Pogledajte video u kojem tegljač, kroz ogromne valove Indijskog oceana, tegli ribarski brod.
Ribarskom brodu je navodno ponestalo goriva pa je tegljač došao u pomoć.
Srećom, brodovi su uspjeli sigurno stići na odredište.
Video: Ogromni valovi i tegljenje ribarskog broda
Skupi stroj za limove konačno u 3. maju: Proizvodna linija dopremljena iz Vodnjana
Panel linija za izradu tankosjenih limova iz Vodnjana, koju je bivši menadžment Uljanik grupe za nešto više od 22 milijuna kuna preprodao »3. maju«, gotovo je u cijelosti preseljena u riječki škver; piše Novi list. U pogonima nekadašnje Uljanikove tvornice Proizvodnja opreme, koju je u stečajnom postupku prije par mjeseci kupila tvrtka Rektor LNG, timu trećemajaca ostalo je za demontirati još jedan manji dio što bi se trebalo odraditi i dopremiti tijekom ovog tjedna. Obavljen je nemali posao jer je riječ o postrojenju koje se proteže na oko 60 metara duljine i širine petnaest metara, s tri velika portala. Ugrubo, radi se o oko 50 tona materijala, odnosno dijelova koje je trebalo rastaviti i transportirati. Linija je uskladištena u jednoj od hala »3. maja«, a koja će biti njezina daljnja sudbina, odlučit će se naknadno. U ovom trenutku, čini se, bilo je najvažnije maknuti je iz vodnjanskih pogona koje je preuzeo novi vlasnik, a za dalje sve su opcije otvorene – od njezine prodaje do toga da je riječko brodogradilište eventualno zadrži.
Sigurno je da bi ova linija za izradu tankih limova, koju je Uljanik kupio 2016. godine za potrebe izgradnje polarnog kruzera u pulskom škveru, nešto što bi dobrodošlo svakom brodogradilištu, pa tako i »3. maju«. Dobrodošlo, ali ne i nužno jer, kao što je poznato, riječko brodogradilište ima panel liniju koja je vremenom nadograđena i koja u potpunosti udovoljava njihovim potrebama u proizvodnji. Pritom valja imati u vidu da su se i iza ovog postrojenja, kao i za puno drugih poslova i stvari koje su isplivale krahom Uljanik grupe, ostali vući repovi s kojima tek treba izaći na kraj. Ponajprije zbog razloga i načina na koji je ova dislocirana i skupa oprema preprodana riječkom brodogradilištu za nemali novac panel linija, podsjetimo, našla je svoje mjesto među točkama optužnice koju je tužiteljstvo podignulo protiv dvanaestorice bivših direktora u aferi Uljanik.
Nadalje, veliko je pitanje koliko je ta panel linija u ovom trenutku uopće funkcionalna, u smislu da se na njoj odmah može početi raditi. Bilo je dosta problema s njezinim stavljanjem u pogon još u Vodnjanu, radila je vrlo malo, praktički u testnoj fazi.
Prema dostupnim podacima, Novi list navodi kako je kupoprodajna cijena panel linije bila 1,88 milijuna eura. Uljanik ju je originalno kupio od Nijemaca u lipnju 2016. godine da bi je ujesen 2017. godine preprodali »3. maju« za iznos od 21,2 milijuna kuna. Prema navodima podignute optužnice, o kojoj se još treba očitovati optužno vijeće Županijskog suda u Rijeci, ugovor o prodaji IMG panel linije riječkom škveru potpisali su tadašnji direktor Maksimilian Percan dok su ispred Uljanika ovaj ugovor, u dogovoru s tadašnjim glavnim šefom holdinga Giannijem Rossandom, parafirali Marinko Brgić i Veljko Grbac, članovi Uljanikove uprave. Tužiteljstvo je konstatiralo da je riječ o štetnom poslu za »3. maj«, kao korisniku državnih potpora, tim više što riječko brodogradilište nije imalo nikakve potrebe za ovom investicijom, navodi se u optužnici. Nabavka ove panel linije nije bila predviđena godišnjim planom investicija, niti je izrađen elaborat procjene isplativosti, uopće opravdanosti ovakve jedne, k tome dislocirane investicije, spominje se u optužnici.
Nemalih 21,2 milijuna kuna iz »3. maja« krovnom društvu holdinga isplatilo se u razdoblju od 1. do 15. prosinca 2017. godine, u pet navrata. Što se i kako radilo u propaloj Uljanik grupi u koju je »3. maj« ušao potpuno saniran, bez dubioza i s »dotom« od gotovo 850 milijuna kuna državnih potpora koje su isplaćene tijekom trajanja programa restrukturiranja, možda najbolje ilustrira »crtica« da su se riječkom brodogradilištu zaračunali i troškovi montaže panel linije u šezdesetak kilometara udaljenoj tvornici u Vodnjanu. Nakon što je iz trećemajske blagajne u Pulu transferirano više od 21 milijuna kuna, do konca te 2017. godine kroz više je kompenzacija riječki škver podmirio i troškove montaže te linije u iznosu od 1,1 milijun kuna Uljanikovoj tvornici Proizvodnja opreme u Vodnjanu, navodi se u optužnici. Pa su se ti iznosi pribrojili i sve to onda prikazalo kao trećemajsko ulaganje u tehnologiju, od koje riječki škver do dana današnjeg nije imao ama baš nikakve koristi, samo probleme.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
Austrian pokreće linije prema Splitu i Dubrovniku!
Austrijski nacionalni avioprijevoznik, Austrian Airlines, nakon niza odgađanja, pokreće linije prema splitskoj i dubrovačkoj zračnoj luci.
Austrian Airlines uskoro obnavlja promet na redovnim linijama iz Beča prema Dubrovniku i Splitu! Iako je kompanija planirala redovne linije prema ove dvije destinacije već od početka travnja, to se zbog putničkih restrikcija, niskog bookinga i epidemiološke situacije nije dogodilo sukladno prvotnim planovima; piše Croatian Aviation. Kompanija je krajem ožujka obnovila promet na liniji iz Beča za Zagreb, a sada će obnoviti promet i prema dvije destinacije na obali.
Linija Beč – Split – Beč u prometu će biti od petka, 30. travnja, s tri tjedna leta, svake srijede, petka i nedjelje. Na liniji su planirani zrakoplovi tipa E190, no kompanija će u slučaju veće potražnje povećati kapacitet zamjenom zrakoplova na flotu iz A320 obitelji. Austrian u špici ljetne sezone planira prometovati svakodnevno između Beča i Splita.
Svega par dana kasnije u prometu će ponovno biti i linija Beč – Dubrovnik – Beč. Najavljena su dva leta tjedno, od 02. svibnja, svakog petka i nedjelje, a od 12. svibnja trebalo bi doći do povećanja broja tjednih operacija. Lufthansa i Iberia su već obnovile promet prema Dubrovniku, kako smo ranije najavili uskoro će to učiniti i španjolski Vueling, a s početkom svibnja u dubrovačku će zračnu luku ponovno slijetati zrakoplovi poljskog LOT-a.
Uz Zagreb, Dubrovnik i Split, Austrian Airlines prometuje još i prema Zadru. Linija iz Beča za Zadar trenutno je odgođena za 13. svibnja, a od spomenutog datuma dostupna su dva tjedna leta za booking. Austrian planira postepeno povećavati broj tjednih letova između Beča i Zadra, a na liniji su najavljeni zrakoplovi tipa A319.
Na početku svibnja Austrian će između Zagreba i Beča prometovati četiri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom.
Najveća brodska nesreća u povijesti SAD-a (1865.)
Na današnji dan, 27. travnja 1865. godine, došlo je do najveće brodske nesreće u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Naime, poginulo je više od 1.500 ljudi pri eksploziji i potonuću parobroda SS Sultana na rijeci Mississippi. U medijima taj događaj nije bio toliko eksponiran, jer je bio pomalo zasjenjen ubojstvom Lincolnovog atentatora Johna Wilkesa Bootha koje se dogodilo dan ranije; piše Povijest.hr.
Parobrod SS Sultana plovio je na liniji New Orleans – St. Louis po velikoj rijeci Mississippi. Na parobrod u gradu Vicksburgu ukrcalo se mnogo putnika, vjerojatno sjevernjačkih vojnika koji su nedavno bili oslobođeni iz južnjačkih logora pa su željeli što prije doći kući. Brod je imao kapacitet od oko 376 putnika, a na njega se naguralo možda i do nevjerojatnih 2.400 ljudi.
Kod grada Memphisa parobrodu je usred noći, oko 2:00 sata ujutro, eksplodirao parni kotao. Eksplozija je bacila dio ljudi u vodu, a brod se zapalio od rasipanog žara iz kotlovnice. Rijeka Mississippi bila je u to doba godine nabujala zbog proljetnog otapanja snijega na sjeveru. Pretpostavlja se da je poginulo između 1.300 i 1.900 ljudi. Službena brojka iznosi 1.547, no vjerojatno se nikada ne će točno moći ustanoviti. Za usporedbu, pri potonuću Titanica poginula su oko 1.503 putnika (također je nemoguće dati točan broj zbog nepouzdanih putničkih lista).
Eksplozija na tankeru u Siriji, poginule tri osobe
Na tankeru Wisdom je 24. travnja, tijekom izvođenja radova, došlo do eksplozije praćene požarom. Tanker je bio usidren kod Baniyasa u Siriji.
U eksploziji su poginule tri osobe, uključujući dva člana posade i jednog radnika, izvijestile su sirijske vlasti. Požar je ugašen istog dana.
Portal FleetMon navodi kako mnoge novinske agencije izvještavaju o tome da su eksplozija i požar uzrokovani izraelskim raketama ili bespilotnom letjelicom, ali prisustvo radnika na brodu potvrđuje sirijsku službenu verziju.
Novih detalja o nesreći još nema.
Kod Šolte ‘pao‘ ugor od skoro dva metra i 40 kilograma!
Nikola Roščić iz Strožanca mnogim je dalmatinskim ribolovcima poznat kao vrsni lignjolovac i dvostruki pobjednik Prvenstva svita u lovu liganja, najprestižnijeg natjecanja u lignjolovu na našoj obali.
Članovi njegovog DSR Strožanac te žitelji Strožanca i obližnjeg Stobreča, gdje drži svoj gliser, znaju ga i kao vrlo vještog panulaša; piše Otvoreno more. No, Nikola Roščić je ribu svog života ulovio – kančanicom!
Trofej je bio ugor dugačak 184 cm i nakon ispuštanja krvi težak 37,6 kg, a očišćen od utrobe 30,2 kg! Ulov vrijedan poštovanja, s obzirom na to da je prema dostupnoj literaturi dosad najteži ugor ulovljen u Jadranu imao 230 cm i 48 kilograma, a da mu je prosječna lovna težina 750 grama!
– U nedjelju, 25. travnja poslije ručka s nećakom Ivanom Vukom lovio sam ispred Maslinice na Šolti. Dubina je bila 75 metara, a mamac zaleđena srdela postavljena na dvije udice oblika Octopus širine luka 15 mm. Nosio ih je trometarski predvez od fluorokarbona promjera 0,70 mm, dok je osnovna struna bila višenitka nosivosti 20 libri, koliko je jak i 240 dugi light jigging štap D.A.M. Steel Power., s rolom Okuma Cedros 6000 – govori Nikola dok pozira jedva držeći lovinu.
– Dobro me je namučio, trebalo mi je 15 minuta da ga izvučem! Nakon što je žestoko potegao relativno sam ga lako pumpanjem podigao do površine, ali je podivljao kad smo u njega zabili trkmar. Jednim trzajem ga je slomio i nezaustavljivo se spustio na dno. Onda je uslijedilo sporo, malo po malo podizanje uz povremene bjegove. Iako sam ga i prije izvlačenja u gliser otkrvio, nije se posve smirio ni kad sam ga nakon sat vremena donio doma.
Više od 100 migranata preminulo u Sredozemnom moru
Europska humanitarna organizacija SOS Mediterranee priopćila je prošli tjedan kako je brod na kojem se nalazilo 130 osoba u srijedu u međunarodnim vodama pokraj Libije poslao poziv u pomoć.
Pokrenuta je akcija traganja i spašavanja.
“Kad smo stigli na mjesto događaja, nismo pronašli nijednog preživjelog, dok smo u blizini olupine mogli vidjeti najmanje 10 tijela. To nam je slomilo srce” – rekla je Luisa Albera, koordinatorica potrage i spašavanja na brodu Ocean Viking; prenosi Al Jazeera.
Iz SOS Mediterranee su izjavili kako je brod libijske obalne straže trebao stići na mjesto događaja, ali nikada nije stigao.
Dužnosnici libijske obalne straže rekli su da zbog loših vremenskih uvjeta i potrebe da se pomogne ostalim migrantima u nevolji u vodama sjevernoafričke zemlje znači da nisu na vrijeme mogli doći do gumenjaka.
Viranin ulovio plavog raka, opakog sveždera koji jede autohtone vrste
Viranin Mario Bašić Pipin ulovio je poznatog predatora u plićaku lučice kod virskog Muja. Riječ je američkom plavom raku, opakom svežderu koji jede autohtone vrste rakova, biljke, ribe i školjke. Istovremeno je, kažu znalci, prava poslastica.
Invazivna je vrsta, naziva se američki plavi rak, a prirodno stanište mu je u Atlantskom oceanu uključujući obale Kanade, Antila, Bermuda i sjeverne Argentine; prenosi Morski.hr. No to je bilo nekad. Na obale Mediterana taj je plavi rak došao još početkom 20. stoljeća, zaposjeo je također dijelove Azije i Japana, a od polovice 20. stoljeća primijećen je u Italiji. U 21. stoljeću ne nalazi se samo na obalama Jadrana, nego i na jelovnicima restorana kao priznata delicija, pogotovo posljednjih godina oko ušća Neretve gdje je došao, pretpostavlja se, kao ličinka unesena balastnim vodama. U međuvremenu se brzo razmnožio. Tako je laguna Parila na neretvanskom ušću prije dolaska plavog raka bila jedno od najbogatijih ribolovnih područja. Više nije. Američki plavi rak uništava brojne vrste, jede autohtone rakove, biljke, ribe i školjke. Ništa, kažu, tog svejeda ne može zaustaviti.
– Ne pušta! Ulovio je malog raka bunjavca, drži ga klještima i ne pušta ga. Gledam i ne vjerujem. Puno sam lovio po našim otocima, ali takvo što još nisam vidio. Prvo sam mislio da je riječ o grmalju, no prevario sam se – opisuje Viranin Mario Bašić Pipin svoj prvi susret s novom vrstom u Virskom moru. U svibnju 2013. primjerci plavog raka pronađeni su u Vranskom jezeru, što je prvo zabilježeno postojanje ove invazivne vrste u Zadarskoj županiji, a jedna fotografija američkog plavog morskog žderonje kružila je prošloga svibnja otokom Virom. Ne zna se tko je bio sretni ribolovac, no Bašićev svježi ulov svjedoči kako se američki plavi rak udomaćio i na otoku rekorderu. Bašić ga je ulovio čaškuljarom (osti za traženje i vađenje školjki, glatkih čaškulja).
– Htio sam ga dignuti, ali mi je ispao na pola mora. Sakrio se ispod braka, pa sam ga pritisnuo. Šćepao je jednu žicu, tako da sam ga ponovo podigao na gore. Gledam ga: modre je boje i ima jedno 15 do 20 centimetara. Izgleda kao grmalj, ali nije grmalj. Ne znam što je, pa me sram pitati. Viranin sam i ribolovac, a pitam ljude sa strane koji je ovo vrag – govori Bašić. Prvi odgovor koji je dobio, bio je: to ti je grmalj, samo modri.
– Ma nemoj, vidim i ja to – mislio se Bašić dok je plavog raka spremao u plastičnu posudu s ulovom čaškulja. Srećom su Virani bili poznati pomorci pa je mnogo njih plovilo Atlantikom, a jedan od njih bio je Joso Pijažin koji je odmah prepoznao famoznu vrstu atlantic blue crab ili callinecets sapidus (lijepa slana plivačica).
– Rekao mi je da je jestiv, pa sam ga ubacio u lonac. Kad ga svariš, bude crven kao grmalj. Moram reći da je ukusan, ali malo bljutav. Nije lijepo slankast kao naš grmalj – zaključuje ribolovac i školjkaš koji se kao prvi poznati Viranin može pohvaliti ulovom američkog plavog raka. Njegovim konzumiranjem, preporuka je stručnjaka, moglo bi se utjecati na širenje populacije te na taj način smanjiti negativan utjecaj plavog raka na morski biljni i životinjski svijet. Bašić Pipin je prvi na otoku odradio taj prilično ugodan i ukusan posao. Prvo je bila bonaca u lučici kod Muja, a Bašićeva plastična posuda dopola puna crvenkasto-smeđih čaškulja glatkog sjaja. A onda se more zaplavilo.
Američki plavi rak može narasti do širine od oko 23 centimetra. Mužjaci se od ženki razlikuju po obliku trbuha, pa je trbuh kod mužjaka dugačak i vitak, dok je kod ženki širok i zaobljen. Mužjaci se razlikuju i po boji kliješta, ali je riječ o suptilnim nijansama koje su manje vidljive. Stručnjaci ipak uočavaju kako mužjaci imaju plava kliješta s crvenkastim završecima, a ženke narančaste nijanse s ljubičastim završecima. Plavi rak je svejed; na njegovom jelovniku najčešće se nalaze jegulje, pastrve, školjke, manje ribe i rakovi, pa čak i strvine. U Sjedinjenim Američkim Državama lov plavih rakova je čest, a njegova konzumacija popularna, no taj trend u Hrvatskoj još nije u potpunosti zaživio.
Ličinke plavog raka u pločanski akvatorij najvjerojatnije su došle balastnim vodama brodova, a posljedica je bila brzo razmnožavanje na području ušća Neretve. Zbog toga je Odjel za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku pokrenuo projekt Monitoring plavog raka koji za cilj ima pronaći način kojim bi se zaustavila invazija tog američkog predatora. Profesor Branko Glamuzina preporučio je dvije metode; prva govori o sanitarnom izlovu, izvlačenju iz prirode i uništenju, odnosno metodi poput borbe s ambrozijom u Slavoniji, dok je druga shvaćanje plavog raka kao novog resursa. To znači njegovo korištenje u ribarstvu i turističkoj ili gastronomskoj ponudi. Zaživi li ovaj projekt, callinecets sapidus spremljen na domaći način (recimo na buzaru, kao brudet ili na grilu), zaista bi se mogao naći u ponudi brojnih domaćih restorana.
Kažimir Škrbić
Video: Modrulj na Visu na pola metra dubine
Na Visu je jučer oko 15 sati viđen modrulj od 1,3 m, prenosi Dalmatinski Portal. Modrulj je viđen kako pliva na pola metra dubine, što nije baš uobičajeno.
Pogledajte video:
British u Zagrebu tek od kraja lipnja, uskoro povratak u Dubrovnik
Britanski nacionalni avioprijevoznik, British Airways, napravio je izmjene u ljetnom redu letenja u kojem je dodatno odgodio povratak u Zagreb, no povećao planirani broj operacija prema splitskoj zračnoj luci; piše Croatian Aviation.
British Airways ne prometuje prema Zagrebu od siječnja ove godine. Kompanija je suspendirala sve letove na ovoj liniji nakon pojave britanskog soja virusa kada je nakratko uvedena zabrana komercijalnih letova iz ove zemlje. Nakon toga promet prema Zagrebu nije obnovljen. Iako se kompanije postepeno vraćaju u zagrebačku zračnu luku (Lufthansa, LOT, Austrian, itd.), British to još nije učinio, a očito je da uskoro ni neće. Kompanija je, naime, otkazala sve letove do 21. lipnja te trenutno planira od spomenutog datuma ponovno prometovati između Zagreba i Londona.
Trenutno je za booking dostupno 11 letova tjedno od kraja lipnja, svakodnevni polazak iz Zagreba iza 13 sati, te dodatno, drugi dnevni let utorkom, srijedom, četvrtkom i subotom u večernjim satima.
S obzirom na to da British planira povratak u Zagreb krajem lipnja, realizacija letova ne bi smjela biti upitna, no broj tjednih letova svakako jest. Nema sumnje da će kompanija otkazivati određene letove i letjeti značajno manje puta tjedno u odnosu na ono što je danas dostupno za booking na web stranici aviokompanije.
Prvi let između Londona i Splita najavljen je za kraj svibnja (28.05.), a u drugoj polovici lipnja doći će do značajnog povećanja tjednih frekvencija (do 5 letova tjedno). Dodatno, od istog datuma kompanija će prometovati i na liniji London City – Split!
Od kraja lipnja ovaj prijevoznik nudi čak 11 letova tjedno prema Splitu, 8 tjednih letova iz zračne luke Heathrow, te dodatna 3 leta tjedno iz London City-a.
Linija London Heathrow – Dubrovnik – London Heathrow trebala bi krenuti s prometovanjem prva, već sredinom svibnja. Od 17.05. dostupna su tri leta tjedno, ponedjeljkom, petkom i nedjeljom, a mjesec dana kasnije (od sredine lipnja) British na ovoj liniji planira prometovati čak 10 puta tjedno. Tradicionalno je Dubrovnik najpopularnije odredište britanskih turista u Hrvatskoj a nakon izbijanja korona krize sve operacije prema Dubrovniku prebačene su sa zračne luke Gatwick na Heathrow.
Dva leta tjedno trebala bi imati i pulska zračna luka. Linija London – Pula – London u prometu će biti od 22. lipnja, dva puta tjedno, utorkom i subotom. British Airways je ovu liniju prošle godine zbog globalne pandemije obnovio tek u kolovozu i obustavio već u rujnu, pa će Heathrow i Pula ove godine biti povezani kroz dulje razdoblje.
Ukupno će British Airways ponuditi čak 34 tjedna leta između Londona i hrvatskih zračnih luka u špici ljetne sezone ove godine.
Uzmemo li u obzir da će između hrvatskih zračnih luka i onih u Londonu prometovati i druge aviokompanije (WizzAir, Ryanair, EasyJet, Croatia Airlines, Jet2.com, TUI,…) broj dostupnih sjedala na tržištu zasigurno će biti i više nego dovoljan. Preostaje još “samo” pričekati rast potražnje britanskih turista za Hrvatskom, što će ponovno biti krucijalno za opstanak aviolinija između navedenih destinacija.
