima.
Fish Delish brand predstavlja moderan i inovativan koncept street food restorana koji priprema i poslužuje orginalna jela čija je osnovna namirnica riba, a isključivi i beskompromisni uvjet kvaliteta namirnica. Cijela riblja priča ukusnih i vizualno atraktivnih jela, zaokružena je prepoznatljivim vizualnim identitetom branda, loga i uređenja, zvučnim i lako pamtljivim imenom, uz standardizaciju svake etape u pripremi i posluživanju jela.
Foto: FISHDELISH
Uspješnim početkom poslovanja, potaknuti brojnim pohvalama zadovoljnih gostiju, započela je razrada ideje o franšiznom obliku poslovanja Fish Delish branda. Počevši od zaštite žiga, preko detaljne razrade pisane dokumentacije vezane uz cjelokupno poslovanje, od otvaranja i opremanja objekta do standardizacije svakog dijela poslovnog procesa s kojim će se budući primatelj franšize susresti, formiran je cjelovit sustav materijala koji predstavljaju temelj budućih franšiznih poslovnica Fish Delish-a. Na ovaj način detaljno je objašnjen i olakšan put edukacije i pripreme budućih franšizera.
Fish Delish primateljima franšize nudi preuzimanje franšiznog oblika poslovanja po principu “ključ u ruke”, koji uključuje „standalone“, kontejnersku jedinicu potpuno opremljenu svom profesionalnom opremom, uređenje u skladu s vizualnim identitetom branda te pravo korištenja zaštićenog branda.
Kao što je već navedeno, prva franšizna poslovnica otvorena je ove sezone u Vodicama. Njen koncept je nešto drugačiji od dizajnerski uređene kontejnerske jedinice, budući da je riječ o poslovnom prostoru u sklopu nekretnine. Međutim, poslovnica je uređena sukladno cjelokupnom prepoznatljivom vizualnom identitetu branda, uz isti dizajn terase i ugodnu atmosferu.
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Između ostalog, poslovnica u Vodicama radi cijeli dan pa je ponuda nadopunjena ribljim doručcima, koji se poslužuju svakog dana od 9 do 12 sati. Sastoje se od zanimljivih kombinacija dimljene ribe, tosteva, jaja na razne načine, salata i ostalih dodataka, uz cijeđene prirodne sokove i kavu. Nakon 12 sati Fish Delish nastavlja sa svojom standardnom ponudom slasnih burgera, sedviča, tjestenina, salata i fish&chipsa.
Novost ove godine predstavljaju dva jela s XL očišćenim repovima kozica: slasni burger poslužen s prženim onion ringsima, cheddar sirom, rikolom i umakom te fish&chips jelo posluženo uz pržene onion ringse, pomfri i umake.
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Foto: FISHDELISH
Svako jelo pomno je osmišljeno i kombinirano s ribljim namirnicama vrhunske kvalitete uz zanimljive dodatke i domaće umake, a prilagođeno je za take out i usputnu šetnju ili za uživanje u ugodnoj atmosferi na terasi.
Za sve gurmane i one koji će to tek postati, Fish Delish Murter nalazi se na adresi Obala murterskih škoja bb i otvoren je svaki dan od 18 sati, a Fish Delish Vodice, na adresi Artina ulica 19b, otvoren je cijeli dan s početkom od 9 sati.
Zbog incidenta koji se dogodio u veljači ove godine na kontejnerašu koji plovi pod liberijskom zastavom, Human rights at Sea objavila je izvještaj o nastalom događaju istaknuvši važnost osiguravanja sigurnosti kadeta, piše Safety4sea
Naime, kadeta je napao kolega, stariji član posade.
Na trošak kompanije izvršena je repatrijacija kadeta koji je zbog svega prekinuo svoju pomorsku karijeru.
Kadetura je početak gradnje profesionalne karijere na moru za mlade ljude. ”Tijekom tog formativnog razdoblja u njihovom životu, kako profesionalnom, tako i osobnom, kadetima se treba pružiti mentorstvo u traženim disciplinama i odjelima, a upravo ih ta početna iskustva mogu i definirat će ih do kraja života.”
Iz tog je razloga važno da se mladi ljudi zaštite u svakoj fazi. Kadet i profesionalna posada moraju se moći osloniti jedni na druge kako bi učinkovito funkcionirali u ograničenom okruženju.
Svečanost spajanja Pelješkog mosta u njegovoj punoj duljini od 2,4 kilometra održat će se u srijedu, 28. srpnja u večernjim satima. Podizanjem zadnjeg 165. segmenta čelične rasponske konstrukcije Pelješki most bit će u potpunosti spojen od Komarne do Brijeste te će označiti dugo očekivano povezivanje teritorija Republike Hrvatske.
Središnja svečanost održat će se u večernjim satima između 23.00 i 24.00 sata u srijedu, 28. srpnja na gradilištu Pelješkog mosta, strana Brijesta.
Jadrolinijin kultni brod Postira u srpnju se nakon puna četiri mjeseca napokon vratio na svoju redovnu liniju kojom povezuje Grad i Elafite. Kako su potvrdili iz Jadrolinije, Postira je prošla ‘redoviti godišnji remont koji uključuje sve potrebne zahvate na održavanju broda i usklađivanje sa zahtjevima Hrvatskog registra brodova radi izdavanja valjanih svjedodžbi i certifikata’, javlja DUlist
Do povratka Postire, otočane je od sredine ožujka prevozila Premuda koja im je itekako dobro služila, ali nema njima do njihove ‘stare dame’ na koju su navikli i koju ne bi dali ni za što.
‘Kad će se više Postira vratit’ u Grad; Još samo par sitnica i evo nam je nazad; Evo je kod Primoštena. Nakon četiri mjeseca napokon se vraća na svoju liniju. Dama se sređuje bit će kao nova. Ne baš nova ali, još će ona ploviti bez brige – samo su neki od nestrpljivih komentara Lopuđana, Šipanjaca, Kalamoteza i svih onih kojima je ova ‘vremešna dama’ jedina svakodnevna spona s Gradom. Očekivali smo je i prije. Koliko je vole i koliko im je nedostajala, najbolje svjedoče njihove gotovo svakodnevne objave u Facebook grupi Postira group u kojoj su pratili svaki njezin korak i svaki i najmanji napredak na remontu. A, radovi na Postiri odvijali su se pod budnim okom njezina kapetana gospara Luka Šoletića.
Za DU list kaže: — Vratila nam se napokon naša Postira nakon remonta. Bila je u Šibeniku u brodogradilištu. Očekivali smo da će nam je vratiti i prije, ali, zbog sporosti tamošnjeg brodogradilišta, radovi su potrajali puna četiri mjeseca – rekao nam je kapetan Šoletić koji se od Postire nije odvajao ni sekunde dok je prolazila remont. Gospar Luko kao kapetan Postire radi od 1998. i do dana današnjeg na istom je mjestu, skoro trećinu radnog vijeka, istaknuo je jednom u razgovoru za DuList. I on se, naglasio je, kao i svi otočani koji se Postirom voze, nada novom brodu s obzirom da je ova ‘vremešna dama’ stara 56 godina. Postira je u dobrom stanju, istaknuo je kapetan, odolijeva i najjačem jugu, ali potrebno ju je tu i tamo malo ‘osvježiti’ kako bi odgovarala svim standardima i sigurno povezivala Grad i Elafite. Jer upravo otočanima Postira znači život i, iako bi voljeli novi i moderniji brod, svjesni su da će se njegovim dolaskom dosta toga izgubiti te da neće imati onu dušu koja Postira ima.
